Page 2 of 25 FirstFirst 12345612 ... LastLast
Results 11 to 20 of 243

Thread: Zanimljivosti

  1. #11
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Kad cujemo ime Drakula, odmah pomislimo na ono najgore:ubijanja, vjesanja ljudi, ispijanje krvi itd. Evo nestio malo o Drakuli, naravno za one koje to interesira.

    VLAŠKI PRECI BOLESNOG NARODA: UBIJAO SAM MUŠKARCE I ŽENE - STARE I MLADE
    Objavljeno: 19. February 2011. 04:02:32

    Kada čujemo ime “Drakula” prvo na šta pomislimo je roman Irca Brama Stokera. Ali pored lika opisanog u tom romanu postojao je i historijski Vlad III Tepeš – ili Drakula, kako su ga Rumuni zvali. Ali malo kome je poznat njegov brat Radu koji se na strani Osmanlija borio protiv njega.


    Sultan Mehmed II

    Radu cel Frumos, je rođen 1435. u pokrajini Vlaška, u današnjoj Rumuniji. Turci su ga zvali Yakisikli Radu Bey za ostatak svijeta on je bio “Lijepi Radu”. Saveznik i prijatelj sultana Mehmeda II je bio još od djetinjstva i igrao je važnu ulogu u osmanskoj upravi. Bio je jedan od odlučujućih osmanskih vojskovođa u borbi protiv šiitskih Safavida na Istoku i protiv Srba, Rumuna i Mađara na Zapadu. Islamski svijet mu duguje mnogo, nažalost nije sve ostalo sačuvano u historijskim spisima. Zbog svoga prelaska na islam i zbog njegove uloge u propadanju njihovog carstva, Radu je za Vizantijce slovio za despota. Ali ovaj general je igrao veću ulogu. On je gonio uzora legende o vampiru, svoga brata Vlada III, kojeg danas poznajemo kao Drakulu. Karakter profesora Abrahama van Helsinga je plod mašte autora Brama Stokera, ali sultan Mehmed II i Radu cel Frumos su bili jedini historijski lovci na Drakulu.

    Rođena braća

    Prijateljstvo Mehmeda Fatiha i Radua, kao i njegov prelazak na islam je rezultat političkog savezništva njihovih očeva. Vlad II iz plemstva Draculesti je bio saveznik sultana Murata II, oca Mehmeda Fatiha. Rumunski vladar je imao četiri sina: Mircea II, Vlad IV Calagural (“Monah”), Vlad III i Radu III cel
    Frumos. Kao čin svoje odanosti sultanu, Vlad II mu je ponudio službu svojih dvojice sinova: Drakule i Radua. Kod janičara su studirali Kur’an, arapski, turski, perzijski, islamsko pravo i – prije svega – osmansku vojnu strategiju i taktiku. Mladi Vlad III je zloupotrebljavao osmansko gostoprimstvo i počinio je niz delikta što ga je odvelo u pritvor. Zbog reakcije na svoje ponašanje razvio je duboku mržnju. Mrzio je svoga oca zbog savezništva sa Osmanlijama.
    Istovremeno je bio ljubomoran na svoga brata Radua zbog poštovanja kojeg su mu Osmanlije odavale. Ljubomoran je bio i na ostalu svoju braću – navodno jer ih je otac volio više od njega. Prema svome bratu Mircei je osjećao strahopoštovanje. Od njega je naučio taktiku teroriziranja nabijanjem ljudi na kolac. Radu je ostao odan islamu i sultanu i svoj život je proveo na granicama Osmanskog carstva. Njegova porodična pozadina i sposobnost vođenja rata su nailazili na poštovanje kod janičara i spahija. Odigrao je važnu ulogu u historiji Bliskog istoka tog vremena. Spriječio je turkmenski plemenski savez “Ak Kojunlu” da pregaze Osmansku carevinu. Ovaj događaj bi promijenio lice Bliskog istoka i Evrope.

    Konstantinopolj

    “Treći dan nakon pada našeg grada, sultan je svoju pobjedu proslavio velikim trijumfom. Izdao je sljedeću deklaraciju: građani bilo koje starosne dobi, koji su se uspjeli sakriti neka napuste svoja skloništa i neka izađu na svjetlo dana. Oni su slobodni (…) Pored toga naredio je povrat svih kuća i imovine onima koji su napustili grad prije opsade. Ako se vrate, prema njima će se ophoditi shodno njihovom stepenu i vjeru. Imat će ista prava kao da se ništa nije desilo.”(Georgije Sfrances, vizantijski hroničar i očevidac).

    Za stanovnike Konstantinopolja je ovo bio trenutak radosti i olakšanja, jer su se bojali protjerivanja iz grada. Kada je Mehmed Fatih kao pobjednik ušao u grad, pogled na njegovog prijatelja iz dječijih dana, Radua, koji se kao mudžahid borio da muslimani zauzmu Istanbul, ga je podsjetio da na sjeveru čekaju ljuti neprijatelji. Najužasniji od njih je bio Vlad III Drakula

    Drakulin uspon


    Vlad III Drakula

    Međusobne prevare kod vladara Vlaške su bile uobičajene. U jednom trenutku slabosti, Vlad II je dozvolio svojim najstarijim sinovima Mircei i Vladu IV pobunu prilikom koje su svi zarobljenici nabijeni na kolac. Mladom Drakuli se dopalo ono šta je vidio. Pridružio se Mircei pri još jednoj anti-osmanskoj pobuni. Ona
    je bila usmjerena i protiv rivalizirajućeg klana Daneštija, koju je podržavao mađarski plemić Sibinjanin Janko (Janoš Hunaidi). Njegova vojska je na kraju pobijedila i ubili su Vlada II, Drakulinog oca. Za vladara Vlaške, Sibinjanin Janko je postavio Vladislava II, plemića iz klana Daneštija. Iz svoje želje za vlašću, Vlad III Drakula je potisnuo nagon za osvetom, postao je Jankov saveznik i služio mu je kao savjetnik. Ali kada je ovaj Mađar krenuo u boj protiv Turaka u bitku kod Beograda, Drakula je iskoristio momenat, ubio je Vladislava II i preuzeo vlast. U mađarskom taboru je izbila kuga čija žrtva je bio i Janko. Ovi događaji su Drakuli omogućili vlast za sljedećih šest godina.

    Nabijač na kolac

    “Ubijao sam muškarce i žene – stare i mlade (…) Ubili smo 23.884 Turaka i Bugara, ne brojeći one koje smo spalili u njihovim kućama ili čije glave nisu smakli naši vojnici”. (Vlad III Tepeš, u pismu Matiji Korvinu).

    Nakon što se sultan Mehmed Fatih približio onome šta je iz daljine izgledalo kao šuma truhlih drveća, nazirao je nagovještavajuću stravu. Osmanska vojska je bila u blizini cilja – grada Targovišta, – prijestolnice pokrajine Vlaške. Na toj poljani se nalazilo 20.000 tijela nabijenih na kolac nedužnih muškaraca, žena i djece. U zimu 1462. godine ih je ubio Vlad III Drakula. Njegov odgoj među muslimanima i poznavanje turskog jezika mu je omogućavalo da se nesmetano kreće po osmanskom taboru. Ovo je imalo smrtne posljedice. Sa svojim vojnicima, koji su bili prerušeni kao osmanski vojnici, je upao u jedno selo u Srbiji.Pobili su muslimanske stanovnike kao i one nemuslimane koji su im bili naklonjeni. Zanimljivo je da ne postoje historijski zapisi o dezertiranju iz osmanske vojske. Uprkos vidljivom užasu kojeg je Drakula sijao, oni su jednostavno dalje marširali i nisu se dali zaplašiti. Neki historičari su signalizirali da je sultan nakon ulaska u Vlašku izgubio interes da proganja pobunjenika. Ovaj zadatak je prepustio jedinoj osobi koja je bila u stanju da uhvati Vlada III. Bio je potreban neko će razumjeti njegovu psihu, i niko nije bio pogodniji za taj zadatak do njegov rođeni brat Radu.

    Radu protiv Vlada

    Nakon što je izgubio svoju prijestolnicu Targovište, Vlad III je pobjegao u Transilvaniju u nadi da će kod sina Sibinjanina Janka, Matije Korvina, naći utočište. Ovo je bilo simptomatično za njegov oportunizam. Da bi sebi osigurao Korvinovu naklonost Drakula mu je ponudio da pređe na katoličanstvo. Vladova politika je bila “spaljena zemlja” – ubijao je svakoga ko mu se ispriječio na putu i iza sebe je ostavljao tugu i jad. I mjesta puna tijela nabijenih na kolac. Ovaj Vlah je vodio podmukli gerilski rat kome osmanski konjanici nisu bili dorasli. Navodno je u jednoj noći pobio 15.000 osmanskih vojnika. I kada je sultan napustio bojno polje, Radu nije odustajao. Iman u njegovom srcu ga je podstrekivao da nastavi i da okonča krvavu vladavinu svoga brata. Na kraju je ostao Radu sa rumunskim janičarima da se bore protiv Drakule. Ova dvojica braće su vodili dugi rat. Radu je počeo da kontroliše sve veće dijelove Vlaške, dok Drakuli ni Mađari više nisu priticali u pomoć. U jednoj čudnoj igri sudbine, Mađari, kojima je Drakula pribjegao, su ga 12 godina bacili u tamnicu, pod optužbom da je počinio veleizdaju. Stanovnicima Vlaške i njihovom kršćanskom plemstvu je bila puna kapa Drakulinog terora i podržavali su muslimana Radua koji je 1462. godine postao vojvoda Vlaške. Do svoje smrti, punih 11 godina vladao je svojom domovinom dok je njegov brat Vlad III truhnuo u jednoj budimpeštanskoj tamnici.

    Drakulina zadnja bitka

    Nakon smrti Radua, 1473. godine Mađari su pustili Drakulu iz zatvora. Prvo što je uradio jeste da je oko sebe okupio hajduke s kojima je upao u Bosnu, čije stanovništvo je tek počelo primati islam. U Bosni je ubio i na kolac nabio 8.000 Bošnjaka muslimana. Iz tame zatvora je izišao sa samo jednom namjerom – da zauvijek zatre sjeme islama na Balkanu. Nakon te vojne akcije pošlo mu je za rukom da osvoji prijestolje svoje domovine – ali samo na mjesec dana. Sultan Mehmed II je ušao u Vlašku da sa trona svrgne onog čovjeka koji ga je zaposjeo nakon smrti sultanovog prijatelja Radua. 1476. godine su se kod Bukurešta suočili sultanovi vojnici i Drakulini. U jednom iznenadnom napadu Drakulina vojska je poražena i ubijeni su svi, uključujući i Vlada III Tepeša – Drakulu.

    Glava ovog krvoloka je odnešena u Istanbul, kao opomena i kao ibret da se ljudi uvjere kako završavaju zulumćari. Muslimani su, naposlijetku, ubili Drakulu.
    Izvor:Bosnjaci net.

  2. #12
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Da li je bas najugodniji ili ima i ugodnijih gradova veliko je pitanje? Sve opet zavisi sta covjek voli. Ja volim toplije gradove kao Majami npr.

    Istraživanje: Najugodnije je živjeti u Vancouveru

    Kanadski obalni grad u kojemu su 2010. održane Zimske olimpijske igre, prvi je među deset najpoželjnijih gradova za življenje u svijetu, a zadovoljio je 98 posto traženih uvjeta


    Vancouver je, petu godinu zaredom, prema provedenom istraživanju, jedan od najpoželjnijih gradova za življenje, australski Melbourne na drugome mjestu, na trećem glavni grad Austrije Beč, a na četvrtom i petom ponovno dva kanadska grada - Toronto i Calgary.
    Prema rezultatima istraživanja, što ga je provela tvrtka The Economist Intelligence Unit, koja se bavi analizom, istraživanjem i konzaltingom, kanadski obalni grad u kojemu su 2010. održane Zimske olimpijske igre, prvi je među deset najpoželjnijih gradova za življenje u svijetu, a zadovoljio je 98 posto traženih uvjeta - kada je riječ o sigurnosti i općoj stabilnosti življenja, zdravstvenoj skrbi, kulturnoj ponudi, brizi o okolišu i o obrazovanju, infrastrukturi. Vancouver titulu drži od 2007.
    "Gradovi srednje veličine u razvijenim zemljama s relativno niskom gustoćom naseljenosti najčešće imaju odličnu infrastrukturu i kulturnu ponudu te manje problema s onečišćenjem i zločinima", rekao je autor izvješća Jon Copestake.
    Na šestom mjestu je finski Helsinki, na sedmom, osmom i devetom su australski Sydney, Perth i Adelaide te na desetom novozelandski Auckland.

    http://www.nacional.hr/clanak/102536...i-u-vancouveru

    Svijet kakav znamo 'nestat' će do 2050. godine

    'Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv', upozorio je Jason Clay iz organizacije World Wildlife na američkoj znanstvenoj konferenciji.
    Izgleda da svijet kakav danas znamo ne čeka previše optimistična budućnost. Barem su takvi zaključci stručnjaka doneseni na američkoj znanstvenoj konferenciji, piše AFP.

    Glavni problem naše 'propasti' leži u rastu stanovništva i borbi za resurse, što bi za 40 godina trebalo dovesti do potpune promjene svijeta kakvog znamo danas.

    Procjene govore da će samo do kraja ove godine broj svjetskog stanovništva narasti do sedam milijardi, a 2050. godine taj broj bi trebao iznositi devet milijardi. Najveći rast stanovništva dogodit će se u siromašnim zemljama Afrike i Južne Azije.

    Upravo će ta činjenica dovesti do ogromnih problema. Da bi se nahranilo toliko usta, u idućih 40 godina trebalo bi proizvesti hrane koliko je proizvedeno u zadnjih osam tisuća godina.

    "Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv", tvrdi stručnjak Jason Clay, te poziva stručnjake i znanstvenike da ujedine snage i započnu promjene u području proizvodnje hrane.


    Problem i broj stanovnika


    Osim nedostatka hrane, za 40 godina mogao bi nas 'pogoditi' i preveliki broj stanovništva, zbog čega demografski stručnjaci traže program planiranja obitelji.

    "Krajnje je vrijeme da se nešto učini po tom pitanju. U zadnjih 20 godina nije se vodilo računa o tome, no zbog cijene hrane i globalnog zatopljenja, morat ćemo učiniti neke korake", rekao je John Bongaarts, jedan od stručnjaka na konferenciji.

    "Želimo minimalizirati svjetsku populaciju i program planiranja obitelji je jedini način da to učinimo", tvrdi John Casterline, zadužen za istraživanje stanovništva u Ohiju.

    http://danas.net.hr/znanost/page/201...1/0277006.html
    Last edited by Ahbab; 22.02.2011. at 04:46.

  3. #13
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Castro: SAD će narediti invaziju NATO-a na Libiju



    Sjedinjene Države uskoro će narediti NATO-u da pokrene invaziju na prosvjedima pogođenu Libiju kako bi preuzeo nadzor nad naftnim poljima te zemlje, predviđa bivši kubanski čelnik Fidel Castro u svojoj kolumni objavljenoj u utorak u državnim kubanskim medijima.
    "Ono što je meni potpuno očito jest da vlada Sjedinjenih Država nije nimalo zabrinuta za mir u Libiji i da neće oklijevati dati nalog NATO-u da pokrene invaziju na tu bogatu zemlju, možda i za nekoliko sati ili nekoliko dana", napisao je 84-godišnji Castro.
    Castro nije u potpunosti objasnio zašto misli da će skoro doći do invazije NATO-a na Libiju ali je rekao da je nafta temelj velikog dijela moći SAD-a.
    Castro se suzdržao od donošenja suda o libijskom čelniku Moameru Gadafiju koji nasiljem suzbija prosvjede i samo je rekao da će biti potrebno vremena da se ustanovi što je istina u mnogim medijskim izvješćima o pobuni u Libiji.

    http://www.nacional.hr/clanak/102633...to-a-na-libiju


    Gene Sharp - autor vodiča za rušenje diktatura


    Dr Gene Sharp autor je knjige prema kojoj je izgrađena strategija za rušenje egipatske vlasti. Njegova knjiga 'Od diktature do demokracije' vodič je za nenasilno rušenje diktatura, a prevedena je na više od 30 jezika. Jučer u Egiptu, a prije toga u Srbiji i u Ukrajini korištena je u izradi strategije za rušenje Miloševića, odnosno Janukoviča. Centralna poruka njegova knjige je da snaga diktature proizlazi iz poslušnosti podanika te da se režim ruši razvojem tehnika za suzdržavanje od poslušnosti. Sharp privatno cijeli život ima financijskih teškoća, bio je nominiran za Nobela, kao i optužen da radi za CIA-u. BBC..

    Šešelj: Neuništiv sam kao Kim Jong-ila



    Novo suđenje vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju za nepoštovanje Međunarodnog kaznenog sudazbog toga što je u jednoj od svojih knjiga otkrio identitet 11 zaatićenih svjedoka Tužiteljstva počelo je danas u Haagu.
    Šešelj je najavio da će za svjedoke obrane pozvati upravo te osobe kako bi dokazao da su oni sami otkrili svoj identitet.Poručio je da se ovo suđenje vodi “po nalogu Amerikanaca i Britanaca kako se ne bi vratio u Srbiju” prije izbora.

    Postao sam neuništiv i takav ću biti do kraja - rekao je Šešelj, poručivši da će se držati “veličanstvenog mišljenja sjevernokorejskog vođe Kim Jong-ila da onaj tko se iskreno bori za pravdu i istinu mora biti spreman na žrtve”.
    Požalio se da mu tajništvo Suda pokušava zatvoriti web stranicu na kojoj su objavljeni povjerljivi podaci o identitetu svjedoka, pa je najavio da će se, u slučaju da mu se stranica ipak ugasi, javiti “svojim prijateljima predsjednicima Sjeverne Koreje, Venezuele i Irana”.

    Izvor:Jutarnji list

    Mike Tyson: Uzgajam golubove i tu sam pronašao mir



    Bivši boksački prvak Mike Tyson okrenuo se mirnijem načinu života. Svaki slobodan trenutak posvećuje porodici i radi ono što voli, uzgaja golubove.

    Tyson živi u Nevadi sa suprugom i dvoje djece, a hobi mu je uzgajanje golubova, navodi Večernji. Njihovim uzgajanjem našao je mir, a za golubove kaže da su veličanstvene životinje i da imaju poseban karakter.

    – Imao sam tigrove, lavove, medvjede, ali golubovi su najbolji. Uz njih se dobro osjećam i tu sam pronašao mir. Mogao bih ih do kraja života samo posmatrati – kazao je Tyson.

    Izvor vijesti: http://www.24sata.info/sport/svijet-...#ixzz1EjltICHI

  4. #14
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719

    Gadafi ih plaća koliko traže: Srpski "psi rata" čuvaju predsjednika Libije!



    Srbi su prvi strani plaćenici koji su stigli u Libiju! Naime, nekoliko desetina srpskih plaćenika u ovom trenutku ratuju na ulicama libijskih gradova na strani trupa vijernih Muameru el Gadafiju!


    Kako srbijanskilist "Alo" saznaje, srpski plaćenici dobijaju desetine hiljada dolara za ovaj posao, a u Libiju dolaze mahom iz drugih afričkih država, u kojima već godinama rade kao "psi rata". Osim iz afričkih zemalja, srpski plaćenici stižu i iz Srbije, ali preko bosanskih i hrvatskih agencija koje se bave angažovanjem za ovu vrstu poslova.
    "Srpske legionare", kako "Alo" saznaje, čine ratni veterani iz sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Osim bivših pripadnika vojnih i policijskih jedinica, većinu ovih snaga čine nekadašnje "crvene beretke", koje su se razmilile po svijetu nakon što se ta jedinica rasformirala 2003. godine. Oni su po afričkim državama mahom radili kao privatno obezbjeđenje raznih predsjednika, poput nekadašnjeg zairskog lidera Mobutua Sese Sekoa, te brojnih političara, ali i kao instruktori u tamošnjim vojskama. Osim Srba, u prvoj turi u Libiju su došli i plaćenici iz afričkih zemalja. Kako kaže sagovornik lista "Alo" koji je insistirao na anonimnosti, srpski plaćenici su angažovani u rekordnom roku, pošto su poznati kao odlični i veoma iskusni vojnici.
    http://www.24sata.info/vijesti/svije...ka-Libije.html

    Ahmadinedžadovo "proročanstvo": Talas protesta proširiće se na Evropu i Sjevernu Ameriku!?



    Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ocijenio je danas da će se talas protesta, koji je zahvatio Bliski istok, proširiti na Evropu i Sjevernu Ameriku.

    Ahmadinedžad je naglasio da će zahtjevi naroda za promjenu okončati ugnjetavanje, kako je rekao, "arogantnih sila". Iako nije pominjao nijednu zemlju, rekao je da će slični narodni ustanci pogoditi Evropu i Sjevernu Ameriku.
    Iranski predsjednik je, govoreći na državnoj televiziji, osudio upotrebu sile protiv demonstranata u Libiji i pozvao je Tripoli da popusti pred zahtjevima svog naroda. Radikalni islamski lideri smatraju da su oni zaslužni za ustanke u arapskim zemljama i navode da su ti protesti inspirisani Islamskom revolucijom 1979. godine.
    Iran je 2009. godine na brutalan način ugušio proteste pokrenute nakon objavljivanja spornih rezultata predsjedničkih izbora na kojima je Ahmadinedžad osvojio drugi mandat.


    Izvor vijesti: http://www.24sata.info/


    Brazil: Poplava donijela aligatora u dnevnu sobu

    SAO PAOLO - Vatrogasci u brazilskom gradu Parauapebasu, na sjeveru zemlje, uklonili su aligatora dugog metar i po, koji se sakrio iza kauča u dnevnoj sobi, gdje su ga donijele poplavne vode.
    Nakon što se vode povukla, jedna žena je ugledala trogodišnjeg sina kako se igra s nečim iza kauča. Otišla je da pogleda i zaprepašćeno ugledala aligatora, prenosi AP.
    Uplašena, zgrabila je sina i pozvala vatrogasce koji su prokomentarisali da je "sreća da je (aligator) bio sit, inače bi bilo svašta".
    Aligator je odnijet u zaštićenu zonu u blizini grada i pušten u rijeku
    http://www.nezavisne.com/zivot-stil/...obu-80553.html

    Kako golubovi nalaze put kući?




    Golubovi mogu naći svoj put kući i na odstojanju od nekoliko stotina kilometara. Ova osobina fascinira naučnike, a također je kvalificirala golubove kao ptice-pismonoše.

    Italijanski naučnici su uspjeli pokazati koliko se golubovi oslanjaju na jednu od svojih nozdrva pri “njušenju” puta. U Journalu of Experimental Biology, tim je objavio kako golubovi kojima je namjerno začepljena desna nozdrva nisu uspjeli da naprave “kartu mirisa” pomoću koje bi se mogli orijentisati.

    Ovo novo otkriće dolazi pored ranijeg otkrića da golubovi imaju osobinu “osjećanja” zemljinog magnetnog polja, što im daje jedan interni kompas za orijentaciju.

    Gadafi ce tesko predati vlast jer nema gdje otici. Ahmadinedzad vidi sve, narocito ono sto je daleko od njega.Izgleda da ne vidi ono sto se dogadja u njegovoj zemlji. Demonstracije se sigurno prosiriti dalje sa prostora Sjeverne Afrike, samo je pitanje kada i u kome pravcu.

  5. #15
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Nikab
    Iranski čador, afganistanska burka ili saudijski nikab postali su posljednjih godina kamenom spoticanja u evropskim demokratskim društvima - za većinu Evropljana oni su simbolom patrijarhata i ženskog ropstva, dok su u Iranu, Afganistanu ili Saudijskoj Arabiji to znakovi religijske čistote i vjerske dosljednosti. U Belgiji i Francuskoj zabrana nikaba je dugogodišnja politička tema, ali ni islamske zemlje Turska i Sirija ne gledaju baš blagonaklono na zastrto žensko lice.



    Francuski predsjednik Sarkozy nikab je nazvao "zatvorom koji hoda", a talijanski premijer Berlusconi izjavio je da čador "ponižava ženu kao biće i od nje pravi ropkinju". U ovim izjavama ne krije se toliko borba za ravnopravnost i slobodu žena, koliko potreba da se demonizira islamska dijaspora u tim zemljama i optuži za sva zla.

    Brojni islamski mislioci navode da pokrivanje ženskog lica nije dogmatski nalog Knjige, već pitanje običajnosti i osobnoga izbora. Najgore je, međutim, kad smrtni i grešni ljudi arbitriraju u ime Apsoluta - prije nekoliko dana u Iranu je jedna bračna preljubnica osuđena na smrt kamenovanjem. Ima li ijedan čovjek koji, pozivajući se na Boga, smije oduzeti život ijednom ljudskom biću?

    Prakticiranje nikaba može se gledati i kao protutežnja zapadnoj kulturi, u kojoj je zloupotreba ženskog tijela već dosegla demonske razmjere - prostitucija, pornografija, incest, odvratne perverzije, koje su od žene i njenog tijela odavno napravile objekt sadizma i prljave zarade. Ukratko, pitanje nikaba još dugo će biti u žiži teoloških, socioloških i političkih sporenja, nikakva zabrana nikad ništa dobro ne donosi.


    Mirenje sa odbjeglim precima


    Mak Dizdar

    Kaže se da Jevreji i Arapi imaju najdalekosežnije pamćenje, jer oni mogu pratiti pisane tragove svoje kulture davno prije hrišćanstva i islama. Bošnjaci nisu takve sreće, njihovo kulturna samobitnost, zahvaljujući istorijskim prilikama na Balkanu, ima više rupa nego švajcarski sir. Jedino narodno pamćenje koje zaista ima skoro sve kockice je ovo najnovije, od vremena kad je otišla turska a zasjela K&K monarhija. Oni stoga najbolje pamte ko im je i kako od tog doba nanio nepravdu i kivni su posebno na one viđenije i učenije, ponikle iz njihovog miljea, koji su se priklanjali nekom tuđem jatu. Veliki dio krivice za svoj dugogodišnji položaj "ni na nebu ni na zemlji" pripisuju generacijama intelektualaca što su došle nakon dolaska austro-ugarske vladavine u Bosnu, dakle onima što su pisali na našem jeziku. Prebacuju im što nisu bili svjesniji svog nacionalnog indentiteta, što se svojim autoritetom nisu suprostavili namjeri Titovog režima da u socijalističkoj Jugoslaviji budu priznati samo kao "muslimani". Optužuju ih za nedostatak moralne odgovornosti za narod u kojem su se rodili. Oni su morali upozoriti da je indetifikacija jednog naroda po religiji klopka, bili su dužni insistirati da treća nacija u Bosni koja je imala islamske korijene, dobije ime po zemlji u kojoj je vijekovima živjela.

    Najčešće su na tapetu grijesi pisaca poteklih iz muslimanske sredine, jer su oni većinom pisali o Bošnjacima, a svoja djela velikodušno poklanjali Srbima ili Hrvatima. U najpoznatijim i najpriznatijim se vide i najveći krivci: Musa Ćazim Ćatić, Skender-beg Kulenović, Mehmed Meša Selimović, Mehmedalija Mak Dizdar.... Ali da bi se mogla objasniti njihova uloga i "kratkovidnost" kad je u pitanju nacionalna a sa njom i kulturna politika u bivšoj Jugoslaviji, mora se nešto znati i o društvenim i privatnim uslovima u kojima su ti naši najpoznatiji pisci živjeli i stvarali.
    Autor ,Asafeta Obhodaš



    Insert iz filma Ivkova slava

    Odlicna gluma, dobra muzika ali sve treba pogledati do kraja.Kraj mi je bas OK.
    http://www.youtube.com/watch?v=5EEql7HsBtc
    Last edited by Ahbab; 25.02.2011. at 05:55.

  6. #16
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Razmjena misljenja na Podforumu politika pokazala je, da neki komentatori nemaju prestavu, sta je znacila agrarna reforma za bosnjacko stanovnisvo i kako se na perfidan nacin oduzimala zemlja Bosnjacima.Iako je i medju Bosnjacima toga vemena bilo sirotinje, zemlja se dodjeljivala iskljucivo Srbima. Tako je bilo i prilikom kolonizacije Kosova a poslije Drugig svjetskog rata i Vojvodine.

    AGRARNA REFORMA I KOLONIZACIJA 1918. GODINE
    Pise Dr. Ivo Banac



    Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se teritorijalno na Kosovo,dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad Albancima, Bosnjacima i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama i tupim drvenim maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Europi od Selidbe naroda.Progon nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti, pa je doslo do masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.Prvo navedeno prosirenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije politickog programa, koji je definiran u "Nacertaniju" iz 1844. godine, Ilije Garasanina.

    Srpska ideologija osvajanja teritorija

    Srpski nacionalni program u "Nacertaniju" 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari "Nacertanije" je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode. U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima. U "Nacertaniju" je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij ukljucuju podrucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena Dusanovim carstvom. Kasnije "Nacertanije" ce postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.

    Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da "svi Srbi zive u jednoj drzavi". Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.

    Slijedi nastavak II
    Nikad nisam razumio, zasto su neki Srbi u poslednjem ratu odbijali i samu pomisao da pomognu Bosnjaku.Tek kad sam procitao ovaj tekst, shvatio sam razloge.Kratko receno i Srbi su zivjeli u strahu od svojih ekstremista, kojih u proslom ratu nije manjakalo.

    KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE


    Pise:Avdo Huseinovic

    Tokom genocida u BiH u periodu 1992-1995. godine, srpski zločinci ubijali su bez milosti Bošnjake, ne birajući da li se radilo o bezimenoj bebi, vojnosposobnom muškarcu ili starcu od 90. godina. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Da zločinci u svojoj, tonama nagomilanoj mržnji prema Bošnjacima, nisu imali milosti ni prema ljudima iz vlastitog naroda, najbolje pokazuju primjeri ubijanja onih Srba koji su tokom agresije pomagali svojim prijateljima, radnim kolegama, drugovima iz djetinjstva iz reda bošnjačkog naroda.

    I sam zlikovac Karadžić u jednoj od svojih monstruoznih izjava tokom 1992. godine reče: “Treba ubiti svakog Srbina koji spomene riječ komšiluk“.Kažu da bez malih ljudi nema velikih događaja, pa tako ćemo i ovaj tekst posvetiti malim-velikim ljudima iz reda srpskog naroda, koji su svoje živote žrtvovali kako bi spasili ili na bilo koji drugi način pomogli svojim prijateljima Bošnjacima. Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom.


    Srdjan Aleksic

    Regionalno poznat je slučaj Srđana Aleksića, heroja iz Trebinja, kojeg su četnici smrtno pretukli 21.januara 1993. godine. Mladi Srđan Aleksić je platio glavom samo zato što se drznuo da od "svojih" zaštiti druga čija je jedina krivica što pripada "drugima“. Ulicom između trebinjske pijace, pune ljudi i policijske stanice, trojica bradatih četnika sa oružjem u rukama vodila svezana mladića.

    - Uhvatili Alena Glavovića... – čulo se od onih što su uz prozor obližnjeg kafića sjedili. Srđan je, slušajući naredbu srca ustao i krenuo. Na stolu ostavio čašu soka neispijenu. Hodao je ulicom pružena koraka, čudeći se kako niko ne zaustavlja nasilnike, bradate i pijane. Mislio je da će Alena policiji u stanici predati, čekao je da se nešto desi, ali se odstojanje između njega i siledžija smanjivalo. Narod se bradonjama sklanjao sa puta, bježao u stranu, dvojica policajaca izašla pred stanicu i gledala jedan drugoga, ali ništa nisu činili da mladića spase. Oni bradati, Alena doveli blizu stanice, jedan je iza pojasa nož izvadio, drugi je puškom okolo prijetio, treći je onome sa nožem pomagao da nemoćnog mladića obori.

    - Ovako ćemo sve *****e klati- čulo se kako onaj sa nožem vrišti.
    Onaj što je puškom prijetio bio je okrenut na drugu stranu, ona dvojica Alenu glavu umirivali da mu nož pod grlo prinesu. Srđan svom silinom na njih udario. Udario jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama vrisnuo: „Bježi Alene“.
    Alen se podigao i trčao prema maloj ulici pored pijace, dok u njoj nije i nestao.

    - Udri ga majku mu vlašku - čulo se urlikanje jednog od bradatih, prije nego su kundacima i vojničkim cokulama počeli udarati ovog trebinjskog glumca amatera i talentovanog plivača. Niko se pomjerio nije, narod se po pijaci posakrivao, policajci pred stanicom gledali jedan drugoga. Srđo ostao nepomičan na asfaltu. Umro je sedam dana kasnije, 27.januara od preteških rana koje mu četnici zadali, spasivši život svog jarana, Alena, trebinjskog jetima koji je odrastao bez oba roditelja. Ono Trebinjaca što je smjelo, na sahranu je došlo. Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima kazao: "Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost". Ubice Srđana Aleksića su izvedene pred sud i osuđene na male kazne. Oslikavajući vrijeme četničkog ludila, advokat optuženih je tada rekao: "Tako mu i treba kada je branio *****e". Ubice Srđana Aleksića i danas žive u Trebinju i okolini i naravno, slobodno se kreću.
    Slijedi nastavak II
    NEGATORU GENOCIDA TRIFKOVIĆU ZABRANJEN ULAZ U KANADU
    Autor: IRGC
    Objavljeno: 25. February 2011. 13:02:04


    I
    S.Trifkovic

    Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC) informiše javnost da je Srđanu Trifkoviću, negatoru genocida u Bosni i Hercegovini i propagatoru antimulimanske kampanje, zabranjen ulaz u Kanadu. Tako on nije ni održao predavanje na univerzitetu u Vankuveru. Ovo je rezultat odlicne kampanje bošnjačkih institucija u Kanadi i SAD.

    IRGC se zahvaljuje i čestita kanadskim imigracijskim autoritetima za dobro obavljen posao zabrane ulaska Trifkovića u Kanadu, koji je imao cilj širenja govora mržnje. To je veliki korak u kanadskoj demokraciji, posebno u smislu zaštite etničkih i vjerskih prava Kanađana od opasnih posljedica govora mržnje i poricanja genocida.

    U ime mnogobrojnih žrtava zločina agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Institut za istraživanje genocida Kanada se zahvaljuje na izvanrednoj borbi za istinu i pravdu, Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Islamskoj zajednici Bošnjaka Kanade, Američkom institutu za genocid i edukaciju, Bošnjačkom akademskom forumu, web magazinu Bošnjaci.Net i drugim organizacijama, zajedincima i pojedinbcima na pomoći u lobiranju za istinu i pravdu. Posebno se zahvaljujemo članovima Međunarodnog ekspertnog tima IRGC i mnogobrojnim intelektualcima koji su svojim radom dali veliki dio u ovom uspjehu. Zahvaljujemo se sredstvima informisanja na redovnom pračenju aktivnosti u ovoj akciji.

    Negiranje genocida u Kanadi i drugim demokratskim zemljama je nespojivo s demokratskim državnim i društvenim vrijednostima. To je preopoznato od zajednice kanadskih i američkih Bošnjaka i prihvaćeno od kanadske i američke vlade i društva.

    Ljudska obaveza je borba protiv zločina agresije i zločina genocida. Istina o tim zločinima ne dolazi sama, za tu naučnu istinu se treba boriti da bi činjenice utemeljene na naučnim metodama postale globalno priznate kako od strane međunarodnih sudova, tako i od država. Za naučnu istinu ne samo o zločinima prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, već o zločinima prema svim narodima i državama u svijetu se zalaže IRGC.

    IRGC upoznao kanadsku javnost sa veličinom zločina agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima, držeći se činjenice da samo naučno – istraživačka valorizacija zločina može doprinijeti priznavanju zločina kao puta pomirenja naroda. Zahvaljujući takvoj aktivnosti IRGC i u saradnji sa mnogim prijateljima istine o zločinima prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, Kanadski parlament je usvojio Rezoluciju o genocidu Bosni i Hercegovini. Proglašavajući 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, članovi Kanadskog parlamenta su odali dužnu počast žrtvama najvećeg genocida poslije Drugog svijetskog rata u Evropi, zločina genocida u Srebrenici, stoji u saopćenju IRGC koje je potpisao profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada.
    Bosnjaci.net

  7. #17
    bh ultimativ
    Guest
    Zanimljive stvari Hile@...morat cu uzet malo vise vremena da procitam jer su ovdje i stvari koje me jako interesuju.

    Svaka cast.

  8. #18
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719

    KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE


    Pise, Avdo Huseinovic

    Prva žrtva iz redova "loših Srba" u Rogatici je ujedno bila i prva žrtva rata u ovoj maloj istočnobosanskoj kasabi. Radilo se o doktoru Zoranu Gavriću. Zoran (Obrena) Gavrić, rođen je 23.maja 1945. godine u Visokom, završio stomatološki fakultet i dugo godina radio u rogatičkom Domu zdravlja. U stvari, sve do svoje smrti. Bio je omiljen među rogatičkim narodom i rado viđen u svakom društvu. Upravo ljudskost i poštenje koje je bilo njegova odlika će ga koštati života. U potrazi za svojim prijateljem Ćamilom Poljom, medicinskim tehničarom koji je na nekoliko dana ranije nestao u četničkom jezgru Borike, početkom maja 1992. godine gubi se i Zoranu trag. Nakon desetak dana, njihova tijela su pronađena u mrtvačnici na Sokolcu. Prvo je ubijen Zoran, pa Ćamil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se za sudbinu Ćamilovog tijela ni do danas ništa ne zna. Po svim pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske, četnički zločinac pod čijom će komandom tokom ljeta 1992. godine biti ubijene na stotine Bošnjaka Rogatice i okoline. Ovaj zločinac se dovodi i u vezu sa ubistvom, ratnog komandanta Žepe, rahmetli pukovnika Avde Palića.
    Iza pokojnog doktora Zorana je ostala supruga Vlasta, sin Aco i kćerka Gordana.

    Slijedi nastavak III

    U toku rata mogli smo slusati propagandne price Borislava Jovica, Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica, kako su bosanski Srbi imali 60 posto vlasnistva nad zenljom u BiH. Iz ovih podataka koje je prezentira Prof. Dr. Ivo Banjac, jasno se vidi da je cifra sa 6% uvecana na 60%, da je oduzeta zemlja Bosnjacima dodjeljiva iskljucivo Srbima iako je i medju Bosnjacima bilo sirotinje.Ali, to je tako, kad se ima u vidu ideja Velike Srbije koja nikako da izhlapi iz glava srpskih politicara u Srbi i BiH.

    Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedom 1918. godine


    Pise: Prof. Dr. Ivo Banac

    Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj. Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i "ostali" 0,3 posto zemljisnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.

    Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji.

    Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista.

    Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista. Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. I 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije, cija je sintagma - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeniu vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji.

    Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.

    U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine provedena je u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed. Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919.godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova obitelji dobilo uvlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda ivlasnistva.

    Slijedi nastavak III
    Na ovaj komentar reisa M.Cerica bilo je puno reagovanja narocito iz RS.Sta je sporno u toj tvdnji.O vehabijama moze svako imati ovakva i onakva misljenja.Ja bih licno vise volio da slijedimo sve ono sto su bili nasi ocevi, djedovi, pradjedovi, cukundjedovi ali dok vehabije postuju zakone BiH, dotle mogu biti tolerisani.U svakom slucaju Islamska zajednica BiH mora imati kontak sa njima u cilju saranje za dobro BiH i Bosnjaka.

    Stari I novi muslimani


    Reis efendija Dr.Ceric

    Vi ste stari bosanski muslimani za koje kažu da su poželjni i kažu da im je žao što vas nema više, jer im smetaju novi muslimani koje nazivaju vehabijama. I nama je žao što hiljade „poželjnih“ starih bosanskih muslimana nisu preživjeli srebrenički genocid. Također, žao nam je što su stotine „poželjnih“ starih bosanskih muslimana morali proći kroz dreteljski i druge logore u Hercegovini i što u dvadeset prvom stoljeću „poželjni“ stari bosanski muslimani žive pod režimom apartheida. Neprihvatljivo je i zlonamjerno širiti strah od „novih“ bosanskih muslimana zato što su preživjeli genocid i zato što se protive apartheidskom režimu.

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je slobodna i sposobna da se nosi sa svim izazovima interpretacije islama i zato joj nije potreban ničiji paternalizam. Bosanski muslimani, ni „stari“, koje su ubijeni zato što su bili slabi i nejaki, ni „novi“ koji su spremni braniti svoju čast i slobodu, nisu i niti će ikada ugrožavali ničije pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

  9. #19
    forumski analgetik plivadon's Avatar
    Join Date
    May 2008
    Posts
    15,386
    Hile
    U toku rata mogli smo slusati propagandne price Borislava Jovica, Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica, kako su bosanski Srbi imali 60 posto vlasnistva nad zenljom u BiH. Iz ovih podataka koje je prezentira Prof. Dr. Ivo Banjac, jasno se vidi da je cifra sa 6% uvecana na 60%, da je oduzeta zemlja Bosnjacima dodjeljiva iskljucivo Srbima iako je i medju Bosnjacima bilo sirotinje.Ali, to je tako, kad se ima u vidu ideja Velike Srbije koja nikako da izhlapi iz glava srpskih politicara u Srbi i BiH.
    Stan' ba malo . Jesu li to osmanlije donijele muslimansku zemlju sa sobom ? Nisam istoricar ali prije njihove okupacije 91,1% grunta je bilo u cijim rukama ?



    Na ovaj komentar reisa M.Cerica bilo je puno reagovanja narocito iz RS.Sta je sporno u toj tvdnji.O vehabijama moze svako imati ovakva i onakva misljenja.Ja bih licno vise volio da slijedimo sve ono sto su bili nasi ocevi, djedovi, pradjedovi, cukundjedovi ali dok vehabije postuju zakone BiH, dotle mogu biti tolerisani.U svakom slucaju Islamska zajednica BiH mora imati kontak sa njima u cilju saranje za dobro BiH i Bosnjaka.
    Za dobro BiH vehabije ne trebaju nebosnjacima koji cine 50% populacije .
    O dobru za Bosnjake je isto diskutabilno jer znamo sta ateisti misle o njima , a isto i vecina vjernika koji jedva cekaju da ih takvi uce islamu .
    Poslije Tita
    plivadon


  10. #20
    stariji član foruma Ahbab's Avatar
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    USA
    Posts
    719
    Drago mi je da pratis tekstove pod ovim naslovom.Cini to i dalje, jer ce biti nesto i o tome kako su bogumili-paterani postajali pravoslavci, katolici i muslimani.Ne iznanadjuje me tvije pitanje, jer poznajes samo jednu teoriju i to onu smisljenju, kako prigrabiti Bosnu.Pod ovim naslovom ne mislim voditi neke veleike rasprave, to mozemo pod nekim drugim naslovom.Ovdje ce biti prezentirane samo manje poznate cinenice, dogadjaji ili ono sto smatram zanimljivim.

    [QUOTE]
    Zukorlić: "Kritikujem režim, a ne državu i Srbe"

    I dalje nema naznaka da je režim spreman da se suoči sa činjenicom da je neophodno prihvatiti Bošnjake kao ravnopravne građane države Srbije, niti da se nagomilani problemi rješavaju.
    "To se vidi iz medijskih nastupa, davanja medijskog prostora i medijske hajke prema bošnjačkim vjerskim institucijama, uključujući i najavljenu izbornu farsu režima, koja za cilj ima da dovede na čelo Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) ljude koji će da igraju politiku Beograda u Sandžaku, a ne da doprinesu prevazilaženju problema i nalaženju rješenja na dobrobit bošnjačkog naroda i države Srbije", ocjenjuje glavni muftija Islamske zajednice (IZ) u Srbiji Muamer Zukorlić u razgovoru za srbijanski list "Danas".

    - Sa nedavnog skupa u Novom Pazaru vlastima ste poslali poruku da bi i ovde mogli da se ponove Egipat i Tunis. Da li želite takav način rješavanja problema koje stalno ističete?

    Mediji su tendenciozno prenijeli samo djelimično tu moju poruku. Rekao sam to u kontekstu tumačenja posljedica nepravde koja se ovde uporno primjenjuje. To sam ilustrovao sa evropskim i afričkim modelom promjena, ali sam tu misao završio da dajem podršku evropskom modelu, a to su uobičajene demokratske promjene. Moje su poruke autentične i u skladu sa procesima koji se ovdje dešavaju. Režim i mediji koji ga zastupaju nervozni su što nijednu moju poruku ne mogu prenijeti ni kao radikalnu ni kao prijeteću, već kao istinu koja u sebi ima više gorkoga nego slatkoga.

    - Do sada ste optužbe upućivali državi zbog odnosa prema Sandžaku i Bošnjacima, a prije nekoliko dana ponašanje predsjednika Srbije ocenili ste kao nedržavno i neodgovorno. Zbog čega?

    Moje primjedbe i kritike su na račun režima, a ne države Srbije. Ovo ističem jer režim želi da se vrlo često sakrije iza srpskog naroda, nastojeći da moje kritičke stavove prevodi na netrpeljivost prema državi Srbiji i srpskom narodu. To nema nikakve osnove i nikome neću dozvoliti da država Srbija bude više njegova nego moja. Prevođenje mojih stavova na neprijateljstvo prema srpskom narodu prevaziđeno je sa aspekta za dokazivanjem.

    Kraci izvod 24 sata

    [/QUOTE


    Povijesno, Banjaluka nije srpski grad


    Pise, Prof. Dr. Ivo Banac

    Pred kraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati "mars smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom "marsa smrti", a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin, genocidom.

    Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banjaluke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banja Luka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 % a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto.

    Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu.

    Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i Crne Gore.

    Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva. Buduci je povijesno Banjaluka bosnjacki grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem pregovora.

    Slijedi nastavak IV

    KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE
    Pise, Avdo Huseinovic


    Milan Lukić - srpski ober krvnik sa kokardom ubio je i Stanka Pecikozu
    Ober krvnik Milan Lukić iz Višegrada, 20.jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, zbog toga što je kriv za spaljivanje 119 civila u Višegradu (od kojih su većina bili žene, djeca i starci), te ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, pored toga što nije suđen za otmice i ubistva Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Rudog i 19 putnika iz stanice Štrpci nedaleko od Priboja u Srbiji, nije suđen ni za ubistvo Stanka Pecikoze, prijeratnog predsjednika SDS-a Višegrad. Lukić je sa svojom bandom ubio Pecikozu zato što je ovaj štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Salem Ahmetspahić svjedoči da je do do 25. jula 1992. godine, živio sa roditeljima i suprugom u selu Velji Lug, opština Višegrad. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po Salemovom svjedočenju mještani sela Velji Lug su ostali u svom selu jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. Zaštita je trajala sve dok Stanko nije ubijen. Odmah nakon Stankovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukićevi četnici, među kojima se nalazio i osuđeni ratni zločinac Boban Šimšić. U aprilu 1993. godine pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukić je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.

    Milutin Vuksić bio je Srbin, moler u Bratuncu. Rodom je iz sela Slapašnica. Znali su kao tihog i povučenog. Milutin je govorio samo ako ga upitaš. Bratunački logoraš Adil Suljić se sjeća kad su u najveće bratunačko mučilište Bošnjaka, fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ uveli izmučenog Milutina. "Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima" rekli su zločinci i pred svima izrešetali Milutina. Milutinova smrtna presuda je bila što je desetak svojih komšija uspio preko Ljubovijskog mosta sa porodicama spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992.godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što stignu, kad su krenuli u opšti lov na sve što je nesrpsko. Također, Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je od Arkanovaca, „Belih orlova“, Mungosovih „Crvenih beretki“ i Deronjićevih krvnika uspio sakriti na neka sigurna mjesta, te ih poslije prebaciti prema srebreničkoj općini.

    Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to veličanstven gest uglednog fočanskog Srbina, ljekara Sekule Stanića. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice. O ovom hrabrom čovjeku često i danas svjedoče njegove kolege dr. Reuf Tafro, dr. Asim Pilav, dr. Fadil Kučuk...

    Dr. Sekula Stanić je premlaćen i ubijen jula 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti, što je smatrao svojim prirodnim činom. Sekula nije ubijao. On je ubijen. Ubili su ga fočanski katili koji su pobili hiljade fočanskih Bošnjaka na godinu prije nego što su kobna zrna ispalili i na doktora.

    Slijedi nastavak IV
    Last edited by Ahbab; 28.02.2011. at 04:37.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •