Page 15 of 17 FirstFirst ... 511121314151617 LastLast
Results 141 to 150 of 161

Thread: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

  1. #141
    sabur task force Nihad's Avatar
    Join Date
    Oct 2007
    Posts
    1,737

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Ima jedna stvar koja se provlaci kroz sve ove komentare i bas bi volio da mi neko objasni sta je razlog na tolikom insistiranju na pojmu "cetnik".
    Ok, nije problem. Slažem se sa gornjim komentarom. Što se mene tiće Vojska RS-a je donekle odgovarajući termin, ''srpska vojska'' je možda odgovarajući termin za sve.

  2. #142
    Guest

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Pa eto recimo sto se konkretno tice maglajskog ratista smatram da je narod tog kraja ,a kada to kazem mislim i na Srbe i Muslimane i Hrvate, najogoljeliji primjer zrtvovanja naroda bez ikakvog konkretnog ratnog cilja.
    Niti je Srbima nesto znacilo zauzimanje Maglaja, niti je Muslimanima bio neki poseban interes zauzimanje ozrenskih sela iskljucivo nastanjenim srpskim zivljem.
    A pogotovo nije u hrvatskom interesu bilo zapocinjanje neprijateljstava i sa jednima i drugima na tom podrucju.Osim strateskog interesa naravno, ali sta je taj strateski interes znacio kada se prenese na pojedinca?
    Koliko je zauzimanje Vozuce i zlocini koji su se nakon toga desili doprinijelo muslimanskim interesima u BiH?Mislim da nije nimalo.Naprotiv.Isto kao ni Srbima toliko mjeseci mrcvarenja i krvoprolica na linijama oko Maglaja bez ikakvog konkretnog cilja i plana niti odgovora na osnovno pitanje: sta i da se uspjelo sa zauzimanjem Maglaja?
    Mozda bi se u okolnostima koje su tada vladale i na tom podrucju desilo nesto slicno srebrenickoj tragediji.
    Kada se sada iz ove perspektive sagledaju zbivanja na tom podrucju stice se utisak da je sve to sluzilo samo da bi se rasteretila druga podrucja (Srbi su time smanjili pritisak na dobojskom ratistu a snage ABiH su vezujuci jedinice VRS za to ratiste smanjivale pritisak na tesanjskom kao i gracanickom podrucju (a samim tim i na ostalim ratistima naravno).

    Toliko o tim nekim "strateskim" pitanjima , koja ,ponovo napominjem nisu neka velika utjeha ljudima koji su gladovali i ginuli u Maglaju pod granatama, ili srbima koji su morali da napustaju vjekovna ognjista po ozrenskim selima ali i u samom Maglaju,Gracanici, Zavidovicima td.

    Da bih malo konkretnije opisao jad i bijedu koja je sve zadesila navescu vam jedan primjer:

    Na samom pocetku borbenih dejstava oko Maglaja, srpske snage zarobile su nekolicinu muslimanskih vojnika.Medju njima je bio i Hame.
    Ljudi sa tog kraja znaju o kome se radi, pa nema potrebe da navodim vise licnih podataka o njemu.
    Ja sam ga sreo nekoliko dana nakon zarobljavanja, i obzirom da sam ga dobro poznavao, porazgovarao sam malo sa njim.Upitao sam ga da li je gladan, a on mi je odgovorio da nije jer je juce jeo??Tada mi taj odgovor nije bio ni cudan ali mi danas mnogo vise govori.
    Nekoliko dana nakon toga, prilikom jedne akcije, smrtno je pogodjen jedan moj dobar prijatelj.Niko nije mogao da dodje do njega jer su meci zvizdali na sve strane.Hame je otisao po njega, cak se i ne saginjuci, i donio ga je do srpskih linija.
    Jednostavnije mu je bilo otici do muslimanskih, ali eto nije.
    Nije docekao kraj rata.Poginuo je od metka sa muslimanskih polozaja.
    Jedni ce ga nazivati izdajnikom, jedni ga nikada nece smatrati svojim.A on je samo jos jedna zrtva vremena.
    Za koga i protiv koga je trebao da ratuje, kada mu je sestra bila udata za Srbina i zivjela na Ozrenu?
    A braca i ostala rodbina u Maglaju...

    Protiv sestre ili brata?

  3. #143
    stalni član foruma
    Join Date
    Sep 2008
    Location
    Domavija
    Posts
    418

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Kontras,
    Nije li ovo nastavak cetnicke ofanzive ne samo na Maglaj nego i sire?
    Srebrenica will be remembered as the town where the policy of "safe areas" was born and died.

  4. #144

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Quote Originally Posted by bezimeni12
    Mislim da je ovo tema z a Istoriju, a ne politiku.

    Bogme ovo je tema za svaki dan, da se nikad to nezaboravi...

  5. #145

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Quote Originally Posted by bigboss537
    TUNEL BRODAR VISEGRAD

    Tridesetšestogodišnji Mikajlo Šimšić, junak ratne drame u tunelu Brodar kod Višegrada, koja se odigrala tokom devet dana i devet noći septembra 1992. godine i po kojoj je kasnije snimljen čuveni film „Lepa sela lepo gore”, danas, šesnaest godina kasnije, preživljava radeći po Srbiji i Bosni kao - nadničar!
    Pre 16 godina, devete noći pakla u kanjonu Drine, Mikajlo je iz tunela, sa još dvojicom saboraca, sa 25 gelera u telu krenuo u smrt, ali ga je Bog ostavio da još poživi.

    - Posle, kad su me preneli u bolnicu, operisali su me, neke od gelera su izvadili, ali ih je mnogo ostalo u telu. Često me sad bole leđa i noge. Bojim se, zanemoćaću jednog dana, a kako ću se onda izdržavati, ko će brinuti o mojoj majci... Možda bi te gelere trebalo povaditi, ali ko će ići po bolnicama, treba i para i vremena, a kad da stignem kad moram u nadnicu - kaže Mikajlo sa tek malo pritajene gorčine koju odavno nosi u sebi.
    Našli smo ga pre neki dan u selu Kriva Reka, ispod Zlatibora, radi na imanju kod domaćina Sretena Kurćubića.

    Šapatom skoro, dok je vrhom opanka gnječio busen trave i pogleda uprtog u zemlju, više na naše insistiranje, tek na tren setio se onih devet dana i devet noći u tunelu...

    - Milovan i Vlado umrli su nam na rukama, izrešetani gelerima. Novak je bio teško ranjen, četiri dana je gledao kako mu noge vise na koži i kostima, gledao kako ih hvata gangrena, goreo je i buncao, onda je uzeo bombu... Posle, nije hteo da aktivira bombu, kaže, dajte mi p....štolj da se ubijem, bojim se, bombom ću povrediti nekoga od vas... Onda mi je dao sat, skinuo prsten i lančić rekao da ih dam njegovoj sestri, kad su muslimani zapucali, okinuo je i on... Oni pevaju napolju, ispred tunela, a od Novaka teče potok krvi... Tada mi je bilo najteže. Stevan je ostao u tunelu pored svog pobratima Milovana, da čuva njegovo mrtvo telo, muslimani su ga, kad su ušli u tunel, zverski ubili... Nas trojica smo devete noći krenuli u smrt, ali smo čudom ostali živi - skoro je šaputao Mikajlo.

    I, tu je stao...
    - Ne mogu više, počeo sam ponovo da sanjam tunel... Ispričao sam to jednom, za film, dosta je...
    Posle, Mikajlo se u bolnici oporavio od rana i čim je stao na noge, ponovo uzeo pušku i - pravac front. A kad je rat završen...

    - Posle je bilo nikom ništa! Išao sam, tražio neki posao, rekli su mi - nema. Krenem u nadnicu, počnem da pravim kuću bliže Višegradu, stignem do krova - nesta para. Traže mi u opštini za projekat i neke dokumente, papire, tri hiljade evra. Ja, šta ću, ponovo u nadnicu... Ma, ne tražim ja njima nikakve nagrade ni medalje, da ne bi neko pomislio, ja sam moju kuću i familiju moju branio, nego sam mislio, bilo bi od vlasti, lepo da me samo malo pomognu, sad kad sam ja u krizi, da mi dozvolu i druge papire za kuću daju na veresiju, a ja bih to njima posle platio, nikom ja u životu marke dužan nisam ost’o - kaže Mikajlo.

    U Dobrunu, na putu između Užica i Višegrada, meštani Mikajla uglavnom viđaju kako sa kesom punom namirnica zamakne gore u brda, u selo Staniševac, gde mu živi majka, ili, koji dan kasnije, kako odozgo sleti na put i uhvati prevoz dole ka Višegradu ili ka Užicu, u nadnicu.

    - Ni većeg junaka, ni veće srpske tuge - kažu oni koji Mikajala i njegovu sudbinu znaju u prste.
    - Jutros je otiš‘o u Srbiju za zaradi za komad ljeba i kutiju cigara. Fukara se obogati, a dobri momci propadoše - vele drugi.
    Gore u Staniševcu, u planini, u oronuloj Mikajlovoj kućici sastavljenoj od brvana i kamena, starica Milka Šimšić, Mikajlova majka, vezuje dan za dan i čeka kad će se Mikajlo vratiti iz nadnice. Iznenadni gosti malo je i prepadnu, prvo što kaže jeste da je sigurna, i da bi ruku u vatru stavila da njen Mikajlo, kao i njegov otac, nikad obraz nije ukaljao, da je iz rata izašao čist kao sunce...

    - Ništa se o njemu danima nije znalo, onda, javiše da su ga doterali u višegradsku bolnicu. Ja tamo-nisam ga prepoznala. Sav garav i krvav... Još mi pred očima stoji njegov lik, onako kako sam ga tog dana videla. Još od tad nisam zaspala a da mi se ta slika ne vrati, da mi ne sine pred očima... Samo što je se oporavio, uze pušku i ode ponovo u jedinici, džaba smo mu govorili da se primiri, da se bolje oporavi, mi pričamo, a on stane, pogleda nas pa veli - „A ko će braniti ako ja ostanem kod kuće” - pričala je Milka.

    Posle, kad je rat završen, na Mikajla su, ponavlja njegova majka, svi zaboravili.
    - Jok vala, ništa mu nisu dali, ni medalje, ni pare, niti se ko mog Mikajla setio da mu kakav pos’o i državnu službicu da - kaže Milka.

    Pod Zlatiborom, u selu Kriva Reka, domaćin Sreten Kurćubić kaže da Mikajlo radi kod njega u nadnici po mesec-dva i da boljeg ni vrednijeg radnika nije video.
    - Ništa mu nije teško, radi u njivi, u štali, u klanici, sušari... Sve zna... Postao je deo naše porodice, jede šta i mi, spava gde i mi... Jedino, o ratu nikad ne priča, a i mi ga ne pitamo - kaže Sreten.

    Na osmom kilometru magistrale od Višegrada prema Rogatici, kad se pređe most preko Drine, ispred tunela Brodar stoji ploča sa imenima četvorice poginulih mladića i poruka: „Oj, tunelu, tvojega ti mraka, što ni liječi rane od junaka”. Na izlasku iz tunela je kamena ploča sa slikama i imenima doktorke Stojane Jojović i medicinske sestre LJubice Kastratović koje su poginule od bombi u pokušaju da pomognu ranjenim srpskim borcima u tunelu.

    Po zidovima tunela još su vidljivi tragovi gelera, zolja, granata. Samo što, izgleda, i na betonu brže zarastaju i zaceljuju rane, prekriva ih mahovina, nego one koje su ostale na duši Mikajla Šimšića iz Staniševca. I one ratne, i posleratne.
    Autor:
    Zoran Šaponjić

    DEVET DANA UŽASA

    Priča iz tunela danas je poznata i ispričana do kraja. Sa manje ili više umetničke slobode u nekim detaljima, preneta je i na film „Lepa sela lepo gore”. Septembra 1992. godine, sedmorica vojnika treće čete Drinskog bataljona - Mikajlo Šimšić iz Staniševca, Slađan Simić iz Bosanske Jagodine, Novak Arsić iz Veletova, Vladan Gavrilović iz Višegrada, Stevo Panić iz Smedereva, Milovan Lučić iz Užica i Stanko Mađaševac iz Lazarevca čuvali su most ispred tunela Brodar sa zadatkom da bošnjačke jedinice spreče da pređu na desnu obalu Drine. Četvrtog dana, dok je ceo kanjon goreo, mala jedinica našla se u klopci i jedini izlaz bio je da se povuku u tunel Brodar dug 97 metara, pun nekih betonskih ploča, sa desnom krivnom na polovini tunela. Devet dana pakla u opkoljenom tunelu, bez sna, bez vode, teško ranjeni, pod bombama, zoljama i rafalnom paljbom, sedmorica boraca doživela su pravi pakao. Četvorica su, Novak, Vladan, Steva i Milovan - ostala u tunelu zauvek.

    Fino bogme digli su junacima spomenik a ko ce da digne onim zenama spomenik koje su bile u Visegradu u hotelu "Vilina Vlas" zatvorene i silovane i onda ubijane???

    Ko ce da digne spomenike onom neduznom narodu koji su na mostu Mehmed pase Sokolovica klali pa se Drina danima crvenila, i tu su ubijene HILJADE muslimana, (ali eto digli ljudi spomenik za 4 poginula cetnika) ja sam visegradlija, sve sam vidjeo, mogu sve da svjedocim a on mi pise gdje su 4 srbska/cetnicka "junaka" poginula, ubijeno od onih ljudi kojima su nekoliko dana prije na mostu Mehmed Pase Sokolovica familiju klali i u drinu bacali a zene i zensku djecu im u hotelu "Vilina Vlas" silovali.

    Sto to nisi nijednu rijec o tome ovdje napisao, kako ti je taj tvoj Mikajlo Šimšić sigurno najmanje jednom sedmicno hotel Vilinu Vlas posjecivao i zene muslimanske kao i mladoljetnu muslimansku zensku djecu silovao??? O tome junaci i heroji srbski nepricaju.

    Znate sta su jos radili, zavezu ih po dvoje na mostu jedno za drugo i onda ubije jednoga od njih i gurne ih onda u Drinu i ona onaj zivi se utopi zato sto ga onaj les od onoga mrtvog na dno rijeke vuce i tako su se po Visegradu izivljavali.

    Trudnicu su jednu na sred ulice ubili i to jos u aprilu 1992, pucali joj dirktno u stomak i ubili je takoreci kroz njeno dijete.

    Ali nisam nigje vidjeo da je to negdje nas komsija Zoran Šaponjić napisao.

    I ja se sve pitam ko je taj Mikajlo Šimšić, on sigurno nije iz Visegarada bio ili iz visegradske opstine, kao prvo takvoga imena nemogu da se sjetim i kao drugo niko nije u Visegradu ekavski pricao, kao sto taj prica.

    Ali eto oni dizu spomenike onima koji su skoro sve zene u visegradu silovali i onda ubijali.

    Znamo mi da su vaki svjedoci kao ja, trn u oku ,tim cetnicima koji jos u takozvanom RS zive i misle da su u pravu bili sa tim etnickim ciscenjima, ali dok sam ja ziv pricat cu a bogami i pisati sta sam vidjeo i dozivjeo od svojih komsija, koji su nam rekli kad smo pjeske prema Gorazdu krenuli, gdje ce te bolan narode, jeste li vi ludi, zasto bijezite, nece vam niko nista.

    oni koji su se iz te grupe na te rijeci nasih komsija kuci vratili, njih nisam vidjeo nikad vise niti cu ih vidjeti, zavrsili su bili na mostu Mehmed Pase Sokolovica ili u hotelu "Vilina Vlas" ali tu nema nigdje spomenik za te zrtve cetnicke krvnicke politike.

    A sta je sa onima koje je vas heroj Milan Lukic pobio, sta je sa tim svim zrtvama i svi su iz Visegrada bili, kad mislite njima spomenike dizati???

    Pa znam kazu nam dodji te sutra na most Mehmed Pase Sokolovica tu krece konvoj za Sarajevo i svi muslimani mogu da idu iz Visegrada i sta bi, napunise cini mi se bilo je 5 autobusa pune i onda krenu taj konvoj i sta bi oni se okrenuse i pravac srbija, nekoliko kilometara prije Uzica su negdje u sumu skrenuli izbacili sve iz autobusa i naravno pobili, nijedan iz toga konvoja nije prezivjeo ili Sarajeva vidjeo. A taj konvoj je bio organizovao onaj krvnik Milan Lukic i ja sam ga vidjeo vlastitim ocima. On je se vozao sa autom Passatom od jedne muslimanske familije koju ju je kao prvo ubio, i ta familija je veoma poznata u visegradu bila i imali su vako jedu piljaru u sred garada. i koji je musliman onda usao u taj passat, taj se vise nikad nije ni vratio a najvise su zene sa tim kolima odvozili koje se vise nikad nisu vratile.

    Evo da nista puno nepricam samo pogledajte ovaj video i bit ce vam svima jasno kojima 4 junaka su oni digli spomenike.

    http://video.google.de/videosearch?q=vi ... mb=0&aq=f#

    http://video.google.de/videosearch?q=vi ... l=de&emb=0

    I onda mi odgovorite koje i kad ce se tim zrtvama rata podignuti spomenike a ne onima koji su ih ubijali i djecu im silovali i kuce palili???

  6. #146
    stalni član foruma
    Join Date
    Feb 2008
    Posts
    116

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    ovo je samo jedna od mnogih potresnih prica nekoga ko je to dozivio...i osjetio...
    zalosno je...

  7. #147
    stalni član foruma
    Join Date
    Sep 2008
    Location
    sarajevo
    Posts
    107

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Quote Originally Posted by bigboss537
    ovo je samo jedna od mnogih potresnih prica nekoga ko je to dozivio...i osjetio...
    zalosno je...
    jedni stradaju, a drugi kroz istoriju ratova čine nezapamćene zločine (većina bude nekažnjena)........isto tako stradalnici nikada neće izvući pouku , naučiti svoje nasljednike da se uvjek treba čuvati krvnika.
    cjeni druge da bi bio cjenjen

  8. #148
    Guest

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    ....

  9. #149
    Sarajka100%
    Guest

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Quote Originally Posted by infuzija
    Evo ja predlazem da nam tufahija 2 objasni malo dogadjaje iz rata posto vidim iz njegovih komentara da je vrsni poznavalac istih.
    I ja predlazem @tufahija zna sve!

  10. #150
    Guest

    Re: Najopasnije bitke -Sarajevo i BiH 92-95

    Ostanite pri temi ukoliko neko nešto hoće da napiše.Uvreda nema

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •