Page 1 of 4 1234 LastLast
Results 1 to 10 of 31

Thread: Zivot bez krpelja

  1. #1
    forumski avijatičar grunf's Avatar
    Join Date
    Dec 2007
    Posts
    1,112

    Zivot bez krpelja

    Vedrana Rudan

    “ Moja djeca više nisu ni moja ni djeca. Ne žive sa mnom, jedva ih vidim, rijetko čujem. Da se opet rodim, ne bih imala djece, presretna sam što nemam unuke. Družeći se s vlastitom djecom izgubila sam trideset i pet godine života.

    Ne mogu vam riječima opisati taj davež.“
    Bila sam s mužem tri dana u Firenci. Držali smo se za ruke, u malim restoranima jeli bruskete s rajčicom i maslinovim uljem, gledali kako na ulici mladi ljudi na klizaljkama plešu sirtaki. Ujutro smo na balkonu hotelske sobe čekali izlazak sunca. Toskansko sunce je veliko, debelo i crveno. Firenca je otok u moru torbi i cipela. Osjećala sam se kao pijanac u bačvi alkohola. U mojoj ruci ovoga je časa najljepša torba na svijetu.

    Koraljnocrvena, dvije ručke, dvije debele pletenice, janjeća koža pretvorena u dragulj. Volim je onako kako neka majka voli nerođeno dijete.

    Toskana je zemlja kože, dobre hrane, odličnog vina i veselih ljudi. Hotel u kojem smo odsjeli nalazi se u Montecatini Termama, gradiću veličine Opatije. Opatija je u ovo doba godine mrtav grad a Montecatini Terme žive dvadeset i četiri sata. Hrvatski popovi bi poludjeli, tamo dućani čak i nedjeljom rade do deset navečer. Krajem godine muž i ja krenut ćemo u Beč.

    Božićni Beč! U zraku miris punča i kuhanog vina, studenti muzičke akademije sviraju na ulici, prolaznici ih pobožno slušaju pa im plješću i ubacuju novčiće u kutiju. Izložbe, koncerti, večera Kod Jere. Jere je fenomenalan lik.

    Trideset i pet godina živi u Beču, ima restoran u kojem se poslužuje samo nekoliko jela, pašta-fažol bez mesa, punjena paprika, gulaš i najbolji bečki šnicl u Beču. S njim rade žena, sin i nevjesta. Jere je rodom iz Drniša, govori kao da je iz njega jučer otišao. U njegovoj oštariji možete naletjeti na najpoznatije bečke televizijske novinare, pisce, pjesnike, slikare.

    Za Uskrs letimo na Siciliju. Uživat ćemo u Palermu, u ustima će nam se topiti kolači pred kojima i najgadniji mafijaši padaju na koljena, osvojit ćemo Etnu, miris narančina cvijeta draškat će nam nosnice, gledat ćemo u šume naranača koje rastu uz cestu onako kao kod nas…

    Uz naše ceste ništa ne raste. Za Prvi maj bit ćemo u Krakowu. Kočije, bijeli konji, Židovska četvrt, prodavaonica postera, možete birati među nekoliko stotina tisuća komada, ulica nakita, Leonardova Djevojka s janjetom…

    Ljeto ćemo provesti u Sloveniji. Logarska dolina raj je na zemlji.

    Alpe, kiselo mlijeko, konji, vodopadi, doručak na obronku među kravama i mačićima, hladne, zvjezdane noći…

    Zašto vam ovo govorim? Zato što moje vršnjakinje već godinama nemaju pojma kako njihov muž miriše, umjesto da ga šutnu i krenu nekamo, život provode izvlačeći iz otrcanih novčanika fotografije svoje unučadi pa ih okolo pokazuju. One koje nemaju unuke razgovaraju o djeci.

    Njihova su djeca odrasli ljudi koji se dave u dugovima, kreditima i kuknjavi. Neki rade i slabo zarađuju, drugi ne žele raditi jer im se ne nude pravi poslovi, treći u trideset i petoj računaju koliko će im roditelji još poživjeti i što će im nakon njihove smrti ostati. Moja djeca više nisu ni moja ni djeca. Ne žive sa mnom, jedva ih vidim, vrlo rijetko čujem. Da se ponovno rodim, ne bih imala djece, presretna sam što nemam unuke. Družeći se sa vlastitom djecom izgubila sam trideset i pet godine života.

    Ne mogu vam riječima opisati taj davež. Trudnoće, jutarnja povraćanja, rast trbušine, porod koji je nešto najstrašnije što se živom čovjeku može dogoditi, dojenja, izdajanja, bacanje na vagu djeteta prije podoja, poslije podoja, iskuhavanje bočica, miješanje umjetne hrane u jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, četiri ujutro, pet ujutro, šest ujutro, sedam ujutro, osam ujutro…

    Upale uha, grla, nosa, trbuha. Odlazak u vrtić. Vrištanje do neba, bijesan pogled lude tete dok moje derište čupa iz mojih ruku. Prvi razred,drugi razred, treći razred. Instrukcije, upis preko veze u srednju školu. Instrukcije, prva ljubav, druga ljubav, treća ljubav… Čekanja da ti se dijete vrati živo iz života. Do jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, četiri ujutro, pet ujutro Ne paničari,stara, ostao sam spavati kod Joška.Mikija. Marka. Jelene.Vesne. Mace. Željke. To mi je sin tko zna koliko puta rekao u pet popodne. Kći mi do danas nije rekla gdje je ona bila. Diplome.Aleluja. Prvi posao koma, drugi posao koma, i ovaj posao što ga trenutačno rade pravi je užas. O plaći da se i ne govori.

    Alo, mama, kako si? Nikad nisam odgovorila, dobro, uvijek sam pitala, koliko ti treba?

    A onda mi je muž jedne subote donio kavu u krevet i upitao me,(poslije snosaja) koga voliš najviše na svijetu? Tebe, rekla sam. A ja tebe, rekao je muž. Idući smo tjedan prodali sve što se prodati moglo. Moj nakit, slike, vikendicu, ostavila mi ju je pokojna majka koja je do posljednjeg časa spavala s fotografijom svojih unučića pod jastukom. Iselili smo se iz velike kuće ikupili malu. Toliko je mala da u njoj nema mjesta ni za unuče veličine vjeverice. Moje prijateljice govore kako unučad vole više nego vlastitu djecu.

    Pitam vas, tko danas voli vlastitu djecu? Zašto bismo voljeli lešinare koji ne mogu čak ni sačekati da im se roditelji pretvore u leš nego kljunove ubadaju u živo meso? A i ti unuci? Što to oni imaju bez čega ja ne bih mogla? Dovozili bi mi ih u šest ujutro, što je prestrašno jer ja spavam do deset. Ili bi ih ostavljali da spavaju kod nas, što je još gore jer bi mi noći postale pakao. Kaka mu se u dva ujutro, žedan je u tri ujutro, hoće mamu, hoće tatu, gdje mu je duda… Nema šanse.

    Naučila sam koliko je velika istina da mala djeca piju mlijeko a velika krv. Dosta je bilo! Preda mnom je još najviše deset godina kakvog takvog života. Neću dozvoliti našoj djeci da nas umlate svojom djecom!

    Moj muž i ja, mi nismo poput vas. A kad sve potrošimo što imamo, prodat ćemo i kućicu u kojoj živimo i uvaliti se u neki moderni starački dom pa krenuti u kolicima na izlet u obližnji park ili kafić. Iz svoga ću novčanika do smrti izvlačiti samo keš ili karticu, nikad fotografije. Ja sam sebi svoja najdraža unuka. A kad umremo, muž i ja, djeci ćemo ostaviti
    dugove i pogrebne troškove.


    Interesantan tekst, hrabra ili luda zena?

    Ili moze i ovako. Koliko puta ste se uhvatili da ste isti kao vasi roditelji...ferdamt noh mal...





    Grunf is no halfwit…Grunf is not even half a halfwit!

  2. #2
    Bosanka na forumu labosanka's Avatar
    Join Date
    Jan 2008
    Location
    Kod kuce
    Posts
    4,572
    Bravo Grunf. Evo jedna sto je mene nasmijala a i do zakljucka dovela, da jos neko samnom dijeli isto misljenje.


    Striperi



    Nazvala me mlada novinarka jednog zagrebačkog radija i zatražila da za njene slušatelje komentiram činjenicu da “u Zagreb opet stižu striperi koji će izazvati vrištanje starih, frustriranih baba”. Tko je “stara frustrirana baba”? To sam ja. Frustrirana sam jer nema dana da me nešto ne boli. Danas su to leđa, dolje desno, bol se reflektira prema listu desne noge.

    Teško sjedam, ustajem uz pomoć prijatelja, mogu hodati ali jedva. Tri puta dnevno pijem hrpu lijekova, od atenolola, praxitena, ritmonorma do apaurina, paracetamola…Da nisam stara znala bih nabrojiti i druge tablete koje mi svakodnevno klize niz bolesno grlo.
    Iako sam i “stara” i “frustrirana” i “babetina” ipak me uvijek ispočetka zapanjuje kako se novinarka usudila vrijeđati druge žene bez da trepne. Zašto su žene koje “u prvim redovima vrište” kad ugledaju polugolog ili golog fenomenalno građenog muškarca “frustrirane babetine”?
    Nikad nisam čula da muškarci muškarce koji svršavaju dok im striptizeta pleše u krilu nazivaju “starim, frustriranim drkadžijama”. Muškarci su milostivi prema braći po jajima koliko god ona bila stara. Umrijet ću a neću saznati zašto smo mi žene jedna prema drugoj toliko zle.

    Za svaku je osudu gledanje stripera sa fenomenalnim komadom među nogama a masovno tucanje nevine dječice, frustriranih i nefrustriranih babetina, zaposlenih i nezaposlenih muškaraca je vođenje zemlje u bolje sutra?
    Trebalo bi dignuti spomenik “frustriranim, starim, babetinama koje vrište” pune životne radosti. Herojski je čin biti sretan kad vidiš ***** u zemlji koja je u ovakvom ****u.
    Volim da te odpozadi gledam jer sprijeda izgledas kao retardirani majmun.

  3. #3
    veteran foruma Queen's Avatar
    Join Date
    Jul 2010
    Posts
    5,191
    Quote Originally Posted by grunf View Post
    Vedrana Rudan

    Interesantan tekst, hrabra ili luda zena?

    Ili moze i ovako. Koliko puta ste se uhvatili da ste isti kao vasi roditelji...ferdamt noh mal...
    Ona je jako hrabra zena, za masu njenih izjava treba imati hrabrost, kao npr. ono za Izrael i Palestinu pogotovo kod nas gdje je sloboda govora "misaona imenica".
    Ima koliko hoces obicnih zena, koje razmisljaju kao i ona "dosta je sto sam vas pazila necu jos i vasu djecu" ali ipak to rade jer kod nas je obicaj ili "moranje" podizati unuke.
    Mada po meni ovo sto je napisala je pomalo preostro, ali zena tako razmislja i to je njena licna stvar.
    Naučila sam koliko je velika istina da mala djeca piju mlijeko a velika krv.
    Ne vjerujem da mi djete moze "piti krv" ali vidjecemo kad porastu.
    Koliko licimo na nase roditelje, ne znam nazalost, ja danas mogu samo uporedjivati "fiziku" sa slikama.
    „Juče sam bio pametan. Zato sam želeo menjati svet. Danas sam mudar. Zato menjam sebe.“

  4. #4
    Bosanka na forumu labosanka's Avatar
    Join Date
    Jan 2008
    Location
    Kod kuce
    Posts
    4,572
    Ah pa cujte stovana gospodo. Ako treba diskutirati ovu temu, nadam se da ce se nas jako malo pronaci u tome. Ovo je za mene najokrutniji primjer jedne majke koja je mozda sve dobro uradila da bi sada kako ona kaze uzivala. Ne kuzim samo cemu ovoliko ogorcenje. Ne vidjeh da je pubertet deverala, imala je prozdrljivu dijecu vidim koja su svako sat vremena jela, moj je svako 4 sata dobio jesti, mogao se derati do besvijesti dok nismo ritam upratili. Kako napravis tako i zivis, zar ne. Pitanje je organizacija. Ako si napravis kaos u dnevnom redoslijedu naravno da ce se pojaviti ovo ogorcenje. Koliko samo zena ide na posao, neke cak i u smijenama rade pa jos nisam ovoliko ogorcenje vidjela ni cula. Da li je samo i ovo jedan pokusaj saobracanja paznje na ego personu.
    Volim da te odpozadi gledam jer sprijeda izgledas kao retardirani majmun.

  5. #5
    urednik foruma cheguevara's Avatar
    Join Date
    Dec 2008
    Location
    komšiluk
    Posts
    10,011
    Literarno krasan uradak! Nemam zamjerki.
    A nemam još ni unučiće, tako da ne znam puno o tome, ali gledam svoju majku i vidim da ona zaista više voli svoju unučad, nego svoju djecu.

    Šta još imam ili bolje reći, šta još nemam?
    Imam dovoljno ljubavi za svoje sinove, i to će tako ostati.
    Nemam puno toga za prodati te stoga ne mogu previše razmišljati o svim tim egzotičnim i romantičnim mjestima i strašno p*z*im zbog toga. Danas radije pročitam kakav lijep putopis nego bilo koji drugi oblik lijepe književnosti. Tako liječim kompleks. Hvala Bogu, mašta mi još radi, a i nadu nisam sasvim izgubio. Ali yebene pare... eto samo ta sitnica mi nedostaje pa da pomirim ljubav prema djeci (i budućim unucima) i ljubav prema sebi. Rekao bi jedan moj drug: pare, lipi moj, to je ono što yebe naše kokoške, a nije kokot. Zvuči nesuvislo, ali kad malo bolje razmislim...

    I da se vratim na Rudanku.
    Radije ću vjerovati u Djeda Mraza nego u njene riječi, mada me dosta podsjeća na mene, naročito kad "pobudalim" iz nekih familijarnih razloga. Onda svima u okruženju prijetim da će me uskoro moći naći na Zelenortskim Ostrvima, ili u trouglu Polinezija-Melanezija-Mikronezija, samo ako me budu htjeli primiti. Izdrobim se tako i bude mi lakše.
    Tako i Rudanka.
    !​Respect Existence or Expect Resistance!

    ​G r u n f
    J e
    ​T i t o !




  6. #6
    forumski avijatičar grunf's Avatar
    Join Date
    Dec 2007
    Posts
    1,112
    Quote Originally Posted by labosanka View Post
    moj je svako 4 sata dobio jesti, mogao se derati do besvijesti dok nismo ritam upratili
    Zena samo hoce da kaze da nije sve u zrtvovanju za budale koje ce te sutra strpati u ludnicu i prodati sve sto imas.

    Naravno, to ne mogu razumjeti roditelji cija djeca su predskolskog ili skolskog uzrasta.

    Pravite istu gresku koju je Vedrana pravila cijeli zivot, a da toga niste ni svjesni.
    Grunf is no halfwit…Grunf is not even half a halfwit!

  7. #7
    veteran foruma Queen's Avatar
    Join Date
    Jul 2010
    Posts
    5,191
    grunf
    Zena samo hoce da kaze da nije sve u zrtvovanju za budale koje ce te sutra strpati u ludnicu i prodati sve sto imas
    .

    Djeca nisu budale, (ili smo mozda svi necije budale) jer nisu birali sami da se rode, mi smo ih htjeli. A ono sto ostane poslje mene je njihovo i neka rade sta hoce, a ja cu se licno potruditi da se ne zrtvuju oni za mene, unaprijed cu sebi obezbjediti mejesto u starackom domu.

    Pravite istu gresku koju je Vedrana pravila cijeli zivot, a da toga niste ni svjesni.

    Zar je to greska? Rekoh mi smo htjeli da se oni rode.
    „Juče sam bio pametan. Zato sam želeo menjati svet. Danas sam mudar. Zato menjam sebe.“

  8. #8
    Quote Originally Posted by labosanka View Post
    jos nisam ovoliko ogorcenje vidjela ni cula. Da li je samo i ovo jedan pokusaj saobracanja paznje na ego personu.
    Žena je zaista ogorčena, jako ogorčena.
    Imam neki osjećaj da ovoj priči nešto nedostaje. Nešto je prešutila ili namjerno preskočila.
    Za ovoliku ogorčenost bio je potreban neki šok.
    Možda je od svoje djece očekivala zauzvrat pažnju i ljubav, a da nije dobila ništa...Možda je doživjela od njih veliko razočarenje, nevolje? Ko zna šta se dogodilo? Jer kako se vidi, bila je brižna, požrtvovana i uredna majka. Možda je na kraju shvatila da nje same u cjeloj toj njenoj životnoj priči nije bilo nigdje, a da je i sada opet nema nigdje?
    Možda želi da se pronađe na kraju svog života. Pa zar nije dala sve od sebe, a da za uzvrat nije dobila ništa?
    "A životinje... E, životinje su bolje 100 puta od ljudi."

    (nekih)


  9. #9
    stariji član foruma Aguarupella's Avatar
    Join Date
    Nov 2011
    Posts
    697
    Mislim da je precijenila ulogu majke i imam osjecaj da sve sto je cinila za djecu bilo pod ´moranjem´ a ne iz ljubavi prema djeci.
    Sa djecom se i piski i kaki,sa djecom se gutaju gorki ljekovi,vade prvi zubi,sa djecom se pozdravljaju godisnja doba,docekuje prvi snijeg.Majka je za dijete oduvijek Tu.Uvijek pri ruci,nikome na teret,a svima korisna.Jer,zasto bi se uopste zvala mati majkom ako nema sve epitete koji joj dodjeljuju to ime.
    "Smijem ja sve sto dolikuje covjeku
    Ko smije vise od toga nije covjek."

  10. #10
    Bosanka na forumu Evita's Avatar
    Join Date
    Aug 2008
    Location
    Sarajevo
    Posts
    9,392
    Neko dodje pameti ikad a neko nikad.
    Lijepo je djeci pomoci da rastu ali isto tako od kad se rode treba se njima baviti iz jednog jedinog razloga da sto prije odu i da se skinu s vrata.
    Ono sto treba djeci dati je obrazovanje i cao dalje neka se snalaze sami i neka osjete kako je postici sve ono sto imaju roditelji.
    Prica ove gospodje se razlikuje u pet deka sa mnogima i predivna pouka.
    Ja sam prodala zlato ,sada cu kucu i sve sto imam ,smanjiti zivotni prostor i radovati se malim stvarima a ne biti rob zidina ,djeteta kome samo treba para ali ne i majka .
    Ovo je savrsena istina koliko su ljudi glupi o robovanju djeci i sto vise robujes manje te cijene i na kraju postanes kao dio namjestaja koji smeta.
    Licno mislim da krivicu za odgoj ipak snose roditelji koji odgajaju djecu da ih iskoristavaju i uskracuju sebi mnogo toga dajuci djeci sto je van pameti.
    Djeca su najljepsi krpelji ali treba nauciti kako ih skinuti navrijeme prije nego krv pocnu da piju.
    Jedini nacin je da uce od malih nogu da su dio sistema i da moraju na sebe preuzeti dio odgovornosti u porodici i malo pomalo i noga -dosta vise.
    Ja i danas imam priliku sresti majku koja place i ja mislim neko umro ,kad staje sin se ozenio i odselio i sad place umjesto da se raduje covjek kupio stan i odselio ,sposoban zivjeti sam,sto je za svaku pohvalu.
    Jao zivim za taj dan da me niko nepita gdje cu,kad cu doci,sta ima za rucak -pa to je za slavlje a ne plakanje.
    Super ,u poslednje vrijeme sam razmisljala koliko sam samo gluposti kupila za moj zivot ,namjestaja koji je bolje boje bio i konacno sam dosla tobe-ama vozdra ,treba znati cijeniti svoj zivot a ne biti rob stvari ,kuca ,namjestaja i djeteta.
    Hvala gospodji Rudan...

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •