PDA

View Full Version : Zanimljivosti



josip_mo
26.10.2008., 13:45
Evo jedna tema o zanimljivostima. U nju možemo stavljati razno razne zanimljivosti.

http://www.slovio.com/

međunarodni Slavenski jezik??





evo na jednom drugom forumu sam naišao na neku temu sa izumrlim Hrvatskim rječima.

pa pokušajte pogoditi, proguglati ili jednostavno napisati ako znate.

slijedi c/p:

Kada si gladan - najedeš se i onda si SIT.
Kada si žedan - napiješ se i onda si ???

Tu fali jedna stara, zaboravljena riječ... tko zna?

a evo još jedna sa odgovorom:

vin - kriv. suprotna riječ - nevin
vin od staroslavenske riječi a očuvan je očuvan još u ruskom jeziku

josip_mo
26.10.2008., 13:47
http://img147.imageshack.us/my.php?image=table1rq8.gif
http://img233.imageshack.us/my.php?image=table2da3.gif
http://img80.imageshack.us/my.php?image=table3lb4.gif
http://img80.imageshack.us/my.php?image=table4nd0.gif
http://img80.imageshack.us/my.php?image=table5mj3.gif
http://img143.imageshack.us/my.php?image=table6cu9.gif

http://img143.imageshack.us/my.php?i...nscriptod8.gif
http://img143.imageshack.us/my.php?i...cscriptbj0.gif

26.10.2008., 19:41
evo ti link za hrvatsko staro narječje.zaboravljeno.govore gradišćanski hrvati to narječje i moliški hrvati.govori se još i u selima hrvatske i BIH.

http://www.wikinfo.org/index.php/%C5%A0 ... ka_ikavica (http://www.wikinfo.org/index.php/%C5%A0%C4%87akavska_ikavica)

26.10.2008., 20:24
zanimljivo je da se prije u starom Dubrovniku pričalo čakavski.Šiško Menčetić,pjesnik,pisao je na čakavici.

josip_mo
10.01.2009., 16:40
Otkrili da velika slikarica apstrakcije ima 2 godine

Direktor galerije u Melbourneu posramio se kada je čuo da je velika slikarska nada mala djevojčica. Njene slike prodaju po cijeni od 1300 do 7500 kn.

Vlasnici galerije bili su oduševljeni radovima Aelite Andres vjerujući da su otkrili novu veliku apstraktnu slikaricu. No ostali su šokirani shvativši da njihova velika umjetnička nada ima tek dvije godine.

Zabuna je nastala kada je majka djevojčice, fotografkinja Nikka Kalashnikova, pokazala radove svoje kćeri direktoru galerije Marku Jamiesonu. Radovi su mu se izuzetno svidjeli te ih je, ne znajući dob umjetnika, uključio u skupnu izložbu u galeriji. Tijekom završnih radova na izložbi, direktor je saznao dob male umjetnice.
- Bio sam šokiran. Ali i posramljen - priznao je Jamieson. Ipak, odlučio se ostaviti radove djevojčice na izložbi.
Apstraktna umjetnost male Aelite naći će se tako na izložbi zajedno s fotografijama njezine majke.

Aelita je počela slikati i prije nego je prohodala i već sada ima vlastiti atelje. Njena majka i otac kazali su kako nisu imali namjeru prevariti direktora galerije već ih je jednostavno zanimalo što ljudi misle o radovima njihove djevojčice. Aelitini radovi bit će ponuđeni po cijeni od 1300 do 7500 kuna.

http://www.thevine.com.au/resources/imgdetail/080109100221_aelita-andre.jpg

KALDRMA
13.01.2009., 00:08
VIN je ocovan i u makedonskom.....VINOVNIK-KRIVAC
kad smo vec kod jezickih zanimljivosti ....rijec ROBOTod slovackog ROBOTNIK u prevodu ROB
ma makedonskom RABOTNIK u prevodu RADNIK......ne kruzi li ovo covjecanstvo u krug il se samo jezici osiromasuju prikrivanjem sustine

josip_mo
05.02.2009., 21:03
http://cultofmac.com/wp-content/uploads/picture-141.png


koliko ste najviše aplikacija odjedan put pokrenuli?
ja nisam probao. evo na jednom drugom forumu sam vidjeo ovo pa da postavim ovdje.

U Zagrebu momak drži rekord s 307 aplikacija, dok se ovi Amerikanci drže TEK negdje oko 200

Ahbab
16.02.2011., 22:34
Pod ovim naslovom zelim prezentirati zanimljivosti iz: zivota, nauke, kulture, politike, povjesti, knjizevnosti itd. Naravno, nastojat cu da to budu kraci ali zanimljivi tekstovi.

Za poceta samo jedan prilog a kasnije ce biti vise, zavisno od duzine teksta.Ako je tekst duzi, priloga ce biti manje i obrnuto.

:bih:

Gadafi je ozenjen Mostarkom?

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSVl5IIa63XbdzhMQyZiRCW8YCssecyF eWqAIHvs3GTO2wCLgiwVJVLpT0

Prije nekoliko godina, jedne su novine objavile vijest kako je supruga libijskog predsjednika Safiya Farkash Gadafi podrijeklom Hrvatica. Zapravo, riječ je Sofiji Farkaš, rođenoj Mostarki i unuci Ivana Farkaša, nekadašnjeg austrijskog školskog okružnog nadzornika u Mostaru.
Pradjed Safiye Farkach Gadafi je Ivan Farkaš, nekadašnji školski okružni nadzornik u Mostaru, koji je u vrijeme austro-ugarske uprave doselio u Mostar. Farkaš je rođen u Petrinji 1858. godine. Tokom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.

Pradjed Gadafijeve supruge ogledao se i kao pisac. U Bosanskom pedagoškom magazinu, neumorno je, sa ciljem opravdavanja tadašnje austrijske probošnjačke politike u obrazovanju, objavljivao znanstvene radove, surađujući određeno vrijeme i sa Vatroslavom Jagićem.

Iz toga razdoblja i danas je dostupan Farkašev "Prinos naučanju psihologije".

Sudeći prema određenim historijskim izvorima Ivan Farkaš je ostao upamćen i po polemikama sa tadašnjim mostarskim biskupom fra Paškalom Buconjićem, direktorom širokobriješke gimnazije fra Didakom Buntićem, ali i sa vođom srpske kulturne zajednice u Mostaru Aleksom Šantićem. Ove polemike vođene su po pitanju obrazovanja, odnosno austrijskog pokušaja negiranja hrvatskog i srpskog imena na prostorima BiH, na račun razvoja bošnjačke odnosno "zemaljske" nacionalne ideje, kako se tada govorilo.

Ovdašnjoj javnosti skoro je nepoznat podatak da je današnji libijski predsjednik Moamer el Gadafi koncem šezdesetih godina prošloga vijeka, u sklopu projekta razmjene studenata, boravio na višegodišnjem školovanju u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Tokom boravka u Mostaru, koji je bio jedno od njegovih tadašnjih odredišta, gdje je pohađao nastavu na tadašnjoj "Vazduhoplovnoj akademiji JNA", Gadafi je upoznao svoju sadašnju suprugu Sofiju Farkaš, u to vrijeme jednu od viđenijih Mostarki.

(24sata.info

Ahbab
18.02.2011., 03:02
Danas obicno smatramo da je Nacertanije kompletno djelo Ilije Garasanina. Medjutim nije tako.Neki su izracunali da je Garasaninovo samo 16,82% a sve ostalo pripada Cehu Frantiseku Zahu.

Pise,B Dragović

"Načertanije je napisao Čeh František Zah (1807-1892), pod rukovodstvom čelnika poljske emigracije u Parizu - kneza Adama Čartorijskog, a potrebama Srbije "upodobio" Ilija Garašanin, ministar u Vladi Srbije. František Zah "Načertanijem" predviđa "stvaranje južnoslovenske države, sa Srbijom kao stožerom", (centrom).

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:-vi6uZuAsylp6M:
František Zah

U vrijeme pisanja "Načertanija", vođe pobune za uspostavljanje ustavobraniteljskog režima u Srbiji - Toma Vučić Perišić (1788-1859) i Avram Petronijević (1791-1852), živjeli su u Carigradu, u emigraciji. Tvrdi se da su imali uticaja na Františeka Zaha, u sastavljanju "Načertanija". Tokom druge polovine 1844. godine, vraćaju se u Srbiju, kada je "Načertanije" već usvojeno za srpski "nacionalni spoljno-politički program".

Poljski knez, a za poljsku aristokratiju u izgnanstvu "nekrunisani kralj" Poljske - Adam Čartorijski, u egzilu u Parizu, trudio se da stvori "snažan savez" (blok) južnoslovenskih naroda, kao branu imperijalnim nasrtajima Rusije i Austrije. Kad su Rusija i Austrija okupirale i podijelile Poljsku, knez Adam Čartorijski je "tražio savez Zapadnih i Južnih Slovena", za borbu protiv Rusije i Austrije.

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:Lj9bZvlNNvi77M:

Zahovo "Načertanije" potrebama "srpstva" pridobio je ondašnji ministar u Vladi Srbije - Ilija Garašanin (1812-1874). Ovaj daroviti i oprezni srpski političar i državnik, Ilija Garašanin, bio je jedna od najistaknutijih ličnosti Srbije XIX vijeka. U vrijeme vladavine kneza Miloša Obrenovića, bio je "čelnik srpske vojske" (ministar vojni). U dvije srpske ustavobraniteljske vlade kneza Aleksandra Karađorđevića, Garašanin je bio ministar inostranih i unutrašnjih djela. Uporno se trudio da Srbiji "obezbijedi" vodeću ulogu na Balkanu. Otuda je razumljivo što je, baš Ilija Garašanin, tvorac nacionalnog programa "Načertanija".

Ovaj dalekovidi srpski državnik i političar pravovremeno je "pojmio" Zahovo "Načertanije" i "uspješno" ga preuredio u "program oslobođenja iz turskog jarma i ujedinjenja svih Srba, u granicama srpskih zemalja i srpske države".

Od ukupno 5.397 riječi "Načertanija", Zahovih je ostalo 4.459 ili 83,18 odsto, a Garašaninovih 908 ili 16,82 odsto. Ova (relativno mala) Garašaninova intervencija potpuno mijenja duh i smisao "Načertanija".

O Zahovoj ulozi u pisanju "Načertanija" saznalo se tek kada je srpski istoričar Dragoslav Stranjaković (1901-1966) objavio dvije svoje stručne rasprave o tome. Analizirao je i uporedio tekstove "Načertanija" Františeka Zaha i Ilije Garašanina, prema rukopisima u Garašaninovoj zaostavštini.
Zahovo "Načertanije" je sačinjeno kao "Plan stvaranja zajedničke države Južnih Slovena, oslobođenih iz ropstva Austrije i Turske, snagom srpske države". Zahov "plan" je očigledna težnja za "stvaranjem južnoslovenske države, sa Srbijom kao stožerom" (centrom).

Kovanicu “srpstvo” izmislili su srpski ideolozi, s ciljem da u srpski nacionalni korpus uključe nesrpske narode u okruženju

Ilija Garašanin je, u svom programu, "ispustio" zemlje pod Austrijom i, sem nekoliko rođaka, izostavio poglavlje "o Hrvatskoj i Česima". Zadržao je samo odjeljak, pod naslovom "Srem, Bačka i Banat", jer je te zemlje "smatrao srpskim". Garašanin izostavlja i djelove o unutrašnjoj politici Srbije. Kao dosljedni "autokrata", Garašanin nije htio da "uoči" vezu između spoljne i unutrašnje politike, u stvaranju države i rukovođenju državom.
U Zahovom uvodu "Načertanija", Garašanin je "umetnuo" rečenicu: "Program spoljne i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine".
Zah je napisao da "temelj srpske politike mora biti južnoslovenski". Garašanin to prepravlja i kaže da "Srbiji treba priključiti sve srpske narode, koji je okružuju". Naravno, narode iz okruženja prethodno treba "proglasiti srpskim narodima", što je zvanična Srbija kasnije učinila. Za srpske političare i državnike, "srpski narodi" u okruženju su "svi Hrvati, Bošnjaci, Muslimani, Crnogorci i Makedonci, kao i neka sjevernoalbanska plemena". Sve su to narodi i teritorije neke buduće "Velike Srbije".

Zah govori o sredstvima za "postizanje ujedinjenja Južnih Slovena". Garašanin to prepravlja u "sredstva, kojima se postiže srpski cilj".
Zah konstatuje da Srbi "treba da saznaju položaj svake grane južnog slovenstva". Garašanin to prepravlja da "treba saznati položaj Srbiji okruženih naroda”. I tako redom. Sve što je smatrao Srbiji potrebnim, Garašanin je preformulisao i “ispustio” slovenske zemlje i narode - Čehe, Slovake, Poljake, Hrvate, Bugare i druge, a “zadržao” u tekstu samo one narode (i zemlje) koje Srbija “smatra” srpskim. Tako 908 svojih riječi, u Zahovom “Nečertaniju” od 5.397 riječi, Garašanin “ostavlja netaknutih 4.459 riječi”, bitno mijenja, “svojata i srpči” neke grupacije Hrvata, Bošnjake, Muslimane, Crnogorce, Makedonce i neka sjevernoalbanska plemena. Nije teško uočiti da je Zahovo “Načertanije” stoprocentno “južnoslovenski program”, a Garašaninovo “Načertanije” je pretežno “srpski nacionalni program”, sa djelimičnim “južnoslovenstvom”. Pominju se Bugari i Hrvati, ali bez predviđanja srpsko - hrvatskog zajedništva. Garanšaninovo “Načertanije” je “Program stvaranja” Velike Srbije”.

Ahbab
19.02.2011., 00:23
Koa srednjoskolac saznao sam, da je Smail aga Cengic bio veliki nasilnik i zulumcar. Ipak, moj profesor nam je na kraju predavanja kazao, da o Smail agi postoje i druga misljenja ali o tome se morate potruditi sami.Tako sam i ja citajuci novine naisao na ovaj tekst i pohranio ga u svoju arhivu a evo sad ga prezentiram i vama. Kasnije sam nasao i jedan izvanredan i oposiran tekst od crnogorskog autora, koji o Smail agi Cengicu govori u pozitivnom smislu, sto je za mene bilo malo neobicno, sobzirom da to dolazi od jednog crnogorskog knjizevnika. Ali o tome mozda nekom drugom prilikom.



Smrt Smail age Cengica po Krlezi

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQqlfGH-LT4M2gLxHTQRbGqkaJbBj2y3kq4qTZoOnB19oEFbGwkbcmW894

"Jednog dana k meni u sobu banu doktor Ivo Brlic, sin spisateljice Ivane Brlic-Mazuranic. "Cul sam, gospon Krleza, da ste Vi u posljednje vrijeme jako ljubazni spram svojih bivsih protivnika, pa sam vas dosel nekaj prositi."

"Izvolite,o cemu se radi?"

"Novica Cerovic je mom pradjedu Ivanu Mazuranicu zavjetovao sat Smail-age Cengica. Radi se o skupocjenom zlatnom satu izradjenom u Carigradu, koji je sada u mom posjedu pa sam vas stel zamoliti da ga Akademija otkupi kao vrijedan i povijesno zanimljiv predmet."

"Gospodine doktore,Vi ste pravnik i ja Vam postavljam jedno cisto juridicko pitanje."

"Izvolite!"
"Znate li Vi, gospodine doktore, kako je Smail-aga ubijen?"
"Je, pa to je opjevano u pjesmi."

"Pjesma je jedno, a fakta su drugo. On je ubijen na kriminalan, zavjerenicki nacin. Bio je pozvan u goste, a onda su mu skinuli glavu."

"Ali, gospon Krleza, to nema nikakve veze sa ovim satom."

"Ima, i te kako ima, jer po krivicnom pravu sve sto se opljacka od zrtve nad kojom je izvrseno nasilje, moze biti predmetom krivicnog gonjenja. A taj sat je zapravo posljedica takvog slucaja, i ja bih Vas zbog toga, dakle, po krivicnom pravu, mogao dati odmah uhapsiti. Ali, uostalom, sto predstavlja taj sat sam za sebe, ili u kontekstu toga o cemu Vi govorite? Nista!"

Ahbab
20.02.2011., 01:35
Kad cujemo ime Drakula, odmah pomislimo na ono najgore:ubijanja, vjesanja ljudi, ispijanje krvi itd. Evo nestio malo o Drakuli, naravno za one koje to interesira.



VLAŠKI PRECI BOLESNOG NARODA: UBIJAO SAM MUŠKARCE I ŽENE - STARE I MLADE
Objavljeno: 19. February 2011. 04:02:32

Kada čujemo ime “Drakula” prvo na šta pomislimo je roman Irca Brama Stokera. Ali pored lika opisanog u tom romanu postojao je i historijski Vlad III Tepeš – ili Drakula, kako su ga Rumuni zvali. Ali malo kome je poznat njegov brat Radu koji se na strani Osmanlija borio protiv njega.

http://www.reformation.org/en-turkish-sultan-mehmed2.jpg
Sultan Mehmed II

Radu cel Frumos, je rođen 1435. u pokrajini Vlaška, u današnjoj Rumuniji. Turci su ga zvali Yakisikli Radu Bey za ostatak svijeta on je bio “Lijepi Radu”. Saveznik i prijatelj sultana Mehmeda II je bio još od djetinjstva i igrao je važnu ulogu u osmanskoj upravi. Bio je jedan od odlučujućih osmanskih vojskovođa u borbi protiv šiitskih Safavida na Istoku i protiv Srba, Rumuna i Mađara na Zapadu. Islamski svijet mu duguje mnogo, nažalost nije sve ostalo sačuvano u historijskim spisima. Zbog svoga prelaska na islam i zbog njegove uloge u propadanju njihovog carstva, Radu je za Vizantijce slovio za despota. Ali ovaj general je igrao veću ulogu. On je gonio uzora legende o vampiru, svoga brata Vlada III, kojeg danas poznajemo kao Drakulu. Karakter profesora Abrahama van Helsinga je plod mašte autora Brama Stokera, ali sultan Mehmed II i Radu cel Frumos su bili jedini historijski lovci na Drakulu.

Rođena braća

Prijateljstvo Mehmeda Fatiha i Radua, kao i njegov prelazak na islam je rezultat političkog savezništva njihovih očeva. Vlad II iz plemstva Draculesti je bio saveznik sultana Murata II, oca Mehmeda Fatiha. Rumunski vladar je imao četiri sina: Mircea II, Vlad IV Calagural (“Monah”), Vlad III i Radu III cel
Frumos. Kao čin svoje odanosti sultanu, Vlad II mu je ponudio službu svojih dvojice sinova: Drakule i Radua. Kod janičara su studirali Kur’an, arapski, turski, perzijski, islamsko pravo i – prije svega – osmansku vojnu strategiju i taktiku. Mladi Vlad III je zloupotrebljavao osmansko gostoprimstvo i počinio je niz delikta što ga je odvelo u pritvor. Zbog reakcije na svoje ponašanje razvio je duboku mržnju. Mrzio je svoga oca zbog savezništva sa Osmanlijama.
Istovremeno je bio ljubomoran na svoga brata Radua zbog poštovanja kojeg su mu Osmanlije odavale. Ljubomoran je bio i na ostalu svoju braću – navodno jer ih je otac volio više od njega. Prema svome bratu Mircei je osjećao strahopoštovanje. Od njega je naučio taktiku teroriziranja nabijanjem ljudi na kolac. Radu je ostao odan islamu i sultanu i svoj život je proveo na granicama Osmanskog carstva. Njegova porodična pozadina i sposobnost vođenja rata su nailazili na poštovanje kod janičara i spahija. Odigrao je važnu ulogu u historiji Bliskog istoka tog vremena. Spriječio je turkmenski plemenski savez “Ak Kojunlu” da pregaze Osmansku carevinu. Ovaj događaj bi promijenio lice Bliskog istoka i Evrope.

Konstantinopolj

“Treći dan nakon pada našeg grada, sultan je svoju pobjedu proslavio velikim trijumfom. Izdao je sljedeću deklaraciju: građani bilo koje starosne dobi, koji su se uspjeli sakriti neka napuste svoja skloništa i neka izađu na svjetlo dana. Oni su slobodni (…) Pored toga naredio je povrat svih kuća i imovine onima koji su napustili grad prije opsade. Ako se vrate, prema njima će se ophoditi shodno njihovom stepenu i vjeru. Imat će ista prava kao da se ništa nije desilo.”(Georgije Sfrances, vizantijski hroničar i očevidac).

Za stanovnike Konstantinopolja je ovo bio trenutak radosti i olakšanja, jer su se bojali protjerivanja iz grada. Kada je Mehmed Fatih kao pobjednik ušao u grad, pogled na njegovog prijatelja iz dječijih dana, Radua, koji se kao mudžahid borio da muslimani zauzmu Istanbul, ga je podsjetio da na sjeveru čekaju ljuti neprijatelji. Najužasniji od njih je bio Vlad III Drakula

Drakulin uspon

http://www.romaniantours.com/g/dracula.jpg
Vlad III Drakula

Međusobne prevare kod vladara Vlaške su bile uobičajene. U jednom trenutku slabosti, Vlad II je dozvolio svojim najstarijim sinovima Mircei i Vladu IV pobunu prilikom koje su svi zarobljenici nabijeni na kolac. Mladom Drakuli se dopalo ono šta je vidio. Pridružio se Mircei pri još jednoj anti-osmanskoj pobuni. Ona
je bila usmjerena i protiv rivalizirajućeg klana Daneštija, koju je podržavao mađarski plemić Sibinjanin Janko (Janoš Hunaidi). Njegova vojska je na kraju pobijedila i ubili su Vlada II, Drakulinog oca. Za vladara Vlaške, Sibinjanin Janko je postavio Vladislava II, plemića iz klana Daneštija. Iz svoje želje za vlašću, Vlad III Drakula je potisnuo nagon za osvetom, postao je Jankov saveznik i služio mu je kao savjetnik. Ali kada je ovaj Mađar krenuo u boj protiv Turaka u bitku kod Beograda, Drakula je iskoristio momenat, ubio je Vladislava II i preuzeo vlast. U mađarskom taboru je izbila kuga čija žrtva je bio i Janko. Ovi događaji su Drakuli omogućili vlast za sljedećih šest godina.

Nabijač na kolac

“Ubijao sam muškarce i žene – stare i mlade (…) Ubili smo 23.884 Turaka i Bugara, ne brojeći one koje smo spalili u njihovim kućama ili čije glave nisu smakli naši vojnici”. (Vlad III Tepeš, u pismu Matiji Korvinu).

Nakon što se sultan Mehmed Fatih približio onome šta je iz daljine izgledalo kao šuma truhlih drveća, nazirao je nagovještavajuću stravu. Osmanska vojska je bila u blizini cilja – grada Targovišta, – prijestolnice pokrajine Vlaške. Na toj poljani se nalazilo 20.000 tijela nabijenih na kolac nedužnih muškaraca, žena i djece. U zimu 1462. godine ih je ubio Vlad III Drakula. Njegov odgoj među muslimanima i poznavanje turskog jezika mu je omogućavalo da se nesmetano kreće po osmanskom taboru. Ovo je imalo smrtne posljedice. Sa svojim vojnicima, koji su bili prerušeni kao osmanski vojnici, je upao u jedno selo u Srbiji.Pobili su muslimanske stanovnike kao i one nemuslimane koji su im bili naklonjeni. Zanimljivo je da ne postoje historijski zapisi o dezertiranju iz osmanske vojske. Uprkos vidljivom užasu kojeg je Drakula sijao, oni su jednostavno dalje marširali i nisu se dali zaplašiti. Neki historičari su signalizirali da je sultan nakon ulaska u Vlašku izgubio interes da proganja pobunjenika. Ovaj zadatak je prepustio jedinoj osobi koja je bila u stanju da uhvati Vlada III. Bio je potreban neko će razumjeti njegovu psihu, i niko nije bio pogodniji za taj zadatak do njegov rođeni brat Radu.

Radu protiv Vlada

Nakon što je izgubio svoju prijestolnicu Targovište, Vlad III je pobjegao u Transilvaniju u nadi da će kod sina Sibinjanina Janka, Matije Korvina, naći utočište. Ovo je bilo simptomatično za njegov oportunizam. Da bi sebi osigurao Korvinovu naklonost Drakula mu je ponudio da pređe na katoličanstvo. Vladova politika je bila “spaljena zemlja” – ubijao je svakoga ko mu se ispriječio na putu i iza sebe je ostavljao tugu i jad. I mjesta puna tijela nabijenih na kolac. Ovaj Vlah je vodio podmukli gerilski rat kome osmanski konjanici nisu bili dorasli. Navodno je u jednoj noći pobio 15.000 osmanskih vojnika. I kada je sultan napustio bojno polje, Radu nije odustajao. Iman u njegovom srcu ga je podstrekivao da nastavi i da okonča krvavu vladavinu svoga brata. Na kraju je ostao Radu sa rumunskim janičarima da se bore protiv Drakule. Ova dvojica braće su vodili dugi rat. Radu je počeo da kontroliše sve veće dijelove Vlaške, dok Drakuli ni Mađari više nisu priticali u pomoć. U jednoj čudnoj igri sudbine, Mađari, kojima je Drakula pribjegao, su ga 12 godina bacili u tamnicu, pod optužbom da je počinio veleizdaju. Stanovnicima Vlaške i njihovom kršćanskom plemstvu je bila puna kapa Drakulinog terora i podržavali su muslimana Radua koji je 1462. godine postao vojvoda Vlaške. Do svoje smrti, punih 11 godina vladao je svojom domovinom dok je njegov brat Vlad III truhnuo u jednoj budimpeštanskoj tamnici.

Drakulina zadnja bitka

Nakon smrti Radua, 1473. godine Mađari su pustili Drakulu iz zatvora. Prvo što je uradio jeste da je oko sebe okupio hajduke s kojima je upao u Bosnu, čije stanovništvo je tek počelo primati islam. U Bosni je ubio i na kolac nabio 8.000 Bošnjaka muslimana. Iz tame zatvora je izišao sa samo jednom namjerom – da zauvijek zatre sjeme islama na Balkanu. Nakon te vojne akcije pošlo mu je za rukom da osvoji prijestolje svoje domovine – ali samo na mjesec dana. Sultan Mehmed II je ušao u Vlašku da sa trona svrgne onog čovjeka koji ga je zaposjeo nakon smrti sultanovog prijatelja Radua. 1476. godine su se kod Bukurešta suočili sultanovi vojnici i Drakulini. U jednom iznenadnom napadu Drakulina vojska je poražena i ubijeni su svi, uključujući i Vlada III Tepeša – Drakulu.

Glava ovog krvoloka je odnešena u Istanbul, kao opomena i kao ibret da se ljudi uvjere kako završavaju zulumćari. Muslimani su, naposlijetku, ubili Drakulu.
Izvor:Bosnjaci net.

Ahbab
22.02.2011., 03:03
Da li je bas najugodniji ili ima i ugodnijih gradova veliko je pitanje? Sve opet zavisi sta covjek voli. Ja volim toplije gradove kao Majami npr.



Istraživanje: Najugodnije je živjeti u Vancouveru

Kanadski obalni grad u kojemu su 2010. održane Zimske olimpijske igre, prvi je među deset najpoželjnijih gradova za življenje u svijetu, a zadovoljio je 98 posto traženih uvjeta
http://static.nacional.hr/img/003308c0ffced3997d29077ef2569794_medium.jpg (http://static.nacional.hr/img/003308c0ffced3997d29077ef2569794_700x550.jpg)

Vancouver je, petu godinu zaredom, prema provedenom istraživanju, jedan od najpoželjnijih gradova za življenje, australski Melbourne na drugome mjestu, na trećem glavni grad Austrije Beč, a na četvrtom i petom ponovno dva kanadska grada - Toronto i Calgary.
Prema rezultatima istraživanja, što ga je provela tvrtka The Economist Intelligence Unit, koja se bavi analizom, istraživanjem i konzaltingom, kanadski obalni grad u kojemu su 2010. održane Zimske olimpijske igre, prvi je među deset najpoželjnijih gradova za življenje u svijetu, a zadovoljio je 98 posto traženih uvjeta - kada je riječ o sigurnosti i općoj stabilnosti življenja, zdravstvenoj skrbi, kulturnoj ponudi, brizi o okolišu i o obrazovanju, infrastrukturi. Vancouver titulu drži od 2007.
"Gradovi srednje veličine u razvijenim zemljama s relativno niskom gustoćom naseljenosti najčešće imaju odličnu infrastrukturu i kulturnu ponudu te manje problema s onečišćenjem i zločinima", rekao je autor izvješća Jon Copestake.
Na šestom mjestu je finski Helsinki, na sedmom, osmom i devetom su australski Sydney, Perth i Adelaide te na desetom novozelandski Auckland.

http://www.nacional.hr/clanak/102536/istrazivanje-najugodnije-je-zivjeti-u-vancouveru

Svijet kakav znamo 'nestat' će do 2050. godine

'Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv', upozorio je Jason Clay iz organizacije World Wildlife na američkoj znanstvenoj konferenciji.
Izgleda da svijet kakav danas znamo ne čeka previše optimistična budućnost. Barem su takvi zaključci stručnjaka doneseni na američkoj znanstvenoj konferenciji, piše AFP.

Glavni problem naše 'propasti' leži u rastu stanovništva i borbi za resurse, što bi za 40 godina trebalo dovesti do potpune promjene svijeta kakvog znamo danas.

Procjene govore da će samo do kraja ove godine broj svjetskog stanovništva narasti do sedam milijardi, a 2050. godine taj broj bi trebao iznositi devet milijardi. Najveći rast stanovništva dogodit će se u siromašnim zemljama Afrike i Južne Azije.

Upravo će ta činjenica dovesti do ogromnih problema. Da bi se nahranilo toliko usta, u idućih 40 godina trebalo bi proizvesti hrane koliko je proizvedeno u zadnjih osam tisuća godina.

"Nastave li se današnji trendovi, do 2050. godine naš svijet postat će u potpunosti neprepoznatljiv", tvrdi stručnjak Jason Clay, te poziva stručnjake i znanstvenike da ujedine snage i započnu promjene u području proizvodnje hrane.


Problem i broj stanovnika


Osim nedostatka hrane, za 40 godina mogao bi nas 'pogoditi' i preveliki broj stanovništva, zbog čega demografski stručnjaci traže program planiranja obitelji.

"Krajnje je vrijeme da se nešto učini po tom pitanju. U zadnjih 20 godina nije se vodilo računa o tome, no zbog cijene hrane i globalnog zatopljenja, morat ćemo učiniti neke korake", rekao je John Bongaarts, jedan od stručnjaka na konferenciji.

"Želimo minimalizirati svjetsku populaciju i program planiranja obitelji je jedini način da to učinimo", tvrdi John Casterline, zadužen za istraživanje stanovništva u Ohiju.

http://danas.net.hr/znanost/page/2011/02/21/0277006.html

Ahbab
23.02.2011., 01:58
Castro: SAD će narediti invaziju NATO-a na Libiju

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRny2nsbIsAoPMDDl1rDFEAOTCMsZRfq lFoDKYcg6r3mQV3RlXtHCbwrFo

Sjedinjene Države uskoro će narediti NATO-u da pokrene invaziju na prosvjedima pogođenu Libiju kako bi preuzeo nadzor nad naftnim poljima te zemlje, predviđa bivši kubanski čelnik Fidel Castro u svojoj kolumni objavljenoj u utorak u državnim kubanskim medijima.
"Ono što je meni potpuno očito jest da vlada Sjedinjenih Država nije nimalo zabrinuta za mir u Libiji i da neće oklijevati dati nalog NATO-u da pokrene invaziju na tu bogatu zemlju, možda i za nekoliko sati ili nekoliko dana", napisao je 84-godišnji Castro.
Castro nije u potpunosti objasnio zašto misli da će skoro doći do invazije NATO-a na Libiju ali je rekao da je nafta temelj velikog dijela moći SAD-a.
Castro se suzdržao od donošenja suda o libijskom čelniku Moameru Gadafiju koji nasiljem suzbija prosvjede i samo je rekao da će biti potrebno vremena da se ustanovi što je istina u mnogim medijskim izvješćima o pobuni u Libiji.

http://www.nacional.hr/clanak/102633/castro-sad-ce-narediti-invaziju-nato-a-na-libiju


Gene Sharp - autor vodiča za rušenje diktatura

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/02/21/genesharp20110221001.jpg
Dr Gene Sharp (http://en.wikipedia.org/wiki/Gene_Sharp) autor je knjige prema kojoj je izgrađena strategija za rušenje egipatske vlasti. Njegova knjiga 'Od diktature do demokracije' vodič je za nenasilno rušenje diktatura, a prevedena je na više od 30 jezika. Jučer u Egiptu, a prije toga u Srbiji i u Ukrajini korištena je u izradi strategije za rušenje Miloševića, odnosno Janukoviča. Centralna poruka njegova knjige je da snaga diktature proizlazi iz poslušnosti podanika te da se režim ruši razvojem tehnika za suzdržavanje od poslušnosti. Sharp privatno cijeli život ima financijskih teškoća, bio je nominiran za Nobela, kao i optužen da radi za CIA-u. BBC (http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12522848)..

Šešelj: Neuništiv sam kao Kim Jong-il (http://www.jutarnji.hr/vojislav-seselj--neunistiv-sam-kao-kim-jong-il/927360/)a

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/b/b6/Vojislav_%C5%A0e%C5%A1elj.jpg/120px-

Novo suđenje vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju za nepoštovanje Međunarodnog kaznenog suda (http://www.jutarnji.hr/vojislav-seselj-u-haagu-na-elektrosokovima/888537/)zbog toga što je u jednoj od svojih knjiga otkrio identitet 11 zaatićenih svjedoka Tužiteljstva počelo je danas u Haagu.
Šešelj je najavio da će za svjedoke obrane pozvati upravo te osobe kako bi dokazao da su oni sami otkrili svoj identitet.Poručio je da se ovo suđenje vodi “po nalogu Amerikanaca i Britanaca kako se ne bi vratio u Srbiju” prije izbora.

Postao sam neuništiv i takav ću biti do kraja - rekao je Šešelj, (http://www.jutarnji.hr/sve_teme/Vojislav%20%C5%A0e%C5%A1elj)poručivši da će se držati “veličanstvenog mišljenja sjevernokorejskog vođe Kim Jong-ila da onaj tko se iskreno bori za pravdu i istinu mora biti spreman na žrtve”.
Požalio se da mu tajništvo Suda pokušava zatvoriti web stranicu na kojoj su objavljeni povjerljivi podaci o identitetu svjedoka, pa je najavio da će se, u slučaju da mu se stranica ipak ugasi, javiti “svojim prijateljima predsjednicima Sjeverne Koreje, Venezuele i Irana”.

Izvor:Jutarnji list

Mike Tyson: Uzgajam golubove i tu sam pronašao mir

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRUYf123hDmfrWtpb35w82wI3IXShM8T zJ2093Ohttp://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTf0Y3y_U5dnJ4ugGODaQBNk5pAOT6oy oc6x15txqFNuDfYzAJW0h3DGsAN

Bivši boksački prvak Mike Tyson okrenuo se mirnijem načinu života. Svaki slobodan trenutak posvećuje porodici i radi ono što voli, uzgaja golubove.

Tyson živi u Nevadi sa suprugom i dvoje djece, a hobi mu je uzgajanje golubova, navodi Večernji. Njihovim uzgajanjem našao je mir, a za golubove kaže da su veličanstvene životinje i da imaju poseban karakter.

– Imao sam tigrove, lavove, medvjede, ali golubovi su najbolji. Uz njih se dobro osjećam i tu sam pronašao mir. Mogao bih ih do kraja života samo posmatrati – kazao je Tyson.

Izvor vijesti: http://www.24sata.info/sport/svijet-sporta/56790-Mike-Tyson-Uzgajam-golubove-sam-pronasao-mir.html#ixzz1EjltICHI

Ahbab
24.02.2011., 01:35
Gadafi ih plaća koliko traže: Srpski "psi rata" čuvaju predsjednika Libije!

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRxE0qBpLb3u1w948zmp-liStad-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR9O70dFWAddjvpz6wWaa-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRARzjnKRWeGxAjgjo8VuYGT2OLKarkN KSGX6Se-dpP0OWuTAOIrSs-V-g

Srbi su prvi strani plaćenici koji su stigli u Libiju! Naime, nekoliko desetina srpskih plaćenika u ovom trenutku ratuju na ulicama libijskih gradova na strani trupa vijernih Muameru el Gadafiju!


Kako srbijanskilist "Alo" saznaje, srpski plaćenici dobijaju desetine hiljada dolara za ovaj posao, a u Libiju dolaze mahom iz drugih afričkih država, u kojima već godinama rade kao "psi rata". Osim iz afričkih zemalja, srpski plaćenici stižu i iz Srbije, ali preko bosanskih i hrvatskih agencija koje se bave angažovanjem za ovu vrstu poslova.
"Srpske legionare", kako "Alo" saznaje, čine ratni veterani iz sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Osim bivših pripadnika vojnih i policijskih jedinica, većinu ovih snaga čine nekadašnje "crvene beretke", koje su se razmilile po svijetu nakon što se ta jedinica rasformirala 2003. godine. Oni su po afričkim državama mahom radili kao privatno obezbjeđenje raznih predsjednika, poput nekadašnjeg zairskog lidera Mobutua Sese Sekoa, te brojnih političara, ali i kao instruktori u tamošnjim vojskama. Osim Srba, u prvoj turi u Libiju su došli i plaćenici iz afričkih zemalja. Kako kaže sagovornik lista "Alo" koji je insistirao na anonimnosti, srpski plaćenici su angažovani u rekordnom roku, pošto su poznati kao odlični i veoma iskusni vojnici.
http://www.24sata.info/vijesti/svijet/56815-Gadafi-placa-koliko-traze-Srpski-psi-rata-cuvaju-predsjednika-Libije.html

Ahmadinedžadovo "proročanstvo": Talas protesta proširiće se na Evropu i Sjevernu Ameriku!?

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSgnFrrGPJPd85Cl6r_h1DrUIXTOFjae Lk6kka3WRJznhyoltuxjhySgfjN

Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ocijenio je danas da će se talas protesta, koji je zahvatio Bliski istok, proširiti na Evropu i Sjevernu Ameriku.

Ahmadinedžad je naglasio da će zahtjevi naroda za promjenu okončati ugnjetavanje, kako je rekao, "arogantnih sila". Iako nije pominjao nijednu zemlju, rekao je da će slični narodni ustanci pogoditi Evropu i Sjevernu Ameriku.
Iranski predsjednik je, govoreći na državnoj televiziji, osudio upotrebu sile protiv demonstranata u Libiji i pozvao je Tripoli da popusti pred zahtjevima svog naroda. Radikalni islamski lideri smatraju da su oni zaslužni za ustanke u arapskim zemljama i navode da su ti protesti inspirisani Islamskom revolucijom 1979. godine.
Iran je 2009. godine na brutalan način ugušio proteste pokrenute nakon objavljivanja spornih rezultata predsjedničkih izbora na kojima je Ahmadinedžad osvojio drugi mandat.


Izvor vijesti: http://www.24sata.info/ (http://www.24sata.info/vijesti/svijet/56836-Ahmadinedzadovo-prorocanstvo-Talas-protesta-prosirice-Evropu-Sjevernu-Ameriku.html#ixzz1EpVTfiLm)


Brazil: Poplava donijela aligatora u dnevnu sobu
http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR5ebqy2SGBnZvl0Rc_8BVmLYMkht1KJ dzC73mgvQvCKIvguJ5aqpbbroI
SAO PAOLO - Vatrogasci u brazilskom gradu Parauapebasu, na sjeveru zemlje, uklonili su aligatora dugog metar i po, koji se sakrio iza kauča u dnevnoj sobi, gdje su ga donijele poplavne vode.
Nakon što se vode povukla, jedna žena je ugledala trogodišnjeg sina kako se igra s nečim iza kauča. Otišla je da pogleda i zaprepašćeno ugledala aligatora, prenosi AP.
Uplašena, zgrabila je sina i pozvala vatrogasce koji su prokomentarisali da je "sreća da je (aligator) bio sit, inače bi bilo svašta".
Aligator je odnijet u zaštićenu zonu u blizini grada i pušten u rijeku
http://www.nezavisne.com/zivot-stil/zivot/Brazil-Poplava-donijela-aligatora-u-dnevnu-sobu-80553.html

Kako golubovi nalaze put kući? (http://www.**********.ba/index.php/nauka/21188-kako-golubovi-nalaze-put-kui)


http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS5EETlv8qY7vhsMmoInMPq3PfwNZ9Bi t8947pP2mD7PtTwxWGBqrYt1jU

Golubovi mogu naći svoj put kući i na odstojanju od nekoliko stotina kilometara. Ova osobina fascinira naučnike, a također je kvalificirala golubove kao ptice-pismonoše.

Italijanski naučnici su uspjeli pokazati koliko se golubovi oslanjaju na jednu od svojih nozdrva pri “njušenju” puta. U Journalu of Experimental Biology, tim je objavio kako golubovi kojima je namjerno začepljena desna nozdrva nisu uspjeli da naprave “kartu mirisa” pomoću koje bi se mogli orijentisati.

Ovo novo otkriće dolazi pored ranijeg otkrića da golubovi imaju osobinu “osjećanja” zemljinog magnetnog polja, što im daje jedan interni kompas za orijentaciju.



Gadafi ce tesko predati vlast jer nema gdje otici. Ahmadinedzad vidi sve, narocito ono sto je daleko od njega.Izgleda da ne vidi ono sto se dogadja u njegovoj zemlji. Demonstracije se sigurno prosiriti dalje sa prostora Sjeverne Afrike, samo je pitanje kada i u kome pravcu.

Ahbab
25.02.2011., 04:43
Nikab
Iranski čador, afganistanska burka ili saudijski nikab postali su posljednjih godina kamenom spoticanja u evropskim demokratskim društvima - za većinu Evropljana oni su simbolom patrijarhata i ženskog ropstva, dok su u Iranu, Afganistanu ili Saudijskoj Arabiji to znakovi religijske čistote i vjerske dosljednosti. U Belgiji i Francuskoj zabrana nikaba je dugogodišnja politička tema, ali ni islamske zemlje Turska i Sirija ne gledaju baš blagonaklono na zastrto žensko lice.

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQx2h53SeDau8rULeJUcbiEwgjW45GH9 c4w7aWc59gl7cDc3ghBxwdApZc

Francuski predsjednik Sarkozy nikab je nazvao "zatvorom koji hoda", a talijanski premijer Berlusconi izjavio je da čador "ponižava ženu kao biće i od nje pravi ropkinju". U ovim izjavama ne krije se toliko borba za ravnopravnost i slobodu žena, koliko potreba da se demonizira islamska dijaspora u tim zemljama i optuži za sva zla.

Brojni islamski mislioci navode da pokrivanje ženskog lica nije dogmatski nalog Knjige, već pitanje običajnosti i osobnoga izbora. Najgore je, međutim, kad smrtni i grešni ljudi arbitriraju u ime Apsoluta - prije nekoliko dana u Iranu je jedna bračna preljubnica osuđena na smrt kamenovanjem. Ima li ijedan čovjek koji, pozivajući se na Boga, smije oduzeti život ijednom ljudskom biću?

Prakticiranje nikaba može se gledati i kao protutežnja zapadnoj kulturi, u kojoj je zloupotreba ženskog tijela već dosegla demonske razmjere - prostitucija, pornografija, incest, odvratne perverzije, koje su od žene i njenog tijela odavno napravile objekt sadizma i prljave zarade. Ukratko, pitanje nikaba još dugo će biti u žiži teoloških, socioloških i političkih sporenja, nikakva zabrana nikad ništa dobro ne donosi.


Mirenje sa odbjeglim precima

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSG9UNQKhrGwV3CC_m6omrXVnmW4http ://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT6sFw9bfnHWXxVs16PhMkZ0vsm5xJ7c xk9mIhttp://1.bp.blogspot.com/_1fNG2C1X9T0/Rfv_q67U4pI/AAAAAAAAANg/WPUXmWPhreE/s320/Mak+Dizdar
Mak Dizdar

Kaže se da Jevreji i Arapi imaju najdalekosežnije pamćenje, jer oni mogu pratiti pisane tragove svoje kulture davno prije hrišćanstva i islama. Bošnjaci nisu takve sreće, njihovo kulturna samobitnost, zahvaljujući istorijskim prilikama na Balkanu, ima više rupa nego švajcarski sir. Jedino narodno pamćenje koje zaista ima skoro sve kockice je ovo najnovije, od vremena kad je otišla turska a zasjela K&K monarhija. Oni stoga najbolje pamte ko im je i kako od tog doba nanio nepravdu i kivni su posebno na one viđenije i učenije, ponikle iz njihovog miljea, koji su se priklanjali nekom tuđem jatu. Veliki dio krivice za svoj dugogodišnji položaj "ni na nebu ni na zemlji" pripisuju generacijama intelektualaca što su došle nakon dolaska austro-ugarske vladavine u Bosnu, dakle onima što su pisali na našem jeziku. Prebacuju im što nisu bili svjesniji svog nacionalnog indentiteta, što se svojim autoritetom nisu suprostavili namjeri Titovog režima da u socijalističkoj Jugoslaviji budu priznati samo kao "muslimani". Optužuju ih za nedostatak moralne odgovornosti za narod u kojem su se rodili. Oni su morali upozoriti da je indetifikacija jednog naroda po religiji klopka, bili su dužni insistirati da treća nacija u Bosni koja je imala islamske korijene, dobije ime po zemlji u kojoj je vijekovima živjela.

Najčešće su na tapetu grijesi pisaca poteklih iz muslimanske sredine, jer su oni većinom pisali o Bošnjacima, a svoja djela velikodušno poklanjali Srbima ili Hrvatima. U najpoznatijim i najpriznatijim se vide i najveći krivci: Musa Ćazim Ćatić, Skender-beg Kulenović, Mehmed Meša Selimović, Mehmedalija Mak Dizdar.... Ali da bi se mogla objasniti njihova uloga i "kratkovidnost" kad je u pitanju nacionalna a sa njom i kulturna politika u bivšoj Jugoslaviji, mora se nešto znati i o društvenim i privatnim uslovima u kojima su ti naši najpoznatiji pisci živjeli i stvarali.
Autor ,Asafeta Obhodaš



Insert iz filma Ivkova slava
http://userserve-ak.last.fm/serve/252/30115.jpg
Odlicna gluma, dobra muzika ali sve treba pogledati do kraja.Kraj mi je bas OK.
http://www.youtube.com/watch?v=5EEql7HsBtc

Ahbab
26.02.2011., 02:40
Razmjena misljenja na Podforumu politika pokazala je, da neki komentatori nemaju prestavu, sta je znacila agrarna reforma za bosnjacko stanovnisvo i kako se na perfidan nacin oduzimala zemlja Bosnjacima.Iako je i medju Bosnjacima toga vemena bilo sirotinje, zemlja se dodjeljivala iskljucivo Srbima. Tako je bilo i prilikom kolonizacije Kosova a poslije Drugig svjetskog rata i Vojvodine.



AGRARNA REFORMA I KOLONIZACIJA 1918. GODINE
Pise Dr. Ivo Banac

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTv3lMdVtj7gg87RBAGIPhZkEKBmRwDJ HgUnUvkH8Thttp://www.sabor.hr/fgs.axd?id=241

Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se teritorijalno na Kosovo,dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad Albancima, Bosnjacima i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama i tupim drvenim maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Europi od Selidbe naroda.Progon nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti, pa je doslo do masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.Prvo navedeno prosirenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije politickog programa, koji je definiran u "Nacertaniju" iz 1844. godine, Ilije Garasanina.

Srpska ideologija osvajanja teritorija

Srpski nacionalni program u "Nacertaniju" 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari "Nacertanije" je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode. U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima. U "Nacertaniju" je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij ukljucuju podrucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena Dusanovim carstvom. Kasnije "Nacertanije" ce postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.

Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da "svi Srbi zive u jednoj drzavi". Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.

Slijedi nastavak II


Nikad nisam razumio, zasto su neki Srbi u poslednjem ratu odbijali i samu pomisao da pomognu Bosnjaku.Tek kad sam procitao ovaj tekst, shvatio sam razloge.Kratko receno i Srbi su zivjeli u strahu od svojih ekstremista, kojih u proslom ratu nije manjakalo.



KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE

http://www.plbih.info/cms/uploads/pics/AVDO_Huseinovic_21.jpg
Pise:Avdo Huseinovic

Tokom genocida u BiH u periodu 1992-1995. godine, srpski zločinci ubijali su bez milosti Bošnjake, ne birajući da li se radilo o bezimenoj bebi, vojnosposobnom muškarcu ili starcu od 90. godina. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Da zločinci u svojoj, tonama nagomilanoj mržnji prema Bošnjacima, nisu imali milosti ni prema ljudima iz vlastitog naroda, najbolje pokazuju primjeri ubijanja onih Srba koji su tokom agresije pomagali svojim prijateljima, radnim kolegama, drugovima iz djetinjstva iz reda bošnjačkog naroda.

I sam zlikovac Karadžić u jednoj od svojih monstruoznih izjava tokom 1992. godine reče: “Treba ubiti svakog Srbina koji spomene riječ komšiluk“.Kažu da bez malih ljudi nema velikih događaja, pa tako ćemo i ovaj tekst posvetiti malim-velikim ljudima iz reda srpskog naroda, koji su svoje živote žrtvovali kako bi spasili ili na bilo koji drugi način pomogli svojim prijateljima Bošnjacima. Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT7kbL0tcAHbuMlHl7Rx_KU-Dd7_pfP-http://3.bp.blogspot.com/_bvzCYV73LRg/S3Pottw_1CI/AAAAAAAAAhw/mJtUDHyB28Y/s320/srdjan_aleksic
Srdjan Aleksic

Regionalno poznat je slučaj Srđana Aleksića, heroja iz Trebinja, kojeg su četnici smrtno pretukli 21.januara 1993. godine. Mladi Srđan Aleksić je platio glavom samo zato što se drznuo da od "svojih" zaštiti druga čija je jedina krivica što pripada "drugima“. Ulicom između trebinjske pijace, pune ljudi i policijske stanice, trojica bradatih četnika sa oružjem u rukama vodila svezana mladića.

- Uhvatili Alena Glavovića... – čulo se od onih što su uz prozor obližnjeg kafića sjedili. Srđan je, slušajući naredbu srca ustao i krenuo. Na stolu ostavio čašu soka neispijenu. Hodao je ulicom pružena koraka, čudeći se kako niko ne zaustavlja nasilnike, bradate i pijane. Mislio je da će Alena policiji u stanici predati, čekao je da se nešto desi, ali se odstojanje između njega i siledžija smanjivalo. Narod se bradonjama sklanjao sa puta, bježao u stranu, dvojica policajaca izašla pred stanicu i gledala jedan drugoga, ali ništa nisu činili da mladića spase. Oni bradati, Alena doveli blizu stanice, jedan je iza pojasa nož izvadio, drugi je puškom okolo prijetio, treći je onome sa nožem pomagao da nemoćnog mladića obori.

- Ovako ćemo sve *****e klati- čulo se kako onaj sa nožem vrišti.
Onaj što je puškom prijetio bio je okrenut na drugu stranu, ona dvojica Alenu glavu umirivali da mu nož pod grlo prinesu. Srđan svom silinom na njih udario. Udario jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama vrisnuo: „Bježi Alene“.
Alen se podigao i trčao prema maloj ulici pored pijace, dok u njoj nije i nestao.

- Udri ga majku mu vlašku - čulo se urlikanje jednog od bradatih, prije nego su kundacima i vojničkim cokulama počeli udarati ovog trebinjskog glumca amatera i talentovanog plivača. Niko se pomjerio nije, narod se po pijaci posakrivao, policajci pred stanicom gledali jedan drugoga. Srđo ostao nepomičan na asfaltu. Umro je sedam dana kasnije, 27.januara od preteških rana koje mu četnici zadali, spasivši život svog jarana, Alena, trebinjskog jetima koji je odrastao bez oba roditelja. Ono Trebinjaca što je smjelo, na sahranu je došlo. Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima kazao: "Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost". Ubice Srđana Aleksića su izvedene pred sud i osuđene na male kazne. Oslikavajući vrijeme četničkog ludila, advokat optuženih je tada rekao: "Tako mu i treba kada je branio *****e". Ubice Srđana Aleksića i danas žive u Trebinju i okolini i naravno, slobodno se kreću.
Slijedi nastavak II





NEGATORU GENOCIDA TRIFKOVIĆU ZABRANJEN ULAZ U KANADU
Autor: IRGC
Objavljeno: 25. February 2011. 13:02:04


http://www.bosnjaci.net/foto/100_Srdja_Trifkovic.jpgI
S.Trifkovic

Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC) informiše javnost da je Srđanu Trifkoviću, negatoru genocida u Bosni i Hercegovini i propagatoru antimulimanske kampanje, zabranjen ulaz u Kanadu. Tako on nije ni održao predavanje na univerzitetu u Vankuveru. Ovo je rezultat odlicne kampanje bošnjačkih institucija u Kanadi i SAD.

IRGC se zahvaljuje i čestita kanadskim imigracijskim autoritetima za dobro obavljen posao zabrane ulaska Trifkovića u Kanadu, koji je imao cilj širenja govora mržnje. To je veliki korak u kanadskoj demokraciji, posebno u smislu zaštite etničkih i vjerskih prava Kanađana od opasnih posljedica govora mržnje i poricanja genocida.

U ime mnogobrojnih žrtava zločina agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Institut za istraživanje genocida Kanada se zahvaljuje na izvanrednoj borbi za istinu i pravdu, Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Islamskoj zajednici Bošnjaka Kanade, Američkom institutu za genocid i edukaciju, Bošnjačkom akademskom forumu, web magazinu Bošnjaci.Net i drugim organizacijama, zajedincima i pojedinbcima na pomoći u lobiranju za istinu i pravdu. Posebno se zahvaljujemo članovima Međunarodnog ekspertnog tima IRGC i mnogobrojnim intelektualcima koji su svojim radom dali veliki dio u ovom uspjehu. Zahvaljujemo se sredstvima informisanja na redovnom pračenju aktivnosti u ovoj akciji.

Negiranje genocida u Kanadi i drugim demokratskim zemljama je nespojivo s demokratskim državnim i društvenim vrijednostima. To je preopoznato od zajednice kanadskih i američkih Bošnjaka i prihvaćeno od kanadske i američke vlade i društva.

Ljudska obaveza je borba protiv zločina agresije i zločina genocida. Istina o tim zločinima ne dolazi sama, za tu naučnu istinu se treba boriti da bi činjenice utemeljene na naučnim metodama postale globalno priznate kako od strane međunarodnih sudova, tako i od država. Za naučnu istinu ne samo o zločinima prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, već o zločinima prema svim narodima i državama u svijetu se zalaže IRGC.

IRGC upoznao kanadsku javnost sa veličinom zločina agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima, držeći se činjenice da samo naučno – istraživačka valorizacija zločina može doprinijeti priznavanju zločina kao puta pomirenja naroda. Zahvaljujući takvoj aktivnosti IRGC i u saradnji sa mnogim prijateljima istine o zločinima prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, Kanadski parlament je usvojio Rezoluciju o genocidu Bosni i Hercegovini. Proglašavajući 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, članovi Kanadskog parlamenta su odali dužnu počast žrtvama najvećeg genocida poslije Drugog svijetskog rata u Evropi, zločina genocida u Srebrenici, stoji u saopćenju IRGC koje je potpisao profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Bosnjaci.net

bh ultimativ
26.02.2011., 10:14
Zanimljive stvari Hile@...morat cu uzet malo vise vremena da procitam jer su ovdje i stvari koje me jako interesuju.

Svaka cast.:bih:

Ahbab
27.02.2011., 02:06
KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRj8HTZ-w4-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT5om7cJsmN0Kx-http://www.plbih.info/cms/uploads/pics/AVDO_Huseinovic_21.jpg
Pise, Avdo Huseinovic

Prva žrtva iz redova "loših Srba" u Rogatici je ujedno bila i prva žrtva rata u ovoj maloj istočnobosanskoj kasabi. Radilo se o doktoru Zoranu Gavriću. Zoran (Obrena) Gavrić, rođen je 23.maja 1945. godine u Visokom, završio stomatološki fakultet i dugo godina radio u rogatičkom Domu zdravlja. U stvari, sve do svoje smrti. Bio je omiljen među rogatičkim narodom i rado viđen u svakom društvu. Upravo ljudskost i poštenje koje je bilo njegova odlika će ga koštati života. U potrazi za svojim prijateljem Ćamilom Poljom, medicinskim tehničarom koji je na nekoliko dana ranije nestao u četničkom jezgru Borike, početkom maja 1992. godine gubi se i Zoranu trag. Nakon desetak dana, njihova tijela su pronađena u mrtvačnici na Sokolcu. Prvo je ubijen Zoran, pa Ćamil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se za sudbinu Ćamilovog tijela ni do danas ništa ne zna. Po svim pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske, četnički zločinac pod čijom će komandom tokom ljeta 1992. godine biti ubijene na stotine Bošnjaka Rogatice i okoline. Ovaj zločinac se dovodi i u vezu sa ubistvom, ratnog komandanta Žepe, rahmetli pukovnika Avde Palića.
Iza pokojnog doktora Zorana je ostala supruga Vlasta, sin Aco i kćerka Gordana.

Slijedi nastavak III




U toku rata mogli smo slusati propagandne price Borislava Jovica, Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica, kako su bosanski Srbi imali 60 posto vlasnistva nad zenljom u BiH. Iz ovih podataka koje je prezentira Prof. Dr. Ivo Banjac, jasno se vidi da je cifra sa 6% uvecana na 60%, da je oduzeta zemlja Bosnjacima dodjeljiva iskljucivo Srbima iako je i medju Bosnjacima bilo sirotinje.Ali, to je tako, kad se ima u vidu ideja Velike Srbije koja nikako da izhlapi iz glava srpskih politicara u Srbi i BiH.


Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedom 1918. godine

http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=241
Pise: Prof. Dr. Ivo Banac

Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj. Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i "ostali" 0,3 posto zemljisnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.

Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji.

Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista.

Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista. Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. I 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije, cija je sintagma - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeniu vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji.

Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine provedena je u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed. Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919.godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova obitelji dobilo uvlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda ivlasnistva.

Slijedi nastavak III


Na ovaj komentar reisa M.Cerica bilo je puno reagovanja narocito iz RS.Sta je sporno u toj tvdnji.O vehabijama moze svako imati ovakva i onakva misljenja.Ja bih licno vise volio da slijedimo sve ono sto su bili nasi ocevi, djedovi, pradjedovi, cukundjedovi ali dok vehabije postuju zakone BiH, dotle mogu biti tolerisani.U svakom slucaju Islamska zajednica BiH mora imati kontak sa njima u cilju saranje za dobro BiH i Bosnjaka.



Stari I novi muslimani

http://globalmbreport.com/wp-content/uploads/2009/08/reis-mustafa-ceric-001.jpg
Reis efendija Dr.Ceric

Vi ste stari bosanski muslimani za koje kažu da su poželjni i kažu da im je žao što vas nema više, jer im smetaju novi muslimani koje nazivaju vehabijama. I nama je žao što hiljade „poželjnih“ starih bosanskih muslimana nisu preživjeli srebrenički genocid. Također, žao nam je što su stotine „poželjnih“ starih bosanskih muslimana morali proći kroz dreteljski i druge logore u Hercegovini i što u dvadeset prvom stoljeću „poželjni“ stari bosanski muslimani žive pod režimom apartheida. Neprihvatljivo je i zlonamjerno širiti strah od „novih“ bosanskih muslimana zato što su preživjeli genocid i zato što se protive apartheidskom režimu.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je slobodna i sposobna da se nosi sa svim izazovima interpretacije islama i zato joj nije potreban ničiji paternalizam. Bosanski muslimani, ni „stari“, koje su ubijeni zato što su bili slabi i nejaki, ni „novi“ koji su spremni braniti svoju čast i slobodu, nisu i niti će ikada ugrožavali ničije pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

plivadon
27.02.2011., 04:52
Hile
U toku rata mogli smo slusati propagandne price Borislava Jovica, Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica, kako su bosanski Srbi imali 60 posto vlasnistva nad zenljom u BiH. Iz ovih podataka koje je prezentira Prof. Dr. Ivo Banjac, jasno se vidi da je cifra sa 6% uvecana na 60%, da je oduzeta zemlja Bosnjacima dodjeljiva iskljucivo Srbima iako je i medju Bosnjacima bilo sirotinje.Ali, to je tako, kad se ima u vidu ideja Velike Srbije koja nikako da izhlapi iz glava srpskih politicara u Srbi i BiH.

Stan' ba malo . Jesu li to osmanlije donijele muslimansku zemlju sa sobom ? Nisam istoricar ali prije njihove okupacije 91,1% grunta je bilo u cijim rukama ?




Na ovaj komentar reisa M.Cerica bilo je puno reagovanja narocito iz RS.Sta je sporno u toj tvdnji.O vehabijama moze svako imati ovakva i onakva misljenja.Ja bih licno vise volio da slijedimo sve ono sto su bili nasi ocevi, djedovi, pradjedovi, cukundjedovi ali dok vehabije postuju zakone BiH, dotle mogu biti tolerisani.U svakom slucaju Islamska zajednica BiH mora imati kontak sa njima u cilju saranje za dobro BiH i Bosnjaka.

Za dobro BiH vehabije ne trebaju nebosnjacima koji cine 50% populacije .
O dobru za Bosnjake je isto diskutabilno jer znamo sta ateisti misle o njima , a isto i vecina vjernika koji jedva cekaju da ih takvi uce islamu .

Ahbab
28.02.2011., 03:31
Drago mi je da pratis tekstove pod ovim naslovom.Cini to i dalje, jer ce biti nesto i o tome kako su bogumili-paterani postajali pravoslavci, katolici i muslimani.Ne iznanadjuje me tvije pitanje, jer poznajes samo jednu teoriju i to onu smisljenju, kako prigrabiti Bosnu.Pod ovim naslovom ne mislim voditi neke veleike rasprave, to mozemo pod nekim drugim naslovom.Ovdje ce biti prezentirane samo manje poznate cinenice, dogadjaji ili ono sto smatram zanimljivim.



Zukorlić: "Kritikujem režim, a ne državu i Srbe" (http://www.**********.ba/index.php/vijesti/vijesti-svijet/21769-zukorli-qkritikujem-reim-a-ne-dravu-i-srbeq)

I dalje nema naznaka da je režim spreman da se suoči sa činjenicom da je neophodno prihvatiti Bošnjake kao ravnopravne građane države Srbije, niti da se nagomilani problemi rješavaju.
"To se vidi iz medijskih nastupa, davanja medijskog prostora i medijske hajke prema bošnjačkim vjerskim institucijama, uključujući i najavljenu izbornu farsu režima, koja za cilj ima da dovede na čelo Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) ljude koji će da igraju politiku Beograda u Sandžaku, a ne da doprinesu prevazilaženju problema i nalaženju rješenja na dobrobit bošnjačkog naroda i države Srbije", ocjenjuje glavni muftija Islamske zajednice (IZ) u Srbiji Muamer Zukorlić u razgovoru za srbijanski list "Danas".

- Sa nedavnog skupa u Novom Pazaru vlastima ste poslali poruku da bi i ovde mogli da se ponove Egipat i Tunis. Da li želite takav način rješavanja problema koje stalno ističete?

Mediji su tendenciozno prenijeli samo djelimično tu moju poruku. Rekao sam to u kontekstu tumačenja posljedica nepravde koja se ovde uporno primjenjuje. To sam ilustrovao sa evropskim i afričkim modelom promjena, ali sam tu misao završio da dajem podršku evropskom modelu, a to su uobičajene demokratske promjene. Moje su poruke autentične i u skladu sa procesima koji se ovdje dešavaju. Režim i mediji koji ga zastupaju nervozni su što nijednu moju poruku ne mogu prenijeti ni kao radikalnu ni kao prijeteću, već kao istinu koja u sebi ima više gorkoga nego slatkoga.

- Do sada ste optužbe upućivali državi zbog odnosa prema Sandžaku i Bošnjacima, a prije nekoliko dana ponašanje predsjednika Srbije ocenili ste kao nedržavno i neodgovorno. Zbog čega?

Moje primjedbe i kritike su na račun režima, a ne države Srbije. Ovo ističem jer režim želi da se vrlo često sakrije iza srpskog naroda, nastojeći da moje kritičke stavove prevodi na netrpeljivost prema državi Srbiji i srpskom narodu. To nema nikakve osnove i nikome neću dozvoliti da država Srbija bude više njegova nego moja. Prevođenje mojih stavova na neprijateljstvo prema srpskom narodu prevaziđeno je sa aspekta za dokazivanjem.

Kraci izvod 24 sata

[/QUOTE

[QUOTE]

Povijesno, Banjaluka nije srpski grad

http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=241
Pise, Prof. Dr. Ivo Banac

Pred kraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati "mars smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom "marsa smrti", a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin, genocidom.

Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banjaluke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banja Luka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 % a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto.

Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu.

Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i Crne Gore.

Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva. Buduci je povijesno Banjaluka bosnjacki grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem pregovora.

Slijedi nastavak IV






KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE
Pise, Avdo Huseinovic

http://www.bosnjaci.net/foto/MILAN_LUKIC_zlocinac_sa_kokardom.jpg
Milan Lukić - srpski ober krvnik sa kokardom ubio je i Stanka Pecikozu
Ober krvnik Milan Lukić iz Višegrada, 20.jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, zbog toga što je kriv za spaljivanje 119 civila u Višegradu (od kojih su većina bili žene, djeca i starci), te ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, pored toga što nije suđen za otmice i ubistva Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Rudog i 19 putnika iz stanice Štrpci nedaleko od Priboja u Srbiji, nije suđen ni za ubistvo Stanka Pecikoze, prijeratnog predsjednika SDS-a Višegrad. Lukić je sa svojom bandom ubio Pecikozu zato što je ovaj štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Salem Ahmetspahić svjedoči da je do do 25. jula 1992. godine, živio sa roditeljima i suprugom u selu Velji Lug, opština Višegrad. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po Salemovom svjedočenju mještani sela Velji Lug su ostali u svom selu jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. Zaštita je trajala sve dok Stanko nije ubijen. Odmah nakon Stankovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukićevi četnici, među kojima se nalazio i osuđeni ratni zločinac Boban Šimšić. U aprilu 1993. godine pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukić je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.

Milutin Vuksić bio je Srbin, moler u Bratuncu. Rodom je iz sela Slapašnica. Znali su kao tihog i povučenog. Milutin je govorio samo ako ga upitaš. Bratunački logoraš Adil Suljić se sjeća kad su u najveće bratunačko mučilište Bošnjaka, fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ uveli izmučenog Milutina. "Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima" rekli su zločinci i pred svima izrešetali Milutina. Milutinova smrtna presuda je bila što je desetak svojih komšija uspio preko Ljubovijskog mosta sa porodicama spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992.godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što stignu, kad su krenuli u opšti lov na sve što je nesrpsko. Također, Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je od Arkanovaca, „Belih orlova“, Mungosovih „Crvenih beretki“ i Deronjićevih krvnika uspio sakriti na neka sigurna mjesta, te ih poslije prebaciti prema srebreničkoj općini.

Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to veličanstven gest uglednog fočanskog Srbina, ljekara Sekule Stanića. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice. O ovom hrabrom čovjeku često i danas svjedoče njegove kolege dr. Reuf Tafro, dr. Asim Pilav, dr. Fadil Kučuk...

Dr. Sekula Stanić je premlaćen i ubijen jula 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti, što je smatrao svojim prirodnim činom. Sekula nije ubijao. On je ubijen. Ubili su ga fočanski katili koji su pobili hiljade fočanskih Bošnjaka na godinu prije nego što su kobna zrna ispalili i na doktora.

Slijedi nastavak IV

Ahbab
01.03.2011., 01:01
Dvije teme se gase, jer je dosao kraj, Agrarne reforme i Kako su Karadzicevi i Mladicevi zlocinci ubijali lose Srbe.Vec od sutra, bit ce nesto novo.

:bih:



Gadafi Pacolija natjerao da pleše pa ga nazvao pudlicom!

http://www.pollsb.com/photos/40/5161-libya_s_colonel_muammar_al_gaddafi.jpg

LONDON - O tome kolika je popularnost Moamera el Gadafija na Balkanu, te kako balkanski mediji prate cijelu situaciju u Libiji, osvrnuo se i ugledni list Ekonomist.
Naime, kako navodi Ekonomist, poznato je da su bivša Jugoslavija i Libija imale izuzetno dobre odnose, a Gadafi je posebno cijenio Tita. I dok je kasnije bio u dobrim odnosima sa Stipom Mesićem, Harisom Silajdžićem, Borisom Tadićem, Ekonomist navodi i jedan veoma neobičan susret Gadafija i nedavno izabrang kosovskog predsjednika Bedžeta Pacolija.
Naime, prošle godine Pacoli je bio u posjeti Libiji sa ciljem da Gadafija ubijedi da odustane od prosrpskog stanovištva i prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Tokom posjete Pacoliju i saradnicima je rečeno da će ih Gadafi primiti u pustinji, gdje je postavljen njegov šator.
Međutim, po njihovom dolasku, desilo se nešto neobično, nezabilježeno u savremenoj diplomatiji. Naime, Gadafi je tada Pacoliju i saradnicima rekao da počnu da pjevaju i plešu. To je trajalo jedno vrijeme i već im je ponestajalo pjesama. Na kraju im se pukovnik Gadafi smilovao i rekao da mogu prestati, ali im je i dodao da nikada neće priznati Kosovo sve dok su njegovi lideri američke pudlice, koje plešu i zabavljuju druge svjetske lidere, poput marioneta. Osramoćeni kosovski zvaničnici pognute glave su napustili Libiju.

Izvor:Nezavosne novicne




Simbolicna naknada za otetu zemlju

http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=241
Pise: Prof.Dr. Ivo Banac

Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedju ostalog kritizirao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog ranjavanja umro 6. kolovoza 1928.godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo "nepravilnosti" u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete za oduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata zemljista.

Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a otalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacenesu samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna dokumentacija oprovodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Becu.

Sazetak

Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije. Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine, radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih obitelji.

Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji suzivjeli u Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj (Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji. Ukupno je agrarnom reformom oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito srpske, obitelji. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.


Pravni akti o agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini 1919. do 1933. godine
1. Proglas regenta Aleksandra o agrarnoj reformi od 5. januara 1919. godine
2. Prethodne odredbe za primjenu agrarne reforme od 25. februara 1919. godine, Sl. novine KSHS broj 11./1919.
3. Uredba o zabrani otudjivanja i opterecivanja zemljista velikih posjeda od 4. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS, broj 82. od 21. jula 1919. godine.
4. Uredba o upisu vlasnistva bivsih kmetova kmetovskim selistima u zemljisnim knjigama u Bosni i Hercegovini od 21. jula 1919. godine. Sl.novine KSHS 84./1919. godine.
5. Uredba o pobiranju prihoda (zetvi) u 1919. godini s begluckih ziratnih zemljista u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 81./1919. godine.
6. Uredba o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini. Sl. novineKSHS broj 40. od 22. februara 1920. godine.
7. Izmjene u Uredbi o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini od 14. februara 1920. godine.
8. Uredba o financijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini.Sl. novine KSHS 111./1921. godine.
9. Zakon o provedbi djelomicne eksproprijacije zemljista velikih posjeda zajavne interese, kolonizaciju i izgradnju radnickih i cinovnickih stanova.Sl. novine KSHS broj 10/1922. godine.
10. Zakon o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KJ broj 21./1933. godine. Znanstveni i strucni radovi
11. Genocid nad buslimanima u Bosni i Hercegovini, agrarnom reformom iz 1918. i 1919. godine, studija financirana od Fonda za naucno istrazivacki rad BiH, Sarajevo, 1991. godine.

Kraj





Kako su karadzicevi i Mladicevi zlocinci ubijali lose Srbe

http://www.bosnjaci.net/foto/VLADIMIR_SREBROV_1996_1.jpg

Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivača SDS-a, međutim kad je „provalio“ Karadžićevu profašističku orjentaciju, napušta ovu stranku. Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane četnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Zatvoren je u zloglasni zatvor Kula, gdje je svakodnevno 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako dok ga četvorica četničkih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“. 21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih novinara Munira Ačin i Ali Kočak. Oni su oslobođeni u razmjeni ratnih zarobljenika i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije Unprofora i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala“. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života.

Zločinac Ratko Mladić je lično veći dio jula 1993. godine proveo na sarajevskom ratištu, a izravno je sa Nahorevskih brda i Motke komandovao ofanzivom na Golo brdo na Žuči. Ofanziva na Žuč je krenula u noći između 02. i 03. jula 1993. godine. Iz rova na Glavici, malom brežuljku na kapiji Vogošće, odmah na početku Mladićeve ofanzive koja se smatra najžešćom tokom rata na grad Sarajevo, nestali su borci 1.slavne motorizovane brigade Armije BiH Mihajlo Golubović, Muhidin Kabil i Ramiz Pindžo. Pindžo i Kabil su ubijeni tokom srpske akcije, a Golubović je zarobljen, da bi nakon desetak dana i on bio ubijen u Vogošći. Tijelo Mihajla Golubovića je bilo toliko unakaženo da se u potpunosti da zaključiti da je od strane svojih sunarodnjaka, kao „srpski izdajnik“, umro mučen najtežim i najužasnijim mogućim metodama. Ti „loši Srbi“ su danas otpadnici od vlastitog naroda, onog naroda kojem su nažalost najveći junaci i najsvjetliji primjeri morala i ljudskog dostojanstva oni koji se terete za najstravičnije zločine počinjene nakon nacističkih na evropskom tlu.

Rat je odavno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoć svojim komšijama, paćenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijeće. A kako neko nedavno reče, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obični- zajednički spomenik.

Kraj

Izvor, Arhiva Bosnjaci net

Ahbab
02.03.2011., 02:19
Danas malo drugaciji pristup.Malo vise politike a manje istorije.Sutra mozda nesto iz knjizevnosi ili kulture?



Federacija danas

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ9kBMHR8yGiojJmT_zIgapCg3_xXM49 YrWr1qey1TMRNNYd9ZPtSp7YMg

Alija Izetbegović, žrtva vlastitih ideja u vremenu odumirućeg samoupravnog socijalizma i jugoslovenske ideologije, bio je uvjereni antikomunist, o Titu je govorio da je poludobar-poluloš sa naglaskom na prvo, i živio je ideju islama. Pristajući na nacionalno samoorganiziranje muslimana, budućih Bošnjaka i ideju dogovora naroda napravio je historijsku pogrešku koju danas živimo. Da li se moglo drugačije, odnosno kako se moglo drugačije, pitanje je za posebnu elaboraciju na nekom drugom mjestu.

Kraci izvod, Dani



Devetnaest godina poslije

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTOyPW5PXacixC8ukUIDbRNeeVH8http ://www.oslobodjenje.ba/images/teaser_images/Vildana.jpg

Za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana i naroda BiH, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, izjasnilo se skoro pa 95 posto od onih 64,31 posto glasača upisanih na biračke spiskove.

Istoga je dana ubijen srpski svat. Otkud svatovi u nedjelju, čiju su zastavu nosili i kuda su sve pucali, vjerovatno bi bilo jasnije da je Ramiz Delalić poživio da izađe pred sud. Optužnica protiv njega podignuta je 2006, no do procesa zbog njegova ubistva nije došlo. Ostalo je ubilježeno da je ubijen Nikola Gardović, otac mladoženje Mladena koji je toga dana poveo svatove u Staru pravoslavnu crkvu na Baščaršiji na ručak. U uzavreloj referendumskoj atmosferi, uz ikonografiju koja je neodoljivo prijetila (srbijanski mediji su prateće zastave i šubare zvali srpskim znamenjem, ostali četničkim obilježjima), stradao je Gardović. Iste su noći barikade podijelile Sarajevo.

Na ključnim raskrsnicama postavljena su Grasova vozila, mahom trolejbusi, a iza njih - naoružane skupine. S dvojicom fotoreportera, Emilom Grebenarom i Hidajetom Delićem, uputila sam se sljedećeg jutra na Vrbanju. Put preko mosta prešla sam sama. Na drugoj strani, na dijelu prema tadašnjoj zgradi Skupštine, danas zgradi zajedničkih institucija, bili su policajci MUP-a RBiH. Muškarca koji me je zaustavio s puškom na gotovs pitala sam ko će čitateljima tadašnji sarajevskih Večernjih novina objasniti zašto barikade, šta se hoće i šta planiraju.

- Komandante, neka ženska hoće izjavu, okrenuo se i doviknuo čovjeku koji je obuvao vojničke čizme na pragu autobusa. Pošalji je u ..., uzvratio je komandant u sivo-maslinastom vojnom kaputu. Šta, bre, ima ja da joj izjavljujem. Bio je to znak domaćem stražaru da me trzajem puške uputi natrag. Nešto kasnije, Emil i ja smo, pokušavajući da barem preko Miljacke obezbijedimo fotografije, doživjeli prve rafale usmjerene na nas. Iza stabala koja su nam služila kao zaklon pobjegli smo u Holiday Inn i tu, praktično, zabilježili najavu užasa: kompletno rukovodstvo SDS-a - Karadžić, Nikola Koljević, Biljana Plavšić, pojačani Ilijom Guzinom - okupljenim novinarima saopćilo je riješenost da BiH ponesu kao miraz ostacima Jugoslavije.
Iako su se i SDS i trolejbusi i naoružani narod, kako su ih zvali Karadžić i družina, povukli pred kolonom Sarajlija, tek poslije smo shvatili da su barikade zapravo bile generalna proba. Za četverogodišnji užas koji je uslijedio.

Devetnaest godina kasnije BiH umjesto krajina ima entitete, Evropa - koja je naš užas samo promatrala - preko Miroslava Lajčaka poručuje da ima strategiju za nas, ali još je rano da nam je otkrije, Amerika - koja je rat zaustavila - javno priznaje da od svega ima samo volju da nam pomogne, a svijet sve više liči na onu posljednju epizodu Nadrealista kada svi okolo ratuju, a mi se - svako u svojoj sobi - busamo u prsa što smo i to prvi obavili. Možda je zaista vrijeme da, u inat svima, krenemo zajedničkim snagama naprijed.

Kraci izvod, Oslobodjenje




Dior dao otkaz Galijanu, prijeti mu zatvor zbog vrijeđanja Jevreja

http://m.vijesti.me/fw3k/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=13652&var_suff=160x70

PARIZ – U Dioru su utorak ujutro odlučili da poznatom kreatoru Galijanu daju otkaz.
Kad su prvi put čuli za njegov ispad, odlučili su ga suspendovati i rekli da će tako ostati sve dok policija ne završi istragu. Razlog njihovoj odluci je video snimak priložen kao dokaz u istrazi.
Nakon što je objavljen video iz restorana na kojem se vidi kako pijani dizajner vrijeđa goste koji sjede pokraj njega, policija ga je privela na ispitivanje. U policijskoj postaji proveo je cijelo poslijepodne i suočio se s parom koji tvrdi da ih je vrijeđao zato što su Jevreji. Par je tužio za klevetu.
- Ljudi kao vi trebali bi biti mrtvi. Vaše majke i svi vaši preci trebali su biti ugušeni plinom - govorio je vidno pijani Džon Galijano (50) šokiranoj ženi u restoranu.

Kraci izvod,Nezavisne




GADAFI LJAJIĆU: NEĆETE VALJDA SLOBU U HAG?!

http://img4.allvoices.com/thumbs/events/100/75/74150012-sanctions-and.jpg
Početkom 2002. godine aktuelni ministar rada Rasim Ljajić, tada u drugačijoj ulozi, otputovao je u Libiju.
- Bila je to turneja po arapskim zemljama, radi normalizacije odnosa, a sa Libijom smo imali i nekakav finansijski spor koji smo hteli da rešimo.
Kaže da je bilo neobično i to što ga je Moamer Gadafi brzo primio. Seća se razgovora sa njim.
- Tada je Milošević već bio uhapšen. Čekalo se izručenje Hagu. Ispričam zašto sam došao, a on me pita: "A šta je sa Slobodanom?"
Ja u šoku, ali objasnim mu da je u zatvoru, a on kaže: "Dobro, ali nećete valjda da ga izručite neprijateljskom i hegemonističkom sudu u Hagu pod okriljem Amerikanaca?"
Moj utisak o njemu je da je čudan čovek.
Izvor: www.vesti-online.com

Ahbab
03.03.2011., 01:18
Tesko se odvojiti od politike iako to zelim.

[/COLOR]


[QUOTE]

Tudjmanovi pogledi na BiH

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSed6Go1xmP3Xir30Qm84EPx5jr8nQ6u QGKFOq7DxgiMGZFmjPq7RyTTQw

U novogodišnjem razgovoru što ga je imao s urednicima hrvatskih medija, a objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji od 31. XII 1991. i 1. I 1992. ondašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman – na novinarsko pitanje kako će se “stvaranje srpskih pokrajina u BiH odraziti na Hrvatsku, bilo da će one biti samostalne krajine ili da će se pripojiti Srbiji“ – odgovorio je: “Činjenica je da danas dva milijuna Srba živi zapadno od Drine. Veća je opasnost zadržavanje odnosa mržnje i nesnošljivosti koji eruptiraju atentatima, ratom, četništvom, ustaštvom nego ukloniti razloge tom neprestanom nadmetanju i klanju. To se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan. Kako ćete sutra Hrvatima u BiH postaviti granicu prema Hrvatskoj kraj Imotskog ili carinu kraj Dubrovnika i ostaviti ih izvan Hrvatske? U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio ‘zemljice Bosne’, gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH. Problem nije nerješiv ako se krene od ispravne pretpostavke za stvaranje mirnog susjedskog suživota Srbije i Hrvatske, uzimajući u obzir interese Muslimana na tom području. Time bi se zadovoljili i međunarodni interesi.“
Iz moje arhive




Kako je nastao Agrokomerc
M.Mahmutovic
Najveće čudo, sam Agrokomerc, nastao je u vremenu dogovorene ekonomije, kad je za potrebe SANU trebalo stvoriti i kult ličnosti, koja bi Krajišnike mogla kasnije povesti prema velikoj Srbiji. Agrokomerc je političkom odlukom postao gigant za kojeg su marljiivi Krajišnici žrtvovali sve, rad bez plate i najbolje komade zemlje za hale koje su nicale po Krajini - što milom što silom, jer nije se smjelo postavljati pitanje ako su se na nečijoj parceli pojavili monteri hala. Bio je to državni interes i vlasnik parcele je bio sretan ako je mogao za novac, koji je dobio po kvadratu, kupiti litru ulja u prodavnici, koja je bila opet političkom voljom vlasništvo Agrokomerca i Fikreta Abdića.

http://www.hrvatska-rijec.com/wp-content/uploads/2010/06/fikret-abdic-151.jpg
Srbi su poznati tvorci mitova, pa im nije bilo teško stvoriti i mit o uspješnom "ekonomisti" i "Babi", kojeg samo treba slijediti. Velik broj Krajišnika slijedio ga je slijepo i kad je sklapao sporazum sa Bobanom i Karadžićem o autonomiji Cazinske krajine, sa istim onim vođama razularenih četnika i ustaša, koji su Bošnjake širom BIH zatvarali u mnogobrojne logore, mučili i ubijali na najsvirepije načine.

Pitanje za psihologe i ostale stručnjake je - kako su neki pomislili da Bobanovim i Kradžićevim hordama nije isti Bošnjak u Prijedoru, Mostaru ili Cazinu, pa su povjerovali da se sa đavolom može sklopiti pakt? Zašto bi ovi ubili Bošnjaka u Prijedoru i Mostaru, a ovaj im Bošnjak u Cazinu bio dobar, pitali su se neki koji su se na vrijeme suprostavili Babinoj zloj namjeri. Iako mnogi sa pravom misle da bi na kraju u Krajini prošli kao i Bošnjaci iz drugih dijelova BiH, koji nisu zločincima pružali otpor uzdajući se u njihovu milost i dan danas neki su ubjeđeni da je Fikret Abdić pokušao spasiti Krajinu. Kad se o tome priča sa Babinim pristalicama, oni se uglavnom bave posljedicama, ne uzrocima i krenu negdje od sredine kad su već zajedno sa četnicima "oslobađali" Krajinu. Kao i njegova kćerka če spomenuti izbore kad je kao član SDA dobio najveći broj glasova, a neće se sjetiti poslijeratnih izbora, kada je kao član svoje DNZ-e dobio bijednih dvadesetak hiljada glasova. Danas je svima poznato da je babo "spašavao" Krajinu na veoma čudan način, uz pomoć Jovice Stanisića, Milorada Ulemeka-Legije, Željka Ražnjataovića - Arkana ( čija se udovica Ceca "pesmama" posvećenim Arkanu čuje iz velikog broja ugostiteljskih lokala širom Krajine) i ostalih zločinaca . Zato je osuđen u Hrvatskoj na osnovu dokaza iz BiH, na petnaest godina zatvora kao ratni zločinac.
Kraci izvod:Bosnjaci.net


YAD NASHEM
Autor: Boris Dežulović
http://www.finbarmeetsbalatura.net/pics/borisdezulovic.gif
Zašto se premijer Republike Srpske Milorad Dodik žrtvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bliža? Zašto je trebalo potrošiti nekoliko dana, nekoliko hiljada kilometara i još nekoliko stotina hiljada novaca za putovanje u daleki Izrael, sve da bi se poklonilo uspomeni na žrtve nacizma, kad se gotovo istovremeno samo dvadesetak kilometara od Banjaluke obilježavala osamnaesta godišnjica raspuštanja zloglasnog logora Omarska?
Kraci izvod:Nezavisne, arhiva

Ahbab
04.03.2011., 02:34
Nadam se da ce neke od novina objaviti Memoare Tahia Kazem, ako ne u cijelosti, onda bar ono najinteresantnije.A do tada, zadovoljimo se ovim kracim izvodom.



Jovanka je silno željela dijete s Titom i prigrlila Naserova sina

http://www.balkanmedia.com/s3/mag/b/4740.jpg

Iako je prošlo više od 40 godina od smrti velikog arapskog vođe Gamala Abdela Nasera i 38 godina od kada je njegova pokojna supruga Tahia Kazem napisala memoare, libanonske dnevne novine As Safir i egipatske dnevne novine Al Shoruk nedavno su prvi put počele objavljivati feljton koji otkriva nepoznate detalje iz tih dosad neotkrivenih memoara.

Uz detaljan opis kako je njezin suprug došao na vlast, u Tahijinim memoarima opisani su i mnogi detalji iz arapsko-izraelskih ratova, ali i nikad otkrivena spona prisnog prijateljstva između obitelji Naser i Broz. Ne trošeći papir i vrijeme na političare s kojima se njezin suprug kao vodeći arapski vođa gotovo svakodnevno susretao, već se s puno emocija usredotočivši isključivo na opisivanje Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke, Tahijini su memoari svojevrsni dokaz koliko su ona i suprug cijenili ulogu Josipa Broza kao jednog od vrsnih političara i osnivača nesvrstanih, ali i kao, kako je napisala, inteligentnog i šarmantnog prijatelja.

Bio je to njihov prvi posjet Egiptu. Kako je u to vrijeme ženama revolucionara bilo zabranjeno prisustvovati skupovima vođa revolucije, a kako je Tito zbog tih skupova često bio odsutan, Jovanka mu je predložila da me posjeti u njegovoj odsutnosti. Njezin dolazak u naš dom u Al Batri, koji mi je najavio protokol, a kojem sam se obradovala, bio je svojevrsni presedan, jer se u ono vrijeme takvi posjeti nisu odvijali u privatnim domovima. Za vrijeme večere koju sam pripremila u njezinu čast Jovanka je ostavila dojam iznimno ugodne osobe, ali posebno me iznenadila nakon večere, kada mi je šapnula: "Čula sam da imaš prekrasnog sina pa sam te odlučila posjetiti. Mogu li ga vidjeti?!" Potom mi je objasnila da obožava djecu, ali da ih zbog previše obaveza Tito još ne želi. Kada sam joj dovela svog 11-mjesečnog sina Abeda Al Hakima, Jovanka je bila toliko ushićena da ga je istog trena primila u naručje. Cijelu večer nije ga ispuštala iz naručja, stalno mu je tepala i ljubila ga, a kada je odlazila jedva se odvojila od njega. Dok sam je ispraćala šapnula mi je da se toliko zaljubila u malenog Abeda da će reći Titu da nas sve zajedno pozove u Beograd.

Cijeli tekst: http://www.vecernji.hr/vijesti/jovanka-je-silno-zeljela-dijete-titom-prigrlila-naserova-sina-clanak-245803




Price o referendumu

http://www.oslobodjenje.ba/images//content_images/Gojko%20Beric%20teaser.jpg
Pise.G.Beric
Priča o referendumu o nezavisnosti nešto je složenija nego što je svih ovih godina predstavljana. Godinu dana prije ovog događaja Milošević i Tuđman su u Karađorđevu već bili dogovorili podjelu BiH. Gojko Šušak i Mate Boban stvorili su među ovdašnjim Hrvatima takvo raspoloženje da ih je većina vidjela sebe u sastavu Hrvatske. U Hercegovini je to išlo do euforičnog psihološkog monolita. U jesen 1991. već su bile zacrtane teritorijalne konture i politički sadržaji buduće Herceg-Bosne, što je vodilo mentalnom odvajanju cijelog jednog naroda od vlastite države. Žestoki hrvatsko-bošnjački sukob, koji je izbio u maju 1993, progon i odvođenje bošnjačkog stanovništva u logore i rušenje Starog mosta bacili su ozbiljnu sumnju u iskrenost hrvatskog opredjeljenja za nezavisnu BiH. Međusobno nepovjerenje nikada nije prestalo.
Avdo Hebib ovih dana svjedoči da je Alija Izetbegović ostao zatečen kad ga je ovaj obavijestio da su hercegovački Hrvati ne samo izašli na referendum već da ih je više od 60 posto glasalo za nezavisnu BiH. Hebib tvrdi da je za to najzaslužniji fra Jozo Zovko, koji je među Hercegovcima bio veliki autoritet. Međutim, tajnik Biskupske konferencije BiH Ivo Tomašević demantirao je ovu verziju, izjavivši za Oslobođenje da je odlučujuću ulogu vezanu za izlazak i opredjeljenje Hrvata na referendumu odigrao kardinal Vinko Puljić. Ali, i jednoj i drugoj verziji nedostaje najvažnija činjenica. Riječ je, naime, o tome da je Amerika svoje priznanje Hrvatske uvjetovala Tuđmanu njegovom podrškom referendumu o nezavisnosti BiH. Ako su, dakle, ovdašnjim Hrvatima odnekud stigli "dimni signali", stigli su iz Zagreba, od Šuška i kardinala Franje Kuharića. Naravno, bitan je bio krajnji rezultat, a on je već historijska činjenica.
Ko zeli cijeli tekst: http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=13865




Novinar u Vijeću Europe pokušao uhititi izraelskog šefa diplomacije

http://www.ips.org/institutional/fotos/DavidCronin.jpg
David Cronin

Nakon kraćeg zadržavanja Cronin je pušten, a o incidentu su počeli izvještavati svi značajniji svjetski mediji. Kako autor ovog teksta već godinama osobno poznaje irskog novinara, inače komentatora britanskog Guardiana, samo pola sata nakon što je snimka pokušaja građanskog uhićenja dospjela na internet, Cronin je za Večernji list pojasnio svoj čin.

- Odluku da pokušam uhititi Liebermana donio sam prije nekoliko dana kada sam se vratio iz Izraela. Prošli petak proveo sam u istočnom Jeruzalemu, a činilo mi se kao da se nalazim u irskom Derryju ili Belfastu ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Šokirao sam se vidjevši policajce i vojnike kako ispaljuju suzavac na djecu koja su na njih bacala kamenje. Apartheid je najblaža riječ za ono što sam vidio, a tvorac apartheida na izraelski način je upravo Lieberman kaže Cronin za Večernjak napominjući da će zbog svog pokušaja građanskog uhićenja vrlo vjerojatno izgubiti novinarsku akreditaciju, ali da mu zbog postupka nije ni malo žao.

Cijeli tekst: http://www.vecernji.hr/vijesti/novinar-vijecu-europe-pokusao-uhititi-izraelskog-sefa-diplomacije-clanak-256134

Ahbab
05.03.2011., 04:19
Ko su preci Karadjordja Petrovica danas je tesko znati, sto priznaju i neki srpski povjesnicari-istoricari.Bilo kako bilo, danas Srbi sa sugurnoscu ne mogu tvrditi da znaju porijeklo svoje kraljevske loze.Evo jedne najnovije tvrdnje ciji su autori Milorad Bošnjak, novinar, i Slobodan Jakovljevic, direktni potomak Jakova Obrenovica.



Karadordevici - sakrivena istorija

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:TxNPL_hhIILZ3M:http://www.zastava-

Deda po ocu Karadorda Petrovica, vodje Prvog srpskog ustanka, bio je Albanac i zvao se Ðin Maraš Klimenta, navodi se u knjizi "Karadordevici - sakrivena istorija".

Autori knjige su Milorad Bošnjak, novinar, i Slobodan Jakovljevic, koji je direktni potomak Jakova Obrenovica, polubrata srpskog kneza Miloša Obrenovica.Izdavac knjige je "Lio" iz Gornjeg Milanovca, a autori su objavili i dokumenta, rukopise i razne prepiske, kojima se, kako oni tvrde, dokazuje da Karadordevici vode poreklo od "pokatolicenog albanskog plemena" iz okoline Skadra.
Medutim, istoricar Radoš Ljušic rekao je danas agencija Beta da ne postoje pouzdani podaci o Karadordevim precima, niti o tome kada su oni došli u Srbiju.

"Za to nemamo pouzdanih istorijskih izvora, dokumenata, sve je u narodnom predanju", rekao je Ljušic.Prema njegovim recima, postoje razne verzije o Karadordevim precima - da su iz Francuske, Hercegovine, Crne Gore ili Albanije, ali nijedna teorija još nije dokazana.

Autori knjige "Karadordevici - sakrivena istorija" pozivaju se na "Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine" iz 1910. godine, broj 22, u kome se navodi da je deo plemena Klimenta stigao oko 1737. godine u okolinu Rudnika, za vreme povlacenja austrijske vojske iz Novog Pazara.Dodaje se da je tada stiglo oko 500 albanskih porodica koji su "bili niska rasta, pritom zle i surove naravi", da su jedva govorili srpski, a voleli su stocarstvo i bili postojanog karaktera.

Bošnjak i Jakovljevic se posebno pozivaju na dela Andrije Luburica, koja su štampana 1937. godine, i navode da je pravoslavno pleme Klimenta slavilo Svetog Klimenta Rimskog, što su navodno slavili i Kradordevici.Autori tvrde da je tu slavu slavio Kradorde, njegov sin Aleksandar i unuk Petar, koji se "iznenada, na Cetinju odrice svoje krsne slave i pocinje da slavi Svetog Andreju Prvozvanog".Oni tvrde da je kralj Petar znao za poreklo svojih predaka, kao i da je pleme Klimenta štitilo kralja Petra, kao svog potomka, tokom povlacenja srpske vojske preko Albanije na pocetku Prvog svetskog rata.



Intervju, Prof.Dr. Ivo Banac

http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=241

Nemoguće je zaobići pitanje tzv. trećeg entiteta u BiH, kojeg prizivaju Čović i Ljubić, a Dodik ga “velikodušno” predlaže kao dio rješenja za BiH. Da li je takav model prihvatljiv za bh. Hrvate, te za državu BiH?
Banac: Sve što je prihvatljivo ne mora biti i dobro. Bosna postoji unatoč činjenici da je svakodnevno sistematski uništavana ne samo u jednom od svojih dvaju entiteta. RS je negacija BiH. Zato Dodik i želi stvoriti hrvatsku kopiju RS-a kako bi što bolje i do kraja uništio Bosnu i Hercegovinu, a Federaciju sveo na bošnjačku etnodržavu, čime bi se proces uništavanja BiH kompletirao. No, Dodik je lukav. On svojim hrvatskim klijentima nudi dijelove Federacije, ali ne i RS-a, gdje su Hrvati uglavnom etnički očišćeni, posebno iz Posavine i Krajine. Drugim riječima, “treći entitet” je sredstvo za pokretanje novog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, a Dodik će, kao i Dabić u svoje vrijeme, samo zadovoljno trljati ruke. Ima budala kojima je ovo prihvatljivo. Zato i nema neke bitne razlike između Čovića i Vlajkija. Sve su to marionete u povijesnoj pušioni.

Kao Bosanac i prognanik iz Banja Luke, ne mogu zaobići pitanje da li je, po Vama, Republika Srpska legalna i legitimna tvorevina, s obzirom na način na koji je nastala, neke presude dvaju haških sudova i činjenice da Dejtonski ustav nikada nije ratificiran u Skupštini RBiH?
Banac: O Republici Srpskoj mislim sve što i vi. Čak mislim, da je krupna greška što je bosansko predstavništvo, u Dejtonu reducirano na “bošnjačku stranu rata”, potpisalo ovaj sporazum. To sam, usput budi rečeno, mislio i onda, te pokušao uvjeriti Aliju Izetbegovića da to ne radi. Kako sada stvari stoje, RS je u očima internacionalne zajednice legalna i legitimna. Takva će i ostati dok ne bude likvidirana. Alija Izetbegović je mislio da se to može dogoditi po njemačkom modelu; Federacija bi bila slobodnija i gospodarski uspješnija, pa bi na kraju integrirala neuspješni RS, onako kako je Zapadna Njemačka integrirala Istočnu Njemačku. No, dogodilo se mnogo toga što ne ukazuje na neke posebne prednosti Federacije. Mislim da je još uvijek slobodnija i pluralnija, ali ne toliko da bi postala modelom boljeg političkog ponašanja u BiH. Na tomu treba raditi. Zato je vrlo važno da se Hrvati i Bošnjaci ne sukobljavaju nego da surađuju.

Cijeli intervju: mozete (http://www.**********.ba/index.php/Pitanja%20i%20odgovori/interviews/21639-intervju-prof-dr-ivo-banac) pogledati u I.Bosni.com Ne dozvoljavaju da se unese kompletan link.Demokratija na nivou.




Zukorlić: "Nisam neprijatelj Srbije, to je i moja država" (http://www.**********.ba/index.php/vijesti/vijesti-svijet/21832-zukorli-qnisam-neprijatelj-srbije-to-je-i-moja-dravaq)



Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić izjavio je da ga mediji, po direktivi vlasti u Srbiji, predstavljaju kao neprijatelja države i srpskog naroda, što je "puka neistina".

"Hoću da jasno razdvojim. Srbija je moja država, ma koliko mi se ne sviđala njena vlast", rekao je Zukorlić kasno sinoć na bijeljinskoj BN televiziji.

Muftija je naveo da srpske vlasti ne žele da se suoče sa problemima koji potresaju zemlju, pa su krivca za svoje neuspjehe potražile u njemu.

"Kada muftija kaže nešto protiv režima u Beogradu, mi dobijamo jednu medijsku hajku, gdje se muftija predstavlja kao neprijatelj države i srpskog naroda, što je puka neistina", rekao je Zukorlić.

Prema njegovim riječima, Islamska zajednica u Srbiji godinama poziva vlast u Srbiji na dijalog, ali je ona gluha na sve probleme Bošnjaka.

"Režim nije spreman na dijalog i jedini način da se zaštitimo jeste autonomija Sandžaka, u kojem će Bošnjaci imati jednaka prava kao i ostali građani Srbije", naveo je Zukorlić.

beta





10 najčudnijih bolesti: Od sindroma vukodlaka do hodajućeg trupl

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQssGvjJ9p2TWQ3nIiYDvXOOit2u3FgZ http://www.alohacriticon.com/images/viajeliterariofotos/bibrowskipr.jpg
Stephan Bibrowski

1. Elefantizam
Elefantizam uzrokuje crv parazit kojeg prenose komarci. Kada komarac ugrize čovjeka, u krv ubrizgava larvu crva koja se razmnožava i širi u krvi i može opstati i nekoliko godina. Bolest se može javiti i godina dana nakon ugriza komarca, a simptomi bolesti, izdeformirani udovi i dijelovi tijela, koji izgledaju natečeno, javljaju se kada parazit u krvi ometa cirkulaciju pa se krv nakuplja u okolnom tkivu. Ova bolest pogađa oko 120 milijuna ljudi od čega je 40 milijuna ozbiljno bolesno.
2. Progeria

Progeria je bolest naglog starenja, a uzrokuje ju defekt na genetskom kodu pacijenta koji već kao djeca izgube kosu, dobiju artritis, osteoporozu i druge simptome starenja. Djeca rođena sa ovom bolesti živjet će u prosjeku 13 godina. Bolest je vrlo rijetka i u svijetu od nje boluje svega 48 osoba.
3. Sindrom vukodlaka

Od ove bolesti pacijentima narastu tamne i guste dlake po cijelom tijelu, uključujući i lice. Pacijenti podsjećaju na vukodlaka pa je tako bolest i dobila ima. Najpoznatiji pacijenti koji boluju od ove bolesti su dvojica braće iz Meksika Danny i Larry Raos Gomez koji su čak dobili ponudu da glume u seriji Dosjei-x.
4. Sindrom plave kože

Ljudi oboljeli od ove bolesti imaju plavu ili ljubičastu kožu, poput štrumfova, a bez ikakvih drugih simptoma. Jedna takva obitelj živjela u Kentuckyu, SAD, u prvoj polovici 20. stoljeća i skoro svi su doživjeli dob od 80 godina.
5. Pika

Pika je poremećaj potrebe jedenja ne-jestivog. Pacijenti imaju potrebu jesti razne nejestive tvari poput prašine, papira, ljepila ili gline. Isprva se mislilo da je bolest povezana sa nedostatkom minerala, no istraživanja su to opovrgnula.
6.Vampirska bolest

Ova bolest uzrokuje bol prilikom izlaganja tijela suncu. Ako se bolesnici izlože suncu, dobiju mjehure na koži koji se pojavljuju gotovo u istom trenu kad sunce dotakne kožu.
7.Sindrom Alise u zemlji čudesa

Ovaj sindrom zove se još i micropsia, a pogađa vizualnu percepciju bolesnika i uzrokuje dezorijentiranost jer bolesnik sve što ga okružuje vidi umanjeno. Bolest nije povezana sa problemima oka, nego sa načinom na koji mozak interpretira informacije koje dobiva od oka.
8. Blaschkove linije

Ova neobjašnjiva i vrlo rijetka genetska bolest je dobila ime po njemačkom dermatologu Alfredu Blaschku koji ju je otkrio. Oboljeli na koži imaju pruge smeđe i bijele boje.
9. Sindrom hodajućeg trupla

Ovo je zapravo mentalna bolest, jedan oblik depresije sa samoubilačkim tendencijama kod koje bolesnik umišlja da je izgubio sve pa i vlastito tijelo, tj misli da je mrtav. Pacijent čak tvrdi da osjeća smrad svog raspadajućeg tijela ili crve pod kožom.

10. Poremećaj skakutavog francuza
Oboljeli od ove bolest imaju neobične reflekse tj. jako se preplaše kada čuju neki neočekivani zvuk pa mašu rukama, vrište i skaču kad se to dogodi. Bolest je prvi puta dijagnosticirana kod francusko-kanadskih drvosječa u američkoj državi Maine i po njima je dobila ime.

Izvor: Nacional

Ahbab
06.03.2011., 04:27
Poznata je cinjenica da je Ivo Andric prosao kroz nekoliko austrijskih zatvora, da bi 1915.godine bio konfiniran u zupnom stanu u Ovcarevu. Tu je imao priliku da cita knjigu "Mucenicka smrt Sulejmana el- Halebija" atentatora na generala Klebera, guvernera Egipta.

http://www.znanje.org/lektire/i26/06iv07/06iv0723lekt/andric_ponte_drina.jpg
Pisuci svoj roman " Na Drini cuprija", Ivo Andric je preimenovao glavnog junaka, a dogadjaje prebacio u Bosnu. Evo kako je opisano nabijanje na kolac Sulejmana el-Halebija.

"Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodezom ostrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodusno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen. Krvnik ga povali na tle i zareze mu nozem veliku ranu na tragu. Poslije priblizi kolac ovoj rani i pocne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dosao u prsa, zaveze mu ruke, digne ga u zrak i zabije u zemlju. Dok se ova grozna kazna vrsila, bijedni mladic, osim sto se nije tuzio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je dusa gorjela i da je osjecao najzesci bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak pogledao u narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-sehadet"-svjedocanstvo da je Bog samo jedan, i zamoli da mu donesu vode. Jedan vojnik koji je cuvao strazu kod koca htio mu je ispuniti zelju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavsi "Sta to cinis? Ako mu dadnes vode odmah ce krepati". Sulejman je na uspravljenom kocu zivjeo cetiri sata. Gdjekada je ucio neke citate iz Kur'ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Sera strazar nije smilovao i dao mu vode, mozda bi jos nekoliko sati zivjeo. Sulejman je umro cim je popio vodu. Glava mu je pala na lijevo rame, i tako je na kocu ostavljen cetrdeset i osam sati. Sulejmanov kostur je ocistio vojnicki kirurg Larrey i onda je otpremljen u Pariz da se izlozi u Muzeumu". 235

Nakon citanja Andricevog romana "Na Drini cuprija" jedan bivsi profesor univerziteta-nemuslkiman u svojoj diskusiji povodom ovog romana kazao je "..da on nece dozvoliti svojoj djeci da ga citaju bas iz razloga da da ne pokvare estetski osjecaj, spominjuci pri tom narocito scenu nabijanja na kolaca.

Ljubo Jandric u svojoj knjizi Sa Ivom Andricem 1968-1975. iznosi svoje razgovore sa Andricem o ovoj jezivoj sceni, u kojoj on pored priznanja o njenom izvoru i stvaralackom koristenju, iznosi i vlastiti karakteristican psihopatoloski odnos prema njenom prikazivanju.

"Da li cete se ljutiti rekoh, da malo razgovaramo o onoj cuvenoj sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini cuprija". "Zasto bih se zbog toga ljutio" "rece Andric, pomalo zacudjen mojim recima. To je teska slika kakvu rijetko gdje nalazimo u svjetskoj knjizevnosti". "Gdje ste nasli motive za nju?". Da rece Andric, u pravu ste, to je tezak prizor. Samo da znate, nisu pisci ti koji izmisljaju stravu i uzas na ovom svijetu. Ja sam citao Popovicevu knjigu "O hajducima" 1930/31, a i neke francuske pisce koji su pisali o tome."

"Jednom sam vam kazao da su postojala dva opisa nabijanja na kolac. Po savetu nekih prijatelja, medju njima Aleksandra Belica, Milice Babic i jos nekih, promenio sam prvi opis, i unio drugu nesto blazu verziju. Ali tada nisam mogao ni da spavam ni da jedem, pa sam ostao pri svome". "Vi ste sigurno citali o tome, podsjecam Andrica, kako je mucen i nabijen na kolac Sulejman el-Halebija, atentator na generala Klebera guvernera Egipta. Da li je to imalo uticaja na vas?" "Citao sam to kako da nisam citao. A o uticajima nikada se ne treba raspitivati kod pisaca. Nije lose ugledati se, samo covek u tome treba da ima meru i da vazda ima na umu svoj put i svoje opredeljenje. Nije nikakva sramota ugledati se na ovog ili onog pisca, na ovo ili ono delo. Gete je to priznao Ekermanu. Ali jos jednom cu vam reci, treba u pravi cas osetiti kad se morate osloboditi tudjeg uticaja i sami isplivati na obalu". 88-89

Na pitanje Ljube Jandrica" kako je nastao naslov ovog romana", Andric je u aprilu 1972.godine kazao. " U pitanju je stih uzet iz jedne muslimanske narodne pesme, koja govori o zidanju visegraske cuprije", koja glasi "Pa ti hajde gradu Visegradu, da se gradi na Drini cuprija". Ja sam tu pjesmu kaze Andric "..cuo od starih zena iz Visegrada, a docnije sam je nasao , cini mi se i kod Koste Hermana u njegovoj zbirci "Narodne pesme Muhamedovaca, Sarajevo 1888.godine. Mada je pomalo okamenjen i statican, ovaj stih potpuno odgovara duhu naseg jezika i prikladan je za naslov". Lj. Jandric 87-88.



U ovom Andricevom pricanju kako navodi Ljubo Jandric "..treba uociti njegov iskaz", "..da su postijala dva opisa nabijanja na kolac, i da je on po savetu prijatelja koji su to tesko dozivljavali iz emocionalinih, moralnih i estetskih razloga, promenio prvi opis-verovatno uzasniji, i uneo drugu nesto blazu verziju, ali kako kaze", "...tada nisam mogao ni da spava, ni da jedem, pa sam ostao pri svome". To po tvrdnjama Lj. Jandrica pokazuje "...da se Andric i sam oslobadjao unutrasnjih posihopatoloskih tenzija i mora, koje su bile toliko jake, da ih je mogao izraziti samo u groznoj verziji ovog cina, da bi poslije toga olaksanja mogao da spava i da jede".


http://www.bhdani.com/arhiva/265/intervju3.jpg

Michael A. Sells, pisac izvanredne knjige "Iznevjereni most: Religija i genocid u Bosni",inace profesor komparativne religije na Havenford univerzitetu Pennsylvanija, ukazuje na jedan od ta dva simbola koja su silno uticali na mladje narastaje i na zapadne novinare. To su simboli koje navodi Ivo Andric u romana "Na Drini cuprija", u kojoj se Osmanlijama kaže da," ako hoce sagraditi most, moraju staviti dvije srpske bebe unutar mosta. Drugi simbol odnosi se na dvije rupe u mostu kroz koje ce srpske majke dojiti tu djecu. To su zaista mocni simboli hristoslavizma. Ljudi koji to citaju, pogotovo na Zapadu, kombiniraju tu Andricevu fikciju sa objektivnom historijom a da pritom toga nisu ni svjesni. Isto je i sa nabijanjem Srba na kolac. Mnogi zapadnjaci zaista misle da je to nacin na koji su muslimani kroz historiju tretirali Srbe, tako da sam, analizirajuci odnos novinara sa Zapada prema ovom podneblju, ustanovio, da su Andricevi simboli medu kljucnima za razvijanje žurnalisticke ideje o vjecnom balkanskom antagonizmu" a kod mladjih Srba ideja o osveti, za nesto sto nije postojalo.

Dakle, jednostrano i netacno prikazivanje istirijskih dogadja, Njegosevo predstavljenje klanja i ubijanja muslimana kao poseban moralan cin, knjizevnikove fikcije i prebacivanje istorijskih dogajaja iz jedne nama deleke drzave u Bosnu, savakako su imale uticaja na stradanja muslimana u Drugom svjestkom ratu a posebno u ovom poslednjem.Naravno, tu ima i drugih faktora, prije svega onih pishickih i psihopatskih koji karakterisu mnoge od onih koji su cinili opisana gnusna djela, koja su dovela do toga, da mnoge normalna zena i njihova djeca, koja su bila prisiljena da gledaju silovanje svojih majki, zavrse na pishijatrisjskim klinikama, uz pitanje, da li ce ikad vise biti normalne osobe. Sta ceka pokoljanja pocinitelja ovih gnusnih nedjela, koji se nisu drzali one cuvene Aristotelove izreke, koju je i hriscanstvo prihvatilo kao svoju, "ne cini drugome ono, sto ne bi zelio da drugi cini tebi", to samo dragi Bog zna.

Nabijanje na kolac nije osmanska specificnost.Da su se Osmanlije tako ponasale prema pokorenim, postavlja se pitanje, da li bi bili u stanjuu zadrzati tako velike prostore.Koliko bi Osmalije trebale imati vojnika da pod represijom drze tako velik prostor. Naravno, to su price pravoslavaca-ortodoksa:Bugara, Grka i Srba, koji na taj nacin pokusavaju da pravdaju, svoju vjekovnu pokornost Osmanlijama.

Nabijanje na kolac je hajducka a ne osmanska specificnosti.Ali nije prvi put da se svoja nedjela pripisuju drugima.
------------------------------------------------------------------
Prof. Dr. Muhsin Rizvic, Muslimani u Andricevom svjetlu
Michael A. Sells,Izvod iz intervjua listu Dani

Napomena: Nakon citanja, tekst shatite ko hocete, prihvatite ga ili ga odbacite.To je licno vas izbor.Pod naslovom "Zanimljovosti" ne vodim polemike.

Ahbab
06.03.2011., 04:34
Karta Osmanskog carstva, koju sam zaboravio ubaciti kao sastavni dio teksta, koja treba da posluzi za izvodjenje zakljucaka, pomenutih u predhodnom tekstu.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/06/OttomanEmpireIn1683.png/637px-

bh ultimativ
06.03.2011., 10:07
Svaka cast Hile@.

:-BD

Ahbab
07.03.2011., 01:34
Hvala prijatelju.Navrati cesce na ovaj naslov. Bit ce tu puno intyeresantnih tema iz raznih oblasti.Sve sto radim, nastojim da bude u vaspitno-obrazovnoj funkciji, posebno za Bosnjake koji su uskraceni za mnogo toga iz svoje naconbalne povjesti i knjizevnosti. Ovu napomenu ne treba shvati tako, kao da nece biti nista iz povjesti, knkzevnosti, kulture drugih naroda koji zive na prostorima bivse Yu pa i Balkana.



[QUOTE]
Husein Husaga Čišić


http://www.blogger.ba/slike/139863.2654363.jpg

Husein Husaga Čišić iz Mostara jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju identiteta Bosne i Hercegovine.

Radi se o čovjeku koji je u historiji zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i postavio pitanje priznanja bosanskog naroda u SFRJ, tako što je na zasjedanju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije 1946. Podnio amandman na Ustav FNRJ i javno istupio protiv negiranja prava Bošnjaka i drugih Bosanaca na ravnopravan tretman u nacionalnoj politici nove države.

Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske federacije, Husaga se oštro protivio tome što na grbu nove države pored postojećih pet nije unesena i šesta buktina koja bi označavala Bosance kao šestu jugoslavensku naciju, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonac i Crnogoraca. Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Čišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. Godine glasao protiv Usstava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U svoj dopisu Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine od 18. Januara 1946. Godine Čišić je sasvim jasno istakao nepravdu koja je nanešena Bošnjacima, jer je po tadašnjem ustavu, Bosna i Hercegovina zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda. Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se sukobio s Milovanom Đilasom.

O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišnjenje promjeni. Džaferbeg Kulenović, koji je u vladi Pavelića bio „čovjek za muslimanska pitanja“, pokušao ga je pridobiti ali ga je Čišić otjerao iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove. Takodjer, general Ambrosi ga je uzalud 1942. Godine pokušao prikloniti na stranu fašizma. Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprotstavljao. Veliki značaj Husein Husaga Čišić imao je u svoje vrijeme, ali ideje za koje se on tada zalagao jako se reflektiraju i danas.

Husaga Čišić rodjen je 15. Decembra 1878. Godine u Mostaru. U periodu autrougarske vlasti prišao je Pokretu za vjersko prosvjetnu autonomiju koji je pokrenuo Ali efendija Džabić. Nakon toga s nekolicinom prijatelja pokrenuo je list „Musavat“ gdje je u svojim člancima oštro kritizirao austrougarsku vlast. Zbog svojih stavova i članaka koje je objavljivao često je bio hapšen, pritvoren i tri puta interniran i to na Bivolje brdo kod Čapljine, u Bihać i u Arad. U toku svog radnog vijeka bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, predsjednik općine Mostar, predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji te član Trećeg zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.

Prošle godine navršilo se 130 godina od rodjenja Huseina Husage Čišića, te s obzirom da se radi o ličnosti koja je dala nemjerljiv doprinos historiji BiH, razvoju i afirmaciji prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak, organizirali smo ovaj Znanstveni skup.

Otjerao Pavelićevog Džafer-bega i generala Ambrosija

Ono što Ćišićevu ličnost čini iznimnom jeste da nije postojao nesklad između njegovog intelektualnog i moralnog stava s jedne strane i praktično politièkog angažmana, s druge strane. Nacionalna samosvijest i borba za prava Bošnjaka nije ga nikada ograničila. Sa simpatijama je 40-tih gledao na okupljanje antifašističke omladine i ilegalaca u njegovoj kući. Bio je jedan od inicijatora Mostarske rezolucije kojom su bošnjački intelektualci osudili ustaška zlodjela. Vlasti NDH su ga uzalud pokušale pridobiti. Džafer-beg Kulenović, Pavelićev čovjek za «muslimanska pitanja» pokušao ga je vrbovati, ali ga je Ćišić otjerao iz svoje kuće. Neobavljena posla se vratio i rođak talijanske kraljevske porodice, general Ambrosi, koji ga je 1942. godine, također, uzalud želio privući na stranu fašizma.

Hapšen, pritvaran, interniran

Husaga Ćišić je roðen 15. decembra 1878 godine u Mostaru, gdje je proveo i najveći dio svog života. Izuzetnu pažnju je pridavao ličnom obrazovanju. Prilazi Pokretu za vjersko prosvjetnu-autonomiju Bošnjaka u vrijeme Austro-Ugarske vlasti, kojeg je pokrenuo ali-efendija Džabić. Zajedno s prijateljima je pokrenuo list «Musavat» gdje se ističe izuzetno oštrim člancima protiv austrougarskih vlasti. Formirao je i stranku Muslimansko demokratsku organizaciju. Zbog svog pisanja je bivao hapšen, pritvaran, a potom u tri navrata interniran na Bivolje Brdo kod Čapljine, u Bihać, te Arad. Tokom Prvog svjetskog rata je bio mobilisan u kažnjeničku jedinicu Ðera, a potom u IV bosanskohercegovačku regimentu sa kojom je ratovao u Italiji gdje je ranjen. Bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, pa predsjednik Općine Mostar, predsjednik Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.

Preuzeto sa sajta,Vijeca bosnjacke nacionalne manjine u Zagrebu.

Ahbab
09.03.2011., 03:26
Evo jedana tabu tema o kojoj nismo ucili kroz skolovanje. Namjeravam je prezentirati u nekoliko nastavaka.Slicno je bilo i u drugim gradovima Crne Gore Podgorici, Virpazaru, Beranima itd.Bit ce tu i komentari nekih povjesnicara.



POKOLJ (GENOCID) NAD BOŠNJACIMA U ŠAHOVICIMA 1924. GODINE
Piše: Osman Destanovic i Milovan Djilas

Osvajanjem Sandžaka 1912. godine, crnogorska vlast uvodi svoju upravu, pa bjelopoljsku
oblast dijeli na tri kapetanije:

1.- Šahovicku, sa sjedištem u Šahovicima;
2.-Bjelopoljsku, sa sjedištem u Bijelom Polju;
3.- Brodarevsku, sa sjedištem u Brodarevu.

Šahovicka kapetanija se sastojala iz 4 opštine. U svim opštinama, izuzev Nedakusa, koje je bilo na lijevoj obali rijeke Lim, stanovništvo je bilo bošnjacke nacionalnosti. Podsticani od velikosrpskih okupacionih vlasti, posrbljeni Crnogorci su neprekidno tražili povoda da se obracunaju sa tamošnjim Bosnjacima, stanovnicima tih opština.

O genocidu u Šahovicima i Pavinom Polju skoro da niko nije smio da pomene, a kamoli da napiše ili objavi, u vrijeme SFRJ. Ovaj zlocin se krio i zataškavao, o njemu ni danas mnogi ne znaju ništa. Izuzetak cini pokojni Milovan Ðilas koji i je u svojoj knjizi "Bespravna zemlja" prvi opisao Šahovicki pokolj (Istragu poturica). O tome da ovaj pokolj nije bio spontani cin krvne osvete, kako su ga srpska i crnogorska štampa opisivale, vec temeljito pripreman zlocin, govore mnoge cinjenice.

Prije nego sto je poceo napad na Šahovice i Pavino Polje (Vranes), izvršena je opsežna priprema u organizacijskom smislu. U prilog tome govore i mnoga dešavanja vezana za dogadaj. Pouzdano se zna da je bilo organizovano oko 2 000 posrbljenih i dobro naoružanih Crnogoraca iz Polja Kolašinskih, Kolašina i drugih mjesta, a na cijem celu su bili ugledni crnogorski funkcioneri kao: Nikola Ðilas - penzionisani žandarmerijski major, Sekula Boškovic - rezervni major, Dimitrije Redžic - rezervni major i još neki drugi prvaci na celu podivljalih plemena. Podrška im je data od bjelopoljskog poglavara Lazara Bogicevica, Milana Terica šefa finansijske uprave u Bijelom.Polju. Zatražena su policijska pojacanja, koja su odmah stigla iz Pljevalja, Berana, Peci, a iz Pljevalja je bila pristigla cak i vojska.


Ubistvo Boška Boškovica - povod za genocid


Boško Boškovic, crnogorski oficir, bio je skoro nepismen covjek, ali je kao vatreni pristalica ujedinjenja i prijatelj Svetozara Pribicevica, Predsjednika demokratske stranke, dogurao do nacelniuka Kolašinskog okruga. On je bio sin poznatog crnogorskog cetovodje Lazara Boškovica. Kao žestoka posrbica svojim okrutnim ponašanjem, zamjerio se Crnogorcima u gušenju pobune u Rovcima. Ova pobuna ugušena je u krvi, a desetine porodica Bulatovica otjerano je u zatvore i poubijano. Uništeno je skoro citavo pleme Bulatovica. Boškovic je kao istakao eksponent srpske vlasti u Crnoj Gori bio izuzetno aktivan u svrgavanju Kralja Nikole sa vlasti i njegovog denunciranja.

Boškovic je poginuo 07.novembra 1924. godine, na putu od Mojkovca prema Šahovicima u mjestu Obod kod Cera. Danas svi koji su iz tog kraja znaju da su Boška ubile crnogorske komite Radoš i Drago Bulatovic iz Rovaca. Njih je angažovao Boškovicev glavni politicki rival i licni protivnik Dimitrije Bulatovic ucitelj iz Rovaca. Glavna namjera ovog ucitelj je bila da mu se osveti radi pogibije svojih rodaka Bulatovica iz Rovaca za koju je Boškovic bio odgovoran.

On je dogovorio sa svojim rodjacima likvidaciju Boška. S obzirom da su znali da Boškovic mora peci preko Potrka, postavili su mu zasjedu u mjestu Cer. Boško se tu pojavi u pratnji svog bližnjeg rodjaka Milete Boškovica. Komite otvaraju vatru, Boška ubijaju dok se Mileta spasio ranjen.

Nakon što je ubijen 07. novembra, vlasti nareduju Bošnjacima da predaju oružje. Ne sluteci ništa, nemajuci veze sa ovom pogibijom, oni predaju oružje. Toga istog dana naoružanje se dijeli pravoslavnim Crnogorcima.

Boškoviceva sahrana je obavljena 09. novembra, a prema pisanim podacima prisustvovalo je preko 2 000 ljudi, tako da se ne pmti veca sahrana u tome kraju. Držani su vatreni govori, za ubistvo bez ikakvog dokaza ili naznake optuženi su lokalni muslimani na celu sa Jusufom Mehonjicem. Govornici su pozivali na osvetu, a nacelnik Kolašinskog okruga pozvao je prisutne da se u roku od 24 sata osvete za Boškovu smrt.

Raspaljena masa odmah je pošla u napad na Bošnjake Šahovica i Vraneša. Ovaj iznenadni i podmukli napad izvršen je 9. i 10. novembra. 1924. godine. Tako su posrbljeni Crnogorci, nakon Boškove sahrane i proturene lažne vijesti, krenuli, predvodjeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na vraneške Bošnjake. Napad je izvršen pred noc i tokom noci, tako da je stradao veliki broj stanovništva. Podaci se krecu izmedu 600 i 700 ubijenih. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nacin.

U izvještaju - Predstavci kralju Aleksandru od delegata opštine Šahovici i Pavino Polje - piše sljedece:

"Nekim su ( kao Ibru Hasaovicu-starcu od 80 godina ) još živo meso rezali, nožem trbuh vadili, nekima su ( kao Zecu Hadžovicu ) živima jezik cupali, neke su ( kao Naja Hodžica beba ) ni u majcinom krilu nijesu štedjeli, neke (kao Šaba Hadžovica) najprije davili, a potom puškama ubijali, neke, kao što je to uradio Vuksan Vukrovic, svoga bivšeg agu Halila Hasanbegovica) na vjeru iz kuce izmamljivali, a potom nožem poklali, Adema Lukaca su prvo opljackali, a potom tjerali da se krsti, a kad je ovaj to odbio, odveli ga i kao metu gadjali iz puške. Živim cudom je ranjen preživio, valjda ga Bog odredio, da pretekne kao svedoka, kako bi pricao o snazi pravde i zakonitosti u našoj državi".

Milovan Ðilas piše:


" Takvog osvetnickog pohoda nije nikad bilo. Covjek nije mogao ni slutiti da je nešto tako moglo biti skriveno u takozvanoj narodnoj duši. Pljacka iz 1918. godine, bila je prema ovome djecija igra..."

Dalje nastavlja sjecanje svog oca krvopije : "Nakon što su taoci u Šahovicima bili poklani, išao je jedan seljak iz našeg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prereza im zile na nogama. Tako se radi volovima, nakom što ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogli ponovo dici, ukoliko su jos živi. Neki su u džepovima mrtvaca pronalazili komade šecera natopljene krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majcinih ruku i sestara i pred njihovim ocima zaklata ... Muslimkanskim sveštenicima su cupali brade i urezivali krstove na celo. U jednom selu zavezali su grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pricali da je plamen iz zapaljenih tijela bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kucu. Seljak je upravo gulio jagnje.Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kucu, ali oguljeno jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom, pazeci da ne povrijedi tijelo. Onda je žrtvi razrezao grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pricalo da ga pseto nije taklo, jer, cak, ni pseto nece tursko meso.

Ako covjek hladno pomisli, može da izgleda da nije ni bitno na koji nacin ljudi budu ubijani, i šta se poslije toga dogada sa njihovim tijelima. Ali nije tako. Upravo cinjenica da su oni pronalazili tako zaprepašcujuce nacine ubistva, da su ljude klali kao životinje, djeluje najužasnije i otkriva cijelu mracnu prošlost njihove duše ubica.

U ovoj zemlji ubistvo nije ništa zastraujuce. Na to se naucilo. Ali necovjecni nacin ovih ubistava i sadisticki užitak u tome, pobudili su otpor i jednodušnu osudu, iako se kod žrtava radilo o muslimanima ... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili oni koji su ubili Boška, nego crnogorski prvaci iz Kolašina. Moj otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog covjeka".

Šahovicka kapetanija bila je odmah iza Bjelopoljske.U njoj je bilo 576 pravoslavnih i 1580 muslimanskih domacinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,8 a Bošnjaka 73,2. Danas tamo nema više ni jednog Bošnjaka. Poslije genocida koji je zadesio cijelu šahovicku kapetaniju, preživjeli Bošnjaci su se iselili odlazeci duboko u Sandžak, za Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zlocin i pocinili, tako da danas tamo žive njihovi potomci na tudoj okrvavljenoj zemlji. Kako ništa ne bi podsjecalo na Bošnjake i Islam, Crnogorci su porušili obje džamije, prekrstili naziv mjesta Šahovice u Tomaševo dajuci mu ime po ratnom drugu Rifata Burdzevica - Trša. Kojeg li samo bestidnog postupka, a šta bi se i ocekivalo od potomaka takvijeh monstruma”.

Ahbab
11.03.2011., 03:21
Komentar Milovana Djilasa i Hakije Avdica na desavanja u Sahovicima. Milovan Djilas smogao je snage da komenira ovaj pokolj, u kome je njegov otca bio jedan od vodja, u kome pripovijeda da je nakon pokolja njemu i njegovom bratu njihov otac "UMOČIO KOCKU ŠEĆERA U MUSLIMANSKU KRV„ DA BUDU ŽEŠĆI”.Ali o tome opsirnije u tekstu koji slijedi.




MILOVAN DJILAS (1911-1995), čiji je otac Nikola bio jedan od aktera pokolja.

http://www.portalestoria.net/IMAGES%2092/djilas.jpg

Svjedočio je protiv svog oca, koji je bio direktni učesnik pokolja. Pripadao je narodu koji je prećutkivao zločin i iz čijih redova su poticali počinioci, i bio je prvi Crnogorac koji je javno progovorio o ovom događaju. Svi kasniji radovi na ovu temu za osnovu su uzimali svjedočenje ovog čovjeka, koji pripovjeda da je nakon pokolja njemu i njegovom bratu njihov otac "umočio kocku šećera u muslimansku krv,da budu zešći”.

Prema Đilasu, „Gorski vijenac“ u njegovom selu znali su napamet svi seljaci, i ta im je knjiga bila praktično zamjena za „Bibliju“. On kaže: " Izgledalo mi je da sam rođen sa krvlju u očima. Prvi prizor koji sam ugleda bila je krv. Moje prve riječi bile su krv i kupale se u krvlju”.

U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde" Đilas opisuje taj strašni zločin i opisuje užasne detalje tog masakra, u kojem su ubijene žene, djeca, starci, i opisuje krvoločnost crnogorskih seljaka koji su tijela masakrirali i nakon što su ih ubili. Takođe on navodi prave razloge koji su motivisali Crnogorce da počine ovaj zločin:

"... Nikada nije bilo takvog vojnog pohoda, niti je iko čak mogao pretpostaviti da se to zbilo u onom što zovemo duh nacije. U poređenju sa tim, nedela iz 1918. bila su dečja igra. Kasnije se većina krstaša i sama stidjela onog što se dogodilo i što su učinili, ali učinili su... Vlasti u Šahovićima dale su obavještenje da će grupa muslimana, koji su bili pritvoreni pod izgovorom da su im životi ugroženi, biti prebačena u Bijelo Polje. Crnogorci su ih čekali na zgodnom mjestu i poklali ih nedaleko od groblja u Šahovićima. Ubijeno je oko pedeset istaknutih muslimana. Slična je sudbina bila namenjena i muslimanima iz Bijelog Polja, inače miroljubivim i marljivim ljudima. I oni su pod zaštitom trebali biti prebačeni preko Šahovića. Međutim, u poslednjem je trenutku jedan oficir srpske vojske spriječio prijevaru i zločin... Zaklano je nekih trista i pedeset ljudi, svi na strahovit način. Usred pljačke bilo je i silovanja, koje je kod Crnogoraca dotad bilo nečuveno...

Iako je Jugoslavija imala parlament, cijeli je zločin zataškan... Da je provedena čak i površna istraga, otkrili bi se počinioci i vođe. Ali nikakve istrage nije bilo. Dva ili tri stražara iz Šahovića ostala su nekažnjena što su zatočenike predali rulji. Bila je najavljena sveobuhvatna istraga, ali se pokazala običnom komedijom...

Iz naručja majki i sestara uzimali su djecu i klali ih pred njihovim očima... Jedna je grupa napala jedan muslimanski usamljeni posjed. Seljak je upravo derao jagnje. Namjeravali su ga ustrjeliti, a kuću zapaliti, ali ih je guljenje jagnjeta navelo da na istu šljivu za pete objese seljaka. Iskusni mesar je sjekirom rascjepio seljakovu glavu, ali vrlo pažljivo, kao da nije želeo da ošteti torzo Zatim je rasporio grudi. Srce je još kucalo. Mesar ga je rukom isčupao i bacio psu, kasnije se pričalo kako pas nije ni taknuo srce, jer čak ni pseto neće tursko meso... Da bi nepravda bila potpuna, Boška nijesu ubili muslimani nego Crnogorci, glavešine iz Kolašina. To je moj otac kasnije saznao od povjerljivog znanca..."

Jedan od prvih Bošnjaka koji je zajedno sa Safetom Bandžovićem pisao o ovom događaju devedesetih godina prošlog stoljeća, Hakija Avdić piše u svojoj knizi "Položaj Muslimana u Sandžaku":

"Došavši u Pavino polje poslije pola noći, razbojnici su se razišli po selima i zaseocima, ulazili u kuće ili izazivali ukućane van, najprije pljačkali i iznuđivali novac, a potom sve listom ubijali, najčešće klanjem. Što se do sada zna broj žrtava u Pavinom polju premašuje 70, među kojima i 8 lica čiji se identitet nije mogao utvrditi, jer su bili jako iznakaženi. Nekim su (kao Ibru Hasoviću - starcu od 80 godina) još živo meso rezali, nožem trbuh vadili, nekima su (kao Zeću Hadžoviću) živima jezik čupali, neke su (kao Naja Hodžića bebu) ni u majčinom krilu nisu štedjeli, neke (kao šaba Hadžovića) najprije davili, a potom puškama ubijali, neke, kao što je to uradio Vuksan Vukrović, svoga bivšeg agu Halila Hasanbegovića na vjeru iz kuće izmamljivali, a potom noževima poklali. Adema Lukača su prvo opljačkali, a potom tjerali da se krsti. Kad je ovaj to odbio odveli su ga i kao metu strijeljali. Živim čudom je ranjen preživio, valjda ga Bog odredio da pretekne kao svjedoka kako bi pričao o snazi pravde i zakonitosti u našoj državi."

Tačan broj ubijenih Bošnjaka u Šahovićima se ne zna, ali se zna da se kreće između 600 i 750 ubijenih. U Šahovićkoj kapetaniji je prije ovog događaja bilo 576 pravoslavnih i 1580 muslimanskih domaćinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,8 a Bošnjaka 73,2. Danas tamo nema više ni jednog Bošnjaka. Oni koji su preživjeli zločin odselili su duboko u Sandžak, Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zločin i počinili, tako da danas tamo žive njihovi potomci.

Kako ništa ne bi podsjećalo na Bošnjake i Islam, Crnogorci su porušili obije džamije, prekrstili naziv mjesta Šahovici u Tomaševo.Završavamo riječima kojima su Tomaševci počeli tekst "Događaji u Vranešu 1924. godine":

«Зло радити, добру се надати,
једно с другим не иде никако»




Slijedi komentar Prof.Dr.S.Rastodera

Ahbab
12.03.2011., 03:45
Kad sam svojevremeno ovaj naslov "Pokolj u Sahovicima" postavio na Forumu Nezavisnih novina, jedan komentator me nazvao "poturicom". Nisam mogao a da mu ne odgovorim i to ovako.

Ne znam sta ti podrazumijevas pod poturicoma. Ja pod tim podrazumijevam cin odanosti Turcima do te mjere, da glavu svog prvog i najpoznatijeg vodje prvo odsijeku na drvenjaku a onda je lijepo obrade i posalju sultanu na dar.Sultan to samo pogleda, zacudi se tilikoj odanosti i vrati otsjecenu glavu uz preporuku, da otkopaju grob i svog prvog i najslavnijeg vodju dostojno sahrane sa glavom a ne nikako bez glave.Eto to su poturice koje pokazuju nezapamcenu poniznost prema svom porobljivacu.To je samo jedan primjer a ako zelis, ja ti mogu navesti jos nekoliko.




Prof.Dr. S.Rastoder, O pokolju u Sahovicima

http://www.barinfo.co.me/Vijesti/serbo-rastoder.jpg

Možete li zamisliti zemlju u kojoj u jednom danu bude pobijeno nekoliko stotina ljudi, a da za to ne samo da niko nije odgovarao, već nije ni sprovedena bilo kakva istraga? Možete li zamisliti društvo koje o "najvećoj mrlji crnogorske novije istorije" nikada javno nije progovorilo? Možete li zamisliti potomke žrtava koji ni poslije 85 godina od događaja šapatom govore o istom? Možete li zamisliti potomke dželata koji uz rijetke izuzetke, odbijaju da javno govore o događaju o kojem znaju mnogo iz priča starijih? Možete li zamisliti uopšte potrebu autora da ovim tekstom podsjeti na jedan događaj od prije 85 godina, kojeg se danas stide svi, bili potomci dželata ili žrtava? Jedan od paradoksa ovih prostora je i činjenica da kada je u pitanju suživot različitih vjerskih i nacionalnih entiteta postoje dvije potpuno različite priče. I, nažalost, obje su tačne. Jedna je ona o suživotu, toleranciji, vječnoj upućenosti jednih na druge. Druga je atavistička i govori o sukobljavanju, satiranju, potiranju, nasilju nad slabijima. Rekao sam, ne slučajno" nažalost, obje su tačne" da bih pokazao njihovu međusobnu zavisnost i naglasio da priča o toleranciji i suživotu ima smisla samo ako se prethodno racionalizuju ove druge priče iz tamnih naslaga naše iskrivljene podsvijesti i predaju organizovanom sjećanju kao nauk generacijama. U protivnom, naša atavistička svijest se samo dodatno truje i zločini će se ponavljati, o čemu tako ubjedljivo svjedoči novija istorija. Jedna od takvih priča je ona o pokolju nad muslimanskim življem u Vraneškoj dolini prije tačno 85 godina. Da bi mogli dati bar djelimične odgovore na pitanja sa početka ovoga teksta navodimo činjenice.

Pokolj u Šahovićima je bio najveći zločin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Događaj se zbio između 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno su 7. novembra 1924. crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika Kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića optužen je lažno muslimanski komita Jusuf Mehonjić, koji se tada nije ni nalazio na tom području. Tokom sahrane Boškovića donijeta je odluka o "osveti". Noću između 9. i 10. novembra krenulo je oko 2.000 "osvetnika" na muslimanska sela u Pavinom Polju i Šahovićima, koja su, dva dana ranije, razoružale tadašnje vlasti. Vlasti su bile pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Međutim, 28 talaca je ubijeno, a ostali su uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan Crnogorac, koji zbog ovog čina umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika Pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i zapaljeno oko 45 kuća, dok Milovan Đilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi, izvršena brojna silovanja, kuće su popaljene i opljačkane. Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević navodi cifru od preko 1.000 djece, žena i ljudi. Slična sudbina je bila namijenjena i muslimanima Bijelog Polja, koji su navodno radi zaštite trebalo da budu prebačeni preko Šahovića, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio zavjeru. Pokolj u Šahovićima je uzrokovao potpuno iseljavanje tamošnjeg stanovništva, najvećim dijelom u Tursku, a se dio njih naselio u Pljevlja, Sarajevo i istočnu Bosnu. U tadašnju opštinu Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 400 članova. Prema popisu iz 1921. (dakle prije pokolja) na tom području je živjelo 2.755 muslimanskih stanovnika (1.559 u Pavinom Polju i 1.195 u Šahovićima). Poslije pokolja ostalo je da živi samo jedno muslimansko domaćinstvo, koje je prešlo u pravoslavlje.

Tadašnja država je bila parlamentarna zemlja. Pa ipak, čitav zločin je bio zataškan. Da je ko god tada makar poveo i najpovršniju istragu, veoma lako bi otkrio i one koji su vršili zločine i njihove vođe. No, istrage nije bilo. Osuđena su, simbolično dva – tri stražara zatvora u Šahovićima, jer su se bili dogovorili s "osvetnicima" da im predaju zatvorenike. Razumije se, bila je najavljena obimna istraga. Sve je ispalo sprdnja s pravdom, bar tako tvrdi Đilas, osoba koja je javno i prva progovorila o ovom zločinu bez pandana u crnogorskoj istoriji. Danas se pouzdano zna da su Boška Boškovića ubili šinski (rovački komiti), zna se i koji, sveteći se zbog ubistva Petra Dulovića, koji je ubijen samo zato što je bio brat poznatog komite Todora Dulovića, inače pobratima ubica Boška Boškovića.

Paradoks svakog zločina je u tome što mu se naknadno u interpretacijama daje smisao. Đilas motiv pokolja smješta u kontekst vjerskog atavizma i mržnje između "krsta i polumjeseca", što je, po nama, sasvim pogrešno objašnjenje, jer kako onda objasniti brojne zločine među istovjercima o kojima isti autor naširoko piše.
Zločin najbolje objašnjavaju posljedice i odnos potomaka prema njemu. Paradoksalno, ali se u tome može prepoznati i „smisao“ ovoga zločina. Sa jednog prostora je nestalo muslimansko stanovništvo, osuđeno od „osvetnika“ da ispašta „grijehove“ vjekova, taložene u mitskoj svijesti onih koji misle da postoji njihova gradacija, po kojoj se oni mogu dijeliti na „manje“ ili „više“. Ako razgrnete maglu nataložene mitske svijesti kod svih balkanskih naroda, vrlo često ćete otkriti da se iza patetičnog pozivanja na istoriju, najčešće krije prizemno koristoljublje proisteklo iz ne rijetkog shvatanja rata kao „zanatske“ djelatnosti i načina privređivanja.

Nije za poređenje, ali samo kao primjer atavizma i neznanja koje caruje ovim prostorima - ako danas šetate Istanbulom, veoma često ćete naići na zgrade čija je polovina fasada uređena, a druga ruinirana. Objašnjenje je da su u ruiniranom dijelu zgrade nalaze stanovi Grka koji su napustili te prostore poslije rata 1923. Do danas se u te stanove ne smije useliti niko, jer njihove tapije glase na imena vlasnika iz vremena prije rata.

Zašto danas uopšte pisati o ovom zlu. Mislimo da svaku, pa i ovu priču, zrelo društvo treba da racionalizuje, činjenično potvrdi i ovjeri i smjesti je u istoriju kao već ispričanu priču. Istorijsko iskustvo pokazuje da su na Balkanu, i ne samo na njemu, svi sposobni za zločin. Ali na ovim prostorima priče o zločinima nerijetko liče na propagandu zla u začaranom krugu beskonačnih osveta. Takvo shvatanje često uzrokuje poimanje istorije kao priručnika zla, koje sadrži samo one lekcije koje mogu „pravdati moje zlo“. Zato na Balkanu svi narodi misle da imaju pravo na zlo i da se to pravo uvećava brojem „mojih žrtava“. Otuda i potreba da se one stalno uvećavaju u vremenima kada se krug zla želi ponovo odmotati u svijesti onih koji smisao svog življenja nalaze u nesreći drugih. Zato je o zlu podjednako teško i pričati i ćutati, jer i jedno i drugo može ličiti samo na svjesno ili nesvjesno pravdanje ljudske destrukcije. A nje je na ovim prostorima bilo više nego bilo gdje drugdje. Zato su knjige o zločinima i najdeblje, a priče o zlu i najduže. Kada pročitate samo jednu, iz istog tematskog kruga, vi možete postati saučesnik. Kada pročitate sve, možete se razočarati u ljudsko biće. Mislim da je vrijeme da ćutanjem o zločinu odbijemo da budemo saučesnici i da jedna cjelovita i argumentovana do kraja ispričana priča može biti poželjna terapija za liječenje ostataka atavističke svijesti koja čuči u svima nama. Za početak bilo bi lijepo kada bi bar jedna ulica u Bijelom Polju nosila ime oficira koji je odbio da bude saučesnik u zločinu, ako mu se ime uopšte zna.
".
U crnogorskom dijelu Sandzaka, u živopisnoj dolini Vraneš, koju presijeca rijeka Ljuboviđa leže mjesni centri Pavino polje i Tomaševo. Sadašnji stanovnici Vraneša svoj kraj opisuju kao "netaknuti dragulj i poklon prirode".
Tradicionalno zdrava i prirodna hrana sa najvišom ocjenom kvaliteta, neobično veliko bogatstvo kristalno čistih izvora voda za piće, neistražene pećine i mnoge druge prirodne ljepote su dio onoga što ovaj kraj čini posebnim u odnosu na druge.

Sve ovo bilo bi dovoljno da stanovnicima ovoga kraja obezbjedi lagodan ovosvjetski život. Međutim u ovom slučaju to nije tako. Ovaj kraj već duže vrijeme prate čudne pojave koje ne daju mira stanovnicima Tomaševa.

Crnogorske "Vijesti" u svom broju iz 25. januara 2005.godine, u tekstu pod naslovom "U Vraneškoj dolini 1250 neženja", istražuju problem "bijele kuge" u ovim krajevima. "Vijesti" zaključuju da su "pokazatelji alarmantni" i "da se može desiti da se u narednih deset godina stanovnici počnu baviti izgradnjom staračkih domova."
Harun Crnovršanin u svojoj knjizi "Sinovi Sandžaka" navodi činjenicu da se stanovnici sela Tomaševo žale kako ne mogu mirno da spavaju. Oni danas "čuju" ezan iz temelja porušene džamije, a i muška djeca im se često rađaju kao bogalji.

Da li je "prokletstvo" koje prati Tomaševce rezultat Božije kazne, ili griže savjesti koja se prenosi sa generacije na generaciju, ili možda i jednog i drugog, ne znamo, ali smo ubjeđeni da to ima veze sa događajima koji su se zbili u ovaj kraj u novemru daleke 1924.godine.

O tome šta se tačno desilo u noći između 09. i 10. novembra 1924.godine dugo se nije znalo ništa. Razloga je više. Neki o tome nisu smjeli pisati, a oni koji su i smjeli bili su onemogućeni od tadašnjih vlasti da nešto više o tome saznaju. Nekima je pak odgovaralo da se taj događaj zataška i što prije zaboravi, dok su neki o tome događaju pisali onako kako njima paše, skrivajući i iskrivljujući pritom mnoge činjenice koje im nisu odgovarale.

Ako bi istinu pokušali saznati od današnjih stanovnika sela Tomaševo, inače potomaka onih koji su u tim događajima "igrali uloge" dželata, saznali bi samo ovo (preuzeto sa www.vranes.eu (http://www.vranes.eu/))


Jedna napomena.

Pored ovog naslova Pokolj u Sahovicima, mislim da je vrijedno procitato i tekst o Andricu, koji je pisuci svoj roman " Na Drini cuprija", preimenovao glavnog junaka, a dogadjaje iz Egibta prebacio u Bosnu. Evo kako je opisano nabijanje na kolac Sulejmana el-Halebija.

Ovo treba da zna svaki Bosnjak.

Ahbab
14.03.2011., 03:19
Poslednje pismo svojim najdrazim pred smrt.Sta su uhapseni pislai svojim najmilijim, cime su bili preokupirani, pokazuju kasnije nadjena pisma.




Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata i ulaska partizana u sandžačke gradove, komunistička vlast je donijela odluku da po kratkom postupku kažnjava sve one koji po njihovoj procjeni nisu bili na liniji režima. Na nišanu novopečenih vlastodržaca našli su se gotovo svi ugledniji Bošnjaci iz toga vremena, koji nisu bili članovi partizanskog pokreta. Prema riječima sudionika toga doba i onih koji su iza sebe ostavljali pisane tragove, oni mirni građani, pogotovu oni imućniji, pismeniji i ugledniji Bošnjaci koji su znali da ničim nisu ukaljali ruke ni porodični ugled, i računali su da mogu da ostanu da slobodno žive u svojim mjestima, odbijajući dakle da napuste svoja imanja, našli su se na udaru novih vlasti.

POTRESNA OPROŠTAJNA PISMA BOŠNJAKA STRIJELJANIH U NOVOPAZARSKOM NASELJU HADŽET
Autor: Sandžak Press
Objavljeno: 13. March 2011. 05:03:02

Tamo gdje u pismima naiđete na tri tačke, na tom se mjestu kida tekst i nije ga bilo moguće pročitati. Ali se po smislu riječi može sklopiti rečenica. RAZMISLITE, ipak, prije no što počnete da čitate ova pisma. Jer sam čitajući ih prvi put, doživio bolne reakcije. Evo tih pisama koja su prepisana bez ikakve korekcije, jer original faksimile nije bilo moguće prikazati:

http://www.bosnjaci.net/foto/200_Husein_Hukic_Sandzak.jpg

Voljena Pembo, jado moja!
Ako si me voljela, a znam da jesi, nemoj se preudavati. Savij se oko naša dva malehna sina, čuvaj hi i nanoži, tako ti dina i imana, za Božji hatar… ćuješ lji.
Mene će ovi ćafiri strijeljati i jemin ti činim nije me ni zehre strah. Strah me je, Pembo mila, da ne ostanete na nećare. Pa ako to bide … prod… onu našu bašću u Krivaći, nemojte se mućiti. I još nešto Pembo, kad … setiš mene izuči Fatihu za … dušu. Poljubi mi Hajrana i Ragiba i kad porastu ako mili Alah da, reci him … voljeo više no sunce koje će mi se ugasiti.
12.dec.1944.god.Tvoj siroti (nečitak potpis)

Ramka miljena moja,
……. igbal mi |e … ne sunetim mog sina jedihnika Muamera. Da ne gljedam kako raste, da ne doživim da ga ženim, unučad da vidim. Tebi, Ramka ostavljam to u amanet. Sevdahu moj veljiki, nikad ne prežaljeni. Ti našem sinu bidu babo i majka i ne zaboravi me, aman jarabi. I nauči ga da što ćešće … moje ime i da me po imenu pamti.
Šaljem ti evo, dvije ljire, jednu sam dužan Hasan -agi, vrati mu je, nemoj smetnuti s uma, da … pod dugom …… dug je grijeh, a ja drugoga grijeha nemam. Halalji mi i oprosti Ramka, halalji ljepoto moja.17. XII 1944.Tvoj siroti Miraljem

Miljena moja Ešrefa,
Nećeš znati………… mezar gdje mi je, da mi sinove na bajram uputiš u zijaret, Fatihu za moju dušu da izuće. Izući …….. živote moj što će se brzo kao plamićak svijeće ugasiti. Kad ti meljajče šapne i na mene te sjeti, nemoj tugovati i plakati, nije đais.
Nevin umirem, Ešrefa tako mi Allaha džele šanuhu. Helj u životu nijesam ni muhi zlo misljio. I da znaš, Eška, voljeo sam te od prvog dekika i voljeću te do zadnjeg, dok se sunce nebesko u mojim oćima ne ugasi. Haljalji mi Eška, halalji, aman jarabi!15. decem. 1944.god.Tvoj ćovek Musa

Dragi brate, Izete,
…….. tebi pišem ovo posljednje pismo. Helj znaš brate, da ga babo ni majka, a ni sestra ………………………. citati.
Helem, snađe me beljaj i ufatiše me u ćaršiji. A dina mi i imana u teste sam misljio da mene nemaju rasta fatati. Helj ni za šta nijesam kriv. Halaljite mi svi, što se sa vama poslijednji put … Odek ću ti brate zaljizati, strijeljaće me ………….. ovi ćafiri, oni nikoga ne ostave u životu ko him šaka pane.Halaljite mi svi, brate Izete … šta da ti prićam, aman, jarabi!
januar 7. 1945. godine,Vaš Hasan -Hajo!

Ajko mila, cvijete mirisni,
Ovu knjigu ti piše Huzer-aga naš komšija, a ja mu govorim u kaljem. Helj znaš da ja ne naućih harfove. Ne nauših tu zavrzlamu i nije ml hić žo. Ne željim da te upahnem … jado moja, ali ………………. evo šta ću ti rej, kad primiš ovo pismo ja …………… biti tamo gde me niko ne ćuje i ne vidi. Mene će strijeljati, Ajko moja, pa me zalud ne ćekaj. Čeka me crna zemlja umesto tebe.Halalji mi Ajka, ako imaš šta i za Boži hatar ćuvaj mi kćeri, nauci hi da bidu dobre domaćice i poštene žene. Da se … zbog … ne prevrćem u mezaru.Allahu ekber!
11.1 1945.godineToj muž (potpis nečitak)

Draga i nikad prežaljena Rukija,
Ovo ti prvo moje … piše ……………. tuđa ruka. I evo šta ću ti rej, Rukija, rano moja. Ćuvaj mi obraz tako ti Allaha i lijepo mi nanoži i hasijeti milu kćer Ajnuru. I još nešto, zamislji da sam … otišo, daljeko i … izgubi … nadu, da ću ti se vratiti. Dobra ………………… Rukija, ostavljam ti amanet, sve prodaj i idi u Trnku mom bratu mula Mustafi. Bežte iz ove vlaške zemlje, proklete. Halalji mi i oprosti, rano moja lijepa.11. januar 945.godin, Began – Bećko

Voljena Ismihana,
Zahajah te ……….. i dušom … I ućinih te majkom u ovo vrijeme pusto. I ne nadoli …………………… pogriješih, helj roditi dijete a ne biti u stanju… a i radosti gajiti to je grijeh. Halalji ml, Ismihana … Božji hatar. Helj te sa čedom našim ostavljani samu i odlazim tamo ……………………. se niko ne vraća. Sve će nas ovi postrijeljati, toga smo … … mi koji smo him šaka palji.Poljubi mi Samira, malenog mog sina jedihnika, ostavljam tebe i njega Allahu džele šanuhu na amanet!januar 1945-te,Tvoj Suljejman

Dragi moj babo i majko,
Odgajiste me, kao što golub i golubica gaje tiće… … u gnijezdu. Neka vam Alah milostivi podari najljepši dar … one bašće dženetske, gdje ću vas … dočekati, helj tamo idem prije vas. Vaš kahar je goljem, a moj je još veći, a ne znam … to tako bilo suđeno? Ovo pismo vi piše daidža Salih – aga, dok obojica ljijemo suze, kojima ne … po tragu. Helj su one, sahi, ono što nara je ot svega ostalo.Halaljite mi, mili moji roditelji i sabur prigrljite, kao što ćemo nas dvojica grliti crnu zemlju.
Jan.1945. godine,Vaš sin Hakija, s kojima ste gljedali svijeta obadva.

Čestiti moj babo,
Od one noći ne mogu da svežem ni jednu nit, i ne znam da li bi je iko mogo svezati na mom mestu. Šta ovo bi sa svijetom, babo? Kakav se ovo musibet ………………….. na naše glave? Da sam ikaka grijeha imao na duši, ne bih se ćudio, ali Alah najbolje znaš da nijesam. Nevin sam, babo, kao tek … dijete, a strijeljaće me, to znam i mezar mi se neće znati. Halaljite mi babo i ti majko mila, ako šta imate halaljiti. I kad god me se sjetite, … Fatihu za … dušu moju izućite.
janar 17. 1945. godine, Allahu ekber! Vaš sin Miraljem

Nesuđena nevjesto moja, Hatidže,
Ovo ti pismo piše efendija Musa, naš komšija, helj ja ne znam harfovima reda. Heljem, ne ćekaj me sevdo mila i … se, dina ti i … Ti si mlađahna i lijepa lako ćeš se udati. Još nešto gonđe moje rosno ne zaboravi, … one naše sastanke ljijepe u Šeftelji sokaku. One pesme što hi zajedno srcem pevasmo u radosti, kao dva goluba na grani.Kad se toga setiš, pomislji da si sve sanjala, helj sve je to bio samo san, mila Hatidže.
januar 17. 1945 godine,Tvoj nesuđeni Emin

Dragi sine Nane,
Ostavljam ti, sine, u ovom ćasu sudnjem veljiki amanet. Sve što osta iza mene prodaj … zašto i ćim se a hoće se otvoriti pokupi to piskora i idite tamo dc žive ljudi u našu dedovinu šuhret Anadoljiju.Halalji mi i oprosti sine, sve zagrlji i poljubi umesto mene posljednji put.
19. I 1945.Tvoj nesretni baba Huso

Miljena Fatima,
Slatko smo i rahat živeli ……………………… sanjali … da ćemo starost dočekati tako. Alji, naiđe kijamet i evo, eđelj mi se primakao. Helj znam da će me strijeljati. Svake druge noći … ovi dušmani … pola zatvora streljaju i druge futane dovode. Sat, kad me neće biti … potraži nešto pod bclošljivom ispred kuće, što sam zakopao … za ne daj Bože, da samnom u zemlju tajna ne ode. Zagrlji mi i poljubi decu i ne govori him ništa, dok ne odrastu. Halalji mi i oprosti, Fatima, halalji dušo moja. I, ćuj me Fatima … amanet ti ostavljam veljiki … idite u Tursku kat se put otvori.19.jan. 945.god.Allahu ekber! Tvoj Musa

http://www.bosnjaci.net/foto/200_Strijeljani_Bosnjaci_na_Hadzetu_Sandzak.jpg

Draga i mila majko,
Ne dadoše mi ćafiri ni da te zagrljim i s tobom se -halaljim, da Bog da hi teški beljaj ufatio. A ti mi majko mila halalji i ………… te prvi put u životu ne poslušah i ne … dok sam mogao, no me ufatiše. Nijesam pobegao, helj sam misljio majko, da nemam radi čega bežati. Ništa …… zijan nijesam ućinio dari dunja. Pričuvaj … sirotu moju djecu i ženu, ti … znaš kako ćeš. I jemin ti činim ne kahri se mlogo, i ne plaći za mi je nesrećni igbal tako odredio. I, još nešto, majko, poslije namaza izuči Fatihu za moju smirenu dušu.
23. januvar 1945.Lebejke Allahu me lebejke! Tvoj sin Irfet, rob Božji ponizni.

Draga Remzija,
Cvijete moj rosni i mirisni. Sanjao sam te sinoć poslijednji put, helj će me ovi ćafiri ubiti. Živjeli … kao u džennetu i hajalji se sahi. Sat ti ostaje, mila moja ženo da još više haješ našu sirotu decu. I kad odrastu nemoj him ništa lagati … kaži istinu šta me snašlo. Kaži him, Remzija, da su me strijeljali na bigajrihak, helj sam Musliman.Eđelj me ćeka i znaj da se smrti hić ne plašim, to utuvi. I ne smetnite s pameti ovi amanet koji vi ostavljam, sve prodajte i idite u Anadoljiju.
Jan.22.1945.godTvoj ćovek(potpis nečitak)

Osmane miljeni sine,
Amanet ti Božji ostavljam nemoj nikoga ……….. ni ove ćafire mrzeti i svoju dušu i srce poganiti. Ćuvaj brata Omera i seju Mejremu i haj i hi sine za tebe i za mene. Grka je moja smrt, sine, helj … ti se velikim Allahom kunem nizašta nijesam …….. grijeh učinio …………. u životu.Ućio sam djecu da haju ljude, da uće i da bidu hasul insani. Da li je to bio grijeh, neka Sahibija vječni o tome sudi.I halalji mi sine, ako mi šta imaš halaljiti. Svi mi halaljite, aman Jarabbi.
23. januvar 1945.Alahu ekber! Tvoj babo Ibrahim, ponizni rob Alahov

Voljena moja Hasiba,
Ne imah zlata ni dragulja da te njima kitim … no te kitih mojim sevdahom helj to jedino imah.I nju te zaboraviti, roso jasna na sabah ružama do onog rasi grkog ……… ćafiri život utulje. Ot svega mi je … tuga za tobom i, … suze koje ti na ovom pismu šaljem. Poljubi ovo pismo umjesto mene i sećaj me se, Hasiba ljepoto moja … koju oći moje više nikad neće videti. Čuvaj ml sina Iljaza i kći malenu Ibrimu, poljubi hi umjesto mene i halalji mi, Hasiba, halalji, aman jarabi!29.1 1945.godine
Alahu ekber! Tvoj muž mula Huzeir, rob iskreni Allahov

Voljeni brate Ređepe,
Sudbina nas grka razdijeli i galjiba se više nikad nećemo videti. Edelj me ćeka i ne mogu mu pobeći. Kao što svijet ne može pobeći nuru sabaha. Ostavljam li, brate miljeni ovi amanet ……. decu mi od tvoje dece ne dijeli, da ne osete ćemer siročadi.Halalji mi brate Ređepe, halalji i ne … sevdah bratski od rođenja. Ponekad zagrlji majku i baba umesto mene i kahar him olakšaj zamnom … ni mezar gde mi je nećete znati. Halaljite mi svi, aman Jarabbi!
29 -III-945. god.Tvoj brat Hidajet

Voljeni sine, Mahite,
Ovo moje prvo i poslijednje pismo, koje majki tvojoj Nevzeti voljenoj mojoj hanumi ostavljam u amanet ……. ti proučiti, ako milji Alah da, kad odrasteš. Hoću da znaš sine … naša loza potiče … od … Muzbega iz Pamukale. Pradjed ti je bio … roda Ferhatovića … oni što su Yenibazarom vladali sedamdeset godina, a djed … Ragib muftija. Ako rodbina naša ne bude u Turskoj kad ovo pismo pročitaš, ostavljam ti amanet Božji, ti ………………………….. u Tursku … zemlja naših prededova.Halalji mi sine što te… ne zagrli … pođoh aman, ja Rabbi!
7. marta 945.godineTvoj babo Abdulselam

Sine Kahrimane,
Šta bi, sine miljeni, to bogme bi. I ne more se jazuk popraviti ni dug namiriti. Ostavljam ti Božji amanet, nemoj sine … amena … pomisliš na osvetu … to nije u našem adetu. Oprosti him … i okani se mržnje da srce svoje i dušu spasiš. Ćuvaj to piskora …ti si najstariji i ne zaboravi ovi amanet. Ako ljudi pođu … Anadol … idite i vi. Ako ostanu ostanite i vi … vjeru ne zaboravite, aman, ja Rabbi.Halaljite mi i oprostite i, ponekad Fatihu za moju dušu izučite.
12.apr.1945.Tvoj babo( potpis nečitak)

Miljena Terdžumana,
Cvijete moj mlađahni, kad kijamet ovi prođe i pretekneš ikako, na Hadžet u proljeće dođi i zemlje ove šaku uzmi. Pa pod penđere u ćićekluk po cvijeću raspi da ti na dušu moju miriše i na mene sjeća te.A cvijeće kad odeš zalijevati mene se seti. Fatihu za moju dušu izući helj te riječi Allah čuje i On će me na onom svijetu pogledati.Halalji mi Terdžumana, halalji dušo lijepa i za mnom ne vehni, ne plači a ja ću te u džennetu čekati, sevdo moja, rano moja lijepa neprebolna.
9. maja 1945.godineTvoje gonđe uvehlo Kemal

Izvor: Odlomak iz knjige “Pazarski šehidi”
Autor: Omer Turković

Ahbab
15.03.2011., 01:58
Zasto je N.Malcolm napisao Povjest Bosne, ko je bio osniovac SANU, Gdje je bila Atlantida


Noel Malcolm, Zasto sam se odlucio da pisem Povjest Bosne


http://www.slobodnaevropa.org/specials/djss/images/photos/Noel_Malcolm_mimi.jpg

Kako je jedan britanski povjesnicar uopce dosao na to da pise o povjesti upravo ove balkanske zemlje. Odgovor se krije u spoju mojih povjesnicarskih i publicistickih interesa koji su se iznenada poklopili zbog tragicnih okolnosti ovoga rata. Gotovo od prvoga dana ratovanja u Bosni, zapadni mediji su bili puni mitova ,lazi i zabluda onaravi, povijesti Bosne opcenito, i o uzrocima rata posebice.
Dok sam proucavao te mitove, uocio sam da se u mnogim od njih odrazava slican nacin
razmisljanja, svrha im je bila opravdanje srpskog napada na Bosnu i osporavanje bosanske vlasti, sto vise, osporavanje osporavanje i same ideje bosanske drzave.

Harold Elletson je u Britanskom parlamentu rekao u govoru svojim kolegama, "da je Bosna umjetna drzava, kojoj je granice odredio Tito". Stoga je opca tendencija svih ovih mitova da opravda srpski napad na BiH i da ujedno pribavi kakvo-takvo opravdanje politici zapadnih zemlja, cije je stav podrazumijevao, da treba prihvatiti osvanjanje 70% ukupnog bosanskog teritorija kao svrsen cin, i izvrsiti pritisak na bosnasku vladu da prizna poraz.
Osnovni razlog zasto pisem o drevnj povijesti Bosne jeste taj sto mislim, da se uzroci ovoga rata ne kriju u u drevnoj povjesti Bosne i da je stoga potrebno opovrgnuti sve one pseudohistorijske teorije koje tvrde suprotno.

N.Malcolm, Povjest Bosne




Jevrem Brkovic: Nedjunarodni znanstveni skup Dubrovnik.

http://www.blogovanje.com/CG_FORUM/images/jevrem-brkovic.jpg

Molim vas da pojasnim nesto, i to zbog nasih prijatelja iz inozemstva prisutnih na ovom simpoziju, a rijec je o tom najvecem i najznacajnijem balkanskom problemu, povijesnom i civilizacijsko, a to su hrvatsko-srpski odnosi. Hrvatsko-srpski odnosi su kljuc i kraljeznica svih odnosa na Balkanu. Srbi su vazda umjeli da prisvajaju sve sto se nade i zatece, desi i dogodi na njihovom teritoriju. Oni su sve i svakog ko bi ista znacajno ucinio i znacio proglasavali Srbinom i srpskom pojavom. Recimo, malo se zna da je osnivac Srpske akademije nauka i umetnosti, Sanu - koja je na svoj nacin i pripremila ovaj uzasni rat - bio Hrvat, znanstvenik, svjetskog glasa, prirodnjak Josip Pancic, on je bio i prvi predsjednik Srpske akademije nauka. Postoji cuvena Panciceva omorika, drvo koje je Pancic otkrio i koje po njemu nosi ime. Tu su Panicicevu omoriku 1991. godine neki kvazi ucenjaci u Srbiji pokusali preimenovati u Srpsku omoriku pa, ipak, nije proslo. Znamo onu cuvenu Krlezinu raspravu s nekim zamisljenim Srbinom kome Krleza, citiram po sjecanju, kaze: “Vi Srbi bolje pravite topove, a mi Hrvati kobasice.” Ne zna se danas i ovdje da je pravi srpski topdzija bio Hrvat, da je prvi pilot bio takoder Hrvat. Da zavrsim s jednim prisjecanjem na velikog srpskog pjesnika devetnaestog stoljeca Jovu Jovanovica Zmaja, vojvodanskog Srbina. Ovo govorim zbog mog dragog prijatelja grofa Tolstoja, da i tu dimenziju zna. Kada je 1883. godine Jovan Jovanovic Zmaj osjetio, kao vojvodanski Srbin, da Beograd i Pesta, to jest Srbija i Madarska spremaju nesto Zagrebu, to jest Hrvatima, nesto neugodno Hrvatima rade iza leda, veliki je Zmaj napisao cuvenu pjesmu koja doslovno glasi:
Hrvat se ne bori da sto otme kome,
Cuva sveti oganj na ognjistu svome.
I dok tako cini u najtezi dani
I Bog su i pravda na njegovoj strani!
A kuda ce Srbin, zar on da se dade
Putu na kom nema ni Boga ni pravde.
Eto, gospodo, ova je pjesma napisana prije 112 godina, a napisao ju je tada najveci srpski pjesnik. Tragicna je cinjenica da se u ovom strasnom i grozno prljavom ratu koji je povela Srbija, na nadje se srpski pjesnik koji bi napisao pjesmu, ovako kao Zmaj Jova, da prekori Srbe i Srbiju zbog jedne sumanute agresije, zbog zlocina i uzasa, zbog razaranja gradova i naselja, zbog monstruoznih logora naroda, o zlocinima i zlocincima, a pogotovo kada i sami u svemu tome ucestvuju, onda se moze govoriti da su i narod i pjesnici posrnuli i strmoglavili se u strasnu moralnu provaliju odakle ce ih tek buduce generacije izuzetnim naporima, prije svega civilizacijskim, izvaditi i vratiti na kakav - takav humani put!



Mitska Atlantida, žrtva tsunamija, bila je je južno od Španjolske

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQYKnbuh-kTRB3AsDr_z7-http://1.bp.blogspot.com/_MSO4ria3REQ/TUxMfOIu7uI/AAAAAAAAAX8/zOCOXbcE3qE/s320/la-ciudad-perdida-de-atlantida_.jpg

Mitska Atlantida, za koju se vjeruje da je prije mnogo tisuća godina nestala u tsunamiju još gorem od ovog koji je poharao Japan, možda se nalazila blizu južne obale Španjolske, najnovija je pretpostavka američkih znanstvenika koju prenosi novinska agencija Reuters.
– Ljudima je teško shvatiti da val može izbrisati otok od stotinu kilometara – priznaje prof. Richard Freund sa sveučilišta u Hartfordu.
Stručnjaci su proučavali satelitske snimke i južno od Cadiza otkrili moguće ostatke Atlantide. Argument je više taj da su u Španjolskoj pronađeni neobični drevni gradovi podignuti po uzoru na Atlantidu, za koje se vjeruje da su djelo preživjelih s tog otoka.
– Pronašli smo nešto što do sada nitko nije – ponosan je profesor Freund.
Platon je opisao Atlantidu kao "otok smješten ispred Heraklovih stupova", kako su u antici zvali Gibraltar.

Izvor:Vecernji list

Ahbab
16.03.2011., 04:21
Za one koji nisu pratili teme pod ovim naslovom, izdvajam nekoliko najinteresantnijih tema. a-Agrarna refirma, B- kako je I.Andric pisuci roman Na Drini cuprija, preimenovao glavnog junaka a dogadjaje nabijanja na kolac u Egipta, prebacio u Bosnu.Uporedite nabijanje na kolac Sulejmana el Hamre sa opsom Na Drini cuprija c-Pokolj u Sahovicima i komentar Djilasa ciji je otac bio jedan od vodja d- Pisma pred smrt najmilijima.
~o)

josip_mo
16.03.2011., 13:30
Hile, nažalost mnogi će pravdu dočekati samo kod Boga. Neki i dočekaju pravdu na ovome svijetu, ali mnogi je dožive tek nakon smrti. Ostaje nam se samo nadati, a ja vjerujem da je tako, da nam je kod Boga utjeha.

Ahbab
17.03.2011., 00:45
Ovaj naslov postavio sam prije 3-4 godine na Forumu Banja Lauka.Od tada su ga mnogi preuzimali i sirili dalje ali ja vjerujem, da jos uvijek ima onih koji ovaj tekst nisu procitali. Ovoj dosta obiman rad S.Banjdzivica ali ja sam ga skratio i prezentirao samo najbitnije cinjenice, napisao zakljucak u skladu sa prezentiranim tekstom.
~o)

PROGON MUSLIMANA SRBIJE 1830-1867.GODINE
Uvodna napomena
Ovaj tekst u osnovu predstavlja sazeti rad Safeta Bandzovica objavljen pod istim naslovom. U radu nema opisa pojedinacnih i grupnih zlocina koji su cinjeni prema muslimanima Srbije sve do 1862.godine, to jest do Medjunarodne konferencije u Kanlidzi-predgradju Istambula. Do ove Medjunarodne konferencije muslimani Srbije su se protivili iseljavanju sa svojih ognjista, ali poslije Medjunarodne konferencije, svima je bilo jasno, da im opstanka u Srbiji nema, jer je to bila volja medjunarodne zajednice, koja se pokolopila sa voljom srpskih vlasti, a scim se saglasila i sve slabija Turska. Tako je poceo masovni egzodus muslimana u: Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Tursku, a jedan veliki broj naselio je prostiore sjeverne Bosne od Zvornika do Orahove kod Bos. Gradiske.
[QUOTE]
Iako se cesto upotrebljavamo izraz “Beogradski pasaluk”, to je pogresan izraz ,jer se on kao takav nigdje ne pominje u osmanskim dokumentima,a ne pominje se iz razloga, jer kao takav nikad nije ni postijao. Postojao je samo Smederevski sandzak u cijem sastavu je bio i Beograd. Izraz je nastao kao plod prepiske Hazburskog carstva, pa iako netacan, kasnije se udomacio u savremenoj historiografskoj literature i publicistici, o cemu je opsirnije pisao M. Pelesic, Manipulacije srpske historiografije o BiH.
Muslimansko stanovnistvo na prostoru Beogradskog pasaluka u kojem je bilo veoma malo etnickih Turaka koje su nazivali Gangricima ili Mandzukama, pocetkom 19 stoljeca cinilo je vecinsko stanovnistvo, narocito u Beogradu, Sapcu i Uzicu. U jedanaest nahija ovog pasaluka oni su predstavljali 58% stanovnistva. Jezgro muslimanskog stanovnistva formiralo se kroz jedan dugotrajan i slozen proces, dijelom islamizacijom domaceg slavenskog stanovnistva, raznorodne etnicke pripadnosti, doseljavanjem sa istoka, trajnjim nastanjenjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla. Tako su u Beogradu muslimani cinili cetiri petine u odnosu na drugo stanovnistvo, a u Uzucu 96,7% od ukupnog broja stanovnistva grada, dok je u Pomoravlju taj procenat iznosio 65%. U Sokolu i osam okolnih sela bilo je 1.600 muslimana, dok je u Sapcu bilo oko 1000 muslimana. Beograd je pocetkom sedme decenije 19 vijeka imao 730 muslimanska 536 nemuslimaska i 3 romska domcinstva, 2.328 zgrada, kuca, od kojih su 842 bile srpske a 1486 muslimanske. Joakim Vujic u svom “Putesestviju” navodi da je u Uzicu 1826.godine bilo 1200 muslimaskih kuca, 20 dzamija i 80 srpskih kuca, dok je engleski putopisac Andreja Arcibalda Patona navodi da je Uzice 1834.godine imalo 3.500 muslimanskih i 600 srpskih kuca, dok Vladimir Karic pise da je u Uzicu 1844.godine bilo 3697 Turaka, (citaj muslimana) I samo 707 Srba.
Iseljenje muslimanskog stanovnista sa ovih prostora zakljuceno je 1876.godine, a iz jugoistocne Srbije 1882.godine. Tome je doprinijela i Medjunarodna konferencija odrzana 1862.godine u Kanlidzi, isambulskom predgradju, kojom prilikom su francuska i ruska vlada napravile poseban Sporazum o zajednickom istupanju u korist Srbije. Ugovorom je bilo propisano da se muslimani imaju “iseliti sto je moguce brze”. Ostetu za njihovu pokretnu i nepokretnu imovinu od 9.000.000 grosa Srbija je trebala ispaltiti Turskoj.
Muslimani Srbije mogli su ostati na svojim ognjistima, zadrzati sva svija dobra, ali samo pod sledecim uslovima:
-da se vrate veri pradedovskoj, a ako to nece onda mogu
-da budu Srbi islamske vere, a ako i to nece,
-onda moraju da da se pisu u vode kao *****i, a ako i to nece
-onda moraju da se isle iz Srbije.
Masa se odlucila na iseljavanje, a jedan broj je radije prihvatio da budu *****i, nego da se vrate “veri pradedovskoj”, ili da “budu Srbi islamske vere”, pa smo u pocetku imali, a mozda i danas imamo “*****ske male” ili mahame u:Beogradu, Uzicu, Sapcu, Loznici itd. Neki od ovih samoproglasenih “*****a” kasnije su isli istim onim putevima kojim su ranije isli njihovi sunarodnjaci, a jedan broj je dosao i Bosnu.Oni su dolazili pojedinacno i u grupama i tako su u manjim varosima nastajala manja nasalja-mahale, ali kako su u Bosnu dolazili sa papirima da su *****i, bez obzira sto su imali isti ili slican zivot kao starosjedioci, bez obzira sto nisu imali crnu nego bijelu put kao i starosjedioci, ostali su do dan danas obiljezeni kao “bijeli *****i” a njihove mahale, kao *****ska mahala, *****ski zaseok, *****ska kuca.Puno puta sam cuo kako ljudi sami sebi postavljaju pitanje, “zasto su oni bijeli *****i, kad imaju lijepe i uredne kuce, baste, avlije, vole da rade, skoluju svoju djecu itd”.Tada nisam znao odgovor, ali danas znam.
Iseljavanje je u prvo vrijeme bilo usmjereno prema jugu u okolinu Nisa, a kasnije Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Tursku, a posebnou sjeverne dijelove Bosne: Gornja i Donja Azizija, odnosno Bosanski Samac i Orasje, pa sve uz Savu, do Orahove kod Bos. Gradiska.Tako su nikla naselja:Kozluk kod Zvornika,Janja kod Bijeljine, Brezovo Polje kod Brckog, Kostajnica, Orahova kod Bos. Gradiske, itd. Neke porodice iz Beograda odselile su se u okolinu Istambula i tamo osnovali selo istog imena.Veliki broj muslimana iz Srbije Turska je odmah naselila u Anadoliju i pogranicna mjesta prema Kurdima. U prvo vrijeme niko nije imao pravo izbora, svako je morao da prihvati ono sto mu se ponudi.
Muslimansko stanovnistvo iz Uzica i okoline iselio se najvise u Bosnu i dugo od srpske vlasti trazilo naknadu za svoja dobra, ili potrazivanje prihoda sa svoje zemlje, ali naknad nikakve prihode niti naknade nisu ostvarili. Srpski seljaci iz okoline su napustena imanja prisvojili i to bez odobrenja lokalnih starijesina, dok su napustene kuce palil, kako se slucajni povratnici ne bi imali na sta vratiti.Opisujuci selo Bascaluci kod Loznice L. Sopalovic 1903.godine pise, “Ime Bascaluci pricaju da je doslo otuda sto su u staroj varosi Loznica oko reke Sire stanovali Turci (citaj muslimani), cije su baste bile na tom mestu, gdje je sad ovaj zaseok, i tu su bili veliki jabucnjaci, i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci isterani, onda doseljenicima Srbima nije bilo potrebno da krce sume, vec su imali gotovo zemljiste sa bastama”.

Napomena:Tamo gdje su umjesto slova krizici izbrisan je drugi nazaiv za Rome.

Ahbab
17.03.2011., 00:52
Nastavak II



Da bi se muslimani cim prije iselili iz Uzica srpske vlasti su organizovale podmetanje pozara u gradu, a sve u zelji da optuze muslimane kao navodne podmetace i podstrekace stalnih sukoba sa Srbima. Pozar je iznenadio i same podmetace, ali je posluzio kao dobar izgovor, da se muslimani cim prije isele iz Uzica, shodno ranije postignutom dogovoru na Medjunarodnoj konferenciji u Kanlidzi-istambulskom predgradju 1862.godine. Prema zapisima Miladina Radovica “najveci dio varosi prekrio je pepeo pozara, zatrpane su i pogazene stare drvene cesme na lule, nestalo je vrtova i vocnjaka, platane i jablanove opalio je pozar. Pusta i otvorena zjapila je velelepna Sehova dzamiija, i niko ne misli na turbeta, nisane i druge svetinje, niti se vise svet kupi u Musali nekad punoj zelenila, najljepsem kraju Uzica”. Kasnije je srusena i nagorjela Sehova dzamija, ali je u narodu ostalo vjerovanje, da ce onaj koji je to srusio ostati proklet. Dzamiju je srusio Ilija Jokanovic trgovac i kafedzija. Iza njega je ostao sin koji se ozenio zenom koja je ubrzo oboljela, pa tako nije imao poroda. Bolesna zena je u teskom psihickom stanju vikala na sav glas, i pozivala , “dodjite i uzmite sto je vase, dodjite i uzmite sto je vase”. Odlazak iz Uzica prema kazivanju istog autora bio je tuzan. Kolona iseljenika bila je tako velika, da joj je cello bilo na Kadinjaci, a zacelje se jos formiralo u samom Uzicu. Slicno je bilo i sa iseljavanjem iz Beograda, Smedereva, Sokola, Sapca, Loznice, Maloga Zvornika, itd.
Kolone iseljenika obezbjedjivala je srpska vojska. Neki od vojnika vrijedjali su iseljenike, drugi su ih zalili, pa je na jednu takvu uvrdu iseljenik Husein beg Kavadarevic rekao “ako vam je biva car dao da nas sa nasih ognjista krecete, nije dao da nas u obraz dirate, a obraz je postenom covjeku preci i od samog zivota”.Jednu takvu kolonu nadgledao je i kapetan Mica, koji je bar prema rijecima zalio iseljavanje muslimana uz komentar “oni su se ovdje izrodili, oni i njihovi djedovi, i njihovi cukundjedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kucu, svoj zavicaj i svoje ognjiste”.
Sta je sve iza Uzicana ostalo, najbolje pokazuje primjer Ibrahima Hadziahmetovica koji je u samom Uzicu imao konak, dvije kafane, 5 basti, 2 vocnjaka, 2 caira, njivu, vodenicu, jedan vodenicki zakup i 7 placeva. Bastu je imao i u okolini u Bugaru i Zabucju. U Vilovini je imao 2 vocnjaka, zemlju i jos jedan vodenicki zakup, a u okolnim selima jos 7 caira, 6 vocnjaka i 2 vodenicka zakupa, ne racunajuci posjede u Pozegi.
Prema izvorima ruskih diplomata iz Sarajeva 1862.godine u krajeve Zvornickog sandzaka dosle su 533 porodice sa oko 1.234 clanova, u Tuzlu je doslo 12 porodica, Bijeljinu 23, Brezovo Polje 89, Bos. Samac-Gornju Aziziju 235, u Gracanicu 14, Srebrenicu 22, Donju Asiziju-Orasje 132, i u Vlasenicu 3 porodice. Zajedno sa Uzicanima u Bosnu je stiglo i nekoliko desetina *****a iz ovoga grada, koji su takodje protjerani.
Nesto muslimanskih porodica ostalo je u Malom Zvorniku kao porodice: Alic, Corica, Imsirevic, Demirovic, a bilo je i onih koji su pristigli iz drugih krajeva Srbije kao sto su porodice:Beganovic, Djonlic, Krzevic i drugi, ali su i oni kasnije protjerani u Bosnu. H. Suljkic koji pisao o isaljavanju muslimana iz Uzica navodi neke od porodica koje su dosle iz Srbije u Tuzlu:Berbic, Cugurovic, Mandzic, Mukic, Prcic, Saracic, a S. Hodzic navodi i imena drugih porodica koje su dosle 1881.godine kao:Prgonjic,Djulbegovic, Bojadzija, Hasanovic, Tabak, Culumarevic, Kulenovic, Ramic, Cosic, Dzudzic, Sejdic, Saletovic, Buzadzic, Drinjakovic, Zilic, Tufekcic i drugi. UBijeljinu su dosle porodice: Berberovic, Cosic, Alibegovic, u Brezovo Polje: Tvice, Sataric, Beslagic, Kukic, u Bos. Samac: Fisovic, Topalovic, Skiljic, Begic, u Orajsjer:Kabaklic, Cosic, Drljaca, Isic, Besirevic, u Srebrenicu: Begic, Malagic itd.
Nakon iseljavanja muslimana iz Beograda i Uzica, ovi gradovi su nastaviuli normalan zivot zahvaljuci ubrzanom naseljavnju Srba, dok grad Soko nakon rusenja nije vise naseljavan. Glavni uzrok lezi u tome sto je Soko sa okolnih 11 sela bio nastanjen iskljucivo etnickim Turcima, pa je njihovim iseljavanjem i rusenjem grada koje su izvrsili ruski strucnjaci na zahtjev Srbije, prestao svaki zivot u grada.
Ispraznjeni prostori od muslimana postal su veoma primamljivi za Srbe koji su dolazili sa razlicitih strana:Kosova, Sandzaka, Bosne I Hercegovine. Zakon o dosleljavanju stranaca koji je potpisao knez Mihajlo 1865.godine, davao je velike povlastice za doseljenike, kao besplatno dobijanje zemlje,kuca, stoke, odredjene kolicine hrane, oslobodjenje od poreza, vojne obaveze tokom odredjenog perioda, sto je izazvalo masovno doseljavanje, pa su ubrzo doneseni novi zakoni kojima su uvedena ogranicenja, sa ciljem da se ne proredjuje stanovnistvo u neoslobodjenim krajevima.
Izgonom muslimana iz Beogradskog pasaluka ostalo je, bolje receno oduzeto je 5 miliona hektara obrdive zemlje koja je podijeljena doseljenim Srbima , zatim 100.000 gradjevinskih objekata (kuca znatskih radnji i slicno). Unisteno je, poruseno je 600 vjerskih objekata i opljackano oko 300.000 grla stoke, itd. Mnogi strain izvjestaci pisali su “da je malo koji narod u svijetu imao tako tragicnu sudbinu kao muslimani Srbije. Oni su poput Hazara, nestali sa cjelokupnom bastinom, sa svim onim sto su imali, kao da nikad nisu ni postojali. Nastalo je je frontalno unistavanje svega onoga sto je podsjecalo na islam i Turke”. Sa promjenom stanovnista Srbije, otpoceo je i proces promjene zivota, zivotnih obicaja i ranije stecenih navika. Strani izvjestaci su zapisali “da se turski jezik vise ne cuje nigdje, grck rijetko, a srpski se cisti i ispravlja svaki dan. Kuce, ducani, nosnja-odijela, sve se to udesava prema onome sto se vidi na Zapadu”.
Svetozar Markovic u svom djelu Srbija na istoku pise. “ Ocedvidno srpski narod nije priznavao nikakva prava Turcima (citaj muslimanima) svojim sugradjanima, clanovima iste drzave, da zive na srpskoj zemlji. Srpski narod je isao prosto da istri***i Turke, to se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gdje su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o moralu. Savest kao da ih nije ni malo grizla da ucine ma kakvo zlo delo po savremnim nasim pojmovima, samo da se osvete za nasilje koje su Turci vekovima cinili.Kradju, otimanje i ubistvo, samo kad se ucini spram Turcima, u mirno vreme kao i u ratu, smatrali su kao moralna dela”.

Ahbab
17.03.2011., 00:56
Nastavak III



Tome se ne treba cuditi, jer je i Njegos u svom Groskom vijencu sponosom pjevao o klanju i ubijanju muslimana, koje on naziva Turcima, pa je tako klanje i ubijanje muslimana po njemu najvis moralni cin. Tako su generacije i generacije pogresno uciene o moralu i moralnosti uopste, zahvaljuci uvrstavanju Gorskog vijenca u sve nastavne planove i programe, sto je bilo pogubno za muslimansko stanovnistvo od tada pa sve do dana danasnjeg. Jednostavno receno, pogresno smo uceni o mnogo cemu, pa i o moralu.
Srpski knjizevnik Milan Milicevic ce zabiljeziti 1871.gdine u svom Dnevniku koji je ostao najvecim dijelom neobjavljen. “Ne mogu nasi potomci znati istinu o nama jer je mi ne kazujemo, nego ono izlazemo sto nam podmiruje trenutni jadni racun”.
Najbolji primjer predstavlja zbivanje na Cukur cesmi o kojem smo svi ucili kao izuzetno znacajnom istorijskom dogadjaju. Pravi istinu o ovom dogadju objavio je Kosta. N. Hristic, Zapisi starog Beogradjanina, na osnovu zapisa svoga oca Nikole, tadasnjeg ministra unutrasnjih poslova. K. Dimitrijevic koristeci ove zapise u Politici expres pise “ kako smo godinama uceni na pogresnim istorijskim podacima”, pa navodi primjer Cukur cesme. “ Znacajan je podatak da 1862.godine nije od turskog nizama bio ubijen, nego samo tesko ranjen srpski segrt Sava Petkovic, kao sto pokazuje njegov spomenik u Dobracinoj ulici, gdje je uklesan cak i pogresan datum zbivanja. Istina o ovom dogadjuju iz politickih razloga morala se zataskati i drukcije prikazati”. Vidi opsirnije Politika expres Beograd, 31.12.1994-3.01.1995.godine.
Hans Kohen, Its History and Ideology, Notre Dame, 1953.godine govoreci o Srbima kaze, “Srbi su bili mnogo zaostaliji cak i od turskog rezima, posto su bili ljudi brutalnosti”.
Srpska, crnogorska, makedonska, bugarska i grcka historijografije, pod balastom politike i ideologije, imaju jedan poseban odnos prema iseljevanju muslimana sa svojih prostora, pa i muslimanima uopste na svojim prostorima, posmatrajuci ga iskljucivo u sklopu stvaranja svojih nacionalnih drzava i oslobidjenju od vjekovne osmansko-turske uprave, a sto je podrazumijevalo odstranjivanje muslimana sa prostora njihovih nacionalnih drzava. Duh koji je vladao, a vlada i danas gotovo isto kao i prije, uticao je na historiografiju, iracionalnim nacionalizmom, koji je od hisorigrafije pravio instrument svoje politike, pa su historicari kao sto vidimo postajali logisticka podrska nacionalisticke ideologije prozete ksenofobijom.


Zakljucak
Ako se vratimo u sadasnjost, nije tesko zakljuciti, da su potomci jednom protjeranih iz Srbije, naseljeni u dijelove sjeverene Bosnene:Bos. Samac, Kozluk, Janja, Bijeljina, Brezobo Polje, Brcko,Bos. Brod, Derventa, Prnjavor pa sve do Orahove kod Bosanske Gradiske, kao i dijelove istocne Bosne I Hercegovine:Visegrd,Foca, Trebinje, Nevesinje,Ljubinje,Srebrenica i itd, dozivjeli istu sudbinu svojih predaka, i to samo nakon 120- 160 godinu. Potomci nekad do koze opljackanih, ponovo su opljackani na isti nacin, od potomaka onih koji su pljackali njihove pretke. Metode primjenjivanje prije u izgonu njihovih predaka, ponovu su primjenjivane 1991, 1992, 1993.godine na isti nacin prema potomcima protjeranih iz Srbije.Stvorena je cito etnicka teritorija koja danas nazivamo RS, istina kao entitet u sastavu BiH, ali sa aspiracijama, da se prvom mogucom prilikom prikljuci Srbiji, sto ne krije ni jedan iole ugledniji politicar u RS, na zadovoljstvo politickog vrha Srbije.
Gdje je kraj ovoj suludoj rasistickoj ili fasistickoj politici, nazovimo je kako god hocemo, ali sigurno necemo pogrijesiti, koja ima podrsku medjunarodne zajednice. Kakvu je sudbinu Bosnjacima namijenila medjunarodna zajednica, koristeci velikosrpsku i velikohrvatsku rasisticku politiku. Po svoj prilici njen je cilj nestanak Bosnjaka u BiH, ili u najboljem slucaju sabijanje Bosnjaka na jedan mali prostor u centralnim dijelovima Bosne, na kome nece moci opstati iz ekonosmskih razloga, jer ce njihov ekonomski razvoj zavisti od volje istocnih i zapadnih susjeda, a kakva je njihova volja, najbolje pokazuju primjeri iz ne tako davne proslosti, iseljavanja muslimana iz Srbije, i Hrvastke, bolje receno Slavonije i Like.
Ono sto ozbiljno zabrinjava kod Bosnjaka je nespremnost da iz nesto ranije i skorasnje proslosti izvuku bilo kakvu pouku. Bosnjaci jos uvijek nemaju svoj “Nacionalni program”. Bosnjaci jos uvijek ne znaju sta hoce od BiH, a ne znaju, jer nisu okupili najumnije ljude medju Bosnjacima, da se uradi “Nacionalni program Bosnjaka”, da svaki bosnjacki politicar u svako vrijeme zna, kako da se postavi u odredjenoj situaciji. Kako sada stavri stoje, to je prepusteno volji vodje (ili vodjama) ove ili one stranke, koji nisu dorasli da predstavljaju Bosnjake.Nikada i nikada, ne smijemo dozvoliti da sudbinu Bosnjaka odredjuju jedan ili dva covjeka, bez obzira ko je on ( ko su oni), i ma kakvih sposobnosti bio on ili bil oni. Bosnjaci su uvijek bili prodavani od drugih, u prvo vrijeme od Turske a po volji zapadnih zemalja a u korist nasih isticnih i zapadnih susjeda, a sad nas prodaju, i prodavat ce zapadne zemlje, u dogovoru sa bosnjackim politicarima, a u korist nasih istiocnih i zapadnih susjeda, i svakako na svoju volju, a na stetu Bosnjaka. Tako ce biti dok Bosnjaci ne izvuku pouke iz nesto ranije i skorasnje proslosti, i ne naprave “Bosnjacki nacionalni program” koga treba da sprovodi svaki politicar koji zastupa interese Bosnjaka. Taj Program treba da pruzi odgovor na najaktualnija pitanja, kako Bosnjake zastiti od medjunarodne zajednice, i od aspiracija nasih istiocnih i zapadnih susjeda, kako bi Bosnjaci opstali kao narod, na svojoj zemlji i u svome dobru. Dakle,taj “Nacionalni program Bosnjaka” ne bi podrazumijevao, nikakvu otimacinu tudje zemlje i tudjih dobara, niti izgon bilo koga iz nacionalnih i vjerskih razloga. Ako to Bosnjaci ne urade, ceka ih sigurno sudbina muslimana Srbije, Hrvatske, i Bosnjaka sa prostorora danasnje RS.

Ahbab
21.03.2011., 00:44
Narod koga izgleda niko ne voli.Narod kome pripisuju sve ruzne osobine ali priznaju da su nenadmasni muzicari, sposbni da se prilagode svakoj sredini ako u njoj ostanu ali samo kao muzicari.Zbog toga je njihova muzika u Spaniji, Rusiji, Madjarskoj i zemljama bivse YU izuzetno cijenjena.Povjesno gledano bilo je uspjesnih Roma u sviojetu muzike, i filma ali o tome kasnije.


PROGONI ROMA
CHEN - MINĐUŠA I CRNA SARA

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2f/Roma_flag.svg/250px-Roma_flag.svg.png
Zastava Roma

Drugi izvor, iz 1447. pominje dolazak velike grupe Egipcana u Barselonu. Crkva se odmah postavila neprijateljski prema njima pa je 1449 god. naredjeno da napuste zemlju. Posto su odbili da poslusaju, drakonski su kaznjavani. U vrijeme vladavine Filipa V cak su osljepljivani. Slicne mere su uvedene protiv Roma i u Portugaliji. Jos 1600 god. grupa "*****osa" deportovana je iz Portugala u Afriku, a 29 godina kasnije druga grupa je poslana iz Indije u Brazil. Romi u Skotskoj dozivjeli su slicnu sudbinu, kada je jedna grupa upucena na Barbados. Jos jedna grupa je deportovana u U.S.A. Virdziniju 1750 god.

Francuska je usvojila istu politiku i jednu grupu svojih Roma poslala na Martinik 1724 god. a drugu u Luizijanu 1750 god.

Spanci su takodje deportovali svoje Rome, najcesce u svoje kolonije u Latinsku Ameriku, ali je 1783 god. Karlo III potpisao dekret kojim je ukinuo zakone o njihovom progonu i kaznjavanju. Datumi progona pocinju, u stvari, oko 1500 god. mada postoje i raniji zapisi (u Lucernu, npr. iz 1417 god. godine).

Kako je ovaj drugi, tragicni, period u proslosti Roma poceo? Sta je to uzrokovalo da postanu progonjena rasa i da, kao Jevreji, prema nacistickim planovima, budu odredjeni da nestanu s lica zemlje?

Predrasude protiv Roma nisu skorog datuma. U stvari, mnogi razlozi za to imaju korene u davnoj proslosti i istgorijskim dogadjajima. U vreme osvajackih ratova u XI veku Seldzuci (INDISKO RATNICKO PLEME) su osvojili velika prostranstva, od Persije do Male Azije, na kojima je, nesumnjivo, zivelo brojno *****sko stanovnistvo. Izvestan broj Roma, koji nisu presli na islam, krenujo je na zapad ispred Seldzuka, i kasnije Osmanlija. Drugi, takozvani turski Romi, pre svega pleme Arlije, prisli su Turcima i primili islam.

Vreme krstaskih ratova, koji su se vodili izmedju XI i XIII veka, poklopilo se s periodom kada su se Romi primicali Evropi. Po izgledu, odeci, nacinu zivota, obicajima i verovanjima oni su se veoma razlikovali od evropskih naroda. U izvesnim zemljama, njih su, u prvom casu, poistovjecivali s Tatarima, koji su pregazili Sleziju 1241. i cija su zlodela ostla u sjecanju naroda. Izvesni hronicari, kao sto je Albert Kranc, nisu pravili razliku izmedju Turaka i Tatara, i Roma i Tatara. Prietnja od turske najezde, koja je lebdjela nad Srednjom Evropom, dovela je do toga da *****i budu nabedjeni da su "turske uhode"...

Da bi se zemlja oslobodila stranaca koji su se od domorodaca u svemu razlikovali, vlasti su ozvele propagandnu legendu po kojoj su Romi, u stvari, iskovali ek**** upotrebljene za Hristovo raspece!

Ovu pricu su poduprele jos mnoge druge sracunate na to da podstaknu predrasude. S hriscanskog gledista, Romi su bili "pogani", obzirom na to da su bili zaokupljeni gatanjem, vradzbinama i magijom, svrstani su u djavolski porod. Sama njihova pojava odredila im je mesto u svetu podeljenom po boji koze: beli-predstavnici boga, crni-predstavnici djavola.

U ovo vreme je Rimska katolicka crkva vec oformila institucije za ispitivanje, mucenje i kaznjavanje jeretika. Inkvizicija je dejstvovala tokom srednjeg vijeka u svim zemljama zapadne Evrope. Spanska inkvizicija, najstroza od svih, ustanovljena je 1480 god. Hajnrih fon Vislocki tvrdi da su u nekim zemljama Romi proganjani jos i u XIX (14-stom) veku.

Dok su Evropljani smatrali "privatnu svojinu" neprikosnovenom, Romi u svom jeziku nisu imali cak ni rec "posedovanje"... to su bila dva dijametralno oprecna stava, dva nesaglasna nacina zivota. Ziveci u bedi i prljavstini, Romi su bili prinudjeni da kradu i pljackaju da bi opstali, i do danasnjeg dana "vecina" ostali su navodno "lopovi"...

Ako ovom dodamo strah od bolesti koje donose lutalice, posebno strah od kuge koja je u XIV stolecu odnela 25 miliona ljudskih zivota u Evropi, zatim njihov jezik, koji je Evropljanima bio nerazumljiv, stoga cesto koristen kao zargon kriminalaca, postaje jasnije zasto je putovanje Roma kroz Evropu praceno stotinama zakona i propisa koji predvidjaju njihovo istrebljenje, sto je u Drugom svetskom ratu kulminiralo u krematorijima, gde je vise od pola miliona *****a naslo svoju smrt.

Ziveci vekovima kao nomadi, Romi su sacuvali mnoge svoje drevne obicaje i tradiciju. Iako su se stalno kretali, zivot im je uglavnom bio vegetativan nacin opstnka, pasivan. Oblik zivljenja koji ih je nacinio sklonim praznovjerju i robovima tradicionalnih pravila ponasanja.

Osecanje pripadanja je jako u ovakvom drustvu, koje je jos uvek krvna, jezicka i obicajna zajednica. Plemenska organizacija se najduze zadrzala u plemenu Kalderasa (kotlara, bakracara, kalajdzija kaldare - kotao na rumunskom ), koji su sve do nedavno, uglavnom, ziveli kao nomadi, a neki i dalje tako zive.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b5/Roma_people_1837.jpg
Putujuca romska porodica 1837.g

Srediste tog nomadskog ili polunomadskog plemenskog nacina zivota je, pre svega, *****ska cerga, ili pokrivena kola, gadulija, koja predstavlja dom za dve pa i vise generacija. (Pleme Bandzara u Indiji ovakav tip karavana naziva tanda ili "trenda" putujuca koliba). JEDNA MOJA PRABABA RODOM BUKOVICANKA KOJA JE UMRLA Ca. 1919 GOD . NAKON OKTOBARSKE REVOLUCIJE KADA SU *****I ZBOG LENJINA I STALJINA PROTERANI IZ TADA JOS CARSKE RUSIJE ZVALA SE „ TRENDA“ JERININA MAJKA KOJA JE UMRLA NA PUTU IRONIJOM SUDBINE „TRENDA“ PRILIKOM JERININOG PORODJAJA 1919 god.

Vise generacija koje zive zajedno rezultat su *****skih ranih brakova. Oni su povezani bliskim srodstvom, oni su, kao sto sami kazu, "ista krv, iste oci, ista dusa, jedan trbuh i jedna sreca" (jek rat, jek jakha, jek dji, jek por, jek baht). Zivot u cergi regulisu moralne i tradicionalne norme, koje takodje odredjuju podelu rada.

Muskarci plemena Kalderasa "Kalajdzija"" prave lonce i druge mesingane sudove, a zene proricu sudbinu. Nekoliko "cara = konjska kolska zaprega - cerga), koje pripadaju braci i njihovim potomcima s porodicama, sacinjavaju vicu, (uzica kanap vezno-srodstvo) koja je potekla od romske rijeci za "lozu" /poreklo ili "porodicno stablo". Vica, kako to sami Romi objasnjavaju, predstavlja "prste iste ruke", dok se velika vica "barivica), prosirena patrijarhalna porodica sastavljena od vise takvih zajednica, opisuje kao "prsti obje ruke". "Velika vica" obicno ima jednog zajednickog pretka, po kome se cesto i naziva shodno patrilinearnom principu.

Tako, na primjer, nalazimo imena kao sto su Minesti, Frunkulesti, Cukuresti, Belkesti, Palesti, Piklesti Breazalovci, Rusesti, Vlauci Parisani Cerkezani Djunovci ( Djuva = vaska) Lozanjci, Markanesti.

Medju grupama Kalderasa bakracara, kotlara, "kalajdzija" u Jugoslaviji, Rumuniji, Madjarskoj, Poljskoj, Cehoslovackoj, Francuskoj, Kanadi, SAD i Argentini = Buenos Aires . To ne mora da znaci da oni imaju isto poreklo, ali imena dokazuju da su, u blizoj ili daljoj proslosti, svi pripadali istom kulturnom tipu.

Ako se zdruze dva ili vise velikih veca, formira se plemenska grupa od 100 i vise cergi. Ali do ovako velikih grupisanja dolazi samo povremeno i kratkog su veka, jer im ni spoljni drustveni uslovi ne idu na ruku. Grupa Roma obicno zadovoljava potrebe izvesne zajednice, kojoj nudi svoje usluge i robu. Ako ih je preveliki broj, onda ponuda prelazi potraznju. A ni zivot u prevelikim grupama nije tako idilican i skladan kako to, mozda, izgled nekim romanticarima. Osecanje pripadanja i zajednicke tradicije nisu dovoljni da sami po sebi obezbede mir i red.

Patrijahalni sistem je takodje imao odlucujucu ulogu kad su Romipoceli da zive u naseljima, koja se na romskom jeziku takodje zovu "cara", cerga. Oni, obicno, upotrebljavaju glagol "besav", sto znaci "boraviti" prije nego "ziveti" negdje. Posto ta rec podrazumeva kratak predah, odmor poslije koga se putovanje nastavlja, ona govori o nacinu na koji su Romi ziveli vekovima. Stanovnici romskih naseobina obicno nose ista prezimena.

Zivot u naseljima se razlikuje od zivota nomada, Iako su izdvojena zahvaljujuci tradiciji, praznovjerju i predrasudama, ova romska naselja su deo sire drustvene zajednice. Drustveni i kulturni zivot naseljenih *****a je tako poprimio neke o sobine sredine koja ih okruzuje i postepeno doveo do vecih razlika izmedju nomada, Kalderasa i drugih Roma.

Slijedi nastavak II

Ahbab
22.03.2011., 03:42
Nastavak II
Da nastavimo sa ovom po svoj prilici interesantnom temom.Usput da pitam, da li neko zna gdje se sahranjuju Romu, da li negdje postoji romsko groblje-mezarlje.Ja imam jednu pricu ali mozda postoji vise prica.Ako ih ima, bilo bi dobro da ih prezentiramo nakon zavrsetka teme.


U romskom jeziku ne postoje reci za "brak" i "porodicu". Zena ce obicno reci "lav rom", a muskarac "lav romni", sto znaci "stupam u brak", dok izrazi "romeste sem i si man romnji" oznacavaju bracno stanje. Iz ovoga se vidi da su Romi sklapali brakove samo izmedju sebe. Praksa endogamije (brakova u okviru plemena), koja je i danas rasprostranjena, deo je romske tradicije. Stupiti u brak s nekim ko nije Rom nekada je znacilo iskljucenje iz romske zajednice. Taj okrutni obicaj, medjutim, bio je i nacin samo-odrzanja.

Do zene se dolazi kupovinom, razmenom ili, ponekad, mada retko, otmicom. Romi stupaju u brak veoma rano, brakovi cvrsto povezuju porodice, koje su, opet, deo naselja ili grupe, i preko njih "vice".("porodicna stabla") Kalderasi, Lovari i neka druga plemena kupuju zene, dok ih Gurbeti, na primjer, dobijaju razmjenom.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/Smyrne_Group_of_Gypsy.jpg
Romska grupa u Smirni-Turska

Obicaj kupovanja zena imao je izvanredno jak uticaj na zivot Kalderasa i skoro ih je izolovao od drugih romskih plemena. Cinjenica da se zena mora kupiti, kazuje da se ona smatra svojinom, iako pravila i norme ne dozvoljavaju da se tretira kao roba. Kalderaska zena, pre svega, stice status vracare, travarke, "drabarni", dok se u drugim plemenima ovo moze smatrati kao pozeljna dopunska delatnosti, ali ne predstavlja obavezan nacin zarade za zivot.

Tip braka koji je ranije bio karakteristican za Kalderase je ono sto antropolozi nazivaju "razmena sestara". Porodice su razmjenjivale neveste, sto je sa novcanog gledista (izrazenog u dukatima) znacilo da svako dobija onoliko koliko daje. Medjutim, posto nije uvek bilo moguce izvesti ovakvu fizicku razmenu, s vremenom je ona postepeno zamenjena direktnom kupovinom. Prvobitno ritualno razmenjivanje dukata postalo je obicna komercijalna transakcija. "Ja tebi, ... ti meni i obrnuto"

Ako obe porodice smatraju da cena neveste odgovara, onda roditelji obe strane postaju prijatelji (hanamika) ako se cena smatra preteranom, onda roditelji neveste postaju "stranci" (straine) za mladozenju i njegovu familiju.

Romska plemena su takodje sacuvala tragove kastinskog sistema, sto najbolje ilustruje njihovo shvatanje "cistote" i "necistote", faktora koji se uzima u obzir prilikom sklapanja braka. Brakovi se, inace, sklapaju uglavnom izmedju clanova istog plemena, da bi se "obezbedila cistota" i "sacuvalo jedinstvo".

Primjeceno je da se Romi obracaju jedni drugima sa "brate" i "sestro", sto je izraz osjecanja pripadnistva istoj etnickoj zajednici.

Porodicni odnosi su veoma naglaseni zato sto na njima pociva snaga i status grupe u okviru plemena. Lako je razumeti zasto Romi iskazuju svoju zelju za "velikom porodicom" cak i u pesmama i molitvama. Brakovi bez dece se smatraju nesrecom i cesto se zavrsavaju razvodom.

U okviru plemenske grupe vlast je obicno tradicionalnog i harizmaticnog karaktera. Njena ligitimnost pociva na svetosti vekovnih prava i obicaja. (Romi kazu za svoju tradiciju da potice iz vremena "kad je Bog hodao zemljom"). Ali osoba kojoj se vlast poverava ne samo sto mora da bude dobro upoznata sa tradicijom romano-cacipe vec mora da posjeduje i "harizmaticne" odlike. Takva osoba se naziva "baro manus" = veliki covek-, ili "bahtalo manus"-srecan covjek, i najvjerovatnije ce postati plemenski staresina.

Staresina se od ostalih razlikuje po odeci i drzanju. Obilezje njegove vlasti je srebrni stap s ugraviranim "semnom", simbolom koji se sastoji od pet ritualnih figura: nijako (tomahavk), sunce, mesec u prvoj cetvrti, zvijezda i krst. Stap se zavrsava srebrnom jabukom.

Romi su nasledili mnoga zanimanja i zanate od svojih predaka, koje su naucili u Indiji, Iranu i Jermeniji, zemljama bogatim gvozdjem i drugim rudama. S tim znanjima su dosli u Malu Aziju i Evropu i tu bili kovaci, ali i rezbari, korpari marfari i muzicari. U vreme njihovog dolaska na Balkan, lokalno stanovnistvo, uglavnom zemljoradnici, smatralo je bavljenje nekim zanatom ispod dostojanstva, sto je dobro doslo Romima zanatlijama, narocito kovacima. Medjutim, kako je u to vreme potreba za zanatlijama bila ogranicena, grupe kovaca su morale da se podele i nasele u razlicitim selima i gradovima. To se odnosilo i na druge vrste zanatlija. Kao posledica toga, izvesne grupe su s´ vremenom zaboravile romski jezik i delimicno izgubile i druge etnicke karakteristike kada su pocele da se miesaju s ostalim stanovnistvom.

Medju prvima koji se na ovakav nacin naselili bili su Tamari, grupa Roma kovaca. Ovaj proces nije mimoisao ni druge romske grupe i omogucio je da nastanu razlike medju njima: u boji koze i opstem fizickom izgledu, u oblacenju, vjerovanjima i jeziku-jedinom romskom"pravu po rodjenju".

Od drevnih vremena Romi su morali da uce jezik sredine u kojoj zive i pravila koja tu vladaju. Iz iskustva su naucili da se moraju sluziti lukavstvom da bi opstali.

"Ako hoces da prezivis, moras biti djavo!", kaze jedna *****ska poslovica. Drugo pravilo je: "Ti si Rom, a gadzo je gadzo". I, najzad, postoji upozorenje: "Romi se dave u plicacima". Ove tri izreke sumiraju kodeks ponasanja Roma u drustvu-sve drugo je, smatraju oni, predodredjeno sudbinom.

Malo je konfuzna ova legenda na pocetku. Mozda je do slobodnog prevoda Prava prica ide ovako:

Neki mag je upozorio indijskog kralja da ce neprijatelji napasti njegov o kraljevstvo i unistiti mu porodicu. Medjutim, napadac ce biti nemocan napadne li Rome. Kralj je zato pozvao romskog poglavara i u tajnosti mu poveri jedinicu kcerku, Gan. Nju je trebalo da romski poglavar odgoji u bezbednosti kao svoje dijete. Gan je odrasla u istoj satri sa poglavarevim sinom Cenom (chen=mindjusa) Jednog dana umre poglavar a romsko pleme natera Cena da se odmah zeni. Cen je odbijao sve ijednu od djevojaka koje su mu nudili i zaprijetio je da ce se ubiti jer voli samo svoju "sestru". Cenu je tada majka saopstila da Gan nije njegova sestra, ali da mora cuvati tajnu jer bi inace osvajac ubio Gan kao kraljevu kcer. Pleme se podijelilo u dva tabora. U prvom su se okupili oni koji su u svemu podrzali novog poglavara a u drugom oni koji su ga zbog braka sa sestrom osudjivali i ne priznavali. Taj drugi tabor protjerao je Cena i njegove sledbenike iz indijske zemlje. Otada Cen i njegovi sledbenici lutaju zemljinim sarama jer ih je veliki mag prokleo da nikada ne prespavaju u istom mjestu, da ne piju vodu dva puta s istog izvora i da nikada ne pregaze istu rieku dva puta u istoj godini..

Riec "obicaj" ne postoji u romskom jeziku, svi oblici i norme ponasanja koje se tradicijom prenose, oni tumace riecima: "Nasi stari su tako radili i mi radimo tako. Tako treba da bude". Pa ipak, obicaji prate Rome od kolevke do groba. Kada se dete rodi, "uvodi" se u svet presjecanjem pupcane vrpce. Prvo mu se na glavu stavlja crvena krpa, a zatim mu se crveni vuneni konac vezuje oko ruke i pravi mu se crvena amajlija. Sve to se radi da mu se osigura srecno djetinjstvo. Poslije sedam dana sudjaje (urme) odredjuju sudbinu deteta, i majka ne sme da spava te noci "da detinja sreca ne bi zaspala"..Prema predanju sudjaje zive na dvoru kraljice Kasali, koja "tka kosulju dobre srece". Zajedno s kraljicom one su sagradile dvorac gigantske ptice Romi, koju proguta vatra svakih 999 godina, a ona se onda ponovno radja iz pepela, kao feniks.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/bd/Pearson%2C_Transylvanian_Gipsy_group.png
Romi u Transilvaniji 19 vijek



Slijedi nastavak III

Ahbab
25.03.2011., 04:18
Nastavak III
Nemam vremena da ispravim rijec koja pocinje sa glasom "C" i da stavim rijec Rom ali u samom tekstu autor je upotrebljavao jedan i drugi termin.


Prema predanju, novorodjence treba najpre da posisa desnu dojku, zato sto je u romskoj tradiciji desna strana "dobra strana", srecna, prava strana, kao sto samo ime caci rig kaze. Mnogobrojni obicaji prate zivot deteta do puberteta, kada se raznim obradima uvodi u svijet odraslih. Tradikcionalna romska svadba sacuvana je do danas u Kalderasa i Lovara. U ovoj ceremoniji mladozenja kleci na levom koljenu, a mlada na desnom, okrenuti licem licu. Kum stavlja komadice hl***a na njihova koljena i posipa ih solju. Mladozenja ustima uzima hleb sa mladinog koljena, a ona sa njegovog. Dok jedu hl***, kum peva "Neka vas prati dobra sreca. Cak i da hleb i so postanu neprijatelji, vi zivite u sreci i slozi".

Najzad, postoje i pogrebni obicaji, koji poticu iz mnogih verovanja i praznovjerica. Konkretna pogrebna svecanost je obicno onakva kakvu veroispovest kojoj je pokojnik pripadao, nalaze (islam, katolicanstvo, protestantizam...), ali pored toga postoje i obicaji koji su vezani za verovanja Roma, od kojih je najjace vjerovanje u vampire.

Medju mnogim obicajima isticu se svecanosti vezan e a Bibijaku i Crnu Saru, koje obe vode poreklo od indijske boginje Durge. Njih slavi samo nekoliko plemena (Gurbeti, Kalderasi, Kalesi), dok su Romi muslimani potpuno zaboravili ovo bozanstvo. (U mom nekadasnjem komsiluku, zivi nekoliko *****skih porodica, tzv. medju tamosnjim stanovnistvom "belih Roma"... ni najstariji od mojih komsija Roma ne zna *****ski jezik niti svoje nekadasnje obicaje i bozanstva. Poodavno vec su primili Islam i ponasaju se u skladu kako ta religija nalaze).

Bibijaka je bozanstvo koje zivi u sumi ili u visokim planinama, veca je od obicnih smrtnika i blista kao da je od suhog zlata. Leti nevidljiva nocu, ulazi u kuce i cerge i prikazuje se samo izabranoj nekolicini postenih ljudi. Zamislja se kao bogata i prelijepa, nikad ne govori, ne jede, ne pije. Ako negde zavlada bolest, ona dolazi i odnosi bolesnog. Ali ako *****in odsece i pojede uho psa ili macke ili praseta, ona ga ne moze dodirnuti. Bibijaka se slavi u martu. Crna Sara (meni omiljena *****ska bozica) u maju, kada hodocasnici iz celog sveta dolaze u Sent Mari de la Mer, na jug Francuske. Crna Sara se iznosi iz talasa, dok se Bibijaka slavi oko neke vocke, obicno kruske, koja se onda naziva Bibi, po boginji. Pre proslave drvo se ukrasava cvecem i crvenim trakama, a na dan svetkovine na zemlju oko drveta stavi se posna hrana (riba, pirinac, pasulj itd.) i alkoholna pica. Svetkovina pocinje paljenjem sveca i pevanjem molitava ("Za zdravlje Bibijake i srecu *****a!"). Onda domacin proslave, svake godine drugi, sluzi muskarce, zene i decu hranom i picem. Oni ga blagosiljaju, a on im blagoslov uzvraca. Onda ljudi odlaze kucama i nastavljaju slavlje do mraka, kada se svi okupljaju na veceri kod domacina proslave.

Djurdjevdan, "*****sku slavu", 6. maja slave gotovo svi *****i, cak i oni koji su primili muslimansku veru i obicaje. (taj obicaj se odomacio i medju muslimanskim delom stanovnistva!

Do toga dana *****i ne jedu jagnjetinu, posto je sujeverno verovanje od drevnih davnina da jeduci jagnjetinu pre Djurdjevdana, covek jede meso svoje mrtve djece. Jagnje se kolje pre izlaska sunca. Prvo se glava porodice zahvaljuje Bogu sto ih je sacuvao u toku zime, a zatim okrece jagnje u pravcu sunca i nudi mu vodu da ga napoji. Ovo cini da bi mu jagnje oprostilo sto ce biti zaklano. Kada sve ovo uradi, domacin maze krvlju zaklanog jagnjeta celo svakog ukucanina, "mete" = cisti kucu jagnjecom kozom, a samo jagnje ukrasava vrbovim grancicama. *****i veruju da jetra jagnjeta zaklanog na Djurdjevdan ima magicnu moc.

Pojam srece je centralni pojam *****ske kulture. Iako su prihvatili religiju zemlje u kojoj zive, ***** i su u mnogome ostali verni magiji, koju diele na bahtali i bibahtali, odnosno na "bielu" i "crnu" (srecnu i nesrecnu,) zavisno od toga sta covek zeli da dobije, koriste se razna sredstva, ciji su znacenje i uloga odredjeni magijskim sistemom.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/Sclavi_Tiganesti.jpg
Romski poster iz 1852.godine

MI SMO LJUDI *****I...

Zvanicno, u rasistickim napadima sirom Evrope za deset godina ubijeno 300 pripadnika romske nacionalnosti.

Skoro na svakom zidu kafica stambenih blokova pise „*****e u gasne komore“, „Crni psi“. Ponekad nam se cini da je to rat iz koga ne mozemo pobeci. Zivimo u stalnom strahu. To je lose za nasu decu. Puni su energije, a ne mogu da idu napolje da se igraju. Psi imaju vise slobode od nas. Bar se ne plase da izadju napolje.

„Moj sin je prebijen, ja sam prebijen, a prebijeno je i osmoro dece mog sina. Jednogodisnja devojcica u nasoj porodici bila je tako tesko povredjena, da sam mislio da nece preziveti.“

„Policija je upala u svaku kucu i izvukla sve ukucane, muskarce, zene, decu. Policajci su onda stali u dva reda, formirali spalir i terali sve muskarce da prolaze pored njih. Dok su oni prolazili udarali su ih stapovima i pendrecima.“

„Uvek smo imali ‘bele’ prijatelje. Pre nekoliko godina, neki od njih su se promenili i dosli ne da se druze s nama, vec da uzmu nasu zemlju i nase kuce. Sada mi Romi zivimo u losim uslovima. Zivela sam u gradu, u stambenom bloku, ali sam se preselila ovde zato sto su mi unistili dom. Nisam prijavila policiji posto nisam zelela da mi prebiju decu.“

Ovo su samo neka od svedocenja Roma Slovacke, Rumunije, Ukrajine i Albanije zabelezena u Medjunarodnom romskom kalendaru, nedavno objavljenom u Velikoj Britaniji u izdanju Romskog instituta. Prema podacima OEBS-a i Evropskog centra za prava Roma, u rasistickim napadima sirom Evrope od 1990. godine ubijeno je 300 pripadnika romske nacionalnosti. Situacija je narocito alarmantna u istocnom delu kontinenta, mada ni nemacke neonacisticke grupe ne zaostaju puno za svojim ceskim, rumunskim i slovackim istomisljenicima.

Kradu, ali ne ratuju

Rumunska javnost digla se na noge kada je njihovu fudbalsku reprezentaciju francuski novinar nazvao „*****skim virtuozima“, a parlament te zemlje je 1995. zakonski redefinisao Rome kao *****e, ne bi li ih razlikovali od etnickih Rumuna.

Da Evropa treba da drugacije posmatra svoje gradjane tamnije puti smatra i Adam Bartos koji u svojoj knjizi o istoriji Roma podseca da su „*****i poznati kao kradljivci kokosi i trgovci koji umeju da varaju kada prodaju kola, ali oni nikada nisu organizovali rat, proizvodili bombe i progonili druge“.

http://www.ednapurviance.org/chaplinbooks/images/CHAPLINchJrHOLLANDE.jpg http://www.google.com/images?q=tbn:FyCCxVJ38cY3VM::i199.photobucket.com/albums

U poznate Rome Romski institut ubraja poznate glumce Carlija Caplina, Avu Gardner, Jula Brinera i fudbalera Erika Kantonu. Nesto romske krvi, kako se prica, imali su i Pikaso, Servantes i Elvis Presli. Za terminolosku zbrku oko pojmova „*****in“ i „Rom“, zasluzna je upotreba grckih i indijskih izraza. Termin *****in vodi poreklo od grcke reci koja bi se mogla prevesti kao nevernik, dok Rom potice od staroindijskog izraza covek.

Slijedi nastavak "Romi i psihologija roma"

Ahbab
25.03.2011., 23:30
Evo i poslednji nastavak na temu Roma.Ovdje cu pokusati napravot ispravke u tekst, zamjenjuci rijec koja pocinje sa glasom "C" Ako po neka ostane, jednostavno je nisam uocio, jer radim na brzinu.



Romi i psihologija Roma

Romii, iako u priličnom broju zastupljeni, naročito u Južnoj Srbiji, ostali su van jugoslovenskog rasnog amalgama. Samo izuzetno može da se primeti nešto romske primese kao najcrnje nijanse u skali levantiskog crnila. Taj element diže se katkad i na visoke položaje u više socijalne slojeve (Jugoslovenski romoidi, kao što i ostali istočno-evropski i balkanski narodi imaju svoje romoide). Naročito u politici i u trgovini može da se oseti po koja romska kap i po koja jasnija crta romskog mentaliteta.

http://www.esma.com.mk/images/top-home.jpg
Poznati Romi, Esma Redzepova

Taj element koji je ostavio svoju pradomovinu Indiju još pre nekih hiljadu godina, i danas u krvi i duši nosi tragove kroz milenije upijanog tropskog sunca. Romi imaju svoj zaseban jezik, ali od kakve su rase? Hindusi, Dravidi ili nešto treće? Njihova pravilna lica govore za indoevropsku, a ne dravidsku rasnu podlogu. Međutim njihova psiha oštro je i jasno izražena, više nego i sama rasa. Njihova skitalačka nomadska krv, toliko protivna svakom smirenom i sistematskom radu, dovela ih je u njihovoj romskoj dijaspori do osobene životne formule, podmukle do srži: živeti od ljudi, ali van ljudskog reda i rada. Čergaški način života (možda i tropski preostatak življenja u prirodi?) van svakog uređenog ljudskog društva njihov je osnovni model; sva druga zanimanja: sviranje, koritarstvo, produkcije sa dresiranim medvedima, kovanje starog gvožđa, čišćenje obuće po varošima itd. samo je spoljna socijalna mimikrija tog vansocijalnog tipa. Njihova isuviše daleka rasa pojačala je i njihovu izolaciju, iako naš narod nije naklonjen rasnoj mržnji. Naše građanstvo i seljaštvo u Srbiji i Bosni trpi ona njihova tipična neuredna i životinjski prljava naselja koja su se kao „romske mahale“ zalepile uz krajeve tolikih naših varoši i sela - pa i u samoj prestonici. Ima u našeg sveta i neumesne bolećivosti prema tim ružnim privescima naših varoši. Ti *****i neugodan su teret u svakoj sredini, ne samo u higijenskom pogledu, nego i zbog navike prosjačenja, krađe, pa i povremenih svirepih zločina. Velikim delom sve su to ostaci ranijih vremena. Dokazano je da su za Turcima u stopu dolazili i rojevi Romaa. Izgleda da je tu bilo i neke vrste simbioze, jer su Turci oduvek bili tolerantni prema Romima koji su dobrim delom prelazili na Islam. U tursko vreme „romkinja“ je bio sinonim za „Prostitutka“, a i danas se zapažaju tragovi tih odnosa po našim selima. Izvestan tip seljačkih „donžuana“ traži po romskim mahalama „galantne pustolovine“. Humorist Pecija Petrović obradio je u komediji Pljusak jedan takav motiv. Romsaka nomadsko-čergaška psiha obeležena je u prvom redu krajnjom neosetljivošću za socijalnu meru i ukus kao i izbegavnjem svih tereta i obaveza društvenih. I kada hoće tobože da pošteno zarađuju, da budu i korisni, oni i tu ustvari izbegavaju sam rad. Oni taj „rad“ nude toliko nemogućnim i nametljivim načinom da to postaje još gorim teretom za okolinu nego i direktno prosjačenje. Njihovi „nosači“ i „čistači“ prava su pokora po varošima Južne Srbije. Priština nosi rekord u tome pogledu, a niti carski gradovi Skoplje i Prizren ne zaostaju mnogo. Ti Romii trče za svojom žrtvom po celoj varoši i samo što ne vuku čoveka za noge: Čistimo, čistimo! Ni onda kada npr. stranac pristane na čišćenje, da bi se oslobodio, i da dobar bakšiš, ne puštaju ga na miru. U grupama se poređaju pred gostionicom čekaju da se ruča i onda ponovo navaljuju, iako vide da nema nikakve potrebe čišćenja. Sve je to samo radom maskirano agresivno prosjačenje, u stvari besposličenje.Mehanički prisiljavaju čoveka da im nešto dobaci - ako neće deseti put da „čisti cipele“. Imaš li ti i vremena zato, to se njega ništa ne tiče. Niko u tim varošima ne vodi računa o tome da bi svet trebalo osloboditi tih tobožnjih „radnika“, jer nije to baš takva sitnica kako rešavaoci socijalnih pitanja u takvim mestima misle. To je jedna nesnosna, nesocijalna i ružna crta tih mesta, koja inače teže za turizmom. Samom „krizom“ ova se pojava ne može objašnjavati i pravdati. U srpskog i arnautskog elementa u istim varošima ne vidi se ni traga od ovakvih pojava, iako i među njima ima strahovite sirotinje. Lako je zamislite kakvi će sve karakterni i socijalni kvaliteti izbiti iz ovakvog penetranog elementa kada jednom počne te metode da prevodi u „više socijalne oblike“.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/5/58/SabanBajramovicRomanoRaj.jpg/430px-
Poznati Romi, Saban Bajramovic

Romsko primitivno lukavstvo, njihova neukusna nametljivost kao i uopšte neosetljivost za obzire, ustaljene u svakom razvijenom društvu, deluju na narode među kojima žive, kao primitivna forma parazitizma jednog duševno nedozrelog i zaostalog, u mnogom pogledu detinjastog elementa. Mnogi Romi čine, kao i Negroidi, utisak velike, zanemarene i nevaspitane dece. To se vidi iz njihovih pesama na romskom jeziku koje ne smemo zamenjivati sa pesmama naroda među kojima žive, a na kojima kao profesionalni svirači i pevači - posrednici – unakazitelji zarađuju. Vidi se to i iz njihovih običaja i načina života, o kome je u nas mnogo pisao Tihomir Đorđević.

http://www.passiondiscs.co.uk/gypsy_scans/2gypsy_scans/2cd407383.jpg
Poznati Romi, Usnija Redzepova

Naš narod prikazuje Romee u anegdotama i šaljivim pričicama kao lenje, lakome, kradljive, plašljive i glupavo prozirno - lukave ljude. Npr. pričica o Kraljeviću Marku i Romu, o Romu najamnom radniku koji je tražio da pojede jedno za drugim sva tri obroka, pa dosledno „posle večere“ legao da spava, ili o onome koji je zatečen kako čupa tuđi luk pa se izgovorio da se uhvatio za luk kako ga vetar ne bi odneo. U Bosanskoj Krajini čuo sam ovu, verovatno negde i zabeleženu, pričicu o romskoj „dijalektici“. Uhvatili Romau krađi i doveli tri svedoka koji su ga videli kada je krao. „Ja ću dovesti tri stotine svedoka koji nisu videli!“ branio se Rom. U ovom stilu ima naš narod celu malu literaturu o Romima i u njoj jasan pojam o romskomskom karakteru. „ci****iti“ reč je koju je narod stvorio ne samo za Rome, i ne samo na Romima, nego i uopšte kao jedan karakteristikon koji se po potrebi može i na Ne-Rome dobro primeniti.

http://www.youtube.com/watch?v=wmoUZf2h3ec&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=mrtaurdPNa4&feature=PlayList&p=1DE34CBB8515288B&playnext=1&playnext_from=PL&index=66
http://www.youtube.com/watch?v=yRZr1gXS21M
http://www.youtube.com/watch?v=ajil2aT_UZ8
http://www.youtube.com/watch?v=Jq3W6sK3N6g&feature=related



Mnogo Roma iz Bosne danas zivi u Svedskoj.Kad upored svoj nekadasnji i sadasnji zivot,onda se ne treba cuditi, sto jedan od njih rece " ziv ti nama bio Karadzicu".Da li su svi Romi zadovoljni tamo gdje su otisli iz Bosne, hajde ga znaj.

Ahbab
28.03.2011., 23:39
Poslije lijepe muzike koju smo mogli slusati, nije bas zgodno govoriti o kraju zivota ma kakav on bio.Ali, kraj zivota je nemnovnosti i to ceka svakoga od nas.Ponekad i sam pocnem razmisljati o tome, pa kako sam ranije tri puta citao istu knjigu "Zivot poslije zivota", preporucio bih je svakome a posebno onima kojima je kraj blizu.Kad se ta knjiga procita, onda se nekako smrt lakse prihvati.To nije samo moja tvrdnja, to je tvrdja svih onih koji su ovu knjigu citali.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcST-s-KL9yg556WiSbjvelQpb8aYhRnYLBI2cdG-http://profile.ak.fbcdn.net/hprofile-ak-snc4/50254_160527373958413_1087_n.jpg

Prije mozda vise od 20 godina u jednim novinama sam procitao kako se sahranjuju putujuci Romi.

Kao sto znamo romski zivot je dosta tezak, pocev od ishrane, smjestaja a o zdravstvenoj zastiti da i ne govorimo.Tu su i mnoge predrasude pa i ruzna misljenja o njima.Sve to zajedno i jos mnogo toga sto nisam napomenuo, utice na duzinu zivota Roma.

Svoje bolesne Romi voze u kolima kud god idu.Kad bolesni Rom umre po toj prici, Romi iskopaju rupu dubine koliko je visok murli Rom do glave.Onda ga postave u tu rupu uspravno ali tako da glava viri iz zemlje.Onda na tu glavu postave suha drva, sto vise to bolje, najmanje 60-70 cm u poluporecniku od glave a onda ta drva zapale.

Kad drva izgore sa njima izgori i glava umirlog Roma a vjerovatno i nesto tijela u zemlji. Kad se zar ugasi, ostali Romi razgrnu zar u krug i na to mjesto donesu nesto zemlje i trave i sve to prospu po tom mjestu.Naredne godne kad budu tuda prolazili, opet ce na istom mjestu naloziti vatru.To ponavljaju jos jednom, tako da se na tom mjestu vatra lozi dva puta, bilo da se dolazi iz godine u godinu ili svake druge godne. Treci put se isti obicaj na istom mjestu ne ponavlja.

Da li je to razlog, zasto nigdje neima oznacenog romskog groblja ili mezarlja?Ako neko nadje jos nesto na temu "kako se sahranjuju Romi" bilo bi dobro da nam to prezentira.

Ahbab
06.04.2011., 01:29
Kako vladati arapskim i islamskim zemljama?

Ovo davno postavljeno pitanje vec je i realizirano.Sad se samo prave finese za zamaglivanje ociju narodu.Novi krizarski pohodi koji imaju za cilj dalje zamajavanje naroda.Dokle tako? Najvjerovatnije jos dugo i dugo?

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2a/Louis-ix.jpg/220px-Louis-ix.jpg

Francuski kralj Luj IX, koji je bio zarobljen u Mansuri u Egiptu napisao je u knjiz koja se cuva u Narodnoj biblioteci u Parizu. Nemoguce je pobijediti muslimane taktikom rata, nego je to moguce politickim mjerama na sledeci nacin:

1.Raspirivanje razdora medju muslimanskim liderima i povecanje protivrjecnosti medju njima, tako da to bude faktor slabljenja muslimana.

2.Onemugacavanje i formiranje pravednih vlada u islamskim i arapskim zermljama.

3.Kvarenje vladajucih sistema u islamskim zemljama mitom i zenama, tako da
dodje do cijepanja muslimana iz vrha.

4.Onemoguciti stvaranje jake vojske koja ce biti ubijedjana da je vrjerska duznost braniti svoju islamsku domovinu i zrtvovanje za ostvarenje njenih ciljeva.

5.Onemoguciti jedinstvo arapskih zemalja.

6.Stvaranje zapadne drzave u centru arapskog svijeta, koja bi se protezala od Gaze do Antakije a zatim njeno sirenje na Istok i Zapad.

Ako malo bolje razmislimo, svi ovi ciljevi su jos davno ostvareni.U arapskim i islamaskim zemljama caruju protivrjecnosti i diktature svaka spcificna svojoj sredini ali ipak sve imaju nesto zajednocko, kranje nehuman odnos prema narodu i rad za interese Zapada.

Danas samo Sirija ima iskljucivo rusko naoruzanje, sve ostale ( sa Libijom je gotovo) imaju iskljucivo zapadno naoruzanje, tako da Zapad u svakom trenutku zna snagu njihove vojne moci.

Neslaganje arapskih rezima, slaba medjusobna saradnja vec je postala tradicija koaj se tesko moze izmijeniti.Naser je nesto pokusao ali sve bez uspjeha.

U srcu araspskog svijeta stvorena je zapadna drzava, jedina drzava u svijetu koja nema jasno utvrdjene granice.

I ovo sto se danas desava u arapskim zemljama, ima za cilj da se nista ne promijeni "poslije Mubaraka Mubarak". Bit ce to jos veci dobitak za Zapad i Izrael ako postave svoje ljude u Libiji i Siriji, poslije cega slijedi obracuna sa Iranom.

Ahbab
08.04.2011., 02:16
Sta zaboravljaju Bosnjaci?

Bosnjaci su zaboravili da ih u nekim dijelovima BiH gotovo i nema vise iako su nekad cinili vecinu. Najbolji primjer je Istiocna Hercegovina kako neki dan u Nezavisnim novinama Banja Luka napisa Prof. Dr. S.Filandra

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQoZT2jIPgAvfDc-0REchU0-http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9w75qGfyek87qYCprJDj9BLqjNT10z ZarwZqFLqrnW9J64i6a1FxpmoI


“Nigdje bošnjačka stradanja u 20. stoljeću nisu tako vidljiva kao u istočnoj Hercegovini, području općina Trebinje, Ljubinje, Nevesinje, Bileća i Gacko. Prvi i Drugi svjetski rat, te ovaj posljednji u raspadu Jugoslavije, bili su pogubni za bošnjačku populaciju navedenih općina. Ona je iz svakog rata izlazila brojčano manja, nezaštićenija, osamljenija i za migraciju spremnija. Brojke o tome najbolje svjedoče. Poslije Drugog svjetskog rata statistički gubici bošnjačkog stanovništva, prema popisu iz 1948. godine, bili su od 50 do 80%. Trebinje je izgubilo 50% muslimanskog stanovništva. Na popisu iz 1931. godine bilo je 5.539 muslimana, a 1948. godine 2.805. Gacko je 1931. godine imalo 5.724 muslimana, a 1948. 2.980, što je gubitak od 50%. Bileća je imala manjak za 60% jer je 1931. godine bilo 3.702 muslimana, a 1948. svega 1.785. Najgore je prošlo Ljubinje s gubitkom od skoro 80% muslimanskog stanovništva, budući da je 1931. bilo 2.015 muslimana, a 1948. svega 375. Nevesinje je bilo bez većih varijacija u ova dva popisa. Bošnjački ratni prognanici, muhadžiri, nisu se u Hercegovinu vraćali nego su zaposjeli nova i za njih sigurnija te etnički homogenija bošnjačka područja. I pored toga komunistička vlast je sebi svojstvenim metodama i politikom bratstva i jedinstva učinila velike napore na revitalizaciji Bošnjaka istočne Hercegovine, pa su oni u popisu iz 1991. godine činili dobru trećinu u ukupnom stanovništvu pomenutih općina.

U trebinjskoj općini je po zadnjem popisu živjelo Muslimana 5.571, u gatačkoj 3.858, nevesinjskoj 3.313, ljubinjskoj 332 i bilećkoj 1.947. Nakon posljednjeg rata egzaktnih podataka o broju Bošnjaka u ovim općinama još nema, budući da su različita dvojenja i nacionalna kalkuliranja o popisu stanovništva. Bio on danas ili sutra, bošnjačko prisustvo ili neprisustvo u istočnoj Hercegovini se ni na koji način ne može nacionalno instrumentalizirati iz jednostavnog razloga: tu Bošnjaka skoro da i nema. Ako među stalnim povratnicima računamo samo ona lica koja u mjestu povratka i trajno borave, spavaju, onda možemo reći da je takvih u Trebinju par stotina, u Gacku ispod stotinak, u Bileći i Ljubinju samo po nekoliko porodica, da brojeve i ne spominjemo, te u Nevesinju nekoliko stotina. Sveukupno hiljadu duša”.Ovom spisku gradova vec sad mozemo dodati:Zvornik, Bratunac, Srebrenicu, Visegrad, Focu, Doboj, Modricu, Brcko, Bos. Gradisku, Prijedor, Banja Luku itd,itd.


U kojoj mjeri se srpski nacionalizam bio infciran mrznjom prema muslimanima, nalazimo u raznim dokumentima, korespondencijama . Milos Jovanovic, komandant Ozrenskog cetnickog korpusa 13.februara 1943. Godine, pise komandantu Zenickog cetnickog odreda Golubu Mitrovicu:
http://www.malasrpskaprodavnica.com/user/include/011/images/items/subara_sa_kokardom.jpg


"Sjetite se velike borbe za oslobodjenje pod vodstvom velikog Karadzordza. Srbija je bila puna Turaka (muslimana) u Beogradu i ostalim srpskim varosima. Strsile su muslimanske munare, a pored dzamija su muslimani vrsili svoja smrdljiva pranja, kao i sad u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana je bilo tada preplavilo i nasu domovinu, a prodjite danas kroz Srbiju necete nigdje naci niti jednog muslimana, necete naci cak ni njihovog groba, ni jednog siljka (nisana-nadgrobnog spomenika), jer je svjesni sprski narod jos davno sve to zbrisao sa zemlje zive, a isto tako dosljedno i potpuno unisten je i posljednji trag mrskog muslimana, te je srpski narod ostao cist, sposoban za velika djela balkanskog i svjetskog rata za oslobodjenje svih srpskih zemalja. To je najbolji dokaz i jamstvo da cemo uspjeti u ovoj danas svjetskoj borbi i da cemo istri***iti sve muslimane iz nasih krajeva. Nijedan musliman nece moci medju nama ostati."

Ova politika se uporno provodi, gradovi se "oslobodjaju" od domicilnog stanovnistva a kad se grad etnicki ocisti od Bosnjaka, onda na scenu stupaju oni koji za sve okrivljuju Bosnjake, navodeci bezbroj izmisljenih razloga. Evropa ce suditi ovim zlocincima ali nista nece uraditi da se protjerani vrate na svoja ognjista, jer je i sama saucesnik u svemu a sto se najbolje vidjelo u poslednjem ratu.

bh ultimativ
08.04.2011., 09:56
Sta zaboravljaju Bosnjaci?

Bosnjaci su zaboravili da ih u nekim dijelovima BiH gotovo i nema vise iako su nekad cinili vecinu. Najbolji primjer je Istiocna Hercegovina kako neki dan u Nezavisnim novinama Banja Luka napisa Prof. Dr. S.Filandra

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQoZT2jIPgAvfDc-0REchU0-http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9w75qGfyek87qYCprJDj9BLqjNT10z ZarwZqFLqrnW9J64i6a1FxpmoI

U kojoj mjeri se srpski nacionalizam bio infciran mrznjom prema muslimanima, nalazimo u raznim dokumentima, korespondencijama . Milos Jovanovic, komandant Ozrenskog cetnickog korpusa 13.februara 1943. Godine, pise komandantu Zenickog cetnickog odreda Golubu Mitrovicu:
http://www.malasrpskaprodavnica.com/user/include/011/images/items/subara_sa_kokardom.jpg



Ova politika se uporno provodi, gradovi se "oslobodjaju" od domicilnog stanovnistva a kad se grad etnicki ocisti od Bosnjaka, onda na scenu stupaju oni koji za sve okrivljuju Bosnjake, navodeci bezbroj izmisljenih razloga. Evropa ce suditi ovim zlocincima ali nista nece uraditi da se protjerani vrate na svoja ognjista, jer je i sama saucesnik u svemu a sto se najbolje vidjelo u poslednjem ratu.

Tacno tako hile@,upravo to je to...ovdje je sve receno.:(
Na nasu zalost ali ovo je sve istina.

Ahbab
10.04.2011., 01:10
Da li su Srbija i Hrvastska garant mira i stabilnosti u BiH ili su zbog svog ponasanja u BiH natjerane da potpisu akt kojim se obavezuju na postovanje kontinuiteta, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti BiH?




Autor teksta, Z.Dizdarevic

http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/zija%20osnovna.jpg
Ta­dić po­nav­lja da je Srbi­ja ga­rant Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma. O to­me ne­ma ni ri­ječ u ovom međuna­ro­dnom pra­vnom i po­li­tičkom aktu. Re­pu­bli­ka Bo­sna i Her­ce­go­vi­na (ko­ja po Dej­ton­skom us­ta­vu kao država ima sa­mo na­ziv Bo­sna i Her­ce­go­vi­na), Re­pu­bli­ka Hrvat­ska i Sa­ve­zna Re­pu­bli­ka Ju­go­sla­vi­ja (čiji je međuna­ro­dno pri­zna­ti slje­dbe­nik Srbi­ja) su (sa­mo) po­tpi­sni­ci spo­ra­zu­ma. Su­sje­dne države ni­su ni­ka­kvi ga­ran­ti (ma­da se i u Za­gre­bu vo­le ta­kvim pred­stav­lja­ti) Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma, već su zbog svog po­na­ša­nja u ra­tu pre­ma BiH na­tje­ra­ni da po­tpi­šu akt ko­jim se oba­ve­zu­ju na po­šti­va­nje kon­ti­nu­ite­ta, su­ve­re­ni­te­ta i te­ri­to­ri­jal­ne cje­lo­vi­tos­ti BiH. Ta­ko se u čla­nu 1. Op­šteg okvir­nog spo­ra­zu­ma za mir u Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni kaže, uz os­ta­lo, da će se stra­ne (tri ze­mlje po­tpi­sni­ce) uz­držati "od bi­lo ka­kvih akci­ja, pu­tem pri­je­tnje ili upo­tre­be si­le ili na bi­lo ko­ji dru­gi način, pro­tiv te­ri­to­ri­jal­nog in­te­gri­te­ta i po­li­tičke ne­za­vi­snos­ti Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne ili bi­lo ko­je dru­ge države". Ov­dje je prven­stve­no ri­ječ o odno­su su­sje­da pre­ma BiH, jer BiH ni­ti je po­ka­zi­va­la ni­ti po­ka­zu­je bi­lo ka­kve agre­si­vne na­mje­re pre­ma Srbi­ji i Hrvat­skoj.

U čla­nu 10. tog spo­ra­zu­ma pi­še: "Sa­ve­zna Re­pu­bli­ka Ju­go­sla­vi­ja i Re­pu­bli­ka Bo­sna i Her­ce­go­vi­na pri­zna­ju je­dna dru­gu kao su­ve­re­ne ne­za­vi­sne države unu­tar nji­ho­vih međuna­ro­dnih gra­ni­ca". Pre­ma to­me, Srbi­ja (kao na­slje­dni­ca SRJ) pre­ma Dej­ton­skom spo­ra­zu­mu ne­ma ni­ka­kvih pra­va pre­ma bh. državi već sa­mo oba­ve­ze.

Upo­tre­ba ter­mi­na ga­rant je ele­ment pa­ter­na­lis­tičke po­li­ti­ke iz Beo­gra­da i Za­gre­ba s na­mje­rom da se iz to­ga izvo­di i pra­vo na za­šti­tu in­te­re­sa bh. Srba i Hrva­ta, ko­jih se ta­ko tre­ti­rao kao di­ja­spo­ru i na­ci­onal­ne ma­nji­ne, a ne kon­sti­tu­ti­vne bh. na­ro­de.

Da tra­je in­ter­ven­ci­onis­tički na­gon u Srbi­ji pot­vrđuje Ta­dićevo upo­zo­re­nje: "Ka­da je u pi­ta­nju BiH, sve pro­mje­ne su za Srbi­ju pri­hva­tlji­ve ako su izraz do­go­vo­ra dva en­ti­te­ta i sva tri na­ro­da. Bi­lo ko­je rje­še­nje ko­je je re­zul­tat na­me­ta­nja je ne­pri­hva­tlji­vo".

Šta ima da Srbi­ji bu­de pri­hva­tlji­vo ili ne­pri­hva­tlji­vo bi­lo šta što se tiče unu­traš­nje or­ga­ni­za­ci­ji bh. države? To je be­sra­mno mi­je­ša­nje u unu­traš­nje uređenje su­sje­dne ze­mlje po­zi­va­njem na Dej­ton­ski spo­ra­zum, a ko­ji upra­vo bra­ni "po­li­tičku ne­za­vi­snost" BiH.
Arhiva oslobodjenja






Strah i mržnja: Bošnjaci kao žrtve antiislamskog lobija
http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRP4CiAm4DKqeH4_hFEWHetnw9e-mLg_dieV3-4LdbD3XAMxJUvtANDLw

Svjedočenje bivšeg američkog predsjednika Bila Clintona u knjizi historičara Taylora Brancha ("The Clinton Tapes: Wrestling History with the President") odgovorilo je na ključno pitanje: Zašto su Bošnjaci ostavljeni na milost i nemilost srpsko-hrvatskih fašista i zašto su bili na rubu istrebljenja 1992-1995.

U svom svjedočenju Clinton potvrđuje da je Bosna i Hercegovina, odnosno bošnjački narod, u proteklom ratu ostao bez prave pomoći zbog straha Evrope od muslimanske države na njenom tlu!

- Francuski predsjednik Francois Mitterrand rekao je da muslimanskoj državi nije mjesto u Evropi;
- Britanski zvaničnici govorili su o bolnoj ali, kako je rečeno, stvarnoj kršćanskoj Evropi;
- Njemački kancelar Helmut Kohl je ipak želio pomoći Bošnjacima i podržavao je ukidanje embarga na oružje, što nije uspjelo, jer Njemačka nije imala mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a.
Sada je sve jasno bez nedoumica
Zašto se Evropa oglušila na bošnjačke vapaje?
Zašto Ujedninjeme nacije (UN) nisu ispunile svoju obavezu i zaštitile stanovništvo zaštićene zone Srebrenica?
Odgovor glasi: "Zbog postojanja straha, odnosno mržnje prema islamu."
Arhiva,Bosnjaci net

Bosnjaci bi bili jako naivni ako bi vjerovali svemu onome sto im pricaju politicari Zapada.Njihoiv stav je jasan kad su u pitanju muslimani Evrope pa i Balkana.Sveti ih na vjersku zajednicu i ograniciti na sto manji prostor,optuzivati ih uvijek za ekstremizam, terorizam itd, sto sa sada uporno cini, ne samo od politicara iz RS nego i od onih od kojih to nismo cekivali.Najbolji primjer Josipovic i Tadic.

bh ultimativ
10.04.2011., 10:13
Da to je to Hile@,nazalost ali u pravu si.
Nikad Srbija a vjerovatno i Hrvatska nece prestat igrati svoju pokvarenu igru prema Bosni i Hercegovini.Srbija sigurno nece.

I uvijek ce se opozivati na nekakve "Srbe i Hrvate" u Bosni i Hercegovini....a ustvari su to Bosanci pravoslavci i katolici.

"Srbi i Hrvati" im trebaju da bi handrili Bosnu i Hercegovinu za sve vjekove.To je sva poenta problema.:bih:

Ahbab
12.04.2011., 01:23
Omer pasa Latas

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/21/Omer_Pacha.jpg/180px-Omer_Pacha.jpg

O Omeru pasi Latasu manje vise znamo sve. Rodjen je 1806.godine.Bio je oficir u Austro-Ugarskoj vojsci kao i njegiv otac.I otac i sin a posebno otac bili su strastveni kockari.U kocki nekad dobijas nekad gubis.Kad su izgubili veliki novac odlucili su da olaskasju vojnu kasu, zbog cega je mladi Latas 1825.godine morao da bjezi preko granice u Otomansko carstvo.Dosavsi u Banja Luku zaposlio se kod uglednog trgivca Alije Bojica kod koga je i stanovao.Bio je jako vrijedan i imao je izuzetno dobar odnos prema Aliji i njegovoj hanumi koju je nazivao majkom.U Banja Luci se osunetio i presao na Islam. Aliji kao iskusnosm covjeku nije bilo tesko primijetiti da je mladi Latas bistar i obrazovan, pa mu je savjetovao da da ide u prestonicu Osmanskog carstva a da ce mu on preko prijatelja pomoci da se tamo lakse snadje.

Dogovoreno i ucinjeno.Latas je stigao u osmasku prijestonicu i ubrzo postao ucitelj crtanja tadasnjem prestolonasledniku Abdul Medzicu.Kad je Abdul Medzid zasjeo na celo Osmanskog carstva odmah ga postavlja za svog savjetnika, da bi kasnije krenula i druga unapredjenja ali ne zbog prijateljstva sa Abdul Medzidom, nego zabog svojih vojnih sposbnosti.

Omer-pasa Latas umro je u Istanbulu 1871, u sezdeset petoj godini. Zna se da je imao nekoliko zena i da je ostavio brojno potomstvo. Latasi iz sremskih Sasinaca koji su se tu naselili iz Like ne znaju nikog od njih.

Nije tacna ona pretpostavka koju navode neki autori, da se Latas u Banja Luci mozda i ozenio. Latas je u Banja Luci presao na islam i u skladu sa islamskom tradicijom se osunetio.

O Omer pasi Latasu pisao je IVO ANDRIC, nedovrseni roman kako neki kazu. Vrijedi procitati iz samo jednog razloga. I. Andric je mastor u opsivanju likova. I tako dok je opisao kako je izgledao Omer pasa Latas, kakav je imao stasa a kakav pas, kakav pogled a kakav glas, kako mu je izgledala zena a kako njegov kuhar itd, u tome romanu dodje kraj, bar po mom miljenju, iako neki tvrde da je to njegov nezavrseni roman. Navodno je ostao nezavrsen, jer Andric nije mogao da pise o Latasu kao konvertitu, sobzirom da je to i sam bio. Da li je tako ili nije, najbolje zan sam Andric.

Prof.Dr. GALIB SLJIVO,istoricar, universitetski profesor iz Banja Luke, jos prije poslednjeg rata, takodje je napisao knjigu “Omer pasa Latas”. Knjigu vrijedi procitati, jer je lijepo napsiana na osnovu istrojskih dokumenata.

RASID KADIC knjizevnik iz Sarajeva, takodje je napisao podugu poricu pod naslovom” Pasa Latas”. Iz te poduze price napravio sam kraci izvod ali svima preporucujem da to procitaju. Tu ima dosta istrojske gradje ali i lijepih knjizevnih opisa.Osim toga tu je jos nekoliko izuzetno dobrih prica, interesantnih kako za odrasle tako i za ucenike srdnjih skola.

Evo kraci izvod iz price Rasida Kadica, knjizevnika iz Sarajeva "PASA LATAS"


Rasid Kadic, Pasa Latas, kraci izvod iz price

http://www.camo.ch/Images/Latas3.jpg

Poslije kratkog zadrzavanja u Travniku, koji je prezivljavao svoje poslednje vezirske dane, jer je vezirska stolica uskoro trebala biti prenesena u Sarajevo, Latas je krenuo prema Banja Luci. Nakon dvadeset godina ponovo se vraca u grad za koji su ga vezale mnoge uspomene.Tu u Banja Luci nasao je ne samo sigurno utociste, nego i vise od toga: topli dom hadzije Bojica u kojem je zapoceo prve sitne koracice u susret slavi koja ga je cekala. Sjecajuci se sad tih davno prohujalih dana, bio se raznjezio. Ucinilo mu se da u jednom trenutku cuje brizni glas hadzinice dok ga pita: “Omerice, sine, jesi l’ se umorio?” Tako ga je obicno docekivala kad bi se pred aksam vracao iz hadzijina ducana.

“Da li je jos ziva?”- izgovori poluglasno, nasto se adjutant nagnu u sedlu i upita: ” Pasa hazretleri, nesto ste rekli?...?
“Ne, samo tako….” - odmahnu on rukom i pobode konja.

U Banja Luci mu je priredjen vanredan docek . Ni traga o nekoj buni, osim pojedinacnih glasina, da je tu i tamo narod uznemiren, jer ga podbadaju poznate bundzije i nezadovoljnici. Dapace, dolazili su brojni Krajisnici iz raznih krajiskih gradova da bi izrazili svoju vjernost i poslusnost sultanu, kao i sprmnost da prime Tanzimat. Neki su mu cak i ruci prilazili. Oprezni i nepovjerljivi Latas bio se i sam raskravio.

Onda su mu donijeli vijest koja ga je posebno obradovala: da su u domu hazije Bojica svi zivi i zdravi i da ga zele vidjeti i pozdraviti.
Porucio je da ce ih posjetiti.

Preko kaldrmisane avlije u Bojica kuli bili su prostrti cilimi. Svi ukucani izasli su na avliju da ga na nogama docekaju. Hadzijini sinovi bili su se davnio pozenili i kucna celjad se gotovo utrostrucila. Hadzija se jos uvijek krepko doimao, mada je bio posve osijedio i staracki se srastao. Hadzinica sicusna starica, cekala ga je u kuci, jer vec poodavno nije mogla na noge.

Latas se pojavio u punom sjaju. Dojasio je s pratnjom i pred avlijskim vratima sjasio, pa u pratnji adjutanta usao u avliju. Uzbudjenog hadziju toplo je zagrlio, a hadzijini sinovi, njegovi nekadasnji ucenici, izljubili su ga u ruku dok ih je on radoznalo gledao.

Masallah, tesko bih vas prepoznao! Ostavio sam vas kao djecake, a sad ste, sigurno , vec odavno ocevi !..
Ti si Husein, a ti Mehmed, jel tako?”
“Jok pasa, ovo je Mehme, a ovaj drugi Husen – ispravi ga hadzija, nasta se Latas slatko nasmija.
A ovo su pasa, njihova djeca, a moji unici. A ovo su mi biva snahe……”.- pokaza hadzija na mladjariju i nevjeste.

“Masallah, masallah, puna kuca celjadi!....... A mati, gdje je mati?” – okrenu se Latas, ocima trazeci hadzinicu.
“Sijeda je u kuci.Noge su je izdale, pa nije mogla da te na avliji doceka. Nemoj joj zamjeriti. A jedva ceka da te vidi.

Latas se okrenu adjutanti prisapnu mu da daruje djecu, a onda podje u kucu.
Cim je usao hajat, osjeti onaj dobro mu poznati miris anduza koji je hadzinica uvijek stavljala u magalu i kojim je kuca stalno odisala.
“Mati! Gdje si mati?”…..- viknu i zastade na hajatu

“Evo me evo!”.... dopre tih glas iz susjedne odaje.
Zastao je uzbudjen kad ju je ugledao. Sjedila je poput paucka na siltetu ispred secije, u bijeloj keranoj samiji na glavi. Lice joj je bilo iskopnjelo i staracki bijelo, a malo rumeni na jabucicama ispod ociju, punih brizne topline.

“Mati!” - uzviknuo je i prisao joj, prignuvsi se da je poljubi u ruku.

Gledala ga je u nodoumici…… “Ja sam Omerica, tvoj Omerica!
Jos uvijek ga je u nedoumici gledala

Zar je to njezin Omerica? Zar ovaj zlatom okiceni tudjinac s progrusanom kosom i u naukrug podrezanom bradom, sa zlatom sabljom o bedru i bijelim rukavicama na ruci…. A gdje su mu one crne caksire i sareni pojas u koji se uvijek utezao?...... Jok, nije to on ,nije!...... Pa i glas mu je drukciji, hrapav….

“Sta je mati? Zar me neces poljubiti?.... pitao je s veselim prijekorom u glasu.

“Jok, nisi ti moj Omerica!”…..sapnula odmahujuci glavom.

“Ama mati!”

“Skini to s glave i sagni se!”…rekla je nekako strogo.
Poslusao je.Skinuo je fes i sagnuo se, prmaknuvski glavu njezinom krilu.
Hadzinica poce prostima prebirati po njegovoj progrusanoj kosi. Kao da nesto trazi. Najednom se strese i suho zaplaka, privijajuci ga uz sebe.
“Omericem sine! Ziv ti meni bio.Sad vidim da si ti.

Davno, prije dvadeset i vise godina, jedne ramazanske veceri, dok je hadzinica priprermala iftar, htio je da se nasali s njom. Napravio je prskalicu, zapalio fitilj i bacio je na pod, praveci se toboze nevjest.. Prdskalica je poput puske odjeknula, a on prsnuo u smijeh. Preplasena hadzinica, koja je tog casa drzala masice u rukama, snazno je zamahnula i udarikla ga po glavi. Oboje se nakon toga vrisnuli: on od bola a hadzinica od straha kad je ugledala krv koja ga je oblila, jer su mu se masice bile duboko usjekle u kozu. Otada mu je ostao stalan biljeg na glavi po kojem ga je hadzinica sada prepoznala.

“Omerice sine, da sam te u putu srela nikad te ne bi prepoznala! – njezno mu je tepala, zagledajuci mu se u oci, privijajuci ga uza se.

Rastajuci se od hadzinice, poljubio joj je ruku i obecao joj da ce je opet pohoditi. Pri tome joj je darovao skupocjen tespih.

“Mati ovo ti je da me se svaki dan sjetis” , rekao je i zagrlio je.

“Hocu, sine, hocu! Hajede s hajrom. I cuvaj se! Ne daj, sine, da neko na te zaplace!....”

Oprastajuci se sa ostalim ukucanima, jos uvijek mu se cinilo da cuje kako mu hadzinica govori: “Ne daj, sine, da neko na te zaplace!.....”
Uzjasivsi, jos jednom je bacio pogled na brojne ukucane, koji su bili izasli na sokak da ga isprate. Nevjeste su drzale djecu u narucju.Jedno dijete je glasno plakalo.

Boze - pomisli on – koliko ih je. Njih dvoje staraca vec su na izmaku, ali dosli su i dolaze drugi. Kako se ljudi brzo smjenjuju! Tako ce uskoro biti i sa mnom. I zasto sam uopce i dolazio u Bosnu. Sta ja tu trazim? Nije li sve skupa besmisleno i suvisno?.....Kako me je samo ova dobrodusna starica izbacila iz ravnoteze. Kako me je samo………”

Te malodusne misli na cas ga obuzese, pa u zelji da im se otme i sicupa, snazno pobode konja, koji se prope i jurnu. Iznenadjena pratnja u cudu zastade, pa onda i oni natisnuse za njim.

Ahbab
15.04.2011., 01:54
Imao sam namjeru prezentirat biografiju sarajevskog knjizevnika Rasida Kadica ali to bi mi oduzelo puno vremena.Kazem sarajevskog jer za njega zna jedan broj Sarajlija a dalje od Sarajevo rijetko da je neko cuo za njega.Tome se ne treba cuditi jer ovaj po mom misljenju veoma dobar knjizevnik, nije uvrstavan u nastavne planove i programe osnovnih i srednjih skola. Zasto, to je posebna prica ali nije jedini. Slicnu sudbinu istina malo bolju imao je i Ahmed Hromadzic, danas mozda jedan od najboljih piscima za djecu, ne samo na prostoru bivse Yu nego i Evrope. Oni koji sumnjaju u istinitost moje tvrdnje, nek navrate u prvu knjizaru i kupe knjugu "Patukjak vam prica".Knjiga nije skupa samo 18 KM.Prvo nek sami procitaju pricu "Slavujeva pjesma" ili "Pjesma slavuja" a onda nek to prvom zgodnom prilikom procitaju svome sinu ili kcerki.Eto prilike da vam djeca pocnu pokazivati interes za knjigu.

Ali vratimo se mi Rasidu Kadicu sarajevskom knjizevniku.Bosansko kulturno drustvo u SR Njemckoj i Bosanska rijec stampali su sve mi se cini 21 ili 22 knjige bosanske knjizevnosti. Jedna od knjiga je Iz stare mahale", knjizevnika Rasida Kadica.Tu je objavljeno nekoliko njegovih prica: Poslednji Lubo, Zmija, Sijelo u Dzenetica konaku, Iz stare mahale, Sejtan, Carev imam, Bajraktar i Pasa Latas.

Proslom prilikom sam napravio izvod iz njegive price Pasa Latas a ovom prilikom napravio sam kraci izvod iz price Poslednji Lubo.Svakome bih preporucio da procita njegove price, kako zbog jezika koji smo davno zaboravili, tako i zbog nacina opisa pojedinih dogadjaja , opisa koji karakterizira bosnjacki nacin razmisljanja.Naravno iz ova dva izvoda mi ne mozemo steci prava slika o knjizevniku ali mozemo pokazatii nteres da to spoznamo .



Rasid Kadic, Posljednji Lubo

Umro hadzija Lubo! Kucnulo ga u ducanu! - brzo se pronio glas i za tren oka obigrao carsiju. Ama, je l' tako ti Boga? Ma ko bi rek'o. A cinilo se da je zdrav ko' drijen! Jah - h, sto ti je hudi insan: sad jest, sad nije..... Alah rahmetejle. Sutradan su ga ukopali u haremu Lubine dzamije, gdje su se i ostale Lobe kopale..... Dzenaza je bila brojna, a na kaburu je ucilo sedam hafiza.

E da mu nije Salke, zatrle bi se i Lube! Ko ' i mlogi. A, nako kol' ko se vidi, momak je hairli, brez ikakve besposlice, mada ga je hadzija i previse stezo. Maknuti mu nije dao. A ne valja br'te ni to. Ne treba ni u cemu prigonit'! Sad ce on, bezbeli, preuzet' ducan? A ko bi drugi? Jah, sto kazes, nejma ko.(............)


Premda sada samostalan i svoj na svome, Salko je jos uvijek zivio pod nevidljivom hadzijenom sjenom i stegom, osim sto se kod kuce glasnije govorilo i slobodnije ponasalo. Hadzinica se stalno nadala i cekala da joj se sin zagleda i ozeni, pa da i ona dobije snahu i da joj unuce u cardaku zaplace, ali sudeci po Salki nije bilo kakva znaka da ce se to uskoro dogoditi. (.........)

Tog jutra Salko je bio ostavio mimka u ducanu i posao na Hiseta da pokupi kiriju u velikoj bosanskoj kuci, koju je hadzija bio poodavno kupio. Prolazeci pored gositionice "Bijeli konj: i ovaj puta se zagledao u limenu tablu iznad vrata gostionice, na kojoj je u bojama bio naslikan veliki bijeli konj, propet na straznje noge, a do konja, s bicem u ruci prelijepa djevojka u kratkoj suknjici i u crvenim cizmiama, zanosno se smijeseci sa slike. Jos onda, kad je kao dijete vidio tu sliku, a odtada je proslo dvadeset godina, uvijek mu se cinilo, da djevojka bas u njega gleda, i da se bas njemu osmjehuje. Lice joj je bilo rumeno, ruke punacke i obnnazene, a oci plave i vesele, da se cinilo da ce sad progovoriti. Samo, ovaj put, osim djevojke na slici, pred vratima gostionce stajala je ista takva djevojka, u istim crvenim cizmicama i suknjici do iznad koljena. I ruke su joj bile pune i obnazene, a osmjeh koji mu je uputila, dok je namjestala stolice oko stolova iznesenih pred gostionicu, posve ga zbunio.

No, Bosnjak - ember, djera ides?... Dodji! zacvrkutala je i bijelom salvetom vragolasto udarila po stolu.- Dodji! Dodji! Osjetio je kako ga je nesto toplo zapljusnulo, pa se zbunjen osmjehnuo i odmahnuo glavom. Njezin glas i smijeh koji su ga pratili zvonili su mu u usima. (........)

No, Bosnjak dodji! Maruska tebe ne bude pojela! Pijes mene jedno pivo!...... I, drzeci ga kao dijete za ruku, uvede ga u praznu gostionicu, u kojoj ga doceka hladovina i mlak vonj alkohola. Pijes jedno pivo? Kriglo ili cizma? On sleze ramenima i zbunjeno sjede. Gledala ga je nasmijano, dok su joj zlatne iskrice blistale u ocima. Zubi su joj bili bijeli zdravi. A kad natoci dvije krigle piva i spusti ih na stol, zapahnu ga miris koji je dopirao iz njene kose i njedara. Nije to bio onaj poznati mu miris djul-jaga , vec neki drugi kojim su mirisale Svabice kad bi svracale u Bezistan.

Eljem, Bosnjak, zifjela! kucnu djevojka kriglom o kriglu i otpi, dok ga je izazovno gledala i vrhom cizmice draskala po nozi. A ti nisi pila?- upita ga i dohvati kriglu, pa mu je prinese usnama. (..........)


Ja Maruska, a ti? Kako tvoje ime? Salih..... Salko...... sapnu on i proguta pljuvacku. Kako rekla: Salgo.....? To kao Sandor, ne?..... Reci kad opet doci? Djevojka ga pri tome zagrli, i vrelim dahom pomilova po obrazu. On osjeti oblinu njenih grudi, i ucini mu se da ce se ugusiti. Krvotok mu je mahnito udario. Kako ti lep...., kako ti lep! - tepala mu je mazno priljubljujuci se uz njega. Reci kada budes dosla. Doci cu..... Ovu noc? Cim mognem promuca on i izvadi deseticu pa je spusti na sto. To moje? On klimnu glavom. Ja tebe zato poljubiti! - pa ga cmoknu u obraz i grleno se nasmija.

Ahbab
16.04.2011., 04:07
Sta tvrdi americki vidovnjak.Da li ce Japan dozivjeti sudbinu Atlantide? Tajne sifre koje nikad nisu dekodirane.


Zlokobno proročanstvo: Tone li Japan poput Atlantide?

Američki vidovnjak i iscjelitelj Edgar Cayce umro je 1945. godine, a za sobom je ostavio nekoliko uznemirujućih proročanstava. Jedno od njih je da će Japan potonuti poput Atlantide. Ostvaruje li se njegovo proročanstvo?

O ovoj fascinantnoj ličnosti, koja je navodno posjedovala paranormalne sposobnosti, napisano je preko 300 knjiga. Osim što je vjerovao u reinkarnaciju, tvrdio da može stupiti u kontakt sa duhovima i liječio ljude, vjerovao je i u postojanje Atlantide, napredne civilizacije koja je izbrisana sa lica Zemlje, a čije duše još uvijek boravi među nama, piše Net.

Osim toga, predvidio je da će, poput Atlantide, i Japan progutati more, a isto će se dogoditi i sa zapadnom obalom SAD-a. Naravno, pouzdanost njegovih predviđanja nemoguće je procijeniti dok se ne ostvare, ali posljedice nedavnog potresa u Japanu ukazuju da je Cayce možda stvarno imao paranormalnih sposobnosti.

Ali, čak i u slučaju da je bio prorok, imao uvid u duše Atlantide i liječio ljude, šta njegovo proročanstvo znači za Japan? Jesu li posljedice nedavnog potresa toliko fatalne da će Japan odjednom naprosto potonuti?

Stručnjaci se slažu da čak i kada bi posljedice potresa bile tako užasne, one se ne bi manifestovale preko noći. Smatraju da bi to bio proces koji bi trajao hiljadama godina. Znači li to da Japanci mogu mirno spavati?

Snimke iz Japana baš ne ulijevaju sigurnost. Stalno pomicanje i "disanje" tla svakodnevno uznemiruju stanovnike, a pogledajte kako to izgleda iz neposredne blizine:

24 sata



http://www.youtube.com/watch?v=lO401OGheDA&feature=player_embedded




Tajne šifre koje nikad nisu dekodirane

Šifriranje i dešifriranje postoji od davnih dana, neki kodovi su tako dobro osmišljeni da ih do dana današnjeg nitko nije pročitao

Različite metode kriptiranja počele su se razvijati vrlo rano. Stari Egipćani su, na primjer, robovima tajne poruke urezivali u kožu obrijane glave, čekali da kosa ponovno naraste te robove poslali da prenesu poruke odabranim osobama. Brojni kodovi iz cijelog svijeta u međuvremenu su pročitani, ali su neke šifre ostale pravi misterij do dana današnjeg:
Kryptos
Kameno-drvena skulptura prepuna slova koju je izradio američki umjetnik James Sanborn nalazi se na ulazu glavne zdrave CIA-e. Od postavljanja 1990. postoje brojne kontroverze o značenju natpisa koji se sastoji od četiri dijela. Tri su dešifrirana. Prvi znači BETWEEN SUBTLE SHADING AND THE ABSENCE OF LIGHT LIES THE NUANCE OF IQLUSION (Iqlusion označava "Illusion" i "IQ"). Treći dio poruke je pogrešno napisan citat arheologa Howarda Cartera koji je 1923. otvorio grob Tutankamona. Četvrti dio je velika nepoznanica. Sanborn tvrdi da sva četiri dijela čine jednu smislenu poruku koju je otkrio tadašnjem direktoru CIA-e Williamu Websteru.
Disk iz Phaistosa
Talijan Luigi Pernier pronašao je 1908. na Kreti disk s šiframa s obje strane. Utisnuti simboli prikazuju dijelove tijela. životinje, oružje i biljke, grupirani su u četverokute i spiralno raspoređeni po disku. Tekst nikada nije u potpunosti dekodiran, a upitna je i svrha kao i podrijetlo diska. Neki čak tvrde da se uopće ne radi o slovima. Disk je širok 15 cm i nalazi se u Arheološkom muzeju u Grčkoj.
http://metro-portal.hr/img/repository/2010/12/category_top/800px-phaistosdisklarge.jpg
Linear A
Radi se o jednom od dva pisma koje je između 1700. i 1500. prije Krista korišteno na Kreti. Pisma su pojednostavljena verzija slikovitog pisma pa su nekadašnje slike pretvorene u crtice. Linear B je dešifrirano 1952., dok je Linear A još uvijek misterij. Pretpostavlja se da se radi o popisu vezanom za trgovinu.
Voynichev rukopis
Manuskript od 232 stranice nepoznatog podrijetla i starosti nazvan je po Wilfridu Michaelu Voynichu koji ga je 1912. pronašao u knjižnici jezuitskog generala. Tekst je napisan tajnim pismom, a pretpostavlja se da je autor dobro poznavao abecedu jer je pismo pisano lakoćom (što je pokazala analiza kvalitete pisanja odnosno brzina, trudu i krivulje). Rukopis je veliki izazov kriptografima, amaterima i profesionalcima, ali za sada nije dešifrirana niti jedna riječ. Original se čuva na Yaleu.
http://metro-portal.hr/img/repository/2010/12/medium/445px-voynich_manuscript_excerpt.svg.png
Chaocipher
John F. Byrne je 1918. izumio stroj za kodiranje Chaocipher kojeg je narednih 40 godina pokušavao prodati američkoj vladi. Uređaj nije bio veći od kutije cigareta i navodno je bio vrlo jednostavan za uporabu. Byrne je osobi koja dešifrira njegovu metodu kodiranja ponudio vrijednu nagradu, ali nitko nikada nije uspio "provaliti" tajnu.
D'Agapeyeffova šifra
Britanski kriptograf ruskog podrijetla Alexander D'Agapeyeff objavio je 1939. knjigu "Codes and Ciphers" u kojoj objašnjava osnovne metode šifriranja i dešifriranja. Na kraju knjige se nalazi niz brojeva koje je autor naveo kao vježbu za buduće kriptografe. Međutim, značenje je još uvijek nepoznato, a i sam Agapeyeff tvrdi da je zaboravio metodu kojom je kodirao poruku.
http://metro-portal.hr/img/repository/2010/12/category_top/agapeyeff.png

Ahbab
17.04.2011., 02:06
Kako se prikazuju Bosnjaci
Autor:Mr.F.Alispahic

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSG-9Kv6k2JsWKMfijz59_YCydN6937Fe58xH771fWop79ohNOvPnl BHA



Nacisti su u godinama prije holokausta njemačku štampu punili karikaturama Jevreja, koje su prikazivali kao podle, pokvarene, škrte, odgajajući ravnodušnost sa kojom će njemačka javnost u logore smrti ispratiti kolone jevrejskih civila. U svojoj biblioteci posjedujem jednu knjigu humorističkih bilješki i crteža koja je objavljena u Njemačkoj 1938., a koja obilije ovakvim sadržajima. Na sličan način je u srpskoj svijesti pripremana i svesrpska ravnodušnost na patnje bošnjačke žrtve. Bošnjaci su još od austrijskih vremena, u različitim formama, prikazivani kao ostatak jednog orijentalnog, neevropskog svijeta, čijim se nestajanjem - iseljavanjem, pokrštavanjem i ubijanjem – čisti evropski civilizacijski prostor. Onako kako je bijela Amerika ismijavala crnce, kako je nacistička Njemačka ismijavala Jevreje, e tako su ismijavani i satanizirani Bošnjaci. Tragično je, i zastrašujuće, što se ta praksa javnog ismijevanja Bošnjaka, recimo, putem šovinističkih viceva, preselila i u dejtonsku stvarnost. Kultura šovinizma je odgojila kritičnu masu Srba i Hrvata koji i danas vjeruju kako Bošnjaci zaslužuju lošije od njih, samim tim što su Bošnjaci manje vrijedni, pa im manje i pripada. Dejtonska šovinistička pomama danas rezultira i još jednom pojavom – da sami Bošnjaci, u velikom broju, počinju (ili ne prestaju) vjerovati da ne zaslužuju ravnopravnost

Kako se sirila Srbija



http://www.zum.de/whkmla/histatlas/balkans/sb1833.gif

http://www.zum.de/whkmla/histatlas/balkans/sb1881.gif


http://www.zum.de/whkmla/histatlas/balkans/serbia1914.gif



Ovako nesto svako bi mogao imati na svojoj kuci.Treba samo neko da pocne a onda ga slijede mnogi.Da li je investicija isplativa ili ne?


Turbine za vjetar u dvorištima i na krovovima

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/16/housewindturbinemd20110416001.jpg
Manja postrojenja za korištenje energije vjetra, snage od 100 watta pa do 100.000 watta, sve su popularnija. Smještena su čak na krovu kuća ili u dvorištima, pa se energijom vjetra opskrbljava cijelo kućanstvo. Budući da u svijetu još uvijek 1,5 milijardi ljudi živi bez struje, ova tehnologija ima perspektivu.

Monitor

Ahbab
18.04.2011., 04:11
Kratke zanimljivosti vezane za sadasnja desavanja.



New York Times: SAD traži zemlju koja će Gadafiju pružiti azil!?

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSTxvUPPbA_ZXUgnFYEeLqGCFNWal3CR 4hi-XYguEx2rEhAjtRPxv68ReI

U svome online izdanju od subote New York Times piše da SAD diskretno i oprezno "ispituje teren" kod vlasti pojedinih afričkih zemalja da li bi eventualno bile spremne da nakon što Muamar al Gadafi odstupi sa vlasti budu spremne pružiti mu azil. Međutim, prvi problem je što se Gadafi ustrajno protivi da odstupi sa vlasti. A drugi problem za provođenje ovoga plana Amerikancima predstavlja međunarodni kazneni sud u Den Haagu.
Naime u Den Haagu Gadafiju prijete sudski procesi, prije svega zbog napada njegovih trupa na civilno stanovništvo u vlastitoj zemlji, navodnih zločina za vrijeme oružanih sukoba koji još traju, ali mu prijeti i proces za napad na avion PanAm-a 1988. godine, koji se dogodio u blizini škotskog Lockerbiea. U tome napadu je tada poginulo 270 ljudi. Tako da bi se protiv Gadafija, ako zaista dođe do smjene vlasti nakon njegove 32-godišnje vladavine, mogla u Den Haagu podignuti optužnica za teške ratne zločine.

24 sata





Britanska vlada razmišlja o reformi nasljeđivanja
http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/17/unitedkingdom20110417001.jpg
Britanska vlada razmatra promjene u pravilima o nasljeđivanju monarha - ako prvo dijete princa Williama i buduće princeze Catherine bude djevojčica postat će kraljica bez obizira na to što će možda imati braću. Tradiciju da najstarije žensko dijete nasljeđuje tron samo ako nema braće smatraju pomalo zastarjelom.


Nobilo savjetuje obranu: Nađite prave krivce!

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/17/anto_nobilo20110417001.png Odvjetnik Anto Nobilo: "U slučaju Blaškića, razotkrio sam cijeli paralelni zapovjedni lanac, a nemojte zaboraviti da je i Blaškić bio zapovjednik položaja, praktički kao Gotovina te da mu se zapovjedna odgovornost predmnijeva." Blaškiću je kazna smanjenja sa prvotnih 45 na devet godina. Od 125 osuđenih osoba koje su uputile žalbu, svega 12 ih je uspjelo dobiti oslobađajuću presudu. Novi list (http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/Nobilov-savjet-obrani-Nadite-prave-krivce%21)...


Haag ne obeštećuje: Čermak neće dobiti niti kune što je nevin čamio

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/17/ivan_cermak_0220110417001.jpg General Ivan Čermak, koji je nedužan proveo gotovo četiri godine u haaškom pritvoru i još tri i pol u kućnom, za duševnu bol, enormne troškove odvjetnika i još veću izgubljenu dobit neće dobiti ni lipe. Da se suđenje odigralo u SAD-u, Čermak bi sada mogao tužiti Carlu Del Ponte i tražiti odštetu. Statut Suda nije predvidio naknadu za osobe koje su neosnovano lišene slobode. Jutarnji (http://www.jutarnji.hr/ivan-cermak--da-su-mu-sudili-kod-nas--dobio-bi-milijun-kuna--ovako-ni-lipe/939490/)...


Šok nakon presude: Kako je državna propaganda zatrovala narod

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/17/vlada20110417001.jpg "Tijekom višegodišnjeg trajanja suđenja trojici generala nismo uopće znali kako teče sudski proces, već nam se u medijima sve prezentiralo iz perspektive obrane. Kao što je vladajuća propagandna mašinerija godinama narodu govorila da hrvatskih zločina nije bilo, tako mu sada govori da je za te zločine osuđen čitav narod. Perfidna manipulacija, tako tipična za HDZ", Index




Vlajki: "Srbi su mi rekli da će radije pasti travu nego živjeti u Tuđmanovoj Hrvatskoj"


http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Analize/2007/slike/058.jpg

Sjećam se 1993. godine. Bio sam izašao iz Sarajeva vodeći konvoj od 2.000 ljudi prema Beogradu, od toga šezdesetak Jevreja. Nalazio sam se u hotelu "Toplice" kada mi je došla jedna srpska delegacija iz tadašnje Republike Srpske Krajine pitajući me što ja mislim o čitavoj situaciji. Rekao sam da nisam ideolog, nego naučni radnik, te da smatram da Zapad nikada neće dozvoliti komadanje Hrvatske i stvaranje na tom području srpske države. Istakao sam da će Hrvati krajnje zamrziti Srbe zbog teritorijalnog, ekonomskog i političkog komadanja Hrvatske. Zato bi bilo najbolje, nastavio sam, da hrvatski Srbi, koji su tada bili vojno premoćni, nađu neki povoljan modus vivendi sa Hrvatima i nastave živjeti u Hrvatskoj. Odgovorili su mi kako sam ja tek teoretičar, kako nemam pojma što su sve Hrvati učinili Srbima u Drugom svjetskom ratu "i kako će oni radije pasti travu nego živjeti u Tuđmanovoj Hrvatskoj".

24 sata

Ahbab
19.04.2011., 01:13
Hasko vaskrsnuce, pola Amerikanaca ne placa porez i kad ce Djapic otici u Jasenovac?


Haško vaskrsnuće

http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/Vildana.jpg
V.Selimbegovic
Može se priča o BiH i ovako postaviti: da li bi Dodik danas zakazivao referendum da su Evropa i SAD na vrijeme uočili Tadićeve dvostruke aršine? Da li bi HDZBiH i HDZ 1990 odbili učešće u vlasti Federacije da su Josipović i Kosorka malo rjeđe davali podrške Čoviću i Ljubiću? Upravo zato ovaj regionalni haos i ima šanse u haškom uskrsnuću. Ili, bolje rečeno, vaskrsnuću. Ne treba uostalom zaboraviti da - ma kakva ova i ovakva BiH bila - u njoj nakon prvostupanjske presude Rasimu Deliću nije bilo masa koje su izašle na ulicu da viču svi smo mi mudžahedini. Zločin je zločin i zahtijeva kaznu, ali i tačku na različita tumačenja naše nedavne ratne prošlosti.
Kraci izvod,Oslobodjenje



Pola Amerikanaca ne plaća porez, a najbogatiji plaćaju manje nego ikad

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/18/unclesam20110418001.jpg
Podaci porezne uprave u SAD-u pokazuju da oni najbogatiji plaćaju puno manje poreza na dohodak nego prije nekoliko desetljeća. Prosječan dohodak među 400 najprihodovnijih iznosi 345 milijuna dolara. Pored toga, predviđanja govore da 45% kućanstava u SAD-u neće platiti nikakav porez na dohodak za 2010. godinu, jer će se koristiti brojnim poreznim olakšicama.
Monitor



YAD NASHEM
http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTdMzuHFtbVmwMdgUUYxbtdbvKMgT1Il vAQqtemHszmKrUD2i0K"

U Jasenovac ću otići kad Srbija raskrsti s jasenovačkim mitom, jer bih u protivnom bio dijelom propagandističke mašinerije i specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata", odgovorio je Anto Đapić s proljeća 2007. godine, kad ga je na povratku iz Izraela novinarka "Slobodne Dalmacije" pitala zašto je otišao u Yad Vashem, a ne u Jasenovac. "Naše hrvatsko čovjekoljublje obvezuje nas izraziti žaljenje za nevine žrtve, ali smo istodobno obvezni voditi računa i o tome da se ta naša iskrena gesta ne zlorabi u propagandističke svrhe suprotne hrvatskim nacionalnim interesima. A upravo bismo takve učinke polučili da sam otišao u Jasenovac."
Kraci izvod, Nezavisne

Ahbab
20.04.2011., 00:44
F.Bacon, Gdje je istina, Jovan Deretic,Srbi Englezima posudili jezik,Zasto Bajaga ne bi trebao pjevati u Puli.



Gdje je istina?

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTZSrc7a_z7ijwsozaOlQrBOcE3fgkSu CP_5NeHRvJpfD5SFvKI9ogIsL0

Ljeta gospodnjega 1432.”, piše Bacon, “razvila se među braćom redovnicima diskusija oko pitanja o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnila je diskusija bez prestanka. Sve stare knjige i hronike bile su izvučene i pri tom se ispoljila jedna takva divna dubokoumna erudicija kao nikada na tom području. Na početku četrnaestog dana jedan mladi redovnik uglednoga porijekla zamoli svoje ugledne starješine da i on rekne koju riječ i na veliko zaprepaštenje diskutanata, čija duboka mudrost bijaše veoma uznemirena, on ih zamoli da riješe stvar na jedan vulgaran i nečuven način: naime, da otvore usta jednog konja, prebroje zube i nađu rješenje svog problema. Na to ostali osjećajući se duboko povrijeđeni u svom dostojanstvu, uz veliku galamu navališe na njega, izudaraju ga i izbace: ‘Jer,’ rekli su oni, ‘sigurno je sam sotona ponukao onog žutokljunca da spomene taj nečuveni, bezbožni put za pronalaženje istine, koji je u suprotnosti sa čitavim učenjem crkvenih otaca.’
Poslije još mnogo dana divlje svađe i diskusije, golub mira se spustio na naš skup i oni, svi kao jedan, proglase da će taj problem ostati vječita tajna zbog nedostatka historijskih i teoloških podataka o tome, te narede da se isto zabilježi.”
Za koga kongresmeni rade, Bosnjaci.net kraci izvod


U BiH slicnih rasprava na pretek kao: Da li je u BiH bio gradjanski rat ili agresija, da li je u Srebrenici bio genocid ili nije, sta hoce Hrvati, svoj entitet ili veca prava itd,itd


Jovan Deretic, Srbi Englezima posudili jezik?

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTt2L0xJ4iW93mEG-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTt2L0xJ4iW93mEG-http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT43aFi9hoCfqKFUKT94ql4RDOexjh6V eH0dFThttp://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRuliVp31R29PnPmS7pK3ABao8946aM0 kf8lGQ7ciZbr1JyeYqNRKCXAg

Istoričar Jovan I. Deretić na predavanju "Istorija Srba i Rusa", koje je održao u Višegradu, tvrdi da Srbi nisu na Balkan doselili u seobi Slovena, već su vijekovima tu živjeli. "Falsifikat da su Srbi odnekud doselili realizovala je u 16. vijeku Katolička crkva, i to učenje je kasnije i istorijski prihvaćeno", rekao je Deretić u ponedjeljak naveče na predavanju.On objašnjava da Srbi nisu najstariji narod na svijetu, ali da imaju najstariju kulturu, pa i jezik, iz koje su se razvili jezici ostalih evropskih naroda."U narodnom govoru engleskog jezika oko 50 odsto riječi ima srpski korijen", kaže Deretić, navodeći i primjer riječi "rum", što na engleskom znači soba, a na srpskom se prostorija ispod sobe u kućama naziva podrum.
Prema njegovim riječima, u Rumuniji je pronađena kamena ploča koja datira iz 6. vijeka prije Hrista na kojoj piše na srpskom jeziku:
"Ðede sin svog sina hoće državu.""Dušanovo carstvo se prostiralo na zapad do manastira Krke, ali je na Berlinskom kongresu Srbima rečeno da 'ne zaviruju' preko Drine, pa je i time istorija falsifikovana", kaže Deretić.Deretić kaže da ima dokaze da je Srbe na Balkanu pokorila Rimska imperija, u kojoj su oni kasnije bili najbolji ratnici koji su iznjedrili i 40 imperatora iz redova srpskog naroda.

Ovaj istoričar napominje da su postojale tri srpske dinastije prije Nemanjića, da je Ohrid godinama bio prijestonica Srbije, a Trebinje punih 76 godina.Deretić kaže da će pobornici ovog učenja zatražiti od ministarstava kulture Srbije i Republike Srpske da se unesu izmjene u programu istorije srpskog naroda.Ovaj kontroverzni istoričar studirao je u bivšoj Jugoslaviji i Francuskoj, doktorirao u Americi, a član je Ruske akademije nauka i umjetnosti.O Deretićevoj knjizi "Istorija Srba i Rusa" govorio je i pjesnik Petar Aškraba Zagorski.

Nezavisne novine





Branitelji u Hrvatskoj protestuju: "Želi li se Bajagom u Puli uskrsnuti velikosrpstvo?"

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTj24l4gV6Pz2u7rpV75lXCr9A6WYTCw aNe0x2T8NQFhttp://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTEhAnbmcfYhCLy_wFI-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR8nvJ1zXyGvNQfpQyIU5EJjXOIXJKcW d9kar9qGKGws0rqgWbRUe5O0E0

Ko je zapravo taj Bajaga ? O kakvom se to "umetn(l)iku" radi? Bajaga i njegovi "Instruktori" su 1993. godine u Kninu održali koncert u čast poginulim i ranjenim srpskim vojnicima nakon oslobodilačke akcije hrvatske vojske "Maslenica". Pjevač stihova "Kreće armija najjača na svetu, kreće armija u
osvetu, i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska" nikako se ne može prihvatiti kao gost koji dolazi u RH sa nužnim poštovanjem prema našoj državi. Bajaga je posvetio i jednu pjesmu zaboravljenim srpskim ratnim veteranima. Pjesma u kombinaciji sa snimkom Vukovara neposredno nakon pada i okupacije pokazuje rezultat junaštva zaboravljenih srpskih ratnih veterana ili asova, kako ih on naziva", pojašnjava u saopštenju Mogorović, ističući kako je "taj koncert je, u najmanju ruku, neprimjereno organizovati upravo u vrijeme kada su izrečene drakonske i politički motivisane kazne potpuno nevinim hrvatskim generalima Gotovini i Markaču", prenosi Tportal.

Kraci izvod 24 sata

Ahbab
21.04.2011., 00:21
Nekoliko naslova:"Falsifikatorski poduhvat", "Danasnja djeca ce zivjeti 100 g."Farmaceuti ne dozvoljavaju izlijecenje bolesti", Kako cemo zivjeti kad se Atlantik odledi",



Falsifikatorski poduhvat


http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/Gojko%20Beric%20teaser.jpg
Gojko Berić

Teško je ostati priseban kad vidiš sa koliko se laži osporava haška presuda, iako ona ničim ne dovodi u pitanje legitimitet Oluje i pravo Hrvatske da oružjem uspostavi vlast na cijeloj svojoj teritoriji. Ostaje ti samo da još jednom zaključiš kako je svaki nacionalizam normalnom čovjeku nerazumljiv i glup, da je to jedna vrsta ludila i da nemaš drugog izbora osim da nastaviš nositi svoj antinacionalistički križ, koliko to god na Balkanu bilo teško.

Svi raspoloživi kapaciteti za fabrikovanje patriotizma u susjednoj Hrvatskoj - politički, ratnoveteranski, crkveni i medijski - stavljeni su u puni pogon. Nacija je dobila zadaću da obezvrijedi hašku presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, i iznudi njeno poništavanje u svim relevantnim aspektima, a prije svega u onom koji govori o udruženom zločinačkom poduhvatu. U ovom slučaju to praktično znači bezočno lagati u ime države, histerično imputirati Haškom tribunalu da u svojoj presudi tvrdi ono što ne tvrdi, telaliti da Hrvatskom kruži bauk međunarodne zavjere, dokazivati da Tuđman nije govorio ono što je govorio o pobunjenim Srbima, naprotiv, da ih je, vidjevši da su najzad i za sva vremena otišli iz Hrvatske, uplakan molio da se što prije vrate. A što se tiče ratnih zločina u Oluji, za sve je kriv "veleizdajnik" Stjepan Mesić, jer je predao Haagu famozne brijunske transkripte.

Ima li dovoljno ljudstva za taj falsifikatorski poduhvat, koji sa stanovišta istine takođe predstavlja zločin? Uvijek će se naći i previše dragovoljaca spremnih da u tome učestvuju, uvijek je raspaljivanje vatri pogrešno shvaćenog patriotizma bila jedna od najomiljenijih masovnih zabava na ovim prostorima. Ipak, teško je ostati priseban kad vidiš sa koliko se laži osporava haška presuda, iako ona ničim ne dovodi u pitanje legitimitet Oluje i pravo Hrvatske da oružjem uspostavi vlast na cijeloj svojoj teritoriji. Ostaje ti samo da još jednom zaključiš kako je svaki nacionalizam normalnom čovjeku nerazumljiv i glup, da je to jedna vrsta ludila i da nemaš drugog izbora osim da nastaviš nositi svoj antinacionalistički križ, koliko to god na Balkanu bilo teško.

Kraci izvod,Oslobodjenje



Gotovo 27% današnje djece doživjet će 100 godina
http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/20/oldhandsyoung20110420001.jpg
Današnja djeca živjet će mnogo duže nego njihovi roditelji ili djed i baka. Od 12.4 milijuna djece u Velikoj Britaniji, u dobi do 16 godina, čak 3.3 milijuna ili 27% doživjet će stotu. Duži život značit će i duži radni vijek upozoravaju analitičari. Daily Mail (http://www.dailymail.co.uk/news/article-1378245/One-children-celebrate-100th-birthday.html)..Preuzeo Monitor



Dr. Gajski: Farmaceuti si ne mogu dozvoliti izliječenje bolesti

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/19/lidijagajski20110419001.jpg Dr. Lidija Gajski proslavila se nakon što je objavila knjigu Lijekovi ili priča o obmani u kojoj otvoreno kritizira medicinski sustav koji u svrhu profita izdaje osnovne etičke kodekse. "Toliko su veliki da si ne mogu dozvoliti izlječenje bolesti, već postojeće bolesti održavaju kroničnima, te stvaraju nove", kaže dr. Gajski za novi broj magazina 'Zdravlje iz prirode'. Monitor (http://www.monitor.hr/clanci/narodna-je-medicina-cesto-djelotvornija-od-lijekova/134891/)...



Kako ćemo živjeti kad se Arktik odledi?

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/20/svijet_pod_vodom_0220110420001.jpg Dennis Tirpak, stručnjak za klimatske promjene u intervjuu za H-alter (http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/kako-cemo-zivjeti-kad-se-arktik-odledi): "Ako nastavimo u ovom smjeru, između 2030. i 2050. godine Arktički će ocean ljeti biti sasvim odleđen. Otkada ljudi kroče planetom, nikad se to još nije dogodilo i promjena će biti ogromna... Mediteran će sigurno postati vrući i suši. Za zemlju kao što je Hrvatska, do 2050. jako vruća ljeta postat će konstanta. Ako se sjetite ljeta 2003. godine, koje je bilo jako vruće i puno ljudi je umiralo od toplotnog udara, tako nešto postat će uobičajeno...

Monitor
"

bh ultimativ
21.04.2011., 09:38
Svaka cast Hile@,vrlo interesantne stvari iznosis ovdje.:-bd

Morat cu uzet malo vise vremena da to sve i procitam jer vrijedi.

Ahbab
22.04.2011., 01:34
Tri kraca naslova: Koga Tudjman nije volio. Pravda, U Bosni ce eksplodirati hrvatska bomba i Stradanje Bosnjaka Sandzaka.


Kad je riječ o Tuđmanu,mrzio je i Srbe i Muslimane,više Muslimane nego Srbe

http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/Gojko%20Beric%20teaser.jpg
Autor.G.Beric
Kad je riječ o Tuđmanu, neke činjenice su nepobitne. Mrzio je i Srbe i Muslimane (više Muslimane nego Srbe), i nije želio više od tri posto Srba u Hrvatskoj. Svjedočeći u Haagu, bivši američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith izjavio je da je Tuđman želio Hrvatsku bez Srba. Tvrditi danas da u tome nije imao podršku goleme većine Hrvata bilo bi velika laž. Ivan Zvonimir Čičak, tada predsjednik Hrvatskog helsinškog komiteta, usudio se da još za Tuđmanovog života izjavi riječkom Novom listu da "tuđmanovcima treba suditi, kao i hitlerovcima". Čičak je takođe rekao da Tuđman "treba i mora biti procesuiran u Haagu zbog zločina nad hrvatskim Srbima 1991. godine, ali isto tako i nad Hrvatima, potom zbog sudjelovanja u podjeli Bosne i Hercegovine i, na kraju, zbog zločina u Oluji".
Hrvatski helsinški komitet je svojevremeno, imenom i prezimenom, utvrdio da je u Oluji ubijeno 630 srpskih civila, mahom staraca, koji su ostali u svojim kućama. Da je kojim slučajem osvetnički raspoložene hrvatske oslobodioce dočekalo 50 hiljada Srba na pragu svojih kuća, koliko bi ih bilo pobijeno? O mržnji, osveti i poruci da se više nikad ne vrate svjedoči i podatak o 22 tisuće spaljenih srpskih kuća. Nisu to mogli učiniti nikakvi kokošari. Gori cijela Krajina, a ni Gotovina, niti iko od komandanata Hrvatske vojske to ne vidi, niko ne primjećuje leševe staraca u dvorištima srpskih kuća - to je priča za malu djecu. Kao moj skromni doprinos izlasku iz ove velike laži, kojom se hrvatskom javnošću manipulira skoro 16 godina, navešću detalj iz teksta čuvenog britanskog novinara Roberta Fiska, legendarnog izvještača sa ratišta na Bliskom istoku i u Aziji. Tekst je objavljen u londonskom The Independentu, u junu 2007. godine. Fisk opisuje susret sa svojim francuskim prijateljem Adrienom Geolmom, novinarom pariskog Figaroa. Prije nego što je postao novinar, Adrien je, kao i Gotovina, služio u francuskoj Legiji stranaca. "Znate li, Roberte, šta je neobično", rekao mi je. "Možete da kažete vojniku da zapali selo, on će to učiniti i izvršiće ratni zločin. Ili mu možete reći da spasi ljude, on će to učiniti i postaće humanitarni heroj. Zar to nije neobično?"
Kraci izvod:Oslobodjenje





Ruska Pravda: U Bosni će eksplodirati "hrvatska bomba"

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/04/21/hrvatiizmedu46020110421001.jpg
Nakon prognoze Washington Timesa o novom ratu na Balkanu zbog "hrvatskog pitanja", danas svoju prognozu donosi i ruska Pravda (http://english.pravda.ru/world/europe/21-04-2011/117648-bosnia_herzegovina_croatia-0/). Dok je za Kuhnera ključna presuda generalu Anti Gotovini, za Ruse je "okidač" neriješeni status hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Index (http://www.index.hr/vijesti/clanak/ruska-pravda-zagreb-se-vise-ne-srami-svoje-brace-u-bih-uskoro-ce-zatraziti-odcjepljenje/548247.aspx)...



Stradanje Bosnjaka Sandzaka
http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRcrQT-U90jod4mHzUH8nZOG84PF3wf1q79FlukwOH6GF_FO1FzKvFlXb k

U mnoge bošnjačke kuće, kao svojevrsnu historijsku čitanku, Bošnjačka kulturna zajednica poslala je nacionalni kalendar u kome su obilježeni značajni datumi ove nacionalne manjine. Stranice ovog kalendara, između ostalog, podsjećaju da su Bošnjaci stradali više puta u posljednja dva vijeka. Nabrojano je stradanje Bošnjaka u Novom Pazaru 1945, u Limskoj dolini 1943, zatim u Plavu i Gusinju 1913, pre 300 godina u Podgorici, Kolašinu i Nikšiću, prije 87 godina u selu Starčeviću kod Tutina, pre 86 godina u Šahovićima kod Bijelog Polja. Podseća se i na Srebrenicu i Štrpce.

Iz moje arhive

Ahbab
23.04.2011., 01:35
Od cega je bolovao Staljin, Mehmed II osvaja Konstantinopol, uvrede hrvatske meci srpski.



Sta tverdi staljinov licni ljekar?

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9_gezJNTVlL1-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTR5XAQvdWufudgH326UPdxB2VYsezuy qdL2ENRLwoe05nYyt9uZ8PH2XY

Zbog oboljenja mozga Staljin je bio paranoičniji i bezobzirniji diktator u posljednjim godinama svog života, tvrdi njegov lični doktor, Aleksandar Mjasnjikov, prenosi Daily Mail. On kaže da je sovjetski lider bio izgubio osjećaj za dobro i loše jer je patio od ateroskleroze mozga.Mjasnjikov, koji je bio pozvan na samrtnu postelju Josifa Visarionoviča Staljina u trenutku smrti, 1953. godine, napisao je da je njegov pacijent bolovao od ove bolesti duži period, piše Independent.
"Staljin je vjerovatno izgubio osjećaj za dobro i zlo, zdravo i opasno, dozvoljeno i nedozvoljeno, nije razlikovao ko mu je prijatelj, a ko neprijatelj", rekao je Masnjikov.
Izvor, 24 sata




Mehmed II osvaja Konstantinopol

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/Gentile_Bellini_003.jpg/180px-

“Kad je preuredio janjicarsku vojsku stvorivsi od nje elitne sulatanove jedinice, osjeti se sigurnim i na Uskrs 2.02.1453.godine pojavi se Mehmed II pred zidinama Konstatinopola. Jurisi i opsjedanja su zapocela. Sultan je imao silnu vojsku i tukao je zidine tvrdog grada s ogromnim topovima kakvih tadasnja Evropa nije poznavala a za sultana ih je izgradio madjarski inzinjer Urban. Grad koji je bio nevjerovatnio dobro utvrdjen, grcevito su branili Grci i drugi krscanski ratnici koji su pristigli u pomoc ali nakon dugih opsjedanja, teskih pokusaja, jurisa i bombardiranja iz ogromnih topova 29.05.1453.godine Konstatantinopol je pao Mehmedu II u ruke.

Osmanska vojska nakon teskih gubitaka, umorna i gladna usla je u grad i pocela ga terorizirati, pljackati kao placu za svoju hrabrost. Sultan je usao u grad tek poslije podne i jasio je pravo prema bazilici sv.Mudrosti (Hagia Sophija) a kad je dosao pred portal, sjasio je s konja, zgrabio prasinu sa zemlje i po istiocnjackom obicaju posuo se po glavi u znak nistavnosti pred svojim Bogom. Mehmed II se uputio prema otlatri i na putu opazi osmanskog vojnika kako razbija mrmornni plocnik. Sultan ga upita “zasto razbija scrkveni pod”. Vojnik mu odgovori “ na dobrobit nase vjere”. Sultan ga udari svojim macem govoreci mu “ zar vam nije dosta gradskog blaga i roblja, zgrade su moje”. Vojnika su izveli iz crkve i odmah objesili.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Aya_sofya.jpg/200px-Aya_sofya.jpg

Tada je Mehmed II naredio da se crkva preuredi u dzamiju a sam pridje k oltaru i dade zahvalu Allahu koji mu je pribavio pobjedu. Poslije toga je Mehmed II je uspostavio red i zakon u gradu, jer janjicarskog divljanja je bilo dosta i njemu samome. Tada je otisao preko grada u ratom ostcenu carsku palacu, gdje se u smrtnoj jezi i tisini podsjetio stihova persijskog pjesnika: “Pauk veze zavjese u palace careva a sova s Afrasiabijske kule poziva na pocinak”.
I tako pade Konstantinopol a snjime nekad slavno i legendarno bizantijsko carstvo a dan njegiova pada 29.05.1453.godine ostao je u povijesti kao prekretnica izmedju srednjovjekovlja i novoga doba. Na pomolu je novo carstvo koje ce kroz daljnjih 450 gdoina vladati nad mnogim narodima i postaiti most izmedju Azije i Evrope.
------------------------------------------------------
Josip Vrbic, Bosdna I Hercegovina od turskog vremena do danas, knjiga II , Naklada Adrovac, Concord, CA 1996.godine, strana 50 i 51.




UVREDE HRVATSKE, MECI SRPSKI

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2009/03/06/steyrmax.jpg
Srpski poslanik, četnik -dobrovoljac kod Vojvode Vuka, Puniša Račić, nije mogao da otrpi uvrede koje su stizale iz političke klupe hrvatskog seljačkog demagoga Stjepana Radića i njegovih korteša. Kad je sa govornice pomenuo srpsku krv, koja se za Kraljevinu prolivala, Hrvat Pernar zlobno je dobacio: "Pa izračunajte koliko ste litara krvi prolili pa da je platimo!" Račić je izvukao pištolj... Pucnji Puniše Račića 20. juna 1928. označili su kraj jugoslovenske ideje. Ostalo je još da Hrvati, uz parolu "Nikad više u Beograd", sahrane Pavla, pa Stjepana Radića, da kralj Aleksandar raspusti parlament i uvede šestojanuarsku diktaturu, pokušavajući silom da sačuva državu koja se cepala, koju je rat dokrajčio da bi se - posle pokušaja obnove zvanog Titovo bratstvo-jedinstvo - definitivno raspala. Žrtvu parlamentarne pucnjave Hrvati danas smatraju nacionalnim junakom. A Račića Srbi su zaboravili: osuđen na dvadest godina, sklonio se iz zatvora kad su došli Nemci, dočekao je borbe za Beograd, a onda su mu, 17. oktobra 1944.(!), oslobodioci zakucali na vrata. Streljan je odlukom partizanskog prekog suda. Za grob mu se nikad nije saznalo.
Iz moje arhive

Ahbab
25.04.2011., 02:23
-Genocid nad Bošnjacima muslimanima stare Crne Gore
-F.Alispahic, Da smo prije godinu dana prepoznali dvolicnost I.Josipovica
-Sudbina Japana mogla bi da zadesi pacifičku obalu Amerike



Genocid nad Bošnjacima muslimanima stare Crne Gore

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRAmGhE9T1ZErv4RvP33apTaqrhf7yGF HbqxXMThttp://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSWWBZmaS1LRHGXH9dKgd4UQQ0W6hsWQ CTCDJ8KqJAhQnQ5yb8wjwVNzA
Njegos

Genocid nad Bošnjacima muslimanima stare Crne Gore događa se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, tačnije 1711. godine, uoči Badnje večeri. Te noći je izvršena takozvana „istraga poturica", kada je pobijeno približno 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području stare Crne Gore koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem na Cetinju. Ono što nije pobijeno izbjeglo je u Nikšić i selo Tuđemile kod Bara.
Strateg, idejni promotor i agens tog genocida, kojeg historičari nazivaju Drugi genocid nad muslimanima na tlu Crne Gore, bila je Pravoslavna crkva. Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedočanstva: prvo - „istraga poturica", ustvari genocid nad muslimanima se događa uoči Badnje večeri, dakle najvećeg i najsvetijeg kršćanskog praznika, i drugo - taj događaj, „istragu poturica", opjevao je vladika, najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar II Petrović Njegoš u „Gorskom vijencu". On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Tako je Njegoš kao najveći srpsko-crnogorski pjesnik i vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili međunarodni zločin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimično uništavanje nacionalnih, etničkih, rasnih ili religijskih grupa. Motiv za izvršenje genocida su želje za pljačkom i porobljavanjem, rasna, nacionalna i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u „Gorskom vijencu", a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izriče riječima „odža riče na Cetinju" i tvdnjom o isključivosti između Lune (Mjeseca) i krsta. (Izvor: Rizah Gruda, Hutba - Husejn Čajlaković i dr.)




F.Alispahic, Da smo prije godinu dana prepoznali dvolicnost I.Josipovica

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSG-9Kv6k2JsWKMfijz59_YCydN6937Fe58xH771fWop79ohNOvPnl BHA

A da smo prije godinu dana prepoznali dvoličnost Ive Josipovića, uštedjeli bismo godinu lutanja i zabluda. Prije ravno godinu dana, Ivo Josipović je u sarajevskim medijima - bez iznimke! - proglašavan Vilijem Brantom, čovjekom pomirenja i dijaloga, a sve to jer je otišao u Ahmiće, da se navodno pokloni bošnjačkim žrtvama. Potom je u Banja Luci primio nekakvu nagradu za uzvišene ciljeve, čime je funkciju hrvatskog Predsjednika srozao na nivo trulex krpe, kojom čisti svu onu genocidnu prljavštinu grada iz kojeg su protjerani Bošnjaci i Hrvati. Samo bi političar malog formata mogao vidjeti račun u zalaganju funkcije hrvatskog Predsjednika za jedan takav poduhvat, kakav je zamisao da se od etnički očišćene Banja Luke napravi regionalni centar pacifizima i demokratije. Da, to je dobra zamisao, ali ako se u taj grad vrate prognani Banjalučani, i ako njihovo progonstvo postane opće mjesto prevaspitavanja, a potom, demokratske i političke kulture Banja Luke, onako kako su Aušvic i Dahau opće mjesto opće kulture svih njemačkih generacija. Kako je moguće da Ivo Josipović sve ovo nije vidio? A kako je moguće da Franjo Tuđman nije vidio kako u savezništvu sa Armijom RBiH može biti na pravoj strani historije, već je pristao da sa Slobodanom Miloševićem gradi partnerstvo po cijenu genocida nad Bošnjacima? Isti nečasni motivi vezuju Ivu Josipovića za Borisa Tadića, čije je koketiranje sa četništvom bliže Josipovićevom SDP-ovskom programu, nego što mu je bliska ideja bosanske multilateralnosti. Jer, u bosanskoj paradigmi sudjeluju i nekakvi muslimani, a Josipović, kao i svaki kršćanski fundamentalist, dobije osip od pomisli da bude jednak sa muslimanima.
Bosnjaci.net





Sudbina Japana mogla bi da zadesi pacifičku obalu Amerike

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQZrgIARmz9hvjwJSNdtCR1OoXkWTHbR OkvI9J1adEG1z88Ezqs9z1G11A
Podaci do kojih je došla Laboratorija za mapiranje tektonskih aktivnosti i morskog dna pri Državnom univerzitetu Oregona pokazuju da bi veliki “megapotres” mogao da razori sjeverozapadni dio SAD ukoliko Juan de Fuca ploča bude pomjerena još više ispod Sjevernoameričke ploče unutar Kaskadijskog rasjeda.

Veliki dijelovi ovih ploča naležu jedan na drugi, čime se stvara snažan pritisak, a eventualno pucanje izazvalo bi razoran zemljotres.
Direktor laboratorije profesor Chris Goldfinger tvrdi da podaci do kojih su došli on i njegov tim pokazuju da se pritisak povećao i da se samim tim povećava opasnost od zemljotresa.
Kaskadijski rasjed, koji se proteže od ostrva Vankuver do sjeverne Kalifornije, bio je uspavan više od 300 godina, ali naučnici vjeruju da postoji 45-procentna vjerovatnoća da će zemljotres magnitude 8 stepeni po Rihteru ili veći pogoditi ovu oblast u narednih 50 godina. Prema njegovim riječima, izgledi da zemljotres dostigne jačinu od devet ili više stepeni iznose 15 posto.
Megapotres mogao bi da izazove snažan cunami sa talasima visokim do 30 metara i proguta sjeverozapadnu obalu Pacifika, uključujući Oregon, državu Washington i ostrvo Vancouver. Prijetnja je utoliko veća što gradovi sjeverozapadne obale SAD nisu adekvatno pripremljeni za ovu vrstu katastrofe. Zbog toga se sada radi na specijalnom programu za zaštitu naselja od opasnosti.
Stručnjaci, međutim, ne mogu da preciziraju kada će se zemljotres dogodili. Razmak između dva zemljotresa jačine iznad osam stepeni u regionu Cascadia iznosio je oko 240 godina, a posljednji se dogodio prije oko 300 godina.

24 sata

Ahbab
27.04.2011., 02:01
Masakar sjenickih muslimana prije 200 godina

Navrsilo se vise od dvije stotine godina od masakra Karađorđevih ustanika nad sjeničkim muslimanima Bošnjacima.

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQU9TTdpjgwf7V_0cRv_vEEm-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT_k21o60Z7TqjJ4oHJU5nLkhEKxvLHg big61RQDQKJ6HAH8DjPHV7http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS5XPrLE2PnAHHdMVyGoUjZaw6uUUE0S iavkOM6lS8k-owvtzzf




V. Radunović u svom djelu „Upad Srba u Sandžak 1809. godine", Glasnik jugoslovenskog profesorskog društva, Beograd, 1934. godine, str. 514-524, navodi:

„Do bitke za Sjenicu došlo je na Đurđevdan, 6. maja, i u njoj je celo mesto bilo spaljeno. U samoj varošici spaljeno je bilo podgrađe, a Turci (Bošnjaci) su se sklonili u varoški kastel dok su srpski ustanici zauzeli Sjenicu. Ceo mesec dana trajalo je učvršćivanje ustaničkih snaga u sjeničkoj kasabi, jer su se prisutni Turci (Bošnjaci) neprestano branili."Muslimani u Sjenici su se junački borili za odbranu svog vatana, ličnih života i života svojih porodica. Na kraju se odlučuju na časnu i vitešku predaju. U ime sjeničkih muslimana Bošnjaka predaju grada je dogovorio Ali-beg Čović. Njemu su srpske vođe "čvrsto i na vjeru garantovale" da će dopustiti stanovništvu miran i bezbjedan izlazak iz utvrđenja. Međutim, dogodilo se sasvim suprotno - sjenički muslimani, žene, djeca i starci, redom su pobijeni, masakrirani, njih skoro 3.000 glava.


Antonije Protić je napisao 1809. godine da su „Srbi prekršili časnu obavezu i po predaji grada dobrovoljno razoružane ljude, goloruke žene i nejač, plotunima pobili odmah po izlasku iz grada, a glave im natakli na vrbovo kolje."

Sjeničaci i danas citiraju riječi nekog popa koji je bio u Karađorđevim „osvetnicima": „Dvije ‘iljade turskijeh glava nabismo na kolje. Glava je bilo još, al' kolja nestade... Potom Vožd krstaš bajrak na tvrđavu iznese..."

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTxHGSFPy7FvdqtFYF73aJrb4HoisYpH MNTMOgjc5lQiWtJYQ9SkQ

O ovom stradanju muslimana u svojim "Istorijskim spisima" govori nam Vuk Karadžić: "Kad Turci u određeno vrijeme otvore šanac i pođu kroz srpsku vojsku, koja im je sokak načinila, i dok ih još pola nije bilo izašlo iz šanca, Srbi prednje stanu ubijati i pleniti. Kad to vide Turci koji su još bili u šancu, oni šanac zatvore i stanu se braniti i Srbe koriti što tako na vjeru rade."

Jonathan Knight, sa Univerziteta Buffalo, The State University of New York, u svom djelu „Serbia's Sandzak: Still forgotten", kaže: „Tokom 1809. godine, u vrijeme Prvog srpskog ustanka, Karađorđe Petrović je spalio Novi Pazar, a saopšteno je da je zaklano priblizno 3.000 Bošnjaka u Sjenici..."

Ovo su samo neki navodi i činjenice o onome šta se dogodilo sjeničkim muslimanima prije 200 godina. Ovaj genocid nad nedužnim sandžačkim Bošnjacima samo je jedan u nizu genocida koji se dogodio bošnjačkom narodu. Akteri su isti u svim genocidnim radnjama. Poznato je ko su ubice, a ko žrtve, od Sjenice pa do Srebrenice.

Ubijanja na ovim prostorima više nema. Bar ne u pravom smislu te riječi. Ali je na snazi tiho, perfidno i podmuklo „ubijanje" muslimanskog ponosa i dostojanstva. Muslimani se napadaju, optužuju, premlaćuju, ponižavaju, omalovažavaju, na njih se gleda kao na građane drugog reda.
Struktura zaposlenih u državnim institucijama ne odgovara stvarnoj slici rasporeda stanovništva u sandžačkim opštinama. Ekonomija u Sandžaku je u totalnom rasulu. Putna infrastruktura liči na onu iz ranih godina dvadesetog vijeka. Korupcija, mito, kriminal svake vrste u Sandžaku cvjetaju, dok državni organi nijemo šute i mirno prate situaciju na terenu, kao da svojom pasivnošću pospješuju i hrabre ove nečasne radnje. Pešterska visoravan kao ekološka baza i lokalitet sa ogromnim potencijalom za razvoj stočarstva, proizvodnje sira i ostalih mliječnih proizvoda sistematski se uništava. Na Pešteri nema asfaltnih puteva, a o ostaloj infrastrukturi da i ne govorimo. Sandžak je svojevrsni džep iz kojeg mnogi uzimaju, ali ništa u njega ne ulažu.

Masovno ubijanje sjeničkih muslimana, žena, djece i staraca jeste genocid. Njihovi sunarodnici iz Sjenice i Sandžaka su protjerivani i danas se iseljavaju. To protjerivanje nad muslimanima je etnocid. Pošto ni genocid ni etnocid nisu dali dovoljno dobre rezultate, onima koji ih čine ostalo je da nad muslimanima vrše urbicid i kulturocid. Znači, da se rušeni ili se još ruše kuće, kulturno-istorijski spomenici i vjerski objekti, te sve ono što podsjeća na narod koji je živio ili živi na ovim prostorima.(desetine džamija, mesdžida, mekteba, hamama, hanova u sandžačkim gradovima je porušeno).

Izvor:Preporod

Ahbab
29.04.2011., 01:13
U vrijeme pisanja Ustava YU iz 1974.godine, mnogi su trvdili da je to Ustav koji ce omoguciti raspad YU na miran nacin, dok su drugi to osporavali, tvrdeci da se radi samo o daljnjoj demokratizaciji YU.Bilo kako bilo taj Ustav je omogucio tumacenje Badinterovoj komisiji da se svaka od republika YU ima pravo na izlazak iz YU.



TITO NIJE VJEROVAO U SFRJ - PRIPREMIO JE SVE ZA NJEZIN RASPAD
Autor: Jutarnji.hr
Objavljeno: 28. April 2011. 08:04:54


http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQeoshjCVTCoQ-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ-JK1S25z21XCWbEdEOzBWhSyjLr3oXbUYG54E_1FNgwS7Hhttp://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQT2UncjmBBa4MXOAIiDrAErEj5eULEh IEWTfNzuY9Szu4lyXIzfWoENg

Prije otprilike četiri godine profesor Dušan Bilandžić, akademik, povjesničar, bivši visoki časnik JNA, nekadašnji član Tuđmanova Predsjedništva Republike Hrvatske (i dobar Tuđmanov prijatelj), pozvao me na sastanak da bi mi izložio potpuno nove teze o Titovoj ulozi u raspadu SFRJ.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRvhfB5x25kNtKipaeAfapf0o03XxHie qTlhH-U8NIiNBoHt1URf7zYjw
Dr,Bilandžić
Dr. Bilandžić, autor Historije SFRJ, knjige koja je spadala u neizostavnu literaturu na društvenim fakultetima u Zagrebu tijekom osamdesetih godina, na tom mi je sastanku rekao da radi na svojoj, možda zadnjoj knjizi koja se temelji na uvidima u arhive jugoslavenskog državnog i partijskog vrha, ali i na njegovim osobnim zabilješkama sa sastanaka s nizom najviših jugoslavenskih partijskih i vojnih dužnosnika, i da će ta knjiga promijeniti predodžbu o stvarnom Titovu odnosu prema jugoslavenskom pitanju, kao i o odnosima moći u ondašnjem državnom vodstvu.

Vrlo sažeto prepričano, Bilandžić me stao uvjeravati da je Titu u šezdesetim godinama prijetila sukarnizacija (po indonezijskom političkom lideru Sukarnu, koji je završio u potpunoj političkoj izolaciji, s tek simboličkim ovlastima) te, mnogo važnije, da su Broz i njegova dva najbliža suradnika, Slovenac Edvard Kardelj i Hrvat Vladimir Bakarić, još u šezdesetim godinama predvidjeli raspad Jugoslavije. Štoviše, Bilandžić je danas uvjeren da su Tito, Kardelj i Bakarić zapravo usmjeravali Jugoslaviju prema raspadu, kada to budu dopustile međunarodne okolnosti, što je sve kulminiralo Ustavom SFRJ iz 1974. godine, koji je precizno rekao da jugoslavenske republike imaju pravo na samoodređenje do odcjepljenja.

Baš na temelju tog Ustava Badinterova je komisija, početkom devedesetih godina, ustvrdila da Republika Hrvatska zaslužuje međunarodno priznanje, i to u famoznim avnojskim granicama.

Nova slika o Titu

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQL9cssHXcHe4t6n_WAbwGw5N5oMSZd8 pQS5RRQAoJGvHKesW6i10ZQifw

Bilandžićeva knjiga o Titu i raspadu Jugoslavije prvo je trebala sadržavati barem četiri stotine kartica. No, kako se dr. Bilandžić u međuvremenu razbolio (doživio je dva moždana udara), ovo se krajnje kontroverzno djelo svelo, zasad, na oko 120 kartica koje će, siguran sam, izazvati čitav niz rasprava jer u potpunosti mijenjaju paradigmu o Titu. Posve grubo rečeno, na užas cjelokupne hrvatske desnice, Josip Broz ovdje postaje, zajedno s Kardeljom i Bakarićem, jedan od pogrebnika Jugoslavije i, samim tim, jedan od začetnika hrvatske državne samostalnosti.

Knjiga Tito i raspad druge Jugoslavije, koju će Jutarnji početi feljtonizirati od utorka, nije komercijalni projekt. Akademik Bilandžić izričito je odbio primiti honorar za to djelo.
Element sumnje

Kako je, zapravo, nastalo vaše posljednje djelo?

- Prije nego što izravno odgovorim na vaše pitanje, moram se vratiti u prošlost. Daleko u prošlost. Vidite, oduvijek sam volio povijest, i oduvijek sam pokušavao artikulirati značenja povijesnih događaja. I oduvijek me zanimala politika. U Drugom svjetskom ratu, u partizanima, katkad sam se znao naći u životnoj opasnosti ne na liniji fronte, nego zato što su moji, dakle komunisti, raspravljali o tome treba li me likvidirati jer sam u nekakvom lokalnom slavonskom biltenu napisao pozitivan tekst o Vladku Mačeku, ili stoga što sam naredio da se jedan ćirilični antifašistički natpis na školi u slavonskom selu Gazije preboji i napiše latinicom.

Zašto je ovo bitno, i zašto to nije još jedna dosadna ratna digresija? Zato što sam ja usprkos i takvim iskustvima, kada se doista raspravljalo hoće li me strijeljati zbog ideoloških pogrešaka, tijekom Drugoga svjetskog rata postao komunistički i jugoslavenski vjernik. Moja je svijest bila posve cementirana: bio sam uvjeren, kao i mnogi drugi, da ćemo nakon rata ostvariti socijalističku utopiju. Bila je to, dakle, čista religija. Ali, kao i svaka religija, i naša je ondašnja komunističko-jugoslavenska religija u sebi nosila barem mali element sumnje. S godinama sam počeo sve više sumnjati. Prvi put, recimo 1949. godine, kada sam se suočio s prisilnom kolektivizacijom u slavonskim selima, koja se pretvorila u protunarodni teror. Pa u raznim drugim fazama, pri čemu je osobito značajnu ulogu odigrao pad Aleksandra Rankovića 1966. godine. Između druge polovice šezdesetih i 1971. definitivno sam prestao biti vjernik. A preobraćeni vjernik, konvertit, postaje žestoki neprijatelj svoje religije. I tako sam iduća desetljeća posvetio traganju za što je moguće točnijom interpretacijom najvažnijih povijesnih i političkih događaja u Titovoj Jugoslaviji. Ovaj je tekst, koji jest pun radikalnih podataka, pa i stavova, jedan od konačnih odgovora na pitanje o stvarnom karakteru te države koju, sada sam već siguran, nisu voljeli ni željeli ni mnogi od njenih osnivača.
Komunizam kao religija

A kada se vaša komunistička religioznost počela ozbiljnije narušavati?

http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTRxrbaQtAp0bWOvm0XCXv2-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQxhKZUKM4WZnWv8FMSj0DtQY11sX88B EMmq2dWSLGlctdOx6Oj

- Na šestom kongresu Jugoslavenske partije Slovenac Boris Kidrič postavio je tezu koja je glasila otprilike ovako: ono društvo koje ne primijeni tržišni mehanizam (tada se to zvalo zakon vrijednosti) ide izravno u staljinizam. A moja generacija, ja sam tada bio u kasnim dvadesetim godinama, mrzila je staljinizam čak i više od hitlerizma i nacizma. Dakle, pitanje komunističke religioznosti za mene je evaluiralo: od čistog smo komunizma prvo krenuli prema tržišnom socijalizmu, u koji sam neko vrijeme vjerovao. I Jugoslaviju još nitko nije dovodio u pitanje: barem se to nije moglo ni smjelo znati. Kasnije je, međutim, konačno s početkom sedamdesetih, došlo do definitivnog urušavanja komunističko-jugoslavenske religije.

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ_2lVGwauNfVhEnBoh67_D7Is7WnlRs RnI9D3oDc1NWLlSwG0pdav8VvE
Tito i Bakaric
E sada, kao ‘vjernik’, čak i uz sve sumnje, dugo sam godina smatrao da su odnosi u vrhu Komunističke partije relativno idilični. Nisam nikada sumnjao ni u Tita, ali ni u Bakarića, Kardelja, pa ni Rankovića, sve do njegova pada. Danas je to teško razumjeti, ali, vjerujte mi, taj je fanatizirani komunizam bio masovno raširen. Kada ga je, međutim, načela sumnja, podjednako sam fanatično počeo istraživati. A bio sam blizak svim mogućim izvorima. Prvih pet ili šest godina ta su me istraživanja frustrirala, jer nisam mogao podnijeti da mi se pred očima razara ideal o socijalizmu i Jugoslaviji. Tu se radilo o pitanju mog osobnog identiteta. Vrlo se teško promijeniti u četrdesetim godinama, kada ste već potpuno formirani. Međutim, suočavajući se s činjenicama, iz dana u dan, do Karađorđeva sam već postao, komunistički rečeno, čisti revizionist. Ova je knjiga krajnji izraz tog revizionizma, utemeljenog na povijesnim činjenicama. Svi smo mislili da je Tito najzagriženiji Jugoslaven, a on se, ustvari, već petnaestak godina nakon svršetka Drugoga svjetskog rata pomirio s propašću Jugoslavije, dok su Kardelj i Bakarić gotovo javno govorili o raspadu Jugoslavije. I to u vrijeme dok je Jugoslavija izgledala politički stabilna, dok nije bilo štrajkova i demonstracija, dok se gospodarski rast natjecao s japanskim.

Kako ste, konkretno, prikupili dokumente, iskaze za taj tekst, iz kojeg je sasvim razvidno da ni Tito ni njegovi najbliži suradnici nisu računali na opstanak Jugoslavije?

- Vidite, kada su moji stari suborci, oni koji su još živi a sudjelovali su u Drugom svjetskom ratu, čitali ovaj materijal, optužili su me da sam postao protutitoist i antikomunist. Neobično je koliko je još ljudi zadržalo stare, ukopane ideološke pozicije.

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRitBHePAZInSsWlMJTVRQum4ErGMLhA PgbIT7HVhttp://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT8AMh4O9xZLozn-http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSoHF4s6R5Euwcg23gKiua_uCxYmL79j PYlQSBQlTHZUNMfM8koCBSbuw
Tito i Kardelj
A kada je riječ o izvorima za ovaj tekst, moram biti sretan što sam se našao u idealnoj poziciji za skupljanje važnih povijesnih činjenica. Prije 43 godine, na šestom kongresu SKH održanom 1968., izabrali su me u partijski Izvršni komitet. Nedugo zatim pozvali su me na sastanak Edvard Kardelj i Vladimir Bakarić, dakle najmoćniji slovenski i najmoćniji hrvatski komunist. Rekli su mi da se osniva novi znanstveni institut u kojem će raditi desetak profesionalaca, ali koji će imati pravo angažirati stotine vanjskih suradnika u raznim svojim projektima. Radilo se o Institutu za društvena istraživanja. Kardelj i Bakarić rekli su mi kako su odlučili da ja postanem direktor Instituta. Tako sam otišao u Beograd.

Zahvaljujući funkciji direktora Instituta, imao sam pravo sjediti na svim sjednicama ondašnjeg partijskog i državnog vrha, uključujući baš sve sastanke koje je vodio sam Tito. Tako sam se upoznao s Titom, koji mi je ponudio mjesto svog osobnog tajnika, što sam uspio odbiti jer sam se, priznajem, plašio tog posla.

Sjedio sam, dakle, na svim sastancima državnog i partijskog vrha: nekada je tim sjednicama nazočilo pedesetak, a nekada samo desetak ljudi.

Ti su mi sastanci jedan od dragocjenih izvora informacija. Nadalje, zahvaljujući tom poslu, došao sam u osobni kontakt, razgovarao sam u četiri oka sa stotinjak najmoćnijih ljudi u ondašnjoj Jugoslaviji. Ova se knjiga djelomično temelji i na tim razgovorima.

Treće, ja sam, kao direktor Instituta za društvena istraživanja, imao uvid u cjelokupni jugoslavenski partijski arhiv. Da nisam mogao raspolagati tim arhivskim materijalima, ova bi knjiga, naravno, bila posve nemoguća.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg

Ahbab
03.05.2011., 01:27
Ne znam da li ste procitali predhodni tekst akademika Bilandzica, Tito nije vjerovao u SFRJ i pripremio je sve za njen raspad. Danas novi naslovi: S.Fetahagic, Gajenje mrznje, Tadz mahal, grobnica jedne ljubavi,Izraelski avioni stizu u baze u Iraku, i u Srbiji nista novo.



Gajenje mrznje
Pise: Sead Fetahagic

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQzGMYln8UtXz8wVqUrt08YPBh98p1FX YfwijqAqYztPlRZrYraH9bY2g

Vjerovatno ce mi mnogo zamjeriti ljuti Srbi, ali moram kazati da je proslava 200 godina od Prvog srpskog ustanka prevrsila svaku mjeru. Pitam se ima li kod Srba ista drugo nego istorija? Ako su cjelokupna kulturna desavanja jedino okrenuta velicanju i slavi Karadjordja, onda se bojim da ce taj svijet ostati u proslosti, dok savremeni vozovi prolaze, dok se Evropa mijesa, ujedinjuje, dok se zaboravlja stoljetna mrznja izmedju Nijemaca i Francuza. A na ovim prostorima se vracamo dva vijeka unazad, glorifikuje se jedna seljacka buna, ma koliko ona bila oslobodilacka.

Gledao sam glumca Aleksandra Sibinovica kako djeci u skoli docarava srpskog junaka iz davne proslosti. Natakario subaru na glavu, zalijepio brcine i govori kako je proburazio Turcina, a one druge Turke skratio za glavu, sa uzivanjem govori kako je rasporio onog turskog bega, onom prerezao grkljan, a onom junacki otfikario ruku. Razumijem glumca, mora jadan zaraditi honorar, ali je nesvatljiva ta pedagogija. Djeci predocavati istoriju kroz masakre kao junacka djela - to je veoma ozbiljno naopako vaspitanje. Ukoliko se namjerno ne zeli mladu generaciju uciti na ratu i krvi, govoriti joj da je smrt sveta stvar? Kako ce taj mladi covjek sutra u kaficu postupiti kad se nadje pred nekim koji drugacije misli? U nedostatku Turaka nasrnuce na tog drugacijeg, isukace noz da bi se pokazao junacan. Istorija u glavama nedoucenih amatera moze samo stvarati mrznju.

Izvor,Arhiva Nezavisne novine





Tadž Mahal , grobnica jedne ljubavi


http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRlO3mmO9vgl2cHSUI_6IqaWxfMf6AXf tAIvvaYeMCFzdap4lXocKWrhyVc


Taj Mahal se nalazi u Agri, sjeverna Indiji, mjestu udaljenom tri sata od Delhija. Predstavlja unikatan spomenik svjetske kulturne baštine i najljepši primjer islamske arhitekture iz razdoblja Mogulske dinastije, koja je vladala Indijom od 1526. do 1858. godine. Najvažniji dio kompleksa Taj Mahala jest mauzolej koji je mogulski šah Jahandao podići oko 1640. godine za svoju ženu, kraljicu Mamtuz Mahal, koja je umrla na porođaju njihovog četrnaestog djeteta.Izgradnja je trajala 22 godine.Njega je izgradio perzijski arhitekt Ustad 'Isa, u cijelosti od bijelog mramora, ukrašenog dragim kamenjem. Kupola veličanstvene grobnice uzdiže se 61 metar iznad zemlje, s četiri manje bočne kupole, a na rubovima velike platforme građevine nalaze se četiri minareta. Ovaj mauzolej, elegija u bijelom mramoru, kako ga nazivaju, svjedočanstvo je ekstravagantne privrženosti voljenoj ženi koja je umrla na porođaju, a priča o ovom vladarskom ljubavnom paru stavlja se uz bok s pričom o Antoniju i Kleopatri, Abelardu i Heloizi Ta ljubavna priča i jedinstven vizualni doživljaj ovog zdanja privlači milione turista iz cijelog svijeta u sjevernu Indiju, ali također i muslimane hodočasnike, koji u Taj Mahalu obavljaju molitvu. Po svojim arhitektonskim obilježjima, Taj Mahal predstavlja jednu od najznačajnijih karakteristika islamske arhitekture, njezinu sposobnost inkorporiranja formi različitog porijekla u jedinstven i originalan sklop.
Mnogi zbog toga ovaj spomenik ne vide samo kao veličanstveno svjedočanstvo ljubavi, već i sinteze različitih strukturalnih tradicija: perzijskih, centralnoazijskih i predmogulskih indijskih. Među elemente koji se mogu pripisati perzijskoj tradiciji spada veliki park ispred samog mauzoleja, podijeljen na četiri površine, chaharbagh, koji, zapravo, predstavlja metaforu Raja, rajske bašte, a zatim i nepravilni oktogonalni tlocrt i oblik lučnih otvora mauzoleja. Drugi, pak, elementi, upućuju na tradicije iz gradnji hinduskih hramova predmogulskog perioda, kao što su chhatris, oblici završetaka tornjeva i kupola, guldastas, cvjetni elementi u dekoraciji, i motiv preokrenutog lotosa u ukrašavanju gornjih dijelova građevine. Ipak, najviše zadivljuje sklad proporcija u kojima je izveden cijeli kompleks Taj Mahala.
U savremenom dobu, spomenik je ugrožavalo zagađenje iz stotina obližnjih fabrika, zbog čega je obavljeno veliko čišćenje, i Tadž Mahal je uvršten u listu svetskog nasleđa organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).


Gradilo ga je 400 radnika i 12 arhitekata. Posle završetka gradnje radnicima su odsečeni svi prsti, a arhitektama samo palčevi usled straha da ne bi nekad sagradili građevinu ni blizu lepu kao Taj. Olakšavajuća okolnost je da su bili plaćeni dovoljno za komotan život do kraja života.






IZRAELSKI VOJNI AVIONI STIŽU U BAZU U IRAKU

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTI9Wx2l0HtGzuutOw9Mde13JFGpHkrc jmrKtFwLOyPc6kfRh2g07VAaEMI

Iranska državna televizija saopćila je u ponedjeljak da izraelski vojni avioni pristižu u američku bazi u Iraku radi napada na Iran.
Ova vijest, kako prenosi Reuters, pojavila se na iranskoj web stranici Press TV.

Ona se poziva na izvor blizak pokretu Moatade al-Sadra, iračkog šiitskog imama koji se protivi američkom prisustvu u Iraku i koji je blizak s iranskim rukovodstvom.

Američki saveznik Izrael optužuje Teheran da koristi svoj nuklearni program za razvoj atomske bombe koja bi predstavljala prijetnju Izraelu i izraelski lideri nikada nisu isključili mogućnost vojne akcije protiv Irana, podsjeća Reuters.

Pentagon se nedavno oglasio, prenosi Reuters, i demantirao iransku vijest o nagomilavanju izraelskih aviona.

Pentagon je ovu vijest odbacio kao "smiješnu", a pukovnik Dave Lapan je rekao da u njoj nema ničega istinitog.

Nešto ranije, zapovjednik iračkih zračnih snaga general-pukovnik Anwar Ahmed, također je odbacio ovu vijest kao neosnovanu, javlja Fena.



U Srbiji ništa novo

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRWvgOdRUBinqD1HuWU3YdvwUvZ2IxpM VpgQBCzSI1uDTaR8DdW4mIEdA

Srbiji ništa novo. Tamo ne odustaju od namjere da se muslimani makar među sobom biju, kad više nisu toliko jaki da ih biju oni. U tu svrhu je njihov vjerni sluga Sulejman Ugljanin poslao apel muftiji Muameru ef. Zukorliću i, kako pročitah na nekim portalima, reisu Srpske pravoslavne crkve Ademu Zilkiću, da sjednu za stol i ujedine se. Vjerovatno bi samozvani reis kojeg je na to mjesto progurao upravo Ugljanin prihvatio da Zukorlić bude njegov muftija, samo da je mir u kući! Šalu na stranu, ali je poziv ovoj dvojici na razgovore, kojeg su revno prenijeli režimski mediji, kao ravnopravnim partnerima, baš toliko neozbiljan da se čovjek ne može uozbiljiti. To je isto kao da u svom posjedu nađeš uljeza i hoćeš ga istjerati, a on ti ponudi pregovore da to "lijepo riješite", pa da i on ostane tu!

Taj samozvani reis, koji nema "ilma" da bude ni običan hodža, ušao je u posjed (bošnjačke) Islamske zajednice čiji je legalni predstavnik muftija Zukorlić, sebe je nazvao reisom Srba i ostalih koji žive u toj zemlji a muslimanske su vjeroispovjesti. Srpski režim mu je dao pečat i broj praznog računa, a njemu trebaju džamije i novac, pa bi to "pregovorima" da otme od Bošnjačke islamske zajednice.

Stavio nedavno ahmediju na glavu i zaputio se u Sarajevo u studio islamofobične FTV da pojasni "nesporazume". Veli da je 2007. svoju Islamsku zajednicu registrovao u katastru(!!!), ali isto tako veli da je ona stara preko 130 godina i da je on prvi reis (!?!). Bez obzira što nama kao narodu čini golemu štetu, jer nam je jedinstvo sad potrebnije nego ikad, ne može čovjek da ga ne žali, jer je očito da on hudnjak ne zna ni na kojem je svijetu ! Sreo sam mnogo čestitih imama koji se i sami stide ovog ahmaka i ahmedije na njegovoj glavi. Dok sam tog nesretnika gledao u toj emisiji pade mi na um Nusrudin hodža, kojeg je na jednom sijelu neko nešto pitao, a kad on reče da ne zna odgovoriti ovaj mu posprdno reče:
- Tolika ahmedija a ne znaš!
Na to Nusrudin uze ahmediju i stavi na glavu tog pametnjakovića, pa mu veli, eto ako misliš da je pamet pod ahmedijom, odgovori ti!

Kraci izvod Bosnjaci.net

Ahbab
06.05.2011., 01:28
Nihad Krupic ima dara za pisenje.Citao sam puno njegovih tekstova. Bilo bi jako dobro da sva svoja ratna zapazanja i dozivljaje objedini u jednu knigu. Ovom prilikom prica o izbjeglizi pod naslovom "Put"


Nihad Krupić, biografija

http://www.orbus.be/arhiva/2009/images/nihad-krupic100.jpg

Nihad Krupić je rođen 1961 (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/1961). godine u Bosanskoj Dubici. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu a srednju elektrotehničku u Prijedoru (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/Prijedor). Do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu je radio kao privatnik i igrao uspješno fudbal u lokalnom BiH republikancu ¨Borcu¨. 1985 (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/1985). godine je od strane novinara-izvještača ocjenjen kao najbolji centarhalf lige, da bi iste i sljedeće godine igrao za amatersku reprezentaciju Republičke lige Zapad. Odmah po prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini se aktivno uključuje u organizovanje i sprovođenje referenduma kao član glavne komisije grada. Samo nekoliko sedmica po referendumu i međunarodnom priznavanju BiH od strane UN nastaje potpuna blokada Bosanske Dubice od strane srpskih paravojnih jednica i regularne JNA. Proživljavajući teške trenutke u ljetnim i jesenjim mjesecima 1992 (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/1992)., glas razuma i nade traži u biblioteci, čitajući mnogo i uz put praveći zapise od kojih su neki i u ovoj knjizi.
Krajem novembra 1992 (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/1992). godine u jednom od mnogobrojnih konvoja skupa sa familijom je protjeran iz rodnog grada.
Prognanički put ga dovodi u Ljubljanu, gdje se odmah uključuje u Društvo Slovenačko Bosanskog prijateljstva ¨Ljiljan¨. Sa ostalim članovima radi na smještanju ranjenika i prognanika iz BiH, organizovanju Izbjegličke Škole na Roškoj, da bi krajem 1993 (http://webcache.googleusercontent.com/wiki/1993). godine u okviru društva Ljiljan napravio scenografiju i organizaciju najveće humanitarne i sportske priredbe pod nazivom ¨Tebi Bosno Misli Lete¨ Sa zarađenim novcem je nagrađeno 50 nastavnika u izbjegličkoj školi i plaćani hirurški zahvati za nekoliko ranjenika Armije BiH u ljubljanskom kliničkom centru. Uz sve ove aktivnosti Krupić u evropskom izdanju Oslobođenja objavljuje tekst o ratnim stradanjima Bosanske Dubice, a potom nastavlja pisanje u Ljiljanu, BiH Ekskluzivu i Beharu.

Nihad Krupić, Put

U Huseinovom životu mnogo toga je ličilo dobro izrežiranoj komediji. Za datum rođenja nije znao, ali godina je bila ista kada je Musolini došao na vlast u Italiji, mjesto, tiho rudarsko seoce kraj Sane, gdje ljudi znaju šta je biti pod zemljom dva dana, kretanje u mejtef i školu, njemački upad u Poljsku a prestanak školovanja kada je Tito rekao "NE!" Staljinu. Pratio gaje glas nemirnog djeteta i kasnije velikog zavodnika. Gdjeje Husein dolazio, momci su dobro pazili na svoje cure, jer se teško moglo odoljeti Huseinovim plavim očima i britku jeziku koji je razoružavao sve djevojačke odbrambene linije. Oženio se mlad, dobio sina i preko noći nestao, ostavljajući mladu si djetetom u porodičnoj kući sa ostarjelim roditeljima. Mlada je čekala skoro dvije godine i kada se Husein nije vratio, otišla svojima nazad. U međuvremenu Husein je lutao od grada do grada, radio građevinske poslove, bekrijo, dok se nakon deset godina takvog života nije zamorio pa oženio petnaest godina mlađom Zumrom, napravio lijepu porodičnu kuću u Blagaj Bosanskog Novog i primirio se dobro po rođenju trećeg djeteta. Život mu se sveo na rad čitave sedmice u novskoj građevinskoj organizaciji a preko nedjelje privatno, tako daje osigurao familiji i sebi pristojan život.

Pred samu agresiju na Bosnu, Husein se penzionisao.
I to je prokomentarisao na njemu poznat način:
"Moj radni vijek je trajao, izgleda, kao ova Socijalistička Jugoslavija."

Počeli su srpski mitinzi, mobilisanje, pa rat u Sloveniji i u Hrvatskoj, kada Husein iznenadno odlučuje da sa familijom izbjegne put Njemačke. Noć poslije prelaska Save kod Šamca, srušiše i zadnji most koji je povezivao Bosnu i Hrvatsku.

U Bosni nastupi najveća tragedija u historiji ove zemlje, a Husein posta muhadžir u jednom selu kod Hanovera. Poslije 6 mjeseci Huseina i Zumru napustiše djeca, odoše za Ameriku, dok njih dvoje preuze stariji njemački bračni par u svoju kuću. Sve u svemu nije bilo loše, međutim Husein i Zumra su počeli da gube na kilaži jer su domaćini samo dvaput dnevno jeli, a i to u manjim porcijama. Trpio je to Husein neko vrijeme dok ga glad nije natjerala da podukradom ide u trgovinu i kupuje sebi i Zumri malo jače obroke. Poslije skoro pola godine, nestade i ušteđevine a Njemačka se napuni stotinama hiljada muhadžira iz Bosne. Odjednom pođoše Huseina i Zumru obilaziti neke dvije žene sa mahramama na glavama, donoseći im tanke knjižice napučene slikama nasmijanih i sretnih vjernika ispod bremenitih voćnjaka i žutih pšeničnih polja. Huseina i nisu baš interesovale te slikovnice, nego pune kese namirnica koje su oni donosili sa sobom te redovne večere koje su se održavale u jednoj dugačkoj kući, zatamnjenih prozora, uvijek subotom navečer. Prošlo je tako i pet mjeseci kada su te žene počele da pričaju kako ih je nova vjera spasila od sve nesreće i tuge te kako su postale veoma sretne kako su postale Jehovini svjedoci. Tada s im prvi put rekli da bi Husein i Zumra trebali razmisliti o prelasku na novu vjeru. Husein je i to prokomentarisao na svoj karakterističan način:

"Pogledajte mene, ja sam se rodio kao musliman, dali mi ime Husein, ko Sadamu, i opet kao takav nisam dobar jer se ne molim svom Bogu, a možete tek misliti kako bi bio loš Jehovin svjedok. A i ne ide, brate, Husein, pa svjedok, ne ide. Ne volim svjedočiti nikom."

Dvije žene su to primile mirno i otišle. Poslije sedam dana se jedna od njih navrati sa pozivnicom za veliku svečanost u sljedeću subotu.

Dođe i subota predvečer. Obukoše se Husein i Zumra najfinije što su mogli, spremajući se zajošjednu obilnu trpezu. Dođoše pred onu kuću i vidješe kako je sve okićeno već od ulaza, dok su u vrhu dvorane postavljeni počasni stolovi. Skoro neprimjetno ih domaćini dovedoše do pročelja gdje su sjedili još pet parova iz Bosne, uglavnom mješovitih bračnih parova. Pođe ceremonija. Zatvoriše se vrata i prozori. Nastade skoro polumrak. Za binu izađe pokrupan čovjek koji je imao neku lentu preko ramena i bokova. Ta lenta je bila ukrašena nekim ordenjima i to nasmija Huseina, jer se sjeti kako je nekoliko noći prije vidio Tuđmana na televiziji sa sličnom lentom u bijelom maršalskom odijelu.

I za čudo, taj ugojeni gospodin na Huseinovom matemjem jeziku reče da su se okupili ovdje da na svečan način prime u svoje redove novu bracu i sestre iz bivše Jugoslavije.

U tom momentu se sva sala okrenu pred Huseinovim očima i stolica se pođe ljuljati pod njim. Tijelo mu se oduze i odjednom se pred očima pojavi slika iz ranog djetinjstva.

Sjedio je u mejtefu sa ostalom seoskom djecom i ponavljao naglas suru El-Kafirun, za hodžom koji je ustajao s vremena na vrijeme i pogledavao vani na prelijepi bosanski seoski pejzaž.

"Bismillahi r-Rahmani r-Rahim"- U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
"Kul ja ejjjuhe' 1-kafirun. / Reci: "O Vi nevjernici,
La a'budu ma ta'budun. /Ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate
Ve la entum 'abidune ma a'bud/ A ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam
Ve la ene 'abidun ma 'abedtum/Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali
Ve la entum 'abidune ma a'bud. / A i vi se niste klanjali Onome kome seja klanjam
Lekum dinukum ve lije din." / Vama vaša vjera, meni -moja!
Vama vaša vjera, meni moj Din, bubnjalo je u Huseinovoj glavi dok ga ne trže Zumra za ruku i reče: " Huseine, zovu te za binu."

Dođe Husein sebi, pogleda Zuraru, zgrabi je za ruku i povika:
"Otvaraj vrata, hoću zraka, gušim se."

Skupa sa ženom dotrča do izlaza, okrenu se u zabezeknutu masu svijeta i tiho izusti: "Vama vaša vjera, meni moj Din-i islam."

Poslije ovoga događaja u Huseinovom životu sve se uozbilji i posta drugačije. Srećom po njega, ne prođe dugo, a bosanska Armija oslobodi Sanski Most i Husein se spakova sa Zumrom, pa nazad u Bosnu.

Danas Huseina možete naći često u sanskoj džamiji medu prvima u safu, a u pauzi između namaza kada pođe šala između džematlija obavezno ga pitaju: "Huseine, gdje si prije bio?"

On isto tako odgovara: "Bio sam tu blizu, međutim umjesto prečice, napravih ja poveliku turneju, srete neke svjedoke i opet dođe nazad među vas, gdje mi je uvijek mjesto i bilo. Ko bi rek'o da sam istinu o sebi morao tražiti čak u stranoj zemlji i medu tuđim ljudima!!!"

Ahbab
08.05.2011., 02:02
Uri Avnery autor teksta "Zasto Bugari, Grci i Srbi nisu postali muslimani", rođen je kao Helmut Ostermann 10. rujna 1923, u Beckum, Vestfalija. Sa navrsenih 18 godina promijenio je svoje ime i prezime u cisto hebrejsko ime Uri Avnery, sto je tada bilo uobicajeno. Njegov otac, član stare njemačke židovske obitelji, bio je privatni bankar u Beckumu, a kasnije financijski stručnjak u Hannoveru.

Kao veteran cionista, on svoju obitelj seli u Palestinu odmah po Hitlerov uspon na vlast (1933). Kasnije je izgubio steceni novac, pa je bio prisiljen raditi teske poslove da bi izdrzavao sebe i porodicu. Avnery se skolovao u Tel Avivu i tako postao poznati novinar i publicista.



Zasto Bugari, Grci i Srbi nisu postali mulsimani?

Uri Avnery, Jevrej

http://www.google.com/images?q=tbn:9asP8rKIrjTn5M::antinazi.files.wordpr ess.com/2007

Tokom nekoliko stoljeća muslimani su vladali Grčkom. Da li su Grci postali muslimani? Da li je neko pokušao da ih prevede na islam? Naprotiv, grčki kršćani zauzimali su najodgovornije pozicije u osmanlijskoj administraciji. Bugari, Srbi, Rumuni, Madžari i drugi evropski narodi bijahu izvjesno vrijeme pod otomanskom vlašću i pored toga ostali su odani svojoj kršćanskoj vjeri. Niko ih nije silio da prihvate islam tako da su svi oni i dalje ostali revnosni kršćani.
Istina, Albanci su prihvatili islam, kao što su učinili i Bošnjaci. Međutim, niko ne može tvrditi da su to uradili pod prisilom budući da to bijaše njihov slobodan izbor. Oni su prihvatili islam kako bi postali miljenici vlade i da bi na taj način uživali u brojnim prednostima.

Krstaši su 1099. godine, okupirali Jerusalem i u ime plemenitog i dobroćudnog Isusa masakrirali muslimansko i židovsko stanovništvo ne praveći nikakve razlike među njima. U to vrijeme, tokom 400 godina muslimanske vladavine Palestinom, kršćani još uvijek bijahu većina u državi. Tokom ovog dugog perioda nije zabilježen nikakav pokušaj nametanja islama. Tek nakon što su krstaši protjerani iz zemlje većina stanovnika počela je prihvatati arapski jezik i muslimansku vjeru – bijahu to preci većine današnjih Palestinaca.

NE POSTOJI NIKAKAV dokaz da je bilo nekih pokušaja da se islam kao vjera silom nametne Jevrejima. Kao što je dobro poznato, pod muslimanskom vlašću Jevreji u Španiji uživali su u napretku kakav uglavnom nisu upoznali nigdje drugo sve do našeg vremena. Pjesnik Yehuda Halevy pisao je na arapskom jeziku, kao što je to činio i veliki Majmonides. U muslimanskoj Španiji Jevreji bijahu ministri, pjesnici i naučnici. U muslimanskom Toledu kršćanski, jevrejski i muslimanski učenjaci skupa su surađivali i prevodili antičke grčke filozofske i naučne tekstove. Bijaše to, zbilja, zlatno doba. Kako bi sve to bilo moguće postići da je kojim slučajem Poslanik naređivao "širenje vjere sabljom?"

Šta se desilo nakon toga govori samo za sebe. Kada su katolici od muslimana iznova preuzeli vlast nad Španijom uspostavili su vladavinu vjerskoga terora. Jevrejima i muslimanima bijaše ponuđen nemilosrdan izbor: prihvatiti kršćanstvo, biti masakrirani ili napustiti zemlju. I gdje su stotine hiljada Jevreja, koji su odbili napustiti svoju vjeru, izbjegli? Skoro svi oni bijahu raširenih ruku prihvaćeni u muslimanskim zemljama. Jevreji Sefardi (Jevreji iz Španije) nastanili su se diljem muslimanskog svijeta, od Maroka na zapadu do Iraka na istoku, od Bugarske (u to vrijeme bijaše dio Otomanske imperije) na sjeveru do Sudana na jugu. Nigdje nisu bili progonjeni. Nisu bili izloženi nikakvim inkvizicijskim mučenjima, etničkome čišćenju, progonima, užasnim masovnim protjerivanjima što se dešavalo u većini kršćanskih zemalja pa sve do holokausta.

ZAŠTO? Zato što islam izričito zabranjuje bilo kakvo proganjanje "sljedbenika Knjige". U islamskom društvu posebno mjesto bijaše rezervisano za Židove i kršćane. Naravno, oni nisu u potpunosti uživali jednaka prava, ali jesu većinu. Morali su plaćati specijalnu novčanu taksu, ali zbog toga bijahu oslobođeni od vojne službe. Takav kompromis bijaše dobro prihvaćen od strane mnogih Jevreja. Kazuje se da su se muslimanski vladari mrštili zbog bilo kakvog pokušaja da se Jevreji prevedu na islam čak i putem blagog uvjeravanja budući da je to kao posljedicu imalo gubitak taksi.
Svaki iskreni Jevrej koji je upućen u historiju svoga naroda ne može a da ne osjeća duboku zahvalnost prema islamu zbog toga što je Jevrejima pružao zaštitu tokom pedeset generacija u vrijeme dok je kršćanski svijet proganjao Židove i mnogo puta pokušavao "sabljom" prisiliti ih da napuste svoju vjeru.

PRIČA O "širenju vjere silom" predstavlja opaku i zlu legendu. To je jedan od mitova koji su nastali u Evropi tokom velikih ratova protiv muslimana kao što su ponovno osvajanje Španije od strane katolika, krstaških vojni i borbe protiv Turaka koji bijahu skoro osvojili Beč. Sumnjam da je i sam njemački papa, također, pod utjecajem ovih bajki. To znači da vođa katoličkog svijeta, koji je ujedno i kršćanski teolog, nije uložio nimalo truda u izučavanju historije drugih vjera.

Kraci izvod iz terksta navedenog autora pod naslovom "Muhamedova sablja"
Arhiva Bosnjaci.net

Ahbab
11.05.2011., 04:39
Cesto mozemo cuti tvrdnje "Bosnjaci su krivi za pocetak rata". Istina se zaboravlja, uporno se pricaju propagandne price u cilju opravdavanja pocinjenih zlocina.Evo jedan tekst pod naslovom "Predratni eho oko Srebrenice", koji nam mnogo toga kazuje.


Predratni eho oko Srebrenice

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTU6nIVzmGaAw19GVElG7-http://newsimg.bbc.co.uk/media/images/41872000/jpg/_41872702_srebrenica_203b.jpg

Iskocio sam kroz prozor i najvecom brzinom se dohvatio mraka. Meci su fijukali,rasprskavali se na drvecu, ali se nisam osvrtao. Kada sam savladao pocetni strah, zastao sam osluškujuci odakle dolazi pucnjava. Selo je bilo u okruženju srpskih naselja i jasno se vidjelo da se puca baš iz tih pravaca .Razmišljajuci šta ciniti, odlucio sam se za cekanje. Prislonjen uz jedno drvo uocio sam da se oružje sve više utišava, a tamu su parali zabrinuti ženski glasovi koji su dozivali muževe i sinove, prepadnute i raspršene u noci.“Himzoooo, Himzooooooooo“, vikala je sve jace moja prva komšinica, dok joj je jednomjesecni sin glasno plakao u narucju. Sve je trajalo oko pola sata, da bi skoro potpuno zavladala uobicajena nocna tišina. Požurio sam do velike garaže mog komšije Rifeta, gdje smo se i najviše okupljali tih dana. Kako sam i ocekivao, vec je tu bilo mnogo ljudi , i svako je na poseban nacin komentarisao proteklu situaciju .“Hoce samo da nas zaplaše“, govorili su optimisti, dok su oni oprezniji predlagali da se tokom noci svi prebacimo do susjedne Janjine, jer ce sutra sigurno, otvoreno se pricalo, cetnici uci u selo. Otac je stajao u grupi, cutao je i u njegovim ocima sam primijetio zadovoljstvo što je vidio da sam tu. Pogledao sam tog, još uvijek mladog i lijepog covjeka, i dobro zapamtio da je na sebi imao zeleni džemper ispod kojeg se vidjela kragna karirane zimske košulje, koju sam ja iznosao, a on je preuzeo.
Prica se završila tako da je svako uradio ono što je sam mislio da je najbolje, ali je vecina odlucila da taj, novi dan, saceka u selu.
Ne znam da li sam i gdje ikako spavao, ali smo zorom svi bili na nogama i brzo shvatili da je dogadaj od prethodne noci bio samo najava onoga što ce se desiti tokom dana. Pucnji su bili sve cešci i bliži i onda sam prvi put vidio kako gore kuce. Plamen je šikljao kroz prozore dviju kuca na pocetku sela. Grupa ljudi koja se brzo stvorila kraj Rifetove garaže se uskomešala. Neko je donio vijest da ce oni samo proci kroz selo „da uspostave kontrolu. Ko ne želi da mu kuca izgori neka postavi bijelu zastavu i nemojte se razilaziti, nece nikome ništa biti“ prenošena je navodna poruka naših komšija Srba. Otac i amidža su požurili da pronadu komad bijelog platna i izvjese na naše dvije kuce.“Levo, levo, proverite ono tamo!“, odzvanjao je glas muškarca koji je sjedeci u policijskom golfu putem megafona izdavao naredenja.
Sacekati vojnike koje sam vec jasno vidio rasporedene u strijelce, ili nekud pobjeci. Kuda?!
Prošla su i cetvorica vojnika u nejednakim iniformama. Bili smo potpuno svjesni situacije i najglasnije što se culo u skrovištu, bili su otkucaji naših srca. Približavala nam se nova grupa naoružanih ljudi i sa strepnjom smo pratili njihov dolazak. Prolazeci kraj šiblja, predzadnji medu njima je vrisnuo:“Hej, ljudi,ovdje neko ima!“.“Gotovo je“, pomislili smo. Prateci jedva vidljiv trag vojnik je puškom razgrnuvši grane došao do prvog medu nama, komšije Izeta.“A tu si, *****o!“, nasmijao se podižuci ga . “Ajde s nama! Ima li još neko s tobom?“ “Nejma“, jedva cujno rece Izet.
Otišli su i mi nismo ništa vidjeli. Ali, smo sve culi. I njegove molbe za milost, i njihov prezrivi smijeh, pitanja gdje je sakrio oružje i na kraju krike. Jauke koji su nam jasno docarali da je Feridov brat i moj komšija usmrcen u najtežim mukama. Posmatrajuci šta se dešava, prepoznali smo naše komšije u uniformama, s automatskim puškama u rukama. Moj školski drug je bio u plavoj policijskoj odori i posebno me razocaralo kada sam shvatio da je on jedan od voda i da ga drugi slušaju u njihovom pohodu. “Predajte se, predajte!!!“ grmio je glas iz megafona.

Onda smo uocili povecu grupu žena i djece kako nam se približavaju. Pratilo ih je cetiri do pet vojnika sa puškama uperenim u nejac. Doveli su ih do kuce komšije Halila i sve ih natjerali u poveci podrum. Lahnulo mi je kada sam vidio da majka i sestra nisu medu njima. Jedan mladi muškarac je ostao da stražari na ulazu, a ostali su produžili dalje. Pomislio sam: gdje li su moji? Najviše sam strahovao za sestru. Naslucivao sam kako bi lijepa dvadestogodišnja djevojka mogla proci ako im padne u ruke.
Neke od tih ljudi sam licno poznavao, za mnoge sam bio siguran da sam ih vidao, a oni koji su mi prema izgledu i postupcima izgledali kao vode, bili su mi nepoznati. Naišla je nova grupa vojnika , zastali su i razgovarali sa stražarom ispred podruma. Dvojica su potom ušla unutra. Brzo su se vratili vodeci jednu mladu ženu, koja im se opirala. Odveli su je na sprat. Kroz otvoren prozor dolazili su pomiješani glasovi njihovog cerekanja i njene vriske. Oni su prvi izašli, mahnuli stražaru i izgubili se iza kuca. Nedugo zatim pojavila se ona. Nosila je ostatke odjece u rukama , sa tragovima krvi na licu, užasnutog pogleda teturala je prema vratima podruma. Znali smo šta se desilo. Poceo sam plakati, dok me je Ferid ucutkivao.“Bože, šta je ovo?“, pitali smo se.
Do nas su uz pucnje dopirali zvuci razvaljivanja vrata na kucama, lavež uznemirenih pasa i rika preplašene stoke. Culi smo kako se pale traktori i automobili i vidjeli da se odvoze putem prema gradu. Prokapala je kiša i sve se pomalo utišavalo. Znali smo da ovdje nismo sigurni i tiho smo se poceli dogovarati šta da radimo. Odlucili smo da se, cim padne noc, prebacimo do Janjine.
Tekst iz moje arhove

Ahbab
14.05.2011., 05:16
U Iranu, Indiji, Bangladesu ovo je dosta uobicajena pojava.Kada djevojka odbije mladica, on uzima kiselinu i baca joj u oci i lice.Mozda ce poslije ove i ovakve kazne, mnogi dobro razmisliti prije nego sto se odluce na ovakav potez.


Oko za oko, zub za zub
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTPVj32l25uHhccW4mZq0-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTPVj32l25uHhccW4mZq0-pL21FhOOMAjmrWqjsFIf7jytCWDQ3S9vMqQ

Iranka koju je bivši dečko oslijepio, isto će učiniti i njemu. To joj je dozvolio sud. Tačno po 20 kapi u svako oko nakapat će mu u jednoj teheranskoj bolnici u subotu u podne.


U subotu tačno u podne 32-godišnja Iranka Ameneh Bahrami izvršit će sudsku presudu, koja nam je poznata iz Starog zavjeta: Oko za oko, zub za zub.

Prije sedam godina, njen tadašnji dečko Majid Mowahedi (27) je polio sumpornom kiselinom nakon što je odbila udati se za njega. Ameneh je od tada slijepa i unakaženog lica. Živi u Barceloni i u međuvremenu je bila podvrgnuta brojnim operacijama, ali vid joj nikada neće biti vraćen.

U subotu će Ameneh Majidu u jednoj teheranskoj bolnici ukapati po 20 kapi kiseline u oba oka.


http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQXQTQB2xk07tKI_yfcRY-http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT9kRFD9lY_gOsv8JZRgJAPPlJwkmNLM UHiyQx7VKshttp://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ5jYYGh45KKfbNZWVwxKoiY61cf1Vg5 r5NqwmNsiINhttp://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQBlAaJKEk8QdzZQUDD2T-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRPVsbPZaF0JvYtqweRg1jXfAlbnTUrT 0pe5oRhttp://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRPVsbPZaF0JvYtqweRg1jXfAlbnTUrT 0pe5oRhttp://1.bp.blogspot.com/_jdAISkGb2tU/SaAHRpUw6_I/AAAAAAAAADo/BnLUvB3ZaIo/s320/amehen+bahrami

Sudija koji je vodio ovaj slučaj odredio je Majidu zatvoru, a Ameneh je odredio da se isplati 20.000 eura. Ona međutim nije željela novac već priliku da se osveti na identičan način. Sudija je prihvatio njen prijedlog koji će imati "zastrašujući efekt na sve buduće potencijalne nasilnike".

Ameneh je novinarima ispričala kako je Majidova majka tražila da odustane od svoje namjere i da ostavi vid njenom sinu, a on će se zauzvrat doživotno brinuti o njoj. Ali, Ameneh joj je odgovorila kako je sada prekasno za bilo kakva izvinjenja.

Mnogi su njenu želju za osvetom ocijenili barbarskom, a ona je takvima javno uputila pitanje: Za koliko biste se novaca mijenjali sa mnom? Za koliko biste novaca prodali svoje oči?

(24sata.info

Ahbab
14.05.2011., 22:25
Sud odgodio odluku, kasnije ili mozda nikada?



Sud odogodio odluku da Iranka bivšem dečku ulije kiselinu u oči

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/05/14/ameneh20110514001.jpg
Ameneh Bahrami trebala se danas osvetiti svom bivšem proscu, koji ju je zalio kiselinom. No sud je u posljednji tren odlučio odgoditi odluku, a nije poznato kada će i hoće li se kazna uopće izvršiti u budućnosti. » Dnevnik.hr (http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/sud-odogodio-odluku-da-unakazena-iranka-bivsem-decku-ulije-sumpornu-kiselinu-u-oci.html), Guardian (http://www.guardian.co.uk/world/2011/may/14/acid-blinding-postponed-iran-outcry)

Ahbab
17.05.2011., 02:31
Sudjenje je vec pocelo, pa iako dobro poznat ratni zlocinac evo malo vise podataka o njemu i njegovim zlocinima.


Batko-Veselin Vlagovic, zlocinac sa Grbavice, ubica
Gorana Cengica reprezentativca YU

http://www.bosnjaci.net/foto/Veselin_Vlahovic_Batko_1.jpg

Crnogorski premijer Milo Đukanović u Spužu je otvorio dvije nove zatvorske zgrade - za žene, strance i maloljetnike - objavili su podgorički mediji. Za neupućene Spuž je zatvor odnosno Zavod za izvršenje krivičnih sankcija u kojem je nekoć bio zatvoren i "monstrum sa Grbavice" Veselin Vlahović zvani Batko, osumnjičen za ratne zločine počinjene u BiH.

Vlahovićevo bjekstvo iz zatvora u Spužu 18.juna 2001.godine, sudeći po načinu kako je izvedeno, bilo dobro isplanirano iznuta i izvana, i uz "balogoslov ", kako se osnovano sumnja, nekih tada moćnih pojedinaca iz vlasti.

Vlahović je, prema navodima optužbe tokom 1992. i 1993.godine u sarajevskom naselju Grbavica kršio prvaila međunardonog prava i kao pripadnik oružanih formacija - ubijao, mučio i nečovječno postupao sa civilnim stanovništvom; - silovao, uzimao taoce, kolektivno kažnjavao, protizakonito zatvarao i pljačao ljude."

"Kasapin sa Grbavice" je, slučajno ili ne, iz zatvora u Spužu "pobjegao" upravo u dan kada je u Podgorici, na sastanku predstvnika Ministarstva pravde Crne Gore i BiH postignut dogovor po kome bi zvanično Sarajevo Podgorici usutpilo dokumnetaciju na osnovu koje bi se moglo suditi Vlahoviću. Ministar pravde u crnogorskoj Vladi u to vrijeme bio je Dragan Šoć, iz Narodne stranke, čiji je osnivač i lider dugo godina bio Dr. Novak Kilibarda, veliki zagovornik rata s početka 90-ih godina.Na čelnim pozicijama premijera i predsjednika Crne Gore bili su Milo Đukanović i Filip Vujanović.

Monstrum Veselin Vlahović je iz spuškog zatvora pobjegao pored tri čuvara, usred bijela dana, preskočivši zid visok četiri metra. Pri tom je bez problema prošao kroz "zabranjenu zonu" široku tri metra. Prema svjedočenju jednog mještanina koji je bio očevidac Vlahovićevog bjekstva, bjegunac je nakon što je "savladao" brojne prepreke, preplivao rijeku Zetu gdje ga je čekao bijeli "golf" kojim se udaljio u nepoznatom pravcu.

Da ovu nemoguću misiju Vlahović nije mogao sam izvesti svjedoče i izjave tadašnjeg direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu Željka Jočića koji je kazao da "prikupljene činjenice nakon ovog bjekstva svjedoče o tome da je sve bilo unaprijed pripremljeno i sinhronizovano u i van spuškog zatvora."


http://www.startbih.info/images/magazin/293batko.jpg

Od samog početka rata u BiH, Veselin Vlahović - Batko je učestvovao kao dobrovoljac na srpskoj strani a njegova paravojna formacija koju su činili uglavnom kriminalci, počinila je veliki broj zločina, prije svega u sklopu politike etničkog čišćenja Srpske demokratske stranke. Batkova grupa se, prema navodima sarajevskih novina, formalno vodila kao dio jedinice "Bijeli anđeo", kojom je do svoje pogibije, juna 1992. godine, komandovao Zoran Vitković, a kasnije Predrag Jovančić, zvani Peđa. Prema izjavama preživjelih, Vlahović je izvršio ili je učestvovao u ubistvima preko stotinu građana nesrpske nacionalnosti. Također je učestvovao i u protjerivanju više hiljada građana Grbavice i Vraca. Ubijao je iz vatrenog oružja, klao nožem, a o sudbini onih koje je Batko protjerao iz Lenjinove i Splitske ulice, ni do danas se nista ne zna. "Pored ubistava Vlahović je silovao žene i djevojke nesrpske nacionalnosti. Na Vracama je formirao javnu kuću, gdje je dovodio i silovao starice, ali i trinaestogodišnje djevojčice. Silovao je i majke i kćeri pred članovima njihovih porodica. To je radio sam i u grupi. Neke od žena je silovao više puta o čemu postoje brojna svjedočenja", pisale su sarajevske "Večernje novine".

U knjizi "*****a", koju je napisao Božo Debelnogić, koji je ratovao na Grbavici u jedinicama srpske vojske, cijelo jedno poglavlje posvećeno je Batku i njegovim "podvizima". Između ostalog stoji: "Batko Crnogorac je najviše volio voziti auta i ubijati Muslimane. Volio je on doduše i da ih bije, ali samo pred drugima, pokazujući tako svoje umijeće, tehniku aperkata i krošea ... Muslimane niskog rasta nije tukao, njih bi odmah ubijao... Batko je Muslimane mučio i ubijao uvijek na drugi način, vršeći fizičke i psihičke eksperimente. Dileme je rješavao brzo i efikasno – recimo, koliko ljudi postrojenih jedan iza drugoga može ubiti jednim metkom iz papovke, riješio je tako što je pokupio u stanovima deset nesretnih Muslimana... stao korak ispred njih, repetirao naciljavši u prelomu stomaka i opalio. Zadnju dvojicu koja pokušaše pobjeći, pobi pucajući im u leđa. Gledajući radoznao u ljude koji su se grčili na zemlji stade preborjavati. "Samo osam". Sjede u auto i ode niz Vrace prema Grbavici."

Veselin Vlahović je, u vrijeme kada su se natpisi o njegovim zločinima pojavili i u crnogorskoj štampi, već bio u istražnom zatvoru u Spužu. Tamo je, tvrde očevidci, komentarisao: "Ljudi, ova glava sada vrijedi milion dolara"! U oktobru 1999. godine podgorički nedjeljnik "Monitor" je objavio pismene izjave svjedoka koji Vlahovića terete i za ubistvo šestogodisnje djevojcice Azre Pecar. Njena majka Sena objašnjava da su njena kćerka i svekrva ubijene u "živom štitu" na sarajevskom Jevrejskom groblju, 14. juna 1992. "Četnici su potjerali nas 15, od toga sedmoro djece, ka položajima Armije BiH. Potom su otvorili vatru. Imena ubica su 'Batko' - Veselin Vlahović (nekadašnji radnik u kafeu "Hamam bar" na Grbavici) i Iro Ždrale (komšija iz Trebevićke)", tvrdi Sena Pecar koja je prilikom ubistva svoje ćerke i ranjena u kičmu, zbog čega je ostala invalid.

http://i182.photobucket.com/albums/x251/CyberNationsStuff/Grbavica.jpg

Vlahović je povodom pisanja o zlodjelima koje je počinio, podgoričkom nedjelniku "Monitor" uputio iz zatvora pismo - demanti u kojem je tvrdio da "ni u jednom zločinu nije učestvovao." Gotovo istovremeno, iz BiH je stigao zahtjev za njegovu ekstradiciju. "Monstrum sa Grbavice" ubio je i Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ. Čengic je ubijen u junu 1992. godine, a njegovo tijelo je nakon devet godina pronađeno i spokopano. Prema sarajevskim izvorima, on je jedan od najmanje pedesetak Sarajlija koje je u prvim ratnim mjesecima ubio Veselin Vlahović.

Novinarka "Oslobođenja" Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: "U danu kada se to desilo, Batko je iz Shopinga (naselje na Grbavici) poveo sa sobom Husniju Ćerimagića. Na isljedjivanje. Tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva (u Beograd) zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izadje sa Grbavice - ali to nije nimalo lako - otvorio je vrata i povikao na Batka: 'Šta to radiš! Vidiš li da je čovjek bolestan?' 'A, evo i jednog Čengića', obradovao se Batko. Žrtva je došla sama... Tog dana Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. Pucao, pucao, pucao. Mislio je da je to njihov kraj. Ali instinkt životinje traži oprez. Sutradan je ponovo došao u Trebevićki potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad i zavio ranu. Zaustavio krv.

Svjedok koji je prisustvovao zločinu još je na Grbavici. Kaže, a to je potvrdio i Momčilo Mandić kada su se neki Goranovi prijatelji interesovali za njega, da je Batko bio sretan što ga 'nos' nije izdao. Uskliknuo je: 'A, *****o, mislio si da ćeš preživjeti...bilježe sarajevski mediji.Prema kazivanju Goranove majke Nataše Čengić (rođene Zimonjić), Goranova prababa je rođena sestra crnogorske kraljice Milene Petrović. Goranov otac, Fićo, pravo ime mu je bilo Ibrahim, ali su ga svi znali po onome koje je nosio u partizanima, bio je prvi gradonačelnik Sarajeva, da bi, nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovićem, na Golom otoku robijao pet godina...

--Žrtve Veselina Vlahovića, zvanog Batko su i Mustafa Zele, i Zvonko Bodulović, i Hajrudin i Sabaha Husanović, i Elbisa Subašic... Vidjevši pločicu pričvršćenu za njen poštanski sandučić, samo je prokomentarisao: 'Lijepo prezime...' Malo kasnije je zalupao na vrata ove profesorice i naredio joj da pođe sa njim. Mi smo objavili potresno svjedočenje Sene Salmanagić, koja je svojim očima vidjela kako Batko utjeruje nesretnu ženu u bijeli golf. Njegove žrtve su i Džemal i Azra Gološ, Nazija i Šerif Koristoviš, i Kemal Smajić, Zlatko Alagić, ...svjedoči sarajevsko "Oslobođenje". Ali Vlahović nije samo ubijao svoje žrtve - Silovao je N.N. u prisustvu njenog nepokretnog supruga. Silovao je 13-godišnju N.N. pred njenim ocem. Silovao je N.N. a onda je prepustio svojim 'Bijelim anđelima'...

http://www.sa92.ba/v1/images/20071211191927_00000411kr4.jpg

Veliki je broj onih koje je Vlahović "odveo iz njihovih stanova na Grbavici" a o kojima se još uvijek ne zna ništa. Grbavice je bivša zadužbina bega sa Krbave, koju su okupatori proglasili "srpskom Grbavicom."
http://dovla.net/images/2007/06/pobjednici-kupa.jpg

Petnaest godina od muckog ubistva Gorana Cengica, bivseg rukometasa “Bosne”, “Mlade Bosne” i “Crvene Zvezde”, divnog covjeka kojeg se svi ljubitelji sporta u Sarajevu sjecaju sa pijetetom i postovanjem. Kao sedamnaestogodisnjak, igrao je za RK “Bosnu” u finalu Kupa Jugoslavije 1963.godine kada je “Bosna” pobijedila bjelovarski “Partizan” sa 16:14. Na slici su u gornjem redu: Fehvad Mostarac, Resad Sarenkapa, Dragan Nozica, Goran Cengic, trener Nikola Cucic, Pero Pilic i Vojo Bjegovic. Cuce: Zoran Vukovic, Slobodan Janjic, Zeljko Martincevic, Mladen Cakeljic, Kirija Milosevic i Fahrudin Softic. Nazalost, Goran, Pero, Cule, Zoran i Fahro nisu vise medju zivima.

Ahbab
22.05.2011., 00:26
Danas malo pa malo neki od drzavnika iz arapskih zemlja pomene, da je Izrael jedina nuklearna sila na Bliskom istiku, pa da iz tog razlog predstavlja opasnost za svoju okolinu, najvise zbog politike koju vodu.Da li je tako ili nije, sasnajte iz prilozenog teksta Davora Krile, Najveci heroj nuklearnog doba.



Najveći heroj nuklearnog doba
Piše: Davor Krile

Nazivaju ga najvećim izdajnikom u povijesti Izraela, najzornijom žrtvom “izraelske demokracije”, najbezobraznijom gujom u njedrima vlastitog naroda... On sam sebe smatra najduljim zatočenikom prigovora savjesti na svijetu. Robijao je bez prekida punih 18 godina, od čega je punih jedanaest proveo u samici u kojoj se svjetlo nikad nije gasilo. Nakon kratkotrajne slobode, danas je opet zatočen.

http://www.peaceispossible.info/pictures/Mordechai.jpg

Zahvaljujući Mordechaiu Vanunuu svijet je 1986. godine saznao za izraelski nuklearni program. Na temelju Vanunuovih fotografija koje je tajno snimio i prodao londonskom tjedniku The Sunday Times neovisni stručnjaci zaključili su da Izrael raspolaže s najmanje 200 nuklearnih bojnih glava. Cijena koju je taj nuklearni tehničar platio za ova otkrića još uvijek nije zaokružena, niti je jasno je li time Izraelu više koristio ili naštetio.

Mordechai Vanunu rođen je 1954. godine u obitelji marokanskih Židova koja se šezdesetih doselila u Izrael i nastanila u pustinjskom gradu Beershebi. Otac mu je bio rabin. Vanunu se kao mladić zaposlio u atomskom centru Dimona, jednom od tada najstrože čuvanih i najtajnijih projekata izraelske države, sagrađenom u potpunosti pod zemljom.

Informaciju kako neupadljivi zaposlenik Vanunu, koji je prethodno bio prošao stroge sigurnosne provjere, namjerava odati tajne podatke o radu i sadržaju Dimone britanskom tjedniku The Sunday Times došla je do izraelskog obavještajnog vrha u kolovozu 1986.

Zapovijed da se ta Vanunuova namjera spriječi dao je osobno tadašnji izraelski premijer Shimon Peres. U tu je svrhu ustanovljen odbor sastavljen od najboljih raspoloživih obavještajaca Mossada, tajne službe za inozemne operacije, i Shin Betha, nadležnog za takve operacije unutar Izraela.

http://www.vanunu.com/images/looking_west.jpg
Mordechai Vanunu je kandidat za Nobelovu nagradu

Obavještajno-sigurnosni vrh poslao je operativce u Australiju i započeo je lov na Vanunuovu glavu. No, prije nego je došlo do uhićenja, on se prebacio u London, što je akciju krajnje zakompliciralo, jer je Mossad zbog niza prijašnjih obavještajnih skandala s britanskim vlastima morao izbjegavati daljnje narušavanje izraelsko-britanskih odnosa.

Margaret Thatcher i Shimon Peres gotovo da nisu razgovarali, pa planirana otmica Mordechaia Vanunua na britanskom tlu nije dolazila u obzir. Trebalo ga je izvući iz Britanije, i to prije nego iskazi o nukelarnim tajnama Izraela preko medija dopru do javnosti.

Mossadov tim na čijem je čelu bila atraktivna Cindy trebao je najprije ubiti Vanunua u Londonu, na licu mjesta. Od toga se, međutim, odustalo jer je zaključeno kako bi to bio presedan u povijesti Mossada: nikad se nije dogodilo da izraelski špijuni ubiju vlastitoga građanina, Židova. Mjesecima su agenti s Vanunuovom slikom na unutrašnjoj strani rukava češljali London u potrazi za nacionalnim izdajnikom, a izraelski premijer Peres intenzivno radio na sprječavanju objavljivanja informacija o tajnom nuklearnom centru.

Osobno je izrekao preventivnu zabranu svim glavnim urednicima izraelskih medija da prenesu ijedan eventualni napis o Dimoni iz međunarodne štampe. Onda je najednom došlo do obrata: pred izlogom dućana na londonskom Leicester Squareu agentica Cindy ugledala je Mordechaia Vanunua. Stala je pored njega i uputila mu zavodnički pogled.

Ubrzo su završili u obližnjem kafiću: ona je glumila teško osvojivu djevojku, na što je Vanunu zagrizao kao glamac. Bio je to početak njegove pokore. Britanski tjednik The Mirror je 30. rujna 1986. objavio Vanunuovu sliku i članak koji je unaprijed ismijavao cijelu priču o postojanju nuklearnog reaktora u Izraelu. Vanunu se zbog članka u Mirroru uzrujao, a napetu situaciju savršeno je iskoristila Cindy koja mu je predložila da otputuju u Rim na romantični vikend bez stresa.

Iako je Peter Hounam, novinar The Sunday Timesa, upozoravao Vanunua da je Cindy vjerojatno Mossadova agentica i da ne bi trebao napuštati Britaniju, Vanunu je ipak naposljetku poletio za Rim. U stanu prema kojem su išli čekala su ga dva Mossadova agenta. Čim je ušao, oborili su ga na pod, vezali mu ruke i uštrcali priličnu dozu droge.

Ukrcali su ga potom na jedrilicu i u potpunoj tajnosti, baš kao svojedobno nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna, dopremili u Izrael. Priča o tajnom izraelskom nuklearnom programu ipak je na kraju izašla u The Sunday Timesu, dva dana nakon što je on nestao. Vanunuove fotografije detaljno su prikazivale šesterokatni laboratorij ukopan pod zemljom u kojemu radi dvjestotinjak stručnjaka.

Priča je obišla svijet, uz gromoglasne upite svjetskih medija gdje je izvor tih informacija. Izraelska je vlada naposljetku morala priznati da je Mordechai Vanunu u njezinim rukama i da je “zakonito zatočen u Izraelu”. No, iskoristivši neoprez zatvorskih čuvara, uhićenik je uspio dojaviti svijetu da je zapravo brutalno otet.

U kombiju u kojem su ga prevozili na sud u Jeruzalem radi produljenja pritvora, priljubio je dlan na stražnje staklo i okrenuo ga prema gomili novinara. Na dlanu je bilo ispisano: “Otet sam u Rimu, u Italiji, 30. IX. 86. u 21 sat. U Rim sam stigao letom BA 504.”

Zahvaljujući tome, naknadno je rekonstruiran način na koji je Vanunu otet. Sud u Jeruzalemu ga je potom osudio na 18 godina koje je odslužio u gradu Ashkelonu na jugu zemlje. Nakon što je 2004. nakratko izašao na slobodu poslije odležane kazne, ubrzo je iznova utamničen jer se drznuo razgovarati sa stranim državljanima.

http://www.rightlivelihood.org/uploads/tx_recipients/S_-_portrait.Mordechai_Vanunu_02.jpg

Doživotni zatvor
Osim komunikacije sa strancima, zabranjeno mu je i približavanje stranim ambasadama te graničnim prijelazima. U slučaju da želi prespavati na drugoj adresi, mora 24 sata prije o tome obavijestiti sud. Zaplijenjen mu je osobni dnevnik koji je vodio tijekom odsluženja kazne, kao i 2500 pisama koje je primio.

Zabranjeno mu je posjedovati putovnicu i govoriti o svom boravku u zatvoru, kao i o pitanjima vezanim uz Dimonu i njegov tamošnji rad. Zabranjen mu je čak i chat na Internetu, što se smatra nezamislivim u bilo kojoj demokratskoj zemlji u 21. stoljeću. Iako je tvrdio da je odao tajne podatke o nuklearnom centru Dimona jer smatra da takvo oružje Izraelu nije potrebno i da posjedovanje tog oružja izlaže zemlju velikoj opasnosti i prijeti svjetskom miru, činjenica je da je za priču dobio oko 200.000 funti od britanskog tjednika.

Vanunu je čovjek oko kojega je izraelsko društvo podjeljenije nego oko arapskog pitanja: desničari na čelu s pokretom Kahane Chai smatraju da ga treba ubiti kao izdajnika, a pacifisti ga slave zbog hrabrosti i nazivaju ga najvećim herojem nuklearnog doba. Čak 24 posto građana Izraela ipak osuđuje njegov čin iznošenja nuklearnih tajni u javnost i misle da bi trebao doživotno ostati u zatvoru. Usprkos bezbrojnim apelima Amnesty Internationala i drugih međunarodnih humanitarnih udruga, sva je prilika da će im želji biti udovoljeno.

Ahbab
25.05.2011., 05:01
Antimuslimanski stavovi pape Racingera
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSIqgKmvQAlICbDuOHn856XlNdCbiZXN byn
Muhamed Filipović
Da u Europi postoji tradicionalno antimuslimansko osjećanje i da politika vodećih europskih zemalja sadrži snažnu antiislamsku komponentu nije nepoznato. To osjećanje ne može prikriti frazeologija humanizma i ljudskih prava na kojima Europa gradi budućnost. Cijela europska historija, od vremena Karla Velikog, dakle od kada se Europa obnavlja kao homogeni vjerski, politički i civilizacijsko-kulturni prostor kojim vlada jedna ideja i gospodari, pomazani od pape, neprijateljska je prema islamu. To je vidljivo iz odnosa Europe prema islamskim državama i to ne samo onima koje su bile uspostavljane na tlu Istočnog rimskog carstva, nego i posebno prema onima koje su nastajale na tlu Europe.

I dok se Bizant branio od širenja islamskih država u Aziji i Africi, dotle je Zapadno rimsko carstvo zauzelo stav eliminacije islama sa tla Europe, ali i sa prostora Bliskog istoka, koji je smatran iskonskim prostorom kršćanstva. Bitka kod Poitiersa 723. godine, kada je Karlo Martel zaustavio napredovanje arapskih snaga prema Francuskoj, je bila početna tačka u formiranju strategije i politike Zapada prema islamu. Polazište te strategije bilo je da je Europa ekskluzivni prostor za kršćanstvo, dok su islam i jevrejstvo iz Europe isključeni kao neprijateljske vjere, a njihovo prisustvo, ne samo u formi islamskih država, nego i islama i jevrejstva kao vjera, treba da bude eliminirano svim sredstvima.

Historija Europe između 800. i 1945. godine, sa malim intervalima smirivanja, može se okarakterizirati kao vrijeme istrebljivanja Jevreja i muslimana iz Europe. Iz te politike je nastao stav "Cuius Regio Eius Religio", koji je postao načelo vladavine svih europskih sila sve donedavno. Stav o eskamociji jedne vjere i njenih pripadnika bio je 1054. godine proširen i na šizmatike. Trebalo je čekati sedam vijekova da se on izmijeni i da prestane progon šizmatika. Protestanti, koji su, također, bili progonjeni, izbjegli su istu sudbinu jer su nastale njihove snažne države na europskom tlu. Protureformacija nije mogla voditi bitku na tri strane - protiv muslimana, ortodoksa i protestanata, te je počela popuštati onima koji su bili makar i šizmatički kršćani, smatrajući muslimane (Arape i Turke) i Jevreje glavnim neprijateljima kršćanstva u cjelini.

Prvo je odstupanje od ove politike nastalo prema protestantima, zatim prema šizmaticima, a uvođenje tolerancije prema jevrejstvu je čekalo do Napoleonovog Codex Civilea, da bi u europskim državama njemačkog govora Jevrejima bilo dozvoljeno da kupe građanski status uz mijenjanje imena, pa čak i vjere. Nikada, međutim, nije došlo do deklarirane promjene stava kršćanskih država prema muslimanima. Oni su i dalje bili pod diskriminatornim mjerama koje su se zasnivale na ekskluzivnosti europskog prostora rezerviranog za kršćane, ili one kojima je kršćanska država dala pravo da pod određenim uvjetima žive u njoj. U svim zemljama koje su bile "oslobođene" od vladavine islama dolazilo je do nasilnog pokrštavanja muslimana ili njihove egzekucije i progona, ako su odbijali pokrštavanje.

Daleko bi nas odvelo kad bismo navodili dokaze strahovitih posljedica ovakvih stavova u Španiji, Siciliji, južnoj Italiji, na Balkanu i Srednjoj i Jugoistočnoj Europi. Što se tiče Jevreja, njihova historija, puna pogroma i progona svih vrsta, kulminirala je u pokušaju da ih se potpuno istri***i, na temelju tipičnih zapadnoeuropskih ideologija - rasizma i antisemitizma, što je u osnovi i uspjelo hitlerizmu, pa Jevreji danas u Europi ne predstavljaju značajan socijalni, vjerski, politički, civilizacijski i kulturni faktor.

Ono što nas ovdje interesira nije historija tog odnosa, ona je samo pozadina onoga čiji su jasni znaci prisutni i u vrijeme nakon svih zala rasne, vjerske i političke isključivosti i u vrijeme kada univerzalna načela jednakosti svih ljudi i poštovanja ljudskih prava deklarativno važe za sve narode i zemlje svijeta.

Međutim, ako u Europi više nisu problem Jevreji, javio se problem sve obimnije prisutnosti muslimana na njenom tlu. Do tog problema dolazi iz tri glavna razloga:

Prvi razlog povećanja broja muslimana u Europi je činjenica da u njoj još postoje tri države u kojima su muslimani većina i u kojima igraju bitnu ulogu - Turska, Albanija i Bosna i Hercegovina. Ako su muslimani bili eliminirani iz dobrog dijela država na Balkanu i Jugoistočnoj Europi, oni su u navedenim državama preživjeli i dočekali vrijeme deklariranja Opće deklaracije o pravima ljudi i jednakosti svih država, barem u načelu, ako ne i u praksi.

Drugi razlog povećanja broja muslimana u Europi je europski kolonijalizam. Kolonijalizam je uvukao muslimane u neksus i oblike života zapadnih zemalja, a evolucija kolonijalne vladavine vodila je ka priznavanju nekih prava tim narodima, što je dovelo do toga da su pripadnici tih naroda dobili prava na građanstvo u metropolama vladajućih zemalja. Tako je došlo do velike imigracije muslimana iz bivših kolonija u zemlje Europe koje su imale kolonije u zemljama s muslimanskim stanovnicima.

Treći razlog je sve veća potreba Europe za radnom snagom malih zahtjeva koju je bilo najlakše pribaviti uvozom iz zemalja Afrike i Azije, a tu su se, također, pojavili muslimani koji su locirani na cijelom mediteranskom pojasu odakle dolaze na rad naseljavajući europske zemlje. Konačni efekt svega je činjenica da danas na tlu Europe živi preko stotinu miliona muslimana i da se njihov broj stalno povećava. Europa ih ne asimilira, ona im ne dopušta suživot i učešće u političkom i javnom životu na temelju njihovog nacionalno-kulturnog identiteta, ali im na temelju principa tolerancije ne osporava pravo postojanja. Europa ove ljude tolerira, ali ih ne integrira u europsko društvo i zbog toga se može reći da im onemogućava život na temelju punog poštovanja njihovih ljudskih prava.

Koliko je problem povećanja broja muslimana za Europu značajan može se vidjeti iz porasta otvorenog antimuslimanstva. Sve više izgreda, uvreda i sličnih događaja podsjeća na ponašanja koja su se nekada javljala u vezi s povećanjem broja Jevreja i sve značajnijom njihovom ulogom u životu europskih zemalja. A, upravo su takva raspoloženja bila uvod u nastanak europskog zločinačkog antisemitizma.

U tom smislu svakog bi istinskog demokratu i borca za ljudska prava, koji ljudska prava ne distribuira na temelju rase, vjere ili nacije, svakog bi sljedbenika vjerske tolerancije i suživota svih ljudi morali brinuti stavovi nekih visoko pozicioniranih ličnosti europskog društva i politike prema muslimanima i njihovom pravu da budu dio Europe. Neću govoriti o paranoičnim i nekulturnim, zapravo kriminogenim islamofobima kakvi su se pokazali u Danskoj (objavljivanje blasfemičnih karikatura Božjeg poslanika islama), Holandiji (film o svetoj knjizi islama Kuranu a.m. kao izvoru zla), vođi nacionalista u Donjoj Austriji Heideru (zabrana gradnje džamija), tj. onima koji povezuju islam i sve zlo na svijetu, na isti način kako je sve zlo povezivano s Jevrejima, zbog njihove navodne izdaje Isusa Krista koja im je pripisivana i zbog čega su bili nemilosrdno proganjani u ime istog tog Krista kao boga ljubavi i oprosta. Sve je to započelo "Satanskim stihovima", prvog i može se reći nevinog pokušaja da se u literarnoj formi poslanik Muhamed a.s. poveže sa satanom kao oličenjem zla.

Ako te slučajeve zanemarimo kao bizarne i ekskluzivne, moramo se duboko zabrinuti stavovima veoma utjecajnih ličnosti javnog života Europe. Takvi su njemačka kancelarka Angela Merkl, predsjednik Francuske Republike Nikola Sarkozi i posebno Sveti otac papa Klement XVII-Ratzinger. Merklova i Sarkozi su svoj antiislamizam jasno politički deklarirali stavom prema prijemu Turske u Europsku zajednicu. Taj stav ne može imati nikakav racionalan razlog, osim čiste islamofobije i nastojanja da se izolacijom Turske od Europe postigne efekt onemogućavanja jačanja pozicije muslimana uopće na tlu Europe. Turska je europska država još od XIV vijeka. Njoj nije moguće prigovoriti ni fašizam, ni kolaboraciju sa njim, niti boljševizam, ni progon Jevreja ili Roma i drugih naroda, kao što je to moguće reći za Bugarsku i Rumuniju npr. Njoj je iskopan slučaj sukoba Jermena i Turaka tokom agresije mnogih država (Italije, Francuske, Engleske, Rusije, Grčke i Jermenije) na Tursku tokom Prvog svjetskog rata i nakon njega. Naravno, to ni za koga ne može biti razlog da zemlja koja je osamdeset godina dokazivala svoju odanost napretku i europeizaciji bude proskribirana. Jedini stvarni razlog treba tražiti da ulazak Turske u Europu unosi jedan veoma bitan novi moment u cjelokupno stanje u Europi, a to je nužnost konačnog odbacivanja prikrivenog antiislamizma. U ovom slučaju na ispitu nije Turska, nego dokaze o svojoj demokratičnosti i poštovanju vjerskih razlika treba da pruži Europa.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTaIBOEtXRkaIQgG_0EW_hiCbfpR_Sx1 Bfhttp://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRUjUpwLrC_v4N9b38OitKbvAaF9zuQx VgoCsQOLoWNNHicCvMkLWKnAFQ
Papa Ratzinger je ovo isto gledište o kršćanskoj ekskluzivnosti Europe podržao zahtjevom da se europski ustav mora osnivati na osnovnim vrijednostima i principima kršćanstva, što je inkompatibilno s činjenicom da i druge religije imaju jednaka prava u Europi i na Europu. Međutim, Ratzinger je svoj antiislamski stav potvrdio i na taj način što je odbio da osudi antiislamski i blasfemični način tretiranja Božjeg poslanika islama Muhameda a.s. u karikaturama objavljenim u Danskoj i Holandiji. Štaviše, on je osnovnoj ideji tih karikatura, da je islam zlo, da je kao vjera izvor zla i da je njegov poslanik nosilac i simbol zla u svijetu, dodao specifičan, koliko za jednog papu neobičan, toliko i nedoličan akt, a to je javno i u najvažnijoj katoličkoj bogomolji (katedrali sv. Petra u Rimu) pokrštavanje nekog egipatskog novinara koji boluje od mržnje prema islamu. Sam taj čin, u situaciji kakva je u svijetu, ne bi morao čuditi. Ali ovaj papin čin, ne samo da čudi, nego je i jasan dokaz da papa Raztinger podržava prevođenje muslimana na katoličanstvo. Štaviše, on ovim činom direktno povezuje napuštanje islama kao vjere sa ocjenom islama kao izvora zla. Naime, opskurni egipatski novinar je poznat po tome što je njegov motiv za promjenu vjere da je spoznao kako je islam kao vjera izvor zla. Činom svečanog pokrštavanja i ličnošću koja je pokrštavanje izvršila, taj je motiv dignificiran i stavljen u vrh motiva ljudskog ponašanja. Taj motiv i čovjek koji je u ime tog motiva promijenio vjeru je ovim posebno odlikovan, čime su i svi drugi implicitno pozvani da taj motiv i postupak slijede, pa će dobiti istu počast. Zbog toga se taj čin ne može nikako drugačije tumačiti doli kao izraz slaganja pape Ratzingera sa motivima i ocjenama tog novinara mrzitelja islama i isticanjem istih kao uzornih. Sa takvim papom neće biti sreće ni katolicima ni muslimanima i ono što je taj čovjek učinio ne vodi dobru i nije u suglasnosti s vjerom u ljubav, razumijevanje i podršku svim ljudima, a posebno onima koji na razne načine vjeruju u jednog boga. Ali, šta da se radi, pa i papa je samo čovjek, a historija papstva je puna takvih grešnih papa. Sjetimo se samo pape Paćelija (Pio XII) i njegovog ćutanja u vezi s ubojstvima desetina miliona ljudi zbog rasne, nacionalne i vjerske mržnje.

Ahbab
27.05.2011., 02:35
Gojko Beric, Zbogom, krvniče!

Heroj sa postera, majica i šolja, kalendara i pivskih i rakijskih boca stigao je na posljednju stanicu svoje neslavne i bijedne vojničke karijere. Nama koji smo zbog Mladića kao Srbi živjeli i živimo sa osjećanjem stida zbog svega što je učinio u ime srpskog naroda, ostaje samo da kažemo: Zbogom, krvniče! I neka takvih poput tebe više nikada ne bude.

http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/Gojko%20Beric%20teaser.jpg
Gojko Beric

Kad sam posljednji put pomenuo generala Ratka Mladića? Pa, ne tako davno. Bilo je to juče, u kolumni koju svakog četvrtka objavljujem u Oslobođenju. Istog dana, negdje prije jedanaest sati, stigla je vijest da je najtraženiji haški bjegunac nakon petnaestogodišnjeg skrivanja uhapšen. Bilo bi patetično ako bih rekao da sam u tom trenutku, ponesen uzbuđenjem, skočio sa stolice. Ništa slično se nije desilo. Prvo što sam pomislio bila je muka profesije kojom se bavim: Zar da se opet bavim tim nitkovom? Nije problem u pisanju, već u tome da o Mladiću nema više bogzna šta da se kaže. Sve što se o ovom zlikovcu imalo reći, rekao je sam Mladić svojim genocidnim činom u Srebrenici i, potom, svojim bijedničkim spašavanjem vlastite kože. Njegov kukavički karakter je karika koja je povezivala ta dva čina. Lična hrabrost, vojnička sposobnost i čast, herojsko žrtvovanje za srpski narod - sve te guslarske tlapnje, u kojima se Mladić skrivao kao u gustim maglama raspršile su se poput mjehura od sapunice.
Ratko Mladić je mentalni uzorak onog najgoreg ljudskog materijala koji je u svojim akademijama i kasarnama fabrikovala bivša JNA, primjer potpunog ideološkog konvertitstva i izdaje svega u šta se taj soj ljudi lažno zaklinjao. Mladić je bio zadojen radikalizmom i epskim nacionalizmom i nikada nije postao istinski poštovalac svih naroda bivše zajedničke države. Školovao se za osvetničko nasilje nad drugim narodima. Taj će zanat na najsvirepiji način primijeniti u Srebrenici. Kao oficir bio je surov, arogantan i bolesno ambiciozan. Ostalo je zabilježeno da je kao komandant pješadijskog bataljona u Kumanovu jednog dana istjerao sve vojnike albanske nacionalnosti koji su radili kao kuhari ili trpezarci u vojničkoj kuhinji, rekavši: "Neću da mi Šiptari truju vojsku!"
Kad je postao komandant Kninskog korpusa, Mladić je, žareći i paleći po tom kraju Hrvatske, poput zvijeri koja je dugo čekala taj trenutak, najzad osjetio miris krvi. Više ga niko nije mogao privoljeti na mir. Postavši komandant Vojske Republike Srpske, partizansku petokraku je zamijenio četničkom kokardom. Svoje političke mentore, Miloševića i Karadžića, uvjeravao je da u ratu u Bosni i Hercegovini politika nema šta da traži i da interesi Srba mogu biti ostvareni samo topovima. U Beogradu se hvalio da njegova vojska "čisti sela i gradove od muslimana". Nije imao ni najmanje milosti za ljudska bića, čak ni prema onom na smrt uplašenom dječaku u Srebrenici koji je u rukama držao svog zeca drhteći zajedno s njim.
Nakon serije vojnih i političkih poraza Miloševićevog režima, Mladić je među Srbima izrastao u mit o pobjedničkom vojskovođi koji je stvorio još jednu srpsku državu na Balkanu. Za njih je to bila posljednja romantična utjeha koja se održala do danas. Paralelno s tim, takoreći svih ovih godina, njegovan je medijsko-guslarski mit o Mladićevoj neuhvatljivosti. Širili su ga vodeći režimski mediji u Beogradu. Evo jednog karakterističnog detalja iz tekstova te vrste: "Za progonitelje Ratka Mladića definitivno je kasno da mu bilo šta učine. Ako im ostane nedostupan, njegova harizma će biti na nivou priče o čoveku koji možda nije ni postojao. Ako ga uhvate, mit o njemu postaće nepodnošljiv čak i za njegove goniče. Pre toga, Ratko Mladić zna, a pitanje je da li to njegovi progonioci znaju, koju će tačno žicu preseći?"
Ratko Mladić nije stigao, ili nije za to imao snage, da "preseče žicu" i raznese sve oko sebe. Uhapšen je juče u jutarnjim satima. Heroj sa postera, majica i šolja, kalendara i pivskih i rakijskih boca stigao je na posljednju stanicu svoje neslavne i bijedne vojničke karijere. Tim povodom nameće se bezbroj pitanja i izvodi bezbroj zaključaka. Mnogi smatraju da će suđenje Mladiću do kraja rasvijetliti ulogu Srbije u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Ali, ta činjenica je danas svima poznata, samo što ju je Carla del Ponte skrivala od Međunarodnog suda pravde. Teško da se mogu očekivati i neka druga, spektakularna otkrića. Iz objavljenih transkripata sa sjednica Vrhovnog saveta odbrane Vojske SRJ vidljivo je da Mladić nije slušao ni gospodara iz Beograda ni psihijatra sa Pala. Kao što je negdje već zapisano - želio je da sam bude vođa i na neki način je to i bio. Mladić je svjestan da u Haagu ne može dokazivati svoju nevinost, čak i kad bi se pokazalo da je sve činio po Miloševićevom nalogu, što ne znači da će svjedočiti u korist svoje optužbe.
Što se, pak, tiče Mladićevih žrtava, njegovo hapšenje predstavlja za njih nesumnjivu satisfakciju, ali prilično zakasnjelu. Što se tiče Srbije, ona će u očima svijeta izgledati bolja nego što je to bila dosad. A da li će biti bolja u svojoj suštini, pokazaće vrijeme. Nama koji smo zbog Mladića kao Srbi živjeli i živimo sa osjećanjem stida zbog svega što je učinio u ime srpskog naroda, ostaje samo da kažemo: Zbogom, krvniče! I neka takvih poput tebe više nikada ne bude.

Izvpr:Oslobodjenje

labosanka
27.05.2011., 02:40
Gojko Beric, Zbogom, krvniče!

Heroj sa postera, majica i šolja, kalendara i pivskih i rakijskih boca stigao je na posljednju stanicu svoje neslavne i bijedne vojničke karijere. Nama koji smo zbog Mladića kao Srbi živjeli i živimo sa osjećanjem stida zbog svega što je učinio u ime srpskog naroda, ostaje samo da kažemo: Zbogom, krvniče! I neka takvih poput tebe više nikada ne bude.

http://www.oslobodjenje.ba/images/content_images/Gojko%20Beric%20teaser.jpg
Gojko Beric

Kad sam posljednji put pomenuo generala Ratka Mladića? Pa, ne tako davno. Bilo je to juče, u kolumni koju svakog četvrtka objavljujem u Oslobođenju. Istog dana, negdje prije jedanaest sati, stigla je vijest da je najtraženiji haški bjegunac nakon petnaestogodišnjeg skrivanja uhapšen. Bilo bi patetično ako bih rekao da sam u tom trenutku, ponesen uzbuđenjem, skočio sa stolice. Ništa slično se nije desilo. Prvo što sam pomislio bila je muka profesije kojom se bavim: Zar da se opet bavim tim nitkovom? Nije problem u pisanju, već u tome da o Mladiću nema više bogzna šta da se kaže. Sve što se o ovom zlikovcu imalo reći, rekao je sam Mladić svojim genocidnim činom u Srebrenici i, potom, svojim bijedničkim spašavanjem vlastite kože. Njegov kukavički karakter je karika koja je povezivala ta dva čina. Lična hrabrost, vojnička sposobnost i čast, herojsko žrtvovanje za srpski narod - sve te guslarske tlapnje, u kojima se Mladić skrivao kao u gustim maglama raspršile su se poput mjehura od sapunice.
Ratko Mladić je mentalni uzorak onog najgoreg ljudskog materijala koji je u svojim akademijama i kasarnama fabrikovala bivša JNA, primjer potpunog ideološkog konvertitstva i izdaje svega u šta se taj soj ljudi lažno zaklinjao. Mladić je bio zadojen radikalizmom i epskim nacionalizmom i nikada nije postao istinski poštovalac svih naroda bivše zajedničke države. Školovao se za osvetničko nasilje nad drugim narodima. Taj će zanat na najsvirepiji način primijeniti u Srebrenici. Kao oficir bio je surov, arogantan i bolesno ambiciozan. Ostalo je zabilježeno da je kao komandant pješadijskog bataljona u Kumanovu jednog dana istjerao sve vojnike albanske nacionalnosti koji su radili kao kuhari ili trpezarci u vojničkoj kuhinji, rekavši: "Neću da mi Šiptari truju vojsku!"
Kad je postao komandant Kninskog korpusa, Mladić je, žareći i paleći po tom kraju Hrvatske, poput zvijeri koja je dugo čekala taj trenutak, najzad osjetio miris krvi. Više ga niko nije mogao privoljeti na mir. Postavši komandant Vojske Republike Srpske, partizansku petokraku je zamijenio četničkom kokardom. Svoje političke mentore, Miloševića i Karadžića, uvjeravao je da u ratu u Bosni i Hercegovini politika nema šta da traži i da interesi Srba mogu biti ostvareni samo topovima. U Beogradu se hvalio da njegova vojska "čisti sela i gradove od muslimana". Nije imao ni najmanje milosti za ljudska bića, čak ni prema onom na smrt uplašenom dječaku u Srebrenici koji je u rukama držao svog zeca drhteći zajedno s njim.
Nakon serije vojnih i političkih poraza Miloševićevog režima, Mladić je među Srbima izrastao u mit o pobjedničkom vojskovođi koji je stvorio još jednu srpsku državu na Balkanu. Za njih je to bila posljednja romantična utjeha koja se održala do danas. Paralelno s tim, takoreći svih ovih godina, njegovan je medijsko-guslarski mit o Mladićevoj neuhvatljivosti. Širili su ga vodeći režimski mediji u Beogradu. Evo jednog karakterističnog detalja iz tekstova te vrste: "Za progonitelje Ratka Mladića definitivno je kasno da mu bilo šta učine. Ako im ostane nedostupan, njegova harizma će biti na nivou priče o čoveku koji možda nije ni postojao. Ako ga uhvate, mit o njemu postaće nepodnošljiv čak i za njegove goniče. Pre toga, Ratko Mladić zna, a pitanje je da li to njegovi progonioci znaju, koju će tačno žicu preseći?"
Ratko Mladić nije stigao, ili nije za to imao snage, da "preseče žicu" i raznese sve oko sebe. Uhapšen je juče u jutarnjim satima. Heroj sa postera, majica i šolja, kalendara i pivskih i rakijskih boca stigao je na posljednju stanicu svoje neslavne i bijedne vojničke karijere. Tim povodom nameće se bezbroj pitanja i izvodi bezbroj zaključaka. Mnogi smatraju da će suđenje Mladiću do kraja rasvijetliti ulogu Srbije u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Ali, ta činjenica je danas svima poznata, samo što ju je Carla del Ponte skrivala od Međunarodnog suda pravde. Teško da se mogu očekivati i neka druga, spektakularna otkrića. Iz objavljenih transkripata sa sjednica Vrhovnog saveta odbrane Vojske SRJ vidljivo je da Mladić nije slušao ni gospodara iz Beograda ni psihijatra sa Pala. Kao što je negdje već zapisano - želio je da sam bude vođa i na neki način je to i bio. Mladić je svjestan da u Haagu ne može dokazivati svoju nevinost, čak i kad bi se pokazalo da je sve činio po Miloševićevom nalogu, što ne znači da će svjedočiti u korist svoje optužbe.
Što se, pak, tiče Mladićevih žrtava, njegovo hapšenje predstavlja za njih nesumnjivu satisfakciju, ali prilično zakasnjelu. Što se tiče Srbije, ona će u očima svijeta izgledati bolja nego što je to bila dosad. A da li će biti bolja u svojoj suštini, pokazaće vrijeme. Nama koji smo zbog Mladića kao Srbi živjeli i živimo sa osjećanjem stida zbog svega što je učinio u ime srpskog naroda, ostaje samo da kažemo: Zbogom, krvniče! I neka takvih poput tebe više nikada ne bude.

Izvpr:Oslobodjenje


:-BD

Ahbab
01.06.2011., 05:22
Meteora u Grčkoj
Piše: Marina Kelava

http://www.net.hr/2008/10/30/0209007.17.jpg

U Grčkoj, zemlji sunca i mora, skrivaju se i kameni divovi koji oduzimaju dah. Smatraju se geološkim fenomenom iako je još zanimljivija 'ljudska' strana njihove priče. Među ovim divnim, ali surovim stijenama utočište su u srednjem vijeku nalazili monasi. Kako su se uspinjali među pećine i udubljenja koja se redovito pojavljuju negdje visoko na inače glatkim stijenama, ne mogu ni zamisliti. Sve to u vremenu bez alpinističke opreme, naravno.

http://www.net.hr/2008/10/30/0212007.17.jpg

Pustinjaci su prvi nastanili ovaj čudesan krajolik. Oni su živjeli u pukotinama u kamenim tornjevima, od kojih se neki do 550 metara izdižu iz ravnice. Nepristupačne stijene štitile su ih od neželjenih posjetitelja. Do 12. stoljeća osnovana je monaška država nazvana Skete od Stagoi. "Skete" je označavalo nešto između manastira i pustinjaštva, način uređenja monaškog života koji im je omogućavao da žive u samoći, ali opet uživaju uzajamnu pomoć i sigurnost. Krajem 14. stoljeća upadali su Turci koji su željeli oteti Bizantu plodne ravnice Tesalije, što je prvi put natjeralo veći broj ljudi da zaklon potraže u nepristupačnosti Meteore.

http://www.net.hr/2008/10/30/0213007.17.jpg

Sve do prije stotinjak godina, kad su u stijene urezane stepenice, prilaz manastirima bio je vrlo težak. U njih se ulazilo uspinjući se dugim ljestvama ili u košari na užetu koje bi povlačili iz manastira. To je zahtijevalo dosta vjere jer se užad zamjenjivala, legende kažu, samo "kada bi Bog dopustio da puknu".

http://www.net.hr/2008/10/30/0211007.17.jpg

S obzirom na to da je dovoljno vratolomno pokušati zamisliti kako su se monasi pentrali po tim stijenama, još je nevjerojatnije da su bez pomoći ikakve moderne tehnologije uspjeli dovući građevni materijal na vrh i tamo još i nešto sagraditi. Od više od dvadeset manastira koji su postojali, obnovljeno ih je šest: Veliki Meteoron, Varlaam, Sveti Stjepan, Sveto Trojstvo, Sveti Nikola Anapausas i Rousanou.
Najveći i najudaljeniji od do danas sačuvanih manastira sagrađenih na vrhovima golemih stijena je Veliki Meteoron. Između ceste i manastira je provalija koju monasi još uvijek katkad prelaze u košari na užetu zavezanom iznad provalije. No, po automobilima parkiranima u garaži kod ceste vidi se da su se ipak znatno modernizirali u odnosu na svoje prethodnike iz 11. stoljeća.

http://www.net.hr/2008/10/30/0214007.17.jpg

U crnoj haljini pravoslavnog monaha, sa sijedom dugom bradom, jedan od stanovnika manastira prebire zrna krunice i ne obazire se nas. Ipak, manastir Veliki Meteoron zatvoren je jer je već prošlo šest. Inače se manastiri otvaraju već u devet sati ujutro i otvoreni su do pet popodne. Sudeći po gomili turista koje smo u manastirima zatekli sljedećih dana i koji se, bez ikakvog poštovanja prema onome što bi ta mjesta trebala značiti, dovikuju i stvaraju nesnosnu buku zavirujući u svaki kutak manastira, monasi se danas teško mogu posvetiti životu kontemplacije i molitve. Ovi su manastiri na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine te je vidljivo da su svi nedavno obnovljeni i dobro održavani. Budući da se ulaznica za svaki manastir naplaćuje po dva eura, čini se da zarada nije loša. Tako se i ovo nekad sveto mjesto zapravo predalo turizmu, a monasi ispunjavaju svoju ulogu i glume sami sebe ili neke svoje pretke koji nisu imali posla s nametljivim turistima.

http://www.net.hr/2008/10/30/0216007.17.jpg

Veliki Meteoron sagradio je Athanasios Koinovitis, koji je došao s planine Atos sa skupinom sljedbenika u 14. stoljeću. Atos je još važniji u pravoslavnom kršćanstvu od Meteore. Tamo se i danas nalazi niz manastira, a cijeli poluotok uživa neku vrstu autonomije unutar grčke države. Kako bi se posve posvetili molitvi i vjeri, monasi još od davnine poštuju pravilo da ni jedno žensko biće ne smije stupiti na poluotok, a čak su i sve životinje koje drže muškog spola. I danas ženama nije dopušteno doći u te manastire, dok muški posjetitelji mogu uz posebnu dozvolu posjetiti poluotok. Tako meni nije preostalo ništa drugo nego zadovoljiti se posjetom Meteori, a poluotok Atos ostat će jedno od nedostupnih mjesta.

http://www.net.hr/2008/10/30/0245007.17.jpg

Najbliži je Meteori grad Kalambaka, a još je bliže dva kilometra udaljeno selo Kastraki, koje se nalazi ugniježđeno među stijenama. Dvije male prodavaonice koje tamo nalazimo izgledaju kao iz vremena otprije sto godina: police smještene u valjda bivšoj garaži, poluprazne, s hrpicama konzervi nemoguće visoke cijene. Iako je u manastirima gužva nesnosna, to su uglavnom turisti koji svrate u prolazu na putu prema moru i rijetko se zadržavaju dulje od jednog dana, pa se u pustom Kastrakiju viđaju samo Grci koji se bave omiljenom zabavom, igranjem backgammona i ispijanjem kave.

http://www.net.hr/2008/10/30/0246007.17.jpg

Tek rijetki koji zaostanu među stijenama do sutona možda će osjetiti djelić veličanstvenog mira koji obuzme čovjeka dok promatra kako se sunce gubi među kamenim tornjevima, ono što je nekad i dovelo pustinjake tu i inspiriralo monahe da riskiraju živote gradeći manastire na vrhovima litica.

Izvor:Iz moje arhive

Ahbab
03.06.2011., 02:31
Mehmed II osvaja Konstantinopol

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/Gentile_Bellini_003.jpg/180px-

“Kad je preuredio janjicarsku vojsku stvorivsi od nje elitne sulatanove jedinice, osjeti se sigurnim i na Uskrs 2.02.1453.godine pojavi se Mehmed II pred zidinama Konstatinopola. Jurisi i opsjedanja su zapocela. Sultan je imao silnu vojsku i tukao je zidine tvrdog grada s ogromnim topovima kakvih tadasnja Evropa nije poznavala a za sultana ih je izgradio madjarski inzinjer Urban. Grad koji je bio nevjerovatnio dobro utvrdjen, grcevito su branili Grci i drugi krscanski ratnici koji su pristigli u pomoc ali nakon dugih opsjedanja, teskih pokusaja, jurisa i bombardiranja iz ogromnih topova 29.05.1453.godine Konstatantinopol je pao Mehmedu II u ruke.

Osmanska vojska nakon teskih gubitaka, umorna i gladna usla je u grad i pocela ga terorizirati, pljackati kao placu za svoju hrabrost. Sultan je usao u grad tek poslije podne i jasio je pravo prema bazilici sv.Mudrosti (Hagia Sophija) a kad je dosao pred portal, sjasio je s konja, zgrabio prasinu sa zemlje i po istiocnjackom obicaju posuo se po glavi u znak nistavnosti pred svojim Bogom. Mehmed II se uputio prema otlatri i na putu opazi osmanskog vojnika kako razbija mrmornni plocnik. Sultan ga upita “zasto razbija scrkveni pod”. Vojnik mu odgovori “ na dobrobit nase vjere”. Sultan ga udari svojim macem govoreci mu “ zar vam nije dosta gradskog blaga i roblja, zgrade su moje”. Vojnika su izveli iz crkve i odmah objesili.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Aya_sofya.jpg/200px-Aya_sofya.jpg


Tada je Mehmed II naredio da se crkva preuredi u dzamiju a sam pridje k oltaru i dade zahvalu Allahu koji mu je pribavio pobjedu. Poslije toga je Mehmed II je uspostavio red i zakon u gradu, jer janjicarskog divljanja je bilo dosta i njemu samome. Tada je otisao preko grada u ratom ostcenu carsku palacu, gdje se u smrtnoj jezi i tisini podsjetio stihova persijskog pjesnika: “Pauk veze zavjese u palace careva a sova s Afrasiabijske kule poziva na pocinak”.
I tako pade Konstantinopol a snjime nekad slavno i legendarno bizantijsko carstvo a dan njegiova pada 29.05.1453.godine ostao je u povijesti kao prekretnica izmedju srednjovjekovlja inovoga doba. Na pomolu je novo carstvo koje ce kroz daljnjih 450 gdoina vladati nad mnogim narodima i postaiti most izmedju Azije i Evrope.
------------------------------------------------------------------------
Josip Vrbic, Bosdna I Hercegovina od turskog vremena do danas, knjiga II , Naklada Adrovac, Concord, CA 1996.godine, strana 50 I 51.

Ko je bio Mehmed II zvani el Fatih

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/Gentile_Bellini_003.jpg/180px-
Mehmed II

Mehmed II je rođen u Edirnu, tada glavnom gradu Osmanske države, 29. Marta 1432. godine. Njegov otac je bio Sultan Murad II, a majka Huma Hatun. Kada je imao 11 godina poslan je u Amaziju da pohađa školu i stekne iskustvo što je bila praksa i ranijih sultana. Nakon što je sultan Murat II sklopio mirovni ugovor sa Karamanskim carstvom koje se također nalazilo u Anadoliji, on je augusta 1444.g sve sultanske ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II koji je tada imao 12 godina. U samom početku svoje vladavine, Mehmed II je zamolio svog oca Murata II da preuzme tron pred bitkom za Varnu, ali je Murat to odbio. Bijesan na svog oca, koji se davno penzionisao i živio mirnim životom u Anadoliji, Mehmed II je napisao: "Ako si ti sultan, dođi i vodi svoju vojsku. Ako sam ja sultan, ovim ti naređujem da dođeš i vodiš moju vojsku." To pismo je ipak prisililo Murata II da vodi Osmansku vojsku u Bici kod Varne 1444. Legenda kaže da je Muratov povratak tražio Halil-paša veliki vezir tog vremena koji nije priznavao vođstvo mladog Mehmeda II zbog toga što je Mehmedov učitelj bio njegov veliki neprijatelj i on se bojao da u tom duhu nije odgojio svog učenika. On je kasnije likvidiran od strane Mehmeda II tokom opsade Konstantinopolja na temelju optužbi da je podmićen ili da je nekim drugim načinom pomogao braniocima.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e9/Murat_II.jpg
Murat II

Mehmed II postaje sultan prvi put 1444. godine poslije abdikacije svog oca Murata II. To prvo razdoblje vlasti završava iste godine kada mu se vojnici bune poslije poraza od križarske vojske i vraćaju na vlast Murata II. Kada mu otac po drugi put abdicira 1451. godine Mehmed II se pobrinuo da više nikad ne može biti vraćen na vlast.

Postoji priča da je Mehmed II kada je ušao u Palatu Cezara, koja je osnovana hiljadu godina prije Konstantinopolja on je izrekao poznate perzijske stihove: “Pauk plete zavjese u palati Cezara; sova poziva osmatrače u tornjevima Afrasiab." Nakon pada Konstantinopolja, Mehmed je uzeo titulu Cezar Rima (Kayser-i Rûm), jer je Bizantsko carstvo bilo priznati nasljednik Rimskog carstva nakon što je glavni grad premješten u Konstantinopol 330. godine n.e.

Osvajanje Konstantinopolja je omogućilo Mehmedu II da okrene svoju pažnju ka Anadoliji. Mehmed je pokušao stvoriti jedinstvenu vlast u Anadoliji osvajajući turske države zvane Bejlik i Grčko carstvo Trebizonda na sjeveroistoku Anadolije, ujedinjujući se sa Zlatnom hordom sa Krima. Jedinstvena Anadolija je postignuta mnogo prije Mehmeda, za vrijeme sultana Bajezita I ali je Bitkom kod Ankare 1402. novoformirana zajednica zemalja uništena. Mehmed II je ipak uspio, kako će se kasnije pokazati trajno ujediniti ove Anadolske države što mu je omogućilo da se nesmetano okrene prema Evropi i tamošnjem širenju. Također, još jedan bitan politički događaj se desio u njegovo vrijeme. On je zapravo uobličio njegov stav prema Istoku. To je bio uspon Turkmenistanskog kraljevstva. Sa vodstvom Uzun Hasana Turkmenistansko kraljevstvo je dostiglo veličinu Osmanskog carstva u to vrijeme ali je u bici kod Otlukbelija Osmanska vojska zaustavila širenje Turkmenistana i pripojila njihove teritorije sebi. Taj događaj je pokazao sultanu Mehmedu II da njegova vojska nema prave konkurencije na Istoku, te se on potpuno usmjerio ka Zapadu. Na tom putu mu je stajala Evropa.
Iz moja arhive

Ahbab
06.06.2011., 03:54
Puno kratkih i zanimljivih informacija iz razlicitih oblasti.



Joža Pirjevac: Jovanka je Titu uništila život

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/04/tito_i_jovanka20110604001.jpg
Jovanka je na Titovom dvoru stvorila atmosferu intrige. Da je Tito smogao snage i rastao se od Jovanke, bilo bi puno bolje za njega i Jugoslaviju, tvrdi povjesničar Joža Pirjavec. Tito je navodno počeo sumnjati u opstanak Jugoslavije u drugoj polovici 60-ih. » Novi list (http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/Joza-Pirjevac-Jovanka-je-Titu-doslovno-unistila-zivot)



Mirko Kovač: Javni intelektualci izumiru, izgubili su ili se priklonili gazdama

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/05/kovac220110605001.jpg
"Ovaj je papa hadezeovac, izvali neku glupost, a poslije to demantira", kaže u intervjuu za Novosti (http://www.novossti.com/2011/06/hrvatskom-vladaju-antievropejci/) Mirko Kovač i dodaje kako je "neukusno gledati kako se bivši komunisti križaju i plaze pred njim, oni uvijek moraju nekome ljubiti ruku." Govori i o svojim tekstovima u Feralu te pokojnom prijatelju Danilu Kišu, a komentirao je i antisemitski ispad Larsa von Triera - ne razumije da se danskom redatelju brani prilaz dvorani u kojoj mirno sjedi Emir Kusturica, obožavatelj srpskih ratnih zločina.


Apple vrijedi više od Intela i Microsofta zajedno

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/04/apple20110604001.jpg Na kraju jučerašnjeg radnog dana vrijednost Microsofta zaustavila se na 201.59 milijardi dolara. Intelova vrijednost na tržištu dosegla je 115.21 milijardu dolara. Po prvi puta u povijesti Apple je prešišao udruženu vrijednost ove dvije kompanije sa 317.6 milijardi dolara. » The Register (http://www.theregister.co.uk/2011/06/04/apple_passes_microsoft_and_intel_in_market_cap/)


Nema više nadogradnji Firefoxa 4

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/03/firefox20110603001.jpg Firefox 5 došao je do treće bete i ekipa iz Mozille posvetit će sve resurse razvoju te verzije svog browsera. Novo izdanje izlazi 22. lipnja, a promjene su vezane uz stabilnost i sigurnost. » bug.hr (http://www.bug.hr/vijesti/nema-vise-nadogradnji-firefoxa-4/109089.aspx)


iPadom se surfa 50 puta više od sljedećeg tablet računala

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/03/ipad20110603001.jpg Korisnici iPada najčešće surfaju netom od svih korinsika tableta. Oni kontroliraju 0,92 posto browser tržišta što ne izgleda puno, ali sljedeći tablet na toj listi je Samsung Galaxy Tab čiji korisnici zauzimaju 0,018 posto browser tržišta. Broj korisnika iPada se povećava tempom od čak 10% mjesečno. » Mashable (http://mashable.com/2011/06/02/ipad-web-usage/)


Gurka sam odbio napad 30 talibana

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/03/pun20110603001.jpg Sam protiv 30 talibana - zvuči kao filmski scenarij, no upravo je zato Nepalac Dipprasad Pun od kraljice Elizabete dobio odlikovanje za hrabrost. Pun, narednik postrojbe Royal Gurkha Rifles (http://en.wikipedia.org/wiki/Royal_Gurkha_Rifles) u Afganistanu, tijekom 15-ak minuta borbe ispalio je više od 400 komada streljiva, te detonirao 17 granata i mina. » Monitor (http://www.monitor.hr/clanci/gurka-sam-odbio-napad-30-talibana/147995/), Metro.co.uk (http://www.metro.co.uk/news/865068-gurkha-soldier-honoured-by-queen-after-killing-30-taliban)

Moja napomena:Gurke i Berberi su ocijenjeni kao najbolji vojnicu u borbi prsa u prsa ali sa bajonetima ili nozevima.


Prvi pogled na Windows 8

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/02/windows_820110602001.jpg Predsjednik Windowsa Steven Sinofsky prikazao je demo (http://www.youtube.com/watch?v=p92QfWOw88I) http://www.monitor.hr/adminmax/files/smiles/youtube_2001.gif novog Microsoftovog OS-a novinarima na D9 konferenciji. Windows 8 predstavljaju prvi radikalni korak u razvoju 30 godina starog sustava te više nalikuju na Windows Phone OS nego na Windowse. Sve dobre stvari iPhone/Android mobitela prije svega ekran osjetljiv na dodir sada će biti dostupan na Windowsima... » Mashable (http://feeds.mashable.com/~r/Mashable/~3/WU4GjUIYms4/), TechCrunch (http://techcrunch.com/2011/06/01/windows-8-brings-entirely-new-look-and-feel-unifies-touch-and-pc-interfaces) (


Washington Times: Ideja o velikoj Srbiji nije mrtva

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/06/01/milorad_dodik20110601001.jpg Haaški sud nije donio ni pomirenje ni pravdu, tvrdi kolumnist Washington Timesa Jeffrey T. Kuhner. "Dejtonski sporazum izrodio je frankensteinovsko čudovište Republiku Srpsku, a nije uništio ideju o Velikoj Srbiji", tvrdi Kuhner. » Washington Times (http://www.washingtontimes.com/news/2011/may/31/ethic-cleansings-ghosts/)


Do 2100. godine prosječna temperatura će porasti za 4°C

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/05/31/sunce120110531001.jpg U samo godinu dana emisija ugljičnog dioksida povećala se za 1,6 gigatona. Trenutna stopa proizvodnje CO2 uvjetuje porast temperature od 2°C koju je gotovo nemoguće izbjeći. Ukoliko se trend nastavi našim će potomcima biti jako, jako vruće. » 24 sata (http://www.24sata.hr/znanost/do-2100-godine-prosjecna-temperatura-ce-porasti-za-4c-222657)


Cijene hrane u svijetu će se udvostručiti do 2030. godine

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/05/31/hamburger20110531001.jpg Za povećanje cijena prije svega će biti krive klimatske promjene, a glad bi se mogla proširiti na Gvatemalu, Azerbajdžan, istočnu Afriku i Indiju, navodi svjetska organizacija Oxfam. Situacija se može spriječiti ako svjetske vođe reformiraju globalni sustav. » Index (http://www.index.hr/clanak.aspx?id=554331)


Ante Prkačin: Hrvati nisu imali bolju vojsku od Crne legije

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/05/29/prka20110529001.jpg Ante Prkačin gostovao je u Nedjeljom u 2 (http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews[cat]=186) http://www.monitor.hr/adminmax/files/smiles/video001.gif i najavio kako se će na parlamentarim izborima konkurirati u I. izbornoj jedinici te se s HSP-om boriti da ne uđemo u EU. Izjavio je i kako "Hrvati nisu imali tako dobro izvježbanu vojsku, kao što je bila Crna legija, koja nije činila zločine". Stanković se iznanadio tom konstatacijom, a zatim upitao Prkačina bi li on mogao u tu vojsku. Bivši general HVO-a mu je odgovorio da bi mogao po fizičkoj konstituciji, ali da ne zna gdje mu je srce. » 24 sata (http://www.24sata.hr/politika/ante-prkacin-hrvati-nisu-imali-bolju-vojsku-od-crne-legije-222527) (29.05. 19:39)



Mladić optužen za svaki zločin spomenut u knjigama Tribunala

http://resources.monitor.hr/images/news/2011/05/26/ratni_zlocin20110526001.jpg Ratko Mladić je bio član "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo "uklanjanje, upotrebom sile ili drugih načina, bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih stanovnika sa velikih područja u Bosni", stoji u haškoj optužnici. Mladić nije optužen samo za nesprečavanje zločina već za direktno poticanje, planiranje i naređivanje zlodjela. » e-Novine (http://www.e-novine.com/region/region-tema/47817-sad-malo-udruenom-zloinakom-poduhvatu.html)

Ahbab
08.06.2011., 02:30
Kraci izvod iz knjige "Zivjeti i umrijeti za Srebrenicu" autorice Mihrije Feković-Kulović

General Mladić još nije završio obilaženje Potočara. Stiže pred rampu. Grubost i surovost mu se ne skidaju s lica.
- Ima li, narode, među vama kakav rođak ili rođakinja komandanta Zulfa Tursuna? – glasno upita.
Masa šuti.
- Mi smo u dobrim odnosima iako na neprijateljskim stranama. Upravo smo se čuli radio vezom i on me je zamolio da se pobrinem za njegovu rodbinu.
Masa i dalje šuti kao zalivena.
- Evo, ja pripremio auto – pokaza rukom na bijelog golfa parkiranog ukraj puta. – Odlučio sam da pomognem vašem slavnom komandantu i da mu familiju bezbjedno prebacim do Tuzle.
Masa svejedno šuti.
- Još jednom vas pitam i poslije više neću. Ima li među vama rodbine Zulfa

http://www.bosnjaci.net/foto/zivjeti_i_umirati_za_srebrenicu_naslovnica.jpg


Prvi isječak

11 sati, 12. juli, Potočari, četnički general Mladić ulazi s vojskom i kamerama

General stoji na asfaltu nasuprot žicom ograđenog holandskog kampa. Iza žice masa prestrašenog naroda. Ženama su usta iskrivljena od plača, oči zaobljene strahom, ali one se smiješe kroz suze. Djeca hvataju bačene čokoladice dok beogradske kamere snimaju darežljivost svoga narodnog heroja. Starci i mlađi muškarci gledaju u pridošlicu pogledima osuđenika koje vode na gubilište a pred njima, dok im dželat namješta glavu na giljotinu, stoji onaj što će podignuti ruku kad odredi da sječica treba odrubiti glavu. Niko, osim naivne gladne djece što hvataju rijetke poslastice, od generala ne očekuje pomilovanje.

Mladić izgleda onako kako treba da izgleda krvnik. Lice mu je prepečeno, grubo, izraz neumoljivosti se ne skida s njega ni kada se smiješi i pruža kroz žicu dječačićima slatkiše.

Š.se laktajući se svud redom nekako probi kroz masu do pred samu žicu i ču slavnog srpskog generala kad grlatim nepokolebljivim glasom reče:
- Majke, sestre, ne brinite se. Vaši muževi, očevi i braća su svi bezbjedno stigli u Tuzlu.
Ona je digla ruku kao đačič u školi, hoće da zamoli njega lično za flašu vode jer crkava od žeđi. Malehna je i stiješnjena u masi, teško da će iko iz Mladićeve pratnje a kamoli on vidjeti njenu podignutu ruku.
- Jesu li to, mama, odvezli babu i daidže avionom? – zacvrkuta neka djevojčica u blizini.
General se načas okrete prema vojnicima iz svoje neposrednje pratnje i upita:
- Zašto niste zapalili ono selo gore?
Š. spusti ruku.

Dikina majka bi upornija. Ona se imala obratiti generalu po mnogo hitnijem pitanju.
- Molim vas, gospodine! Molim vas, gospodine!
On je već dublje zašao u narod. I njegova pratnja i kamere su s njime u masi.
- Pomozite ovom nepokretnom narodu, gospodine! – tvrdoglava žena pokaza na svoju majku skvrčenu u civarama.
- Za to se ne brinite. O tome ćemo najprije povesti računa – odgovori general i potom uze od svog pratioca flašu borovnice i otčepi je na iskrzanom limu staričinih trouglastih kolica s jednim točkom.
- Nemoj da sutra kažete da sam je otrovao. Pred vama sam je otvorio. – potom predade začuđenoj starici flašu u ruke.
Kamere, naravno, ovekovečavaju svaki gest dobročinitelja. Tako snimiše i scenu kako dva hitno pozvana plavca izvlače staricu zaglavljenu u tijesnim kolicima i ubacuju je na vojni kamion maslinastozelene cerade.

Drugi isječak
Pet praznih autobusa stoji na cesti.
Uskomešana bučna masa najednom utihnu kao po komandi. General Mladić još nije završio obilaženje Potočara. Stiže pred rampu. Grubost i surovost mu se ne skidaju s lica.
- Ima li, narode, među vama kakav rođak ili rođakinja komandanta Zulfa Tursuna? – glasno upita.
Masa šuti.
- Mi smo u dobrim odnosima iako na neprijateljskim stranama. Upravo smo se čuli radio vezom i on me je zamolio da se pobrinem za njegovu rodbinu.
Masa i dalje šuti kao zalivena.
- Evo, ja pripremio auto – pokaza rukom na bijelog golfa parkiranog ukraj puta. – Odlučio sam da pomognem vašem slavnom komandantu i da mu familiju bezbjedno prebacim do Tuzle.
Masa svejedno šuti.
- Još jednom vas pitam i poslije više neću. Ima li među vama rodbine Zulfa Tursuna?
- Imam ja! – ču se ženski glas.
- Haj'te oslobodite ženi prostor da prođe.

Masa se razmaknu i napravi joj prolaz. Ona je mlada, debeljuškasta, u bijelim je dimijama, a glava joj prekrivena šamijom. Hoda sigurnim korakom. General Mladić je rukom uputi prema svojim pomoćnicima što su je čekali pored auta. Kad se približi autu jedan od njih joj galantno otvori zadnja vrata. Žena stiže, nagnu se da uđe. Najednom okrenu preneraženo lice, izvi se cijelim tijelom, zakorači kao da hoće da se vrati nazad, prema narodu... sruši se onesviješćena pored auta.
- Haj'te, momci, pomozite joj da uđe – reče general ne mijenjajući izrar na licu.
Pomoćnici priđoše, podigoše beživotno tijelo i uguraše ga u auto.



Treći isječak
General Mladić uđe u fabriku sačme.
- Šta je? Šta se plašite? – upita. Pogledom kruži po hali. Ima muškaraca. I ovdje ih ima. Ima više starih ljudi, ali ima i sasvim mladih. Ima i bolesnih.
- Nemate se čega bojati – reče. Produži ogromnom halom da je svu obiđe. Masa se zbija u tišini da bi Mladić mogao proći onim pravcem koji izabere pokretom ruke ili glave ili ledenim svirepim pogledom. Što zamakne koji metar praćen trojicom tjelohranitelja, desetina njegovih vojnika počinje odabirati muškarce.
- Ti! Ti! Ti!
Vojnicima su prsa ukrašena duplim ukrštenim redenicima nanizanim sjajnim olovnim mecima. U rukama su im puške, ali ih labavo drže, nisu uperene u masu. Na kukove su im okačene futrole s teškim crnim pištoljima i kružni spletovi tanke čelične žice. U mrkim kožnim futrolama svaki od njih nosi i po jedan dugi nož s debelom drškom. Imaju i po par lisica za pojasem sprijeda.
- Ti! Ti! Ti! – kažu. Ni preglasno, ni pretiho. Samo odlučno, vojnički.
- Ti! – i čovjek ustaje bez pogovora.
- Ti! – i starac se diže ili mu oni oko njega pomažu da se digne.
- Ti! – prozivaju čovjeka koji leži.
- Bolestan sam. Ne mogu na noge – odgovara jedva čujno stariji čovjek.
- Ranjenik? Borac?
- Nisam borac. Geler od granate. Išao u polje po kravu.

- Ti i Ti nosite ovog vašeg borca.
General Mladić je u hali dok njegovi pratioci odvode ljude, na deset metara od njih, ali on se ne okreće. On govori masi.
- Nema potrebe za strah. Idete svojima u Kladanj. Svi tamo idete. Vi uživate zaštitu srpske
vojske.

Četvrti isječak
Mehdinu je već ujutru svejedno šta će biti s njime. Ne pada mu napamet ni mogućnost razmjene, niti to da će stranci koji već znaju da su tu na livadi – moraju znati, stotine autobusa i kamiona s ženama i djecom je juče prošlo pored nijh - preduzeti bilo šta da ih zaštite. Stravične slike poniranja u ambis se jutros malo prorijediše. Sad se vrte zamorno sporo, izgubile su boju i jačinu, nije ga njih više strah. Ničega ga više to jutro nije strah. Jedina dva osjećaja što ostadoše u njegovom tijelu i što imaju kao zvijer oštre kandže su glad i žeđ.

- Dignite svi tri prsta! – povikaše vojnici. – Dolazi general Mladić.
Zarobljenici poslušno podigoše tri prsta. I Mehdin uradi kako je naređeno, ali više nema pojma šta znači dići tri prsta. Ne zna više ni ko je taj što dolazi, očni kapci mu se ponovo počeše preklapati preko očiju. Podignuta desna ruka mu mlitavo pade. Čovjek do njega ga jako gurnu u pozdrav generalu podignutim laktom. Dječak se namah povrati iz ošamućenosti, poče shvatati o čemu se radi. Izbistri mu se pred očima.
- Dobro držite visoko tri prsta i što stigne počnite pljeskati jako rukama – objašnjava mladi vojnik. – Ne prekidajte s pljeskanjem dok vam se drugačije ne naredi.
- Jel' jasno? – povika naćelavo ošišani vojnik što jučer ubi bjegunca. U čast svom generalu je sišao s tenka kao i ostatak njegovih drugova. – Da bude dobar aplauz za generala!

General Mladić stiže u nekakvom šarenom vojnom autu – biće da to beše golf dvojka, obučen je u mrko zelenu vojnu uniformu. Na košulji mu zavraćeni rukavi. U stopu ga prate dva vojna policajca u crnim odijelima. Naramenice im plavo isprugane.

Dočekaše ga prvo tri prsta podignuta u zrak. Potom zatrešta aplauz.
- Ima li ovdje koja ženska za mene? – prodra se jedan od generalovih policajaca. Aplauz trešti dok on razgleda po redovima zarobljenika. Nema žena, samo su muškarci zarobljeni.
- Da se preda Naser! – prodra se iz sveg glasa general. – Da se preda Naser!
Pljeskanje se nikako ne prekida. Niko ne govori da treba prekinuti s pljeskanjem.
- Da se preda Naser! Garantujem vam prevoz i sigurnost ako se on preda! Nikom ništa neće faliti ako se Naser preda.
Othoda nekoliko metara, mora tako jer redovi zarobljenika su predugački, pa se opet poče dernjati.
- Da se preda Naser!...
Nekih četvrt sata general tako viče i traži od bespomoćnih zarobljenika da mu izruče slavnog srebreničkog komandanta. Pokloniće im život ako se on preda, obeća. Naser je u Tuzli, na sigurnom, nije među zarobljenicima. On to naravno zna jednako kao i oni. Za svo vrijeme njegove dernjave zarobljenici pljeskaše rukama. Kad on uđe u auto i ode u pravcu Bratunca, odahnuše. Izmorilo ih je pljeskanje.

Zavukoše se svako u svoje misli i pognuše glave. Predstoji im čekanje. Čekanje se produžava u nedogled. Zapadoše opet u ošamućenost i učmalost. Ništa se dugo ne dešava, pa potom počeše stizati novi zarobljenici. Jučerašnji zarobljenici pažljivo, jedva primjetno podižu glave i pogledavaju pridošlice. Među njima ima sigurno njihovih rođaka i poznanika. Onima što prepoznavaju svoje bliske ljude se oči još jače zamute tugom. Nekima suze kapaju niz lice. Ne zovu ih, ne smiju se čuti.

Mehdin jedva drži glavu na ramenima, toliko mu je teška. Kroz sivo izrupičanu bijelu maglu pred sobom vidi kamion zaustavljen na sred puta, nedaleko od njega.
-93-

Odmah potom osjeti ruku što ga drmusa za rame. Jedva vidi vojnika pred sobom.
- Diži se!– reče vojnik. Njegovo lice je izobličeno. Sužava se i rasplinjava, boji se sivim oblačićima.
- Popet ćeš se na onaj tamo kamion – reče vojnik hladno. – Slobodan si.
Vojnik ga još drži za rame dok mu priča.
- Hoću da znaš jedno – vojnikovo rasplinuto lice se približi njegovom. – Ne puštam te zato što mislim da treba da preživiš. Hoću da govoriš svojima šta vam radimo.

Ahbab
11.06.2011., 02:44
Zasto se Ratko Mladic uporno raspitivao za familiju Zulfe Tursuna.
Ima li, narode, među vama kakav rođak ili rođakinja komandanta Zulfa Tursuna? – glasno upita.
Masa šuti.
- Mi smo u dobrim odnosima iako na neprijateljskim stranama. Upravo smo se čuli radio vezom i on me je zamolio da se pobrinem za njegovu rodbinu.
Masa i dalje šuti kao zalivena.
- Evo, ja pripremio auto – pokaza rukom na bijelog golfa parkiranog ukraj puta. – Odlučio sam da pomognem vašem slavnom komandantu i da mu familiju bezbjedno prebacim do Tuzle.
Masa svejedno šuti.
- Još jednom vas pitam i poslije više neću. Ima li među vama rodbine Zulfa



Ko je Zulfo Tursunović Tursun.
Autor: Avdo Huseinović


http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT1ZiOr2wnOvEPu5zObeF5ekDOQceCsM FRDFXASkThttp://2.bp.blogspot.com/_vADGnqDkynw/TOBfe3ClmwI/AAAAAAAACA0/i_kRjTUI3JM/s200/Zulfo+Tursunovic
Zulfo Tursun

S četvrtka na petak, 11. na 12. novembra, u selu Sućeska kod Srebrenice, od posljedica srčanog udara u 80-toj godini života umro je major Armije RBiH Zulfo Tursunović Tursun.
Tursun je bio ratni zamjenik Nasera Orića, ratnog komandanta Srebrenice i čovjek koji se najčešće spominje uz Orićevo ime.

Iako se nalazio na raznoraznim spiskovima srpskog tužilaštva pod sumnjom za navodne ratne zločine nad srpskim stanovništvom srednjeg Podrinja, Tursun se među prvima vratio u Srebrenicu, i sve do smrti živio u svojoj kući u Sućeskoj. Interesantno je da je sasvim slobodno se šetao i išao tamo gdje je bio. Zulfo Tursun je i prije rata važio kao jedan od najopsanijih ljudi u Podrinju. Znalo se da ono što kaže tako će i biti. Zasigurno Zulfo Tursun će ostati kao jedna od najvećih legendi srednjeg toka rijeke Drine. Ostat će upamćen po herojstvu koje je zajedno sa svojim borcima iskazao tokom ratnih operacija 1992-1993. godine, kada je oslobođena teritorija od oko 900 kvadratnih kilometara na granici sa Srbijom na rijeci Drini. Također, za Zulfu se veže i endemski primjer koji je pokazao prvih dana rata kada su mu četnici iz Srebrenice i Milića poslali ultimatum da im preda oružje sa svojim borcima iz Sućeske. Naime, legendarni Zulfo im je odgovorio da on njima šalje ultimatum da oni njemu predaju oružje jer nemaju šanse u borbi protiv njegove jedinice. Tako se i desilo, četnici iz okolnih sela su ili pobjegli ili Tursunu predali oružje. Svoja ratna sjećanja i svjedočenje, Tursun je iznio u filmu „Daleko je Tuzla“.

Stara arhiva Bosnjaci net

Ahbab
13.06.2011., 04:54
I danas ce nam neki nastaviti pricati propagandne price kako je nastala RS.Ovo je samo jedan od odgovora o njenom nastanku.Bilo bi dobro da propagandisti RS na Avazovom Forumu procitaju ovaj tekst.Mozda bi njihova propaganda imala bar malo "ljepse lice", ako nista ono zbog postovanja prema neduznim zrtvama.


Silvana Mirvić, legenda bh. košarke: Nakon 19 godina traganja, oprostila sam se od brata

http://www.dnevniavaz.ba/thumbnail.php?file=Silvana_Mirvic_9_FF_135405082.j pg&size=article

Mirsad je odveden 25. maja 1992. i, evo, sada mu je bila dženaza u Višegradu
Razgovarati sa Silvanom Mirvić, i pored nekih bolnih životnih tema koje su neizbježne, nije težak novinarski zadatak. Legenda bh. košarke ostavlja dojam snažne i veoma pozitivne osobe i, naravno, uspješne.

Ona se itekako ima čime pohvaliti - bila je u generaciji koja je Bosni i Hercegovini u jeku agresije, 1993. godine, sa Mediteranskih igara u Francuskoj donijela zlatnu medalju. Tri sekunde prije kraja utakmice dala je odlučujući koš. S reprezentacijom bivše Jugoslavije na Evropskom prvenstvu osvojila je srebro, na evropskoj smotri nosila je i dres svoje domovine BiH. Igrala je u BiH, Španiji i Francuskoj... Sa 70 poena na jednoj utakmici rekorderka je u našoj zemlji.

Ne mogu zaboraviti

Njen rodni Višegrad nije više onaj grad koji je bio. Kaže, ide kada mora, a ne zato što želi.

- Prođem gradom i ne sretnem nikoga koga sam poznavala. Grad čine ljudi, a tih ljudi tamo više nema. Ne mogu zaboraviti. Mogu samo pričati o svojoj porodici. Moj je otac musliman, a majka pravoslavka. Ne znam šta se desilo tim ljudima, komšijama koji su sjedili sa mojim roditeljima, ispijali kafe i šta se njima preko noći desilo u glavi da su, jednostavno, sve zaboravili. Nisu ih više poznavali. Niko se nije udostojio da pozove moje roditelje i da kaže: "Milka, Nezire, sklanjajte dijete, bit će to i to." Niko. Rođena sam u Višegradu, svi su znali moje roditelje, mene, mog brata, koji bio golman Drine. I sada se svi odjednom prave: "Nismo bili tu." Priča se da je odveden iz Fabrike namještaja "Varda" i da je ubijen odmah tu pored Drine - s bolom govori Silvana.

Ipak, kaže da Ipak, kaže da će sve što je u životu ne ubije, ojača.

- Mnogi su pokušali, ali ja sam uvijek tu. Rano sam otišla od kuće, sa 17 godina, sa 21 sam se našla u Španiji. Nisam znala gdje mi je mati, otac, je li mi brat živ... Vrlo sam mlada naučila nositi teret na leđima, mada bih voljela da imam brata i sestru da to podijelim. Imam još oca. On živi u Sarajevu - govori Silvana.

Kraci izvod.Avaz

Ahbab
15.06.2011., 00:56
Ovo je lista šest upornih i veoma znatiželjnih, nenaučenih naučnika. Iako mnogima učitelji nisu glavu punili formalnim obrazovanjem, oni su uspjeli da promijene tok nauke.Koliko je jos ovako nadarenih umrlo a da nisu imali prilike da pokazu sta mogi i sta znaju.




6 amatera koji su promijenili nauku

6. Majkl Faradej
http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/tehnologija/1/faradej_689299490.jpg

Amater zaslužan za unapređenje znanja iz oblasti fizike i hemije.
Faradej je rođen u siromašnoj porodici i roditelji nikada nisu imali para da ga pošalju na školovanje. Sa 14 godina morao je da se zaposli, pa je posao pronašao u jednoj knjižari. Na svom radnom mjestu Faradej je neprestano čitao knjige, a literatura iz fiizke i hemije posebno ga je privlačila, tako da je vrlo brzo učio.
A onda je Faradej i sam poželio da se bavi naukom pa je zamolio jednog tadašnjeg naučnika da mu da posao, kao asistentu. Ne čudi što je Faradej bio odbijen, s obzirom da nije ima nikakvo iskustvo, a hemičar kom se obratio bio je, ni manje ni više nego najpoznatiji londonski hemičar tog vremena Hemfri Dejvi.
Ipak, sljedeće godine, Faradej je uspio da ubijedi Dejvija da ga zaposli, a onda su uslijedili pronalasci, koji su se nizali jedni za drugim.

Evo za šta je sve Faradej zaslužan: Električni motor, elektrogenerator, elektroliza, elektro-magnetna indukcija, oblik magnetnog polja, benzen, metalne nano čestice (začetak polja nano nauke) i još mnoge komplikovane stvari iz fizike zbog kojih su mnogi od nas imali kečeve na polugodištu…a ovaj čovjek škole nije vidio!
Kada su jednom upitali Dejvija šta je njegovo najveće otkriće, on je uzviknuo: Faradej!
5. Vilijam Herščel

http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/svet/4/vilijam_hercel_771239827.jpg

Muzičar koji je otkrio planetu Uran
Kompozitor po obrazovanju, koji nije imao nikakvog obrazovanja iz astronomije. Otkrio je nekoliko mjeseca i jednu planetu.
Njemačkog porijekla, Vilijam Herščel sanjao je o svemiru, ali njegova stvarnost bila je daleko od zvezda, budući da je živio u Engleskoj u 18. vijeku.
Ipak, Herščel je bio darovit muzičar i svirao je nekoliko instrumenta, a sam je bio muzička zvijezda tog vremena jer je često ima vrlo posjećene svirke, da ne kažemo koncerte.
Međutim, i pored sveg muziciranja, Herščelu se u slobodno vrijeme radije zurilo u zvezde, a kako nije imao teleskop, morao je sam da konstruiše nešto slično od uveličavajućih stakala i ogledala. Sate i sate je proveo konstruišući svoj "hand made" teleskop, za koji nije mogao, kao danas jednostavno da daunloduje uputstva s neta.
Godine 1773. počeo je da osmatra zvezde, a nekoliko godina potom, upornost se isplatila i ugledao je planetu! Planeta je zvanično nazvana Uran.
4. Srinivasa Ramanujan

http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/svet/4/Srinivasa_Ramanujan_formule_345991545.jpg

Indijski tinejdžer koji je sam sebe naučio matematiku.
Bez obrazovanja, a postade pravi matematički genije!
Ako ste gledali film Dobri Vil Hanting, to ne samo da se može reći i za našeg Ramanujana već se on direktno i spominje u filmu, kada Robin Vilijams govori o Metu Dejmonu, poredeći ga sa Srinivasom Ramanujanom. Ako niste gledali flim, činjenica da klinac sam sebe nauči matematiku, je dovoljno SF da zaslužuje naše 4. mjesto!
Sa 11 godina roditelji su mu kupili vježbanku iz napredne trigonometrije, koja mu je ubrzo postala toliko dosadna, da je do 13. godine već izmislio sopstvene teoreme.
Kasnije je krenuo na koledž, ali nije mogao da se koncentriše na istoriju umjetnosti ili razvijanje biljaka, jer je imao toliko teorema iz matematike koje je morao da smisli i opiše.
Pokušao je naravno da svoje ideje šalje raznim naučnicima u Indiji i Engleskoj, ali odgovora nije bilo, što zbog toga što niko nije htio da ih čita, što zbog nerazumljivosti nepostojećih teorija.
I sve tako dok jednog dana, profesor sa Kembridža nije uvidio da je pravi genije. Profesor je odmah ponudio Ramanujani da dođe u Englesku i tu nastavi da se bavi naukom, ali on je odbio. Navodno razlog je bi u tome što on ne želi da napušta domovinu, ali zapravo imao je bolest testisa zbog koje mu je bilo problematično da putuje.
Nažalost, umro je mlad, u 32. godini, a mnogi matematičari slažu se da je njegov genije ravan Njutnovom ili Arhimedovom.
3. Meri Ening

http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/svet/4/meri_ening_491978445.jpg

Sakupljačica školjki otkrila nekoliko vrsta dinosaurusa.
Žena iz jednog engleskog sela bez višeg obrazovanja otkrila je nepoznate vrste dinosaurusa i unaprijedila znanje o ovoj izumrloj vrsti.
Meri Ening je kao i mnogi od nas, od malena voljela da sakuplja lijepe školjke na plaži. Još dok je bila mala otac ju je vodio u šetnje i pokazivao kako se školjke i fosilni ostaci, sakupljaju, čiste i čuvaju.
Kasnije, Meri je razvila i dobar biznis. Postala je poznata po svojoj tezgi sa neobičnim školjkama i fosilnim ostacima, koje su turisti kupovali. A koliko je postala poznata govori i činjenica da je neki čovjek, zvani Teri Salivan izmislio poznatu brzalicu – She sells seashells from the seashore-.
I da, ova poznata brzalica, odnosi se baš na Meri Ening.
Ali da se vratimo fosilima. Školjke su se sve bolje prodovale i Meri bi tako nastavila, da jednog dana, Merin brat sav zadihan nije došao kući rekavši kako je ugledao nekakavu kostursku glavu u stijeni. Vidjevši čitavu lobanju gmizavca, Meri je pokušala da otkopa cijeli skelet krokodila. Kad ono - nije krokodil nego dinosaurus- glavom i repom!
Bio je to Plesiosaurus, kasnije je pronašla još par rođaka koji su dobili imena Pterodactylus i Squaloraja.
Za nauku 19. vijeka, koja je još uvijek odbijala da povjeruje u teoriju o nestanku dinosaurusa, ovo je bilo veliko otkriće. Danas se Meri Ening smatra začetnicom geologije, iako Londonsko Geološko Društvo nije priznavalo žene naučnice, ni sljedećih 50 godina nakon njene smrti.
2. Donald G. Harden

http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/svet/4/zodiak_ubica_907633357.jpg

Školski učitelj koji je pronikao u kod "Zodijak" koji je koristio poznati serijski ubica.Jadni učitelji ne samo što moraju da izlaze na kraj sa divljom i nesposobnom djecom nego još moraju da pomažu i nesposobnoj policiji.
Sigurno ste već čuli za serijskog ubicu "Zodijaka", o kome su napisane mnoge knjige, a postoje i sajtovi, a za nepismene i film. E pa taj ludak je ubijao bez nekog posebnog razloga, tvrdeći da mu to pruža zadovojstvo.
A kako bi još više izluđivao policiju, slao je kodirane poruke. Novinama je slao pisma u šiframa, a za svoje "pismo" koristio je 12 različitih znakova za slovo E ili obrnuto slovo Q…
Tek, na njegovom slučaju bili su angažovani svi stručnjaci za dekodiranje koje je FBI mogao da ponudi, a poruke je uspio da prouči jedan običan učitelj, koji se šiframa bavio u svoje slobodno vrijeme.
Evo šta je pisalo u jednom dekodiranom pismu:
JA VOLIM DA UBIJAM LJUDE ZATO ŠTO JE TO MNOGO ZABAVNO ZABAVNIJE JE NEGO UBIJANJE U DIVLJOJ IGRI U ŠUMI ZATO ŠTO JE ČOVJEK NAJOPASNIJA ŽIVOTINJA OD SVIH ZA UBIJANJE KADA UBIJEM TO MI DAJE NAJUZBUDLJIVIJI OSJEĆAJ KOJI JE ČAK BOLJI NEGO KAD SE TRESEŠ SA DJEVOJKOM NAJBOLJI DIO JE TO DA KADA JA UMREM BIĆU PREPOROĐEN U RAJU A ONI KOJI SU UBIJENI BIĆE MOJI ROBOVI NEĆU VAM DATI MOJE IME JER ĆETE POKUŠATI DA USPORITE NA VRHU MOJE KOLEKCIJE ROBOVA ZA MOJ ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA EBEORIETEMETHHPITI.
Ubica je na kraju uhvaćen, ali je najvjerovatnije da se predao, jer policija ni pored riješene poruke nije mogla da mu uđe u trag pa nisu pomogli ni najbolji profajleri tog vremena. Harden svakako nije kriv, dovoljno je što je zadatak riješio, nije valjda trebalo i policije da se igra?!
1. Gregor Mendel

http://www.trojka.rs/files.php?file=slike/zanimljivosti/4/gregor_mendel1_566134507.jpg

Neobrazovani monah, otkrio kako funkcioniše genetika.Genetika! Šta o tome reći? Da je nema teško bi se danas liječili od mnogih bolesti. Mnogima je genetika izgovor za razne koještarije. Zahvaljujući genetici možemo napraviti stvorenje sa tijelom pterodaktila, nogom ovce i glavom puža (možda).
Sad, možda ste očekivali da je za sve ovo zaslužan nekakav specijalni tim stručnjaka u bijelim mantilima. Ako ste to pomislili, onda niste čitali ovaj tekst kako treba, pa barem ponovo pročitajte naslove. Ako jeste, onda idemo dalje.
Dakle, u pitanju je jedan monah! On se zove Gregor Mendel i rođen je 1882. u Češkoj. Bio je iz siromašne porodice, pa o obrazovanju nije bilo ni govora, zato Gregore, pravac manastir!
U manastiru Mendel se prilično zainteresovao za baštovanstvo. I tako, dok je jednog dana nadgledao svoje biljke opazio je neobičnu pojavu na grašku.
Određene osobine, kao što su veličina i boja graška prenosile su sa starijih na mlađe biljke. Mendel je uskoro počeo sam da pravi eksperimente i zapisuje svoja zapažanja.
Naravno, niko nije povjerovao tamo nekom monahu sa sela.Bilo je potrebno da prođe skoro 50 godina da bi grupa naučnika zbjnjena sličnim pojava na biljkama, slučajno nabasala na Mendelovo djelo. Hugo de Vries zaslužan je za otkriće Mendelovog otkrića.
Pa vi sad vidite šta vam je bolje, da l da bježite iz škole il da idete u manastir...

Izvor.Nezavisne novine

Ahbab
16.06.2011., 03:41
Dvije interesantne stvari.Kad je rodjen i kad je umro Nikola Telsa. Da li je Fidipid pretrcao 42 km i 192 metra ili vise. Opsirnije u dva prilozena teksta.



Datumi rodjenja i smrti novi misterij genijalnog Tesla


http://www.teslascience.org/archive/photographs/NT1933.jpg

Koji je točan datum rođenja i smrti ličkoga genija Nikole Tesle? U svakoj biografiji i spisu o Tesli piše da je rođen 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu. No, alternativni liječnik Drago Plečko i njegov dugogodišnji prijatelj publicist Aleksandar Milinković nedavno su, prelistavajući originalne faksimile o Tesli zapazili nelogičnost u vezi s datumom rođenja. U prijepisu originalnog Teslina rodnoga lista piše da je rođen 28. lipnja 1865. godine. U drugi faksimil Teslinom rukom pisane molbe za američko državljanstvo iz 1891. godine upisan je 15. lipnja. Zašto do danas, gotovo 68 godina nakon Tesline smrti, nitko nije doznao za taj podatak, zapitala su se obojica.
Uz rođenje ratni raspored
Aleksandar Milinković, koji živi u Beogradu, 32 godine istražuje lik Nikole Tesle, o kojemu je napisao nekoliko knjiga. Preko prijašnjeg direktora muzeja Nikola Tesla u Beogradu došao je do spomenutih faksimila. Prijatelju Plečku ustupio ih je radi njegove nove knjige radnoga naslova "Tajno ime Boga", o bizarnostima u životu velikih mislilaca, pa i u Teslinu životu. Plečko kaže da je Tesla imao vizije. – Govorio je da je mnoga rješenja dobio iz dubina svoje svijesti, tvrdi Drago Plečko, koji vjeruje da je Teslina izolacija na Velebitu kako bi izbjegao vojsku, zaslužna za deprivaciju osjetila, zbog čega je imao vizije budućih izuma. Milinković nam je brzo razriješio misterij oko 10. srpnja, no što je sa 15. lipnja? 
– Ono što smo do sada znali o Teslinu rođenju zasnivalo se na rodnom listu i više puta ponovljenim njegovim izjavama da je rođen "u noći između 9. i 10. srpnja". U krsnom listu, doduše, piše datum 28. lipnja, ali s obzirom na razliku od 12 dana između julijanskog i gregorijanskog kalendara, datum rođenja točno pada kako treba – objašnjava. Milinković vjeruje da tajna datuma 15. lipnja leži u izbjegavanju austrijskih vlasti, zbog kojih se, kako bi izbjegao novačenje, Tesla skrivao na Velebitu godinu dana. To je, kaže, samo jedan od mogućih razloga.
– Možda je Tesla krio pravi datum rođenja da ga ne bi dotaknula duga ruka vojnih vlasti tadašnje austrijske monarhije, čiji je bio podanik. Još dok je bio u domovini, Tesla se godinu dana krio u napuštenom manastiru, kako bi izbjegao vojsku. Tada je svako novorođenče s upisom u matične knjige dobivalo i svoj ratni raspored. Tako je bilo i s Teslom. Da li je bilo i nekih drugih razloga, još ne znamo, ali ovaj zvuči dosta uvjerljivo – tvrdi Milinković.
No, istraživač Tesle navodi još jedan misterij, ovoga puta vezan uz datum smrti Nikole Tesle.
– Jedino čime raspolažemo kao dokazom, izjave su Save Kosanovića, Teslina bratića, i izvještaj iz FBI-jeve arhive. S oba dokaza potvrđuje se da je Tesla 8. siječnja 1943. ujutro nađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku. No, kada je zapravo umro?
Zagonetna tri dana
– Charlotte Muzar, tajnica Kosanovića, posljednja ga je vidjela živog kada je 5. siječnja na Teslinu molbu došla u hotel da mu donese novac za hranu za golubove. Tesla je zahtijevao od sobarice da ga više nitko ne uznemirava. U nekom trenutku u ta tri dana je umro. Kako i kada? Postavljalo se pitanje i je li ubijen, ali to do sada nije ozbiljno ispitano. Kao istraživač i osobno osjećam odgovornost zbog ovih nekoliko nepoznanica – izjavio je Milinković.

Izvor.Vecernji list





Fidipid je pretrčao oko 500 kilometara, 
a ne 42!

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRp9Bf3fxy1jzIaiCZKo3aBzlaTqHdp7 YhopBtdj5l7PZkhttp://www.navidiku.rs/magazin/wp-content/uploads/2009/09/maraton.jpg

Bitka na Maratonskom polju 12. rujna 490. pr. Kr. ostala je u povijesnom sjećanju najviše po glasniku Fidipidu, koji je pretrčao 42 kilometra i 192 metra od Maratona do Atene da javi vijest o grčkoj pobjedi, a onda umro od napora. Kako je poznato, njemu u čast na modernim se Olimpijskim igrama počevši od prvih, 1896. u Ateni, trči maraton kao najteža atletska disciplina. No, još uvijek se obično ispušta važan podatak – da nesretni Fidipid nije izdahnuo zbog ta 42 kilometra, koje danas trkači istrče za malo više od dva sata, nego zato što je u tri dana pretrčao blizu 500 kilometara. Imao je taj peh da je bio najbrži među grčkim vojnicima, dapače, bio je profesionalni trkač, pa su svuda slali njega. Uostalom, nešto slično svakodnevno se događa i danas, kad se onima koji najbolje, najbrže i najradije rade, daju novi i novi poslovi, a lijenčine (za istu plaću) bivaju pošteđene...

Sama bitka kod Maratona bila je prekretnica u grčko-perzijskim ratovima jer je pokazala da Perzijanci nisu nepobjedivi. Te 490. prije Krista perzijska je vojska bila spremna za daljnje proširivanje teritorija prema Europi. Velike su perzijske snage pristale izvan Atene kod Maratonskog polja i spremile se za napad. Atenjani, brojčano mnogo slabiji, očajnički su vapili za spartanskom pomoći.

Atenski su zapovjednici poslali Fidipida da otrči u Spartu moliti za pomoć. Put od čak 220 kilometara bio je brdovit i surov, a Fidipid je trčao oko 36 sati. Sparta se složila da pomogne, ali su rekli, u skladu s religijskim propisima, da neće doći do polja dok mjesec ne bude pun. Takvo bi čekanje prepustilo Atenjane da se sami bore s Perzijancima. Fidipid je otrčao natrag (opet više od 220 kilometara!) da javi kako od pomoći neće biti ništa. U međuvremenu je mala atenska vojska, a s njom i Fidipid, pješačila do Maratonskog polja kako bi se pripremili za bitku.

Iako je Perzijanaca bilo četiri puta više, na kraju ih je poginulo 6400, a Atenjana samo 192. Preostali su se Perzijanci uputili na more i zaplovili južno, prema Ateni, kako bi napali grad prije nego što atenska vojska bude mogla ponovno ondje zauzeti položaje.

Fidipidu je opet zapovijeđeno da otrči u Atenu, donese vijest o pobjedi te upozori građane na dolazak perzijskih brodova. Iako je bio umoran od trčanja u Spartu i natrag te borbe, noseći težak oklop, Fidipid je napravio ono što se od njega tražilo. Dotrčao je do Atene za otprilike tri sata, predao poruku i nedugo nakon toga umro od iscrpljenosti.

A što je bilo s Atenjanima? Sparta i ostali grčki polisi napokon su stigli u pomoć pa su Perzijanci poraženi i drugi put.

Izvor.Vecernji list Zagreb

mermaid
27.11.2011., 18:35
:sakomuglavu:... Jako zanimljivo... :))



Kao što znamo jeleni su veoma druželjubive životinje. Jako vole ljude I mnogi ih drže kao ljubimce na svojim imanjima. Tako je I ova djevojka s plavom kosom otišla sa svojim prijateljicama na kratak izlet u prirodu gdje žive mladi jeleni.
Naime, one nisu znale da su jeleni u to vrijeme skloni parenju. Ako nanjuše nekog tko im se sviđa sposobni su svašta učiniti. Ova plavokosa djevojka nije znala u što se upušta kad je počela dozivati jelena. Kad joj je prišao, više se nije htio odvojiti od nje. Stalno ju je mirisao I skakao po njoj. Pratio ju je skakavši joj na ramena I šnjofajući je. Mladi jelen vjerojatno je pomislio da je ova djevojka ženka njegove vrste pa je pokušao da se pari s njom. Njezina prijateljica skoro je pukla od smijeha kad je vidjela što se događa. Konstantno ju je snimala kamerom da ovjekovječi pohotni lov mladog jelena na njezinu prijateljicu. Napadnuta djevojka trčala je po livadi sve dok nije stigla do svog auta, u koji su se na kraju sve djevojke sakrile. No, jelen nije odustao tako lako od svoje simpatije. Pratio ju je sve do automobila kojeg je skoro razlupao svojim rogovima. Divljao je oko automobila kao pauk koji ga želi odvesti. Djevojke, sretne što su se spasile brzo su uključile automobil I odvezle se.



http://www.youtube.com/watch?v=I0257jH1pbY&feature=player_embedded


Tko zna što bi se dogodilo da to nisu napravile. Kako je izgledalo, ovaj jelen ne bi odustao od svog osvajanja simpatije. Djevojke su se jako uplašile, ali na sreću je sve dobro završilo. Zato, ako odlazite u prirodu najprije provjerite kad je sezona parenja životinje koju želite vidjeti, da ne završite ovako kao ove djevojke.

mermaid
07.01.2012., 16:31
FOTO Hubble snimio najoštriju fotografiju središta naše galaksije:
Vidite li supermasivnu crnu rupu?

Infracrvena fotografija prikazuje prostor od 300 puta 115 svjetlosnih godina, ili nešto manje 35 hiljada svjetlosnih godina kvadratnih.


http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00432/gal01_432600S1.jpg

mermaid
23.01.2012., 21:57
Čak ni smrt nije rastavila ovaj par. Oni su, naime, i nakon 1.500 godina držali se za ruke kada je otkriven njihov grob.


Arheolozi su iskopali kosti para u Modeni, u sjevernoj Italiji, a arheolog Donato Labate je kazao kako vjeruje da su njihova lica bila okrenuta jedno prema drugog i kako je učestvovao u mnogim iskopavanjima, ali nikada nije bio ovako dirnut.



http://www.vijesti.ba/files.php?file=news/2011/oktobar/vjecna_ljubav_1_406499038.jpg



http://www.vijesti.ba/thumbnail.php?file=news/2011/oktobar/vjecna_ljubav_mala_593469585.jpg&size=article_medium

mermaid
25.01.2012., 20:24
Nikad prije viđene fotografije koje pokazuju gdje se diktator odmarao

Mnogo toga je poznato o Hitleru i njegovoj prošlosti, ali ne toliko o vremenu kao i mjestu gdje se odmarao tokom ratnog perioda.

Sada je i to otkriveno. Naime, Hitler je imao iznenađujuće raskošan ukus koji pokazuje fotografije koje do sada niko nije vidio.

Pogledajte u kakvom luksuzu se diktator odmarao:

http://www.24sata.info/zabava/zanimljivosti/84623-FOTO-Hitler-kuci-Nikad-prije-vidjene-fotografije-pokazuju-kako-diktator-odmarao.html

Mimoza
26.01.2012., 15:07
Hoće li i očevi dobiti porođajni dopust :dancing::dancing::dancing:

Otvaranjem poslaničke rasprave o Nacrtu federalnog zakona o radu, u Sarajevu je nastavljena 11. redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koja je započela jučer.
http://static.sarajevo-x.com/media/images/vijesti/120126058.jpg

Predstavljajući u formi nacrta potpuno novo predloženo radno zakonodavstvo, federalni ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber izdvojio je propis koji će, ako zakon odobre oba doma u Parlamentu, dati i očevima mogućnost da koriste porođajni dopust ako hoće po isteku minimalno 42 dana od rođenja djeteta.

Evita
26.01.2012., 15:34
Hoće li i očevi dobiti porođajni dopust :dancing::dancing::dancing:

Otvaranjem poslaničke rasprave o Nacrtu federalnog zakona o radu, u Sarajevu je nastavljena 11. redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koja je započela jučer.
http://static.sarajevo-x.com/media/images/vijesti/120126058.jpg

Predstavljajući u formi nacrta potpuno novo predloženo radno zakonodavstvo, federalni ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber izdvojio je propis koji će, ako zakon odobre oba doma u Parlamentu, dati i očevima mogućnost da koriste porođajni dopust ako hoće po isteku minimalno 42 dana od rođenja djeteta.




Jeli ovo važi i za one što imaju nekoliko žena :loler:

Država koja umire donosi zakone kako se netreba raditi umjesto da iznalaze mogućnosti kako svim roditeljima obezbjediti posao a ne onima koji rade daj im još i trudničko -koji idiotluk.

đizlija
26.01.2012., 19:20
Jeli ovo važi i za one što imaju nekoliko žena :loler:

Država koja umire donosi zakone kako se netreba raditi umjesto da iznalaze mogućnosti kako svim roditeljima obezbjediti posao a ne onima koji rade daj im još i trudničko -koji idiotluk.

možda da se da koji dan odmora poslije 40 dana,nataliteta radi:D

Mimoza
29.01.2012., 11:38
Amerikanac Steven Slevin dobio je odštetu u iznosu od 22 milijona dolara jer je bez suđenja proveo dvije godine u samici, jer su ga čuvari tamo “zaboravili”.

http://www.sodalive.ba/wp-content/uploads/2012/01/steven.jpg
Steven Slevin

Nakon što su ga se čuvari reda konačno sjetili i izvukli ga na svjetlost dana, oslobođen je svih optužbi.
Slevin je uhapšen 2005. godine u Novom Meksiku, pod optužbom da je vozilom upravljao u pijanom stanju. Odmah po dolasku u zatvor smješten je u samicu u kojoj je boravio pune dvije godine. Slučaj je riješen tek 2007. godine, kada je sud odbacio sve optužbe.
Slevinov advokat izjavio je kako je njegov klijent bio nepravedno zatvoren i nečijim nemarom pušten da trune u zatvoru. On je dodao kako je njegov klijent u jednom trenutku morao sam sebi da izvadi zub, nakon što mu je odbijen zahtjev da ode kod zubara.
Vlasti Novog Meksika trvde da je u trenutku hapšenja Slevinov dosije bio “težak” 26 strana i da ne planiraju da plate odštetu, već da se žale na odluku suda.
Bilo kako bilo, ovaj čovjek je slobodan, a u samici je zaradio 22 miliona dolara, pa možda mu se i isplatilo…

Mimoza
30.01.2012., 00:35
Najsavrseniji metod za utvrdjivanje spola - pouzdanost 100%

jeste li musko ili zensko?

za odgovor pogledajte dole

V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
V
ne ovdeje biseru! DOLE!

đizlija
30.01.2012., 07:24
Jeli ovo važi i za one što imaju nekoliko žena :loler:

Država koja umire donosi zakone kako se netreba raditi umjesto da iznalaze mogućnosti kako svim roditeljima obezbjediti posao a ne onima koji rade daj im još i trudničko -koji idiotluk.

ginekolog kod Vojke otkrio vanmateričnu:D

Mimoza
30.01.2012., 18:48
Smijite se, danas je najsretniji ponedjeljak


Iako nam početak sedmice svima teško pada pa je ponedjeljak često jedan od najomraženijih i najdepresivnijih dana, ali danas je jedan sasvim drugačiji ponedjeljak, tvrde stručnjaci.
http://static.sarajevo-x.com/media/images/vijesti/120130022.jpg
Naime, u ovoj sedmici ulazimo u novi mjesec pa psiholozi smatraju da je prvi dan te sedmice jedan od najsretnijih dana u godini.

Ima više razloga za tu sreću, a jedan od njih je i osjetno poboljšanje finansijskih prilika. Naime, nakon novogodišnjih praznika i godišnjih odmora naši novčanici su se poprilično ispraznili.

Ponedjeljak koji nas uvodi u novi mjesec je, prema mišljenju psihologa, dan kada osjećamo snagu i optimizam, stoga smo tog dana posebno sretni.

Približava se i dan kada će na naš račun stići i toliko očekivana plata zbog čega je svjetlo na horizontu sve jače.

"U ponedjeljak 30. januara svi idemo na posao sa novim elanom. To je dan kada se osjećamo posebno sretno", kazao je David Holmes, viši psiholog sa univerziteta Manchester Metropolitan.

Holmes procjenjuje kako će ove godine biti ukupno 11 dana kolektivne sreće uključujući dan kada počinje ljetno računanje vremena.

:dancing::dancing::dancing::dancing::dancing::danc ing::dancing:

Evita
01.02.2012., 14:11
panchovilla (http://forum.dnevniavaz.ba/member.php?19270-panchovilla)

http://forum.dnevniavaz.ba/images/site_icons/profile.png Vidi profil (http://forum.dnevniavaz.ba/member.php?19270-panchovilla)
http://forum.dnevniavaz.ba/images/site_icons/forum.png View Forum Posts (http://forum.dnevniavaz.ba/search.php?do=finduser&userid=19270&contenttype=vBForum_Post&showposts=1)
http://forum.dnevniavaz.ba/images/site_icons/message.png Privatna poruka (http://forum.dnevniavaz.ba/private.php?do=newpm&u=19270)
http://forum.dnevniavaz.ba/images/site_icons/add.png Add as Contact (http://forum.dnevniavaz.ba/profile.php?do=addlist&userlist=buddy&u=19270)


http://forum.dnevniavaz.ba/images/statusicon/user-offline.png
veteran foruma http://forum.dnevniavaz.ba/image.php?u=19270&dateline=1320865600 (http://forum.dnevniavaz.ba/member.php?19270-panchovilla) Datum pristupanjaJan 2010LokacijaGdje bog izvodi kornere...pa jos malo daljePoruke1,111








1,111-SVE JEDINICE :loler:

Queen
01.02.2012., 23:26
E sta ona nece vidjeti:loler:

Titan
01.02.2012., 23:26
Zaista neznadoh gdje ovaj vid bolesnog idiotluka da postavim.
Vevcanski karneval...performans, kultura, sloboda govora, demokratska nam prava..=))=))

Nista drugo sem horda bolesnih i bogzna cime napumpanih kretena.:sakomuglavu:


http://www.youtube.com/watch?v=vsGwqd5QM8o

mermaid
01.02.2012., 23:39
:sakomuglavu:


:)) :)) :)) .... Šta li je njima pamet oduzelo? ... :))

Evita
02.02.2012., 11:28
E sta ona nece vidjeti:loler:




Kakav li je bio u školi :loler:

U2GAP
02.02.2012., 20:43
Nikad prije viđene fotografije koje pokazuju gdje se diktator odmarao

Mnogo toga je poznato o Hitleru i njegovoj prošlosti, ali ne toliko o vremenu kao i mjestu gdje se odmarao tokom ratnog perioda.

Sada je i to otkriveno. Naime, Hitler je imao iznenađujuće raskošan ukus koji pokazuje fotografije koje do sada niko nije vidio.

Pogledajte u kakvom luksuzu se diktator odmarao:

http://www.24sata.info/zabava/zanimljivosti/84623-FOTO-Hitler-kuci-Nikad-prije-vidjene-fotografije-pokazuju-kako-diktator-odmarao.html



Da si clan NPD-a, vidjela bi ti puno vise.:))

Queen
02.02.2012., 21:38
Kakav li je bio u školi :loler:
Zanimljivo, a kakav li je tek uzivo;)

Titan
02.02.2012., 22:42
Grcka je u medjuvremenu obicna konkurska masa...kapitulirali kao Grcka....ali
__________________________________________________ ______________


Griechen zahlen Rente für Tote[/h] Sozial-Betrug immer noch weit verbreitet +++
BILD.de-Reporter erklären die neue Wutwelle http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/skelett-griechenland-quer-21386720_mbqf-1307354862-18245682/2,h=343.bild.jpg Bizarrer Protest in Athen gegen das neue Sparpaket der Regierung
Foto: Reuters




06.06.2011 — 15:00 Uhr
Paul Ronzheimer und George Kalozois Wie kann so etwas bloß möglich sein...?
Erstmals hat die griechische Arbeitsministerin, Lokus Katseli, offiziell eingeräumt, dass in Griechenland fälschlicherweise Millionen Euro an die Familien toter Rentner bezahlt wurden.
Demnach erhielten allein 4500 inzwischen verstorbene Angestellte im öffentlichen Dienst noch Geld, was die Steuerzahler jährlich mehr als 16 Millionen Euro koste.
Mehr zu Griechenland
http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/demonstranten-in-athen-21447345-mfbq-18236174/2,h=111.bild.jpg (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-verhoehnen-europa-und-kriegen-milliarden-18234834.bild.html)Mit Hakenkreuz! Griechen verhöhnen Europa (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-verhoehnen-europa-und-kriegen-milliarden-18234834.bild.html)
Harte Worte Kauder: Griechenland lässt Europa verlottern (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/kauder-griechenland-laesst-europa-verlottern-18232318.bild.html)
Krise immer schlimmer Erste Griechen sprechen schon von Revolution (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/erste-griechen-sprechen-schon-von-revolution-18135900.bild.html)
Euro-Krise Griechenland ab Juni pleite? (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland/ab-juni-pleite-18119442.bild.html)
Griechenland CIA warnt vor blutigen Unruhen (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechenland-geheimdienst-angst-vor-neuer-gewalt-welle-zerbricht-das-land-an-der-krise-18102150.bild.html)



Mehr zu Griechenland
http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/griechen-1307111973-mfb-18213568/1,h=111.bild.jpg (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-kriegen-noch-mehr-geld-troika-bericht-18213444.bild.html)



Schon in den vergangenen Wochen hatte es immer wieder Berichte über solche Fälle gegeben.
Das Ministerium will jetzt auch die 9000 statistisch erfassten über hundertjährigen Rentner kontrollieren. Ministerin Katseli sagte der Tageszeitung „Ta Nea":
„Wir überprüfen gerade, wie viele von ihnen noch leben.“ Sozialbetrug kommt in Griechenland immer wieder vor. Der Kampf gegen den Sozialbetrug sei eine Möglichkeit zum Sparen, ohne dass die Bevölkerung zusätzlich belastet werde, so Katseli.





i nakon smrti i dalje im je isplacivana penzija, drzavni namjestenici, 4500 hiljade na broju.
U medjuvremenu grcka administracija izvrsiti ce reviziju po statistici jos 9000 zivih 100-godisnjih penzionera.

Mimoza
05.02.2012., 20:41
Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom, gdje žive najljepše žene, a natalitet opada, gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje, gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu, ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme, gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.



Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje svi vjeruju, a psuju Boga.


Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao nepoželjne svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer se na sadašnjost nema pravo.


Gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.

Queen
06.02.2012., 20:04
Rodila tri sina na isti datum, a različitih godina (http://www.stijena.com/index.php/zanimljivo/Rodila-tri-sina-na-isti-datum-a-razlii-čitih-godina)




Petak, 03 Februar 2012 20:25Autor Suada B.


http://www.stijena.com/images/stories/2012/januar/tri_sina.jpg

Porodica Prodanović iz Kragujevca ima tri sina, koji su rođeni na isti dan 23. juna, ali u različitim godinama.

Srđan i Ruža Prodanović su sinove Stefana (21), Filipa (11) i najmlađeg Luku (9) dobili na isti dan – 23. juna.

Nauka i statistika kažu da je vjerovatnoća jedan na prema sedam i po miliona da jedan bračni par ima troje djece istog pola, koja su rođena isti dan.

Za ovu porodicu, koja se svrstava među fenomene u svijetu, osim rodbine i prijatelja, malo ko zna.

Otac je željezničar, majka sanitarni tehničar, žive običan, svakodnevni život, a poseban im je jedino 23. jun.

Jedini poznat sličan bračni par je iz Holandije, koji ima tri kćeri koje su rođene na isti dan.

Majka Ruža kaže da je nakon rođenja drugog sina na isti datum kada je rođen i prvi, mislila da je sve to slučajnost.

Kada je nakon dvije godine opet zatrudnila termin planiran za porođaj je bio oko 15. juna, pa je otišla u bolnicu, ali je beba rođena tek 23. juna.

Tri brata, koji su zbog istog datuma rođenja u različitim godinama prava rijetkost, imaju isti san da upoznaju najboljeg srbijanskog tenisera svih vremena Novaka Đokovića.

Iako su rođeni na isti dan, Stefan, Filip i Luka su različiti, pa tako najstarijeg zanimaju kompjuteri, srednji voli školu, dok mali Luka vrijedno uči, priča viceve i voli dobru kuhinju.

Titan
07.02.2012., 00:24
Grcka je u medjuvremenu obicna konkurska masa...kapitulirali kao Grcka....ali
__________________________________________________ ______________

Griechen zahlen Rente für Tote.Sozial-Betrug immer noch weit verbreitet +++
BILD.de-Reporter erklären die neue Wutwelle http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/skelett-griechenland-quer-21386720_mbqf-1307354862-18245682/2,h=343.bild.jpg Bizarrer Protest in Athen gegen das neue Sparpaket der Regierung
Foto: Reuters




06.06.2011 — 15:00 Uhr
Paul Ronzheimer und George Kalozois Wie kann so etwas bloß möglich sein...?
Erstmals hat die griechische Arbeitsministerin, Lokus Katseli, offiziell eingeräumt, dass in Griechenland fälschlicherweise Millionen Euro an die Familien toter Rentner bezahlt wurden.
Demnach erhielten allein 4500 inzwischen verstorbene Angestellte im öffentlichen Dienst noch Geld, was die Steuerzahler jährlich mehr als 16 Millionen Euro koste.
Mehr zu Griechenland
http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/demonstranten-in-athen-21447345-mfbq-18236174/2,h=111.bild.jpg (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-verhoehnen-europa-und-kriegen-milliarden-18234834.bild.html)Mit Hakenkreuz! Griechen verhöhnen Europa (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-verhoehnen-europa-und-kriegen-milliarden-18234834.bild.html)
Harte Worte Kauder: Griechenland lässt Europa verlottern (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/kauder-griechenland-laesst-europa-verlottern-18232318.bild.html)
Krise immer schlimmer Erste Griechen sprechen schon von Revolution (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/erste-griechen-sprechen-schon-von-revolution-18135900.bild.html)
Euro-Krise Griechenland ab Juni pleite? (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland/ab-juni-pleite-18119442.bild.html)
Griechenland CIA warnt vor blutigen Unruhen (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechenland-geheimdienst-angst-vor-neuer-gewalt-welle-zerbricht-das-land-an-der-krise-18102150.bild.html)



Mehr zu Griechenland
http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/griechen-1307111973-mfb-18213568/1,h=111.bild.jpg (http://www.bild.de/politik/ausland/griechenland-krise/griechen-kriegen-noch-mehr-geld-troika-bericht-18213444.bild.html)



Schon in den vergangenen Wochen hatte es immer wieder Berichte über solche Fälle gegeben.
Das Ministerium will jetzt auch die 9000 statistisch erfassten über hundertjährigen Rentner kontrollieren. Ministerin Katseli sagte der Tageszeitung „Ta Nea":
„Wir überprüfen gerade, wie viele von ihnen noch leben.“ Sozialbetrug kommt in Griechenland immer wieder vor. Der Kampf gegen den Sozialbetrug sei eine Möglichkeit zum Sparen, ohne dass die Bevölkerung zusätzlich belastet werde, so Katseli.







i nakon smrti i dalje im je isplacivana penzija, drzavni namjestenici, 4500 hiljade na broju.
U medjuvremenu grcka administracija izvrsiti ce reviziju po statistici jos 9000 zivih 100-godisnjih penzionera.

Toliko idiotluka od strane zapadnih politicara (Shwabski su kolovodje) godinama nisam cuo.
Vec mjesecima ubjedjuju Njemacke gradjane da je sevap dati Grckoj par stotina milijardi € na raspolaganje od poreskih obveznika.

Grcima, neradnicima i mahom parazitima, dati im klinac, neka rade ili oni multimilioneri, neka oni izvlace Grcku iz finansiskog blata.

*svakodnevno na dnevnim TV temama Grcka i pomoc u stotinama milijardi*
__________________________________________________ ______________

mermaid
13.02.2012., 20:41
:sakomuglavu:...i ovo se događa.... :))



Uhapšen jer je "ispustio vjetar" u biblioteci

S. K. 13/02/2012 11:01:00
http://www.vijesti.ba/thumbnail.php?file=news/2012/Februar/prdnuo_493444918.jpg&size=article_medium Harold Wayne Hardley


Harold Wayne Hardley, 19-godišnjak iz Mississippija, mogao bi ostati u analima kao osoba koja je završila u zatvoru na 10 godina zbog običnog ispuštanja vjetra u univerzitetskoj biblioteci.
Smiješna priča ide ovako: Svojom porukom, koju je ispisao na toaletnom papiru, Harold se pohvalio kako je 'ispustio bombu' u biblioteci. Naravno, s obzirom da Amerikanci vrlo ozbiljno shvaćaju natpise na rolama toaletnog papira, student koji je vidio natpis odmah je 'slučaj' prijavio profesoru.

Stvari su tada ubrzo eskalirale i prije nego što je nesretni Harold uspio reći: 'Čekaj, jel to mene neko zaje***?!', fakultet su preuzele 11 agencija i sigurnosnih službi koje su krenule u potragu za 'teroristom'.

Kako prenosi Net, rukopis je odmah prepoznat i Harold je uhapšen, a zbog nespretno sročene obavijesti o tome kako je ispustio vjetar u biblioteci prijeti mu zatvorska kazna od čak 10 godina zatvora.

Odlični učenik, koji bi trebao diplomirati u maju, opravdao se riječima da je to posve uobičajeni izraz za puštanje vjetra i još uvijek mu nije jasno kako se uspio naći usred priče o terorističkom napadu.

Hoće li američki pravni sistem imati milosti za ovog 'bombaša' tek treba vidjeti.
(Vijesti.ba)

đizlija
14.02.2012., 07:21
Toliko idiotluka od strane zapadnih politicara (Shwabski su kolovodje) godinama nisam cuo.
Vec mjesecima ubjedjuju Njemacke gradjane da je sevap dati Grckoj par stotina milijardi € na raspolaganje od poreskih obveznika.

Grcima, neradnicima i mahom parazitima, dati im klinac, neka rade ili oni multimilioneri, neka oni izvlace Grcku iz finansiskog blata.

*svakodnevno na dnevnim TV temama Grcka i pomoc u stotinama milijardi*
__________________________________________________ ______________




nisi nikad špomislio očutati nešto što ne razumiješ,1% onih i vladaju zahvaljujući takvim poznavaocima stvari-smiješan si.

Titan
14.02.2012., 10:12
Vidi ti naseg djizle, javlja se nakon nedelju dana postavljenog posta i objasnjava nam da je kapital u rukama samo 1% insana.
Pa eto do jutros nisam znao, ali sam znao da imamo kocijasa/ekonomistu djizlu koji je svemocan i uvjek je tu u koliko je objasnjenje potrebno.

Polako se budis i u tvom si uobicajenom elementu momak, ali vjeruj mi, cilj si ili cec ga profulati, zivi bili pa vidjeli.
Ipak hvala djizla da si se zahmetio.

đizlija
14.02.2012., 12:02
Vidi ti naseg djizle, javlja se nakon nedelju dana postavljenog posta i objasnjava nam da je kapital u rukama samo 1% insana.
Pa eto do jutros nisam znao, ali sam znao da imamo kocijasa/ekonomistu djizlu koji je svemocan i uvjek je tu u koliko je objasnjenje potrebno.

Polako se budis i u tvom si uobicajenom elementu momak, ali vjeruj mi, cilj si ili cec ga profulati, zivi bili pa vidjeli.
Ipak hvala djizla da si se zahmetio.


pa zamisli ko je luđi,onaj ko tumači poteze novčanih mogula i kritikuje ih,ili onaj koji mu skreće pažnju da ohane:))

mermaid
14.02.2012., 17:23
Toliko idiotluka od strane zapadnih politicara (Shwabski su kolovodje) godinama nisam cuo.
Vec mjesecima ubjedjuju Njemacke gradjane da je sevap dati Grckoj par stotina milijardi € na raspolaganje od poreskih obveznika.

Grcima, neradnicima i mahom parazitima, dati im klinac, neka rade ili oni multimilioneri, neka oni izvlace Grcku iz finansiskog blata.

*svakodnevno na dnevnim TV temama Grcka i pomoc u stotinama milijardi*
__________________________________________________ ______________




Evo šta se dogodilo kada su im se uvele mjere štednje...


14. Februar 2012. u 14:55


Šteta od nemira u Atini viša od milion eura


U nedjeljnim nemirima u Atini je, prema prvim procjenama, pričinjena šteta veća od milion eura, ističe se u prvim nalazima istrage koju je naložilo tužilaštvo. „To je bilo kao rat“, izjavio je zamjenik gradonačelnika Atine Andreas Varelas, prenosi novinska agencija ANA, javlja Fena.
Drugi čovjek grčke prijestonice smatra da će šteta biti veća, kada se kompletira procjena vandalskih događaja u četvoromilionskom gradu.
Glavni tužilac Atine Eleni Raikou je, poslije nemilih događaja, pokrenula sveobuhvatnu istragu koja treba da odgovori na mnoga pitanja.
Među njima su i pitanja da li je policija prekomjerno koristila hemijska sredstva protiv demonstranata, pod kojim okolnostima su povrijeđeni poznati kompozitor Mikis Teodorakis i legendarni junak borbe protiv Hitlerovog nacizma Manolis Glezos, ko je od vlasnika radnji u Atini unaprijed tražio novac da im se ne zapale objekti ?
U noći između nedjelje i ponedjeljka, u žestokim protestima u Atini i još šest gradova širom zemlje - zbog novih mjera štednje - povrijeđeno je više od 120 civila i 60 policajaca.
U Atini je u nezapamćenim protestima zapaljeno 60 zgrada, dok su mnoge prodavnice opljačkane, javila je agencija ANA, a prenijela Fena.
„Vandalizam, nasilje i razaranje nemaju mjesta u jednom demokratskom društvu i to ne može da se toleriše“, poručio je građanima premijer Lukas Papadimos poslije dramatičnog usvajanja u parlamentu novih mjera štednje, koje su izazvale erupciju protesta građana koji poručuju da više ne mogu da se žrtvuju.



http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=NljVxqRpbw0#!

Titan
14.02.2012., 17:54
pa zamisli ko je luđi,onaj ko tumači poteze novčanih mogula i kritikuje ih,ili onaj koji mu skreće pažnju da ohane:))

Slusaj ti kolega djizlija.
Mi mozemo umati razlicita, poprecna ili neznana misljenja.
Ali ko tebi daje za pravo tu vrstu vokabulara, nekoga nazivati ludim, glupim, neznanim, i ako se ne varam Bosansko i Hercegovackim mocnicima hebavati mater.
Nimalo fin u uljadan stil forumanja, o ljudstvu da i ne govorim.
Stoga kolega, budi ljubazan i malo sa svojim vokabularom ahani...mislim da te nigdje niti bilo gdje poprecno nisam citirao ili ispravljao, stoga, malo vise kolegijalnosti.

Titan
14.02.2012., 18:13
Evo šta se dogodilo kada su im se uvele mjere štednje...


14. Februar 2012. u 14:55


Šteta od nemira u Atini viša od milion eura


U nedjeljnim nemirima u Atini je, prema prvim procjenama, pričinjena šteta veća od milion eura, ističe se u prvim nalazima istrage koju je naložilo tužilaštvo. „To je bilo kao rat“, izjavio je zamjenik gradonačelnika Atine Andreas Varelas, prenosi novinska agencija ANA, javlja Fena.
Drugi čovjek grčke prijestonice smatra da će šteta biti veća, kada se kompletira procjena vandalskih događaja u četvoromilionskom gradu.
Glavni tužilac Atine Eleni Raikou je, poslije nemilih događaja, pokrenula sveobuhvatnu istragu koja treba da odgovori na mnoga pitanja.
Među njima su i pitanja da li je policija prekomjerno koristila hemijska sredstva protiv demonstranata, pod kojim okolnostima su povrijeđeni poznati kompozitor Mikis Teodorakis i legendarni junak borbe protiv Hitlerovog nacizma Manolis Glezos, ko je od vlasnika radnji u Atini unaprijed tražio novac da im se ne zapale objekti ?
U noći između nedjelje i ponedjeljka, u žestokim protestima u Atini i još šest gradova širom zemlje - zbog novih mjera štednje - povrijeđeno je više od 120 civila i 60 policajaca.
U Atini je u nezapamćenim protestima zapaljeno 60 zgrada, dok su mnoge prodavnice opljačkane, javila je agencija ANA, a prenijela Fena.
„Vandalizam, nasilje i razaranje nemaju mjesta u jednom demokratskom društvu i to ne može da se toleriše“, poručio je građanima premijer Lukas Papadimos poslije dramatičnog usvajanja u parlamentu novih mjera štednje, koje su izazvale erupciju protesta građana koji poručuju da više ne mogu da se žrtvuju.



http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=NljVxqRpbw0#!


U njemackoj se vec mjesecima lome koplja sta, kako i koliko pomoci i izbjeci totalnu kapitulaciju Grcke....mnogi stucnjaci su misljenja da je Grcka vec kapitulirala.
To sto se dogadja u Ateni to je njihova licna stvar, tako pak Njemacki medii diskutuju, ali sto je najzalosnije, po izvjestaju ARD i ZDF (drzavnih TV kuca)
novac u ogromnoj velicini (u pitanju su milijarde) par Gckih mocnika je smjestilo vani kupujuci razne zapadnjacke dionice i po Engleskoj imobilie/nekretnine.

Dakle, , mocnici sa novcem su vec van granica Grcke, sem da nisam siguran da mogu i da ce moci mirno spavati.
Nijemci su ti koji ostatku evrope diktiraju kako i na koji nacin spasiti Grcku, ovdje se ne radi o trulim kapitalistima, ovdje je na raspolaganju novac obicnih poreskih
obveznika koji ce zacepljati Grcke finansiske rupe.
Njemacka kancelarka je nemilosrdna u njenom nacinu vodjenja politike bas po pitanju Evropske unije i Grcke, ali nije zanemariti da je ona politicarka i da bi ponovo htjela biti
na sledecim izborima birana.
Ovdje se u Njemackoj svakodnevno vode i polemise na TV ekranima o svrhi pomoci Grckoj...u opticaju je suma ov vise stotina milijardi.


*Po pisanju i misljenju Njemackih medija i poznavaocima prilika u Atini ovo nije kraj i naslucuju se jos tragicniji nemiri.

producent
14.02.2012., 18:55
GRCI su kao prvo veliki i teski neradnici.To ce svako potvrditi.
Imam ovdje poznanika,Grk,dosao ovdje prije 30 godina.
Njih je to ubilo,zajedno sa korupcijom.
Bosna i ex-yu je mala maca po njegovu pricanju.
Samo jedan primjer...Hotel u gradu,iz kojeg on dolazi,imao je 10 bastovana koji su
odrzavali parkove.Kad je krenula ova revizija,nadju tih deset.
Kuriozitet je da taj hotel nema ni jednog kvadrata zeleni povrsina,sami asvalt.
Golemo...i sad se cude...:)

Titan
14.02.2012., 19:22
Ma jednog jedinog Grka ovdje poznajem koji je bio zaposlen u auto industriji, ostali mahom pametovali,
doduse, ovdje donedavno biklo je vrlo malo Grka.
Po pisanju Njemacke stampe nece bas lako i dobro proci sa ovim ogromnim zaduzenjem,i njihova praunucad ce dug vracati.

Griechenland Acht Milliarden Euro für tote Rentner 31.10.2011 · Der größte griechische Rentenfonds hat im vergangenen Jahrzehnt bis zu acht Milliarden Euro für Tote überwiesen. Profitiert haben meist die Angehörigen.
Von Rainer Hermann (http://www.faz.net/redaktion/rainer-hermann-11123673.html)

Osam milijardi € za mrtve penzionere.
U posljednjih deset godina doznacili iz penzijskog fonda na racun mrtvih ( rodbina mrtvih profiteri ).....=))

Titan
15.02.2012., 23:19
Gledam si diskusiju kod "Anne Will"..ARD o sanaciji Grcke....:sakomuglavu:
mah, Bosna i Hercegovina ti je mala maca....oni bar protestiraju, a mi cutimo kao zaliveni, nista sem da kukamo.

Titan
16.02.2012., 23:12
Mah, manje zanimljivo koliko zalosno....
300.000 obdachlose (beskucenika) u Njemackoj, pa sta se ovo sa insanima dogadja ?
30.000 zivi vani, bez krova nad glavom.

mermaid
16.02.2012., 23:17
Bliži se Kijametski dan...sve se okrenulo naglavačke.... :(

Titan
16.02.2012., 23:27
Bliži se Kijametski dan...sve se okrenulo naglavačke.... :(

Bog sa ovim fenomenom nema nikakve veze, mahom slabost insana...alkohol, droga ( u vecini slucajeva )

đizlija
17.02.2012., 07:21
Gledam si diskusiju kod "Anne Will"..ARD o sanaciji Grcke....:sakomuglavu:
mah, Bosna i Hercegovina ti je mala maca....oni bar protestiraju, a mi cutimo kao zaliveni, nista sem da kukamo.

hajde otvorio sam prozor deri se,čuti ću te ja ovde iz Njemačke

Titan
17.02.2012., 11:22
hajde otvorio sam prozor deri se,čuti ću te ja ovde iz Njemačke

Zatvori prozor bolan djizlija, na ovom vaktu haram je pendzer otvarati, hladno je, a sve manje novca,
sem da si i ti jedan od onih 1% Bosanca.

đizlija
17.02.2012., 11:39
Zatvori prozor bolan djizlija, na ovom vaktu haram je pendzer otvarati, hladno je, a sve manje novca,
sem da si i ti jedan od onih 1% Bosanca.


nisam,niti mi je nešto puno žao.

mermaid
17.02.2012., 15:48
Bog sa ovim fenomenom nema nikakve veze, mahom slabost insana...alkohol, droga ( u vecini slucajeva )



Kako nema?! :))


Ima i to jako puno. On je vrši selekciju i planira kakvo kome mjesto pripada.
I učinio je te insane slabim, čim su postali slabi na tu vrstu poroka. Spustio ih je na dno, nije im dao razum. Božije je to davanje :).

Titan
17.02.2012., 15:55
Kako nema?! :))


Ima i to jako puno. On je vrši selekciju i planira kakvo kome mjesto pripada.
I učinio je te insane slabim, čim su postali slabi na tu vrstu poroka. Spustio ih je na dno, nije im dao razum. Božije je to davanje :).




Apsolutno ne, nije to Bozija uloga.
Bog na ovom svijetu samo dobro cini, tamo se svode racuni.

Zamisli si samo jedno, a to je , da Bog kaznjava i na ovom svijetu sva nepravedna djela...nebi onda nikada imala jada i patnje, nebi imali ratova.

Evita
17.02.2012., 16:46
Apsolutno ne, nije to Bozija uloga.
Bog na ovom svijetu samo dobro cini, tamo se svode racuni.

Zamisli si samo jedno, a to je , da Bog kaznjava i na ovom svijetu sva nepravedna djela...nebi onda nikada imala jada i patnje, nebi imali ratova.




Kažnjava Bog ,samo nepodnosi tebi izvještaj -:loler:

Evita
17.02.2012., 16:52
http://www.intimatemedicine.com.hr/typo3temp/pics/8/8f/8f48128501_P.jpg (http://www.intimatemedicine.com.hr/hm-zanimljivo/7-zanimljivosti-o-seksu/galerija/)

Više od 70 posto Britanki iskustva s gubitkom nevinosti označilo je kao loša ili porazna. (PhotoXpress)

Zanimljivosti o seksu #1
Statistika je pokazala da je u SAD od 1999. do 2004. čak među katoličkim, na celibat obavezanim svećenicima, zabilježenih više infekcija s virusom HIV nego među svim registriranim glumcima i glumicama u tvrdim erotskim produkcijama.
Zanimljivosti o seksu #2
U vrijeme Rimskog carstva žene su bile uvjerene da muškarac postane impotentan ako mu "alatku" u erekciji premažu mješavinom mišjeg izmeta i maslinovog ulja.
Zanimljivosti o seksu #3
Iz Ria De Janeira u Europsku se Uniju seli trend društvenih priredbi, na kojima mogu sudjelovati samo potpuno goli posjetitelji. Zabave te vrste postaju tako omiljene da u nekim europskim prijestolnicama, primjerice u Amsterdamu, Lisabonu, Madridu i Berlinu, već razmišljaju o ekskluzivnim igračnicama i diskotekama za golaće.
Zanimljivosti o seksu #4
Prema mišljenju američke specijalizirane psihijatrijske struke sa seksom je u pravom smislu te riječi opsjednuto devet posto Amerikanaca i četiri posto Amerikanki.
Zanimljivosti o seksu #5
U Europskoj Uniji dva posto muškaraca starih od 18 do 68 godina još nije imalo spolna iskustva, a malo manje od trećine se zadovoljava do tri puta na tjedan, bez obzira na regulirani spolni život.
Zanimljivosti o seksu #6
Prema ocjenama međunarodnog saveza naturista u Europi se nalazi više od 600 naturističkih kampova, gotovo 500 naturističkih središta, 7.500 kilometara naturističkih plaža i više od 400 naturističkih bazena i kupališta.
Zanimljivosti o seksu #7
Više od 70 posto Britanki iskustva s gubitkom nevinosti označilo je kao loša ili porazna.

mermaid
19.02.2012., 19:07
:sakomuglavu: :)) ... Po kratkom postupku...


Pucao u kćerkin laptop zbog njenog komentara na Fejsbuku (Video)

Srna - 19.02.2012 14:25


ELBEMERL - Video-snimak Amerikanca Tomija Džordana, koji je, iznerviran zbog komentara, koje je njegova kćerka tinejdžerka objavila na društvenoj internet stranici "Fejsbuk", pucao u njen laptop, postao je veliki hit na "Ju tjubu", jer ga je vidjelo nekoliko miliona ljudi.
Džordan, koji je iz mjesta Elbemerl u američkoj državi Sjeverna Karolina, na snimku sjedi na stolici na travnjaku i isprva čita objavljeni komentar svoje kćerke.
"Nisam ja vaš rob, umorna sam od skupljanja veša za vama. Znate koliko je teško raditi kućne poslove i domaće zadatke? To je jednostavno ludo", navela je kćerka u poruci, sugerišući da bi trebalo da bude plaćena za poslove koje je obavljala.
Džordan je očigledno bio iznerviran ovom činjenicom, jer je prethodno popravljao kćerkin laptop i za dijelove je dao više od stotinu dolara, a prvo što je ona uradila, nakon što je dobila računar, jeste da je postavila komentar na "Fejsbuk".
Iznervirani otac kćerki je poručio da više ne mora da brine o trajanju baterije laptopa, napojnom kablu, novoj veb-kameri jer joj neće biti potrebni, najvjerovatnije do fakulteta.
On je, izražavajući svoju razočaranost u kćerku zbog nepoštovanja starijih, naglasio da je "do sada sve lako dobijala u životu ali da to od sada više neće biti slučaj".
Ustajući iz stolice i noseći kameru u jednoj a pištolj u drugoj ruci, Džordan je ispalio devet metaka u laptop položen na travu.
Ovaj bizarni incident naišao je na odobravanje roditelja koji su bili nezadovoljni ponašanjem svoje djece, ali je isto tako izazvao kritike onih koji su smatrali da je otac taj sa "djetinjastim ponašanjem".




http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=FUEuUJdulVM#!

Mimoza
19.02.2012., 19:36
Kažnjava Bog ,samo nepodnosi tebi izvještaj -:loler:

Hajde što mu ne podnosi izvještaje, nego smo mi glupi i kada nas kazni mi to ne znamo vidjeti.

producent
20.02.2012., 18:35
http://www.dnevniavaz.ba/thumb.php?src=files/decembar2011/ria_319724843.jpg&w=255&h=166&zc=1
Nepoznati lopov ili više njih provalili su u jednu vikendicu u naselju Tarevac kod Modriče odakle su odnijeli kanister sa 20 litara rakije.:loler::loler:

Rakija je ukradena iz vikendice u vlasništvu lica čiji su inicijali R.Đ, saopšteno je iz Centra javne bezbjednosti Doboj.

U naselju Karanovac kod Petrova u protekla 24 časa izvršene su dvije provalne krađe, jedna je nasilnim otvaranjem prozora u kuću vlasništvo R.Đ, a druga obijanjem ulaznih vrata kuće čiji se vlasnik M.M, koji se nalazi na privremenom radu u inostranstvu.

Uviđaj su obavili pripadnici nadležnih policijskih stanica i rade na utvrđivanju štete i pronalasku lopova.

Queen
22.02.2012., 09:04
Jeste li znali da...
da je naučno dokazano da psovke čine da se bolje osećamo, to jest, one čine da manje traumatično doživimo bol i da prevladamo neku agoniju !!!

Jeste li znali
da seks sa kondomima negativno utiče na mentalno zdravlje !!!

Queen
22.02.2012., 09:09
Jeste li znali da se prosečna žena tokom života poljubi sa više od 50 muškaraca !!!

Queen
22.02.2012., 09:19
Jste li znali ​... da čovek čita tekst sa kompjuterskog ekrana 25% sporije nego sa papira !!!

Queen
22.02.2012., 09:21
Jeste li znali​... da ukoliko laboratorijskog pacova stavite u lavirint, on će mnogo brže naći izlaz ukoliko mu je puštena klasična muzika !!!

Queen
22.02.2012., 09:22
Jeste li znali da meseci koji pocinju nedeljom uvek imaju petak trinaesti?

optimus
25.02.2012., 16:28
Pokušajte prevesti rečenicu: "muškarci su muškarci i muškarci bi trebali očistiti kuću"...... iz srpskog , odnosno hrvatskog na engleski ,njemački , italijanski, makedonski preko Gugl Translate

http://translate.google.com/?hl=sr (http://translate.google.com/?hl=sr)

cheguevara
25.02.2012., 16:36
Pokušajte prevesti rečenicu: "muškarci su muškarci i muškarci bi trebali očistiti kuću"...... iz srpskog , odnosno hrvatskog na engleski ,njemački , italijanski, makedonski preko Gugl Translate

http://translate.google.com/?hl=sr (http://translate.google.com/?hl=sr)

E Bog si!

Poruka je očita. Muškarci ne čiste kuću. B-)I tako je svuda u svijetu i na svim jezicima.

Titan
25.02.2012., 16:49
Pokušajte prevesti rečenicu: "muškarci su muškarci i muškarci bi trebali očistiti kuću"...... iz srpskog , odnosno hrvatskog na engleski ,njemački , italijanski, makedonski preko Gugl Translate

http://translate.google.com/?hl=sr (http://translate.google.com/?hl=sr)

Pa mogu ti reci da je prevod na Njemacki muski preveden, Nijemci se nedaju zayebavati....:))

"Männer sind Männer und Frauen sollten das Haus zu reinigen."

Titan
28.02.2012., 09:31
Kakva medijska halabuka oko doceka stranih velikana u nasu nam Bosnu i Hercegovinu....Milovanovica i Tadica.
Ovako se nije ni Kenmedy kao ni Breznjev ugoscavao.

Kako se vremena mijenjaju......Vitez i Banja Luka su mocni centri...

đizlija
28.02.2012., 11:51
Kakva medijska halabuka oko doceka stranih velikana u nasu nam Bosnu i Hercegovinu....Milovanovica i Tadica.
Ovako se nije ni Kenmedy kao ni Breznjev ugoscavao.

Kako se vremena mijenjaju......Vitez i Banja Luka su mocni centri...






****ari Lagumđija i Nikšić nisu ni dočekali Milanovića,ali je poručio sronjama da će ih on dčekati i to u Zagrebu.

Titan
28.02.2012., 14:23
****ari Lagumđija i Nikšić nisu ni dočekali Milanovića,ali je poručio sronjama da će ih on dčekati i to u Zagrebu.

Stani malo, za koga si ti ?
Da nisi nedaj boze za Cerica ?

đizlija
28.02.2012., 14:26
Stani malo, za koga si ti ?
Da nisi nedaj boze za Cerica ?


elementarna kultura i etikecija nalaže doček na nivou premijera i ministra in.poslova,još zemlje svjetlosnu godinu daleko od ove kaljuže.Kakve veze ima MuCe sa ovim.

Titan
29.02.2012., 21:56
Bivšem njemačkom predsjedniku 200.000 eura penzije godišnje Christian Wulff je dao ostavku nakon prijetnje da će mu tužiteljstvo Hanovera skinuti imunitet
Autor Fena | Objavljeno 29.02.2012. u 07:32


http://www.dnevniavaz.ba/thumb.php?src=files/decembar2011/wulff_335414144.jpg&w=255&h=166&zc=1 Christian Wulff
Njemački predsjednik Christian Wulff, koji je podnio ostavku nakon što je optužen za korupciju, primat će doživotno penziju u visini od oko 200.000 eura godišnje, kako predviđa zakon, saopćilo je u srijedu njemačko predsjedništvo.

„Predsjedništvo je došlo do zaključka da su ispunjeni uslovi za tu penziju, u skladu sa zakonom“, navedeno je u saopćenju predsjedništva.

„Predsjednik Christian Wulff je podnio ostavku 17. februara 2012. godine zbog političkih razloga“, pojašnjava se u tekstu. U Njemačkoj samo predsjednik koji podnese ostavku na svoje funkcije zbog „političkih ili zdravstvenih razloga“ može primati penziju.

Christian Wulff je dao ostavku nakon prijetnje da će mu tužiteljstvo Hanovera skinuti imunitet. Optužen je da je iskoristio svoj položaj ministra-predsjednika države Donja Saksonija (od 2003. do 2010. godine) da bi dobio razne i ponovljene finansijske koristi, a zatim pokušao da ih prikrije.

Nakon što je podnio ostavku, pojavili su se glasovi osude te penzije. U anketi objavljenoj u nedjeljnom izdanju lista Bild am Sonntag 78 posto ispitanika bi željelo da se Christian Wulff odrekne penzije.



Polako momci sa tacnoscu vijesti.
Ostavka zbog korupcije ili iz politickih razloga ?
Zadnju rijec ima drzavni tuzitelj.

Imajuci u vidu sumu od 200.000 € godisnje i to dozivotno a bivsi presjednik je tek usao u 52 godinu zivota isplatilo bi mu se okaciti o vrat korupciju.

optimus
29.02.2012., 22:16
Prije nego dadnu Grcima, bolje da ostane Wulffu :loler:

Titan
29.02.2012., 22:27
Prije nego dadnu Grcima, bolje da ostane Wulffu :loler:

I jos ako Wulff dozivi 90-tu...eto ti 8 milona € hude penzije.
Kod Nijemaca je haman normalno u 90-oj oprostiti se sa zivotom.

Titan
11.03.2012., 19:35
, hehheee zbilja me čudi da ljudi još uvijek razmišljaju socijalističko-komunistički vjerujući u državne fabrike i stalni radni ugovor

Kolega analitik, da nebi tamo zacatavao temu samo jedno kratko znacenje po tvojoj teoriji prednosti odnosno nachteil ogranicenih ugovora.
Praksa u Njemackoj......

- odnosi se iskljucivo na auto industriju sa ca. 2.5 miliona zaposlenih.
- za godinu 2012 radnicima ce se isplatiti visak novca ...vw 7.500 €, audi 6.500 €, bmw 7.000€, mercedes 4.100 €
-novac za godisnji odmor..ca. 1.500€ + razumije se mjesecna plata
-novac za Bozic..ca. 1.500€
-steceno pravo na firminu penziju (u toku penzije mjesecni iznos od ca.400-500€) plus zakonska penzija.

Dakle, svi ti radnici sa ogranicenim/vremenskim ugovorima nece dobiti ni kinte...koliko je to normalno, nema tu ni grama normaliteta,
to je u modernom vremenu robovlasnistvo, metodi trulog kapitalizma....ravno prinudnom radu.

optimus
12.03.2012., 17:29
Nije valjda da kritikuješ njemački sistem :bih:, eto im IGM, nek se bore za veća prava. Moje moralisanje tu nebi ništa pomoglo ;)

Titan
12.03.2012., 19:25
Sa Njemackim sistemom sam prilicno zadovoljan ali u zadnje vrijeme i oni gube suverenitet kojega su imali..(Grcka; Bosna, Madjarska, Portugal itd.)
Najvjerovatnije da samo molarisanje nebi pomoglo, ali budi clan Njemackih sindikata, jednih od najacih i pravednijih u svijetu.

Biti clan te podruznice je velika i plemenita stvar.:loler:

optimus
13.03.2012., 20:55
IGM je profitabilna organizacija. Ne vidim ništa plemenito, već isključivo interes.=:)

Titan
13.03.2012., 22:23
Neznam gdje i sta radis nito to moram znati,
ali tvoju opasku cu pod zafrkanciju svrstati, bez IGM u kapitalistickom uredjenju imali bi status robova.

IGM je ta organizacija koja se brine za ravnotezu izmedju poslodavaca i posloprimaca kao i za povecanje plata kao i sve druge povlastice ili kada su pak
u pitanju radnicka prava.
Jedan poslodavac ti nikada nebi dobrovoljno povecao platu i nagradio te onako kako dolikuje.

Ti to vrlo dobro znas. :loler:

optimus
13.03.2012., 22:36
Haj dobro, nego reci mi kako se finansiraju ?

Titan
13.03.2012., 22:51
Pa nisu oni merhamet ili crveni krst.
Ne samo od clanarine (imaju oni prilicno puno simpatizera/clanova) 1% od bruto zarade (clanarina), puno novca ali moze biti od koristi.
U toj sumi je ujedno za svakog clana i osiguranje rechtssutzversicherung, ali to nije dovoljno, oni su takodje dionicari mnogih vodecih njemackih tvrtki
kao i da posjeduju mnogobrojne imobilien,
istina, nisu bili po tom pitanju bas bezgresni.....Neu Heimat...je njihova crna mrlja..........itd.itd.

Ali, i pored toga, bez njih jednostavno ne ide.


Gewerkschaften finanzieren sich über Mitgliedsbeiträge. Meist beträgt der Beitrag ein Prozent des Bruttoverdienstes, daher der frühere Slogan: Ein Pfennig von jeder Mark – dieser Beitrag macht uns stark.

Mislim da je ovaj vid finansiranja vec prevazidjen, nije dovoljan, aparat sindikalaca je ogroman.
I ne samo to, bude li doslo do strajka, novac za radnike ide iz kase IGM...milionske su to sume.

Primjera radi: budu li radnici njih ca. 250.000... 4 nedelje strajkovali IGM to kosta ca. 1 milijardu €

sinko
13.03.2012., 23:50
Neku noc sam gledao neki naucni dokumentarac gdje su naucnici govorili o uticaju mjeseca na zemaljsku kuglu i zivot na njoj,i gdje je ustanovljeno da je slucajno je udaljenost mjeseca od zemlje par hiljada Km veca ili manja,zivot na zemlji bi bio nemoguc.

josip_mo
14.03.2012., 00:11
Neku noc sam gledao neki naucni dokumentarac gdje su naucnici govorili o uticaju mjeseca na zemaljsku kuglu i zivot na njoj,i gdje je ustanovljeno da je slucajno je udaljenost mjeseca od zemlje par hiljada Km veca ili manja,zivot na zemlji bi bio nemoguc.

Koliko ja znam Mjesec oko Zemlje kruži eliptično. Znači da nije udaljenost od zemlje konstantna.

Mimoza
14.03.2012., 10:09
4267

Titan
14.03.2012., 11:04
Pozdravite mi molim vas Sarajlije moje......izjavio je Tadic na doceku ministra vanjskih poslova BiH Lagumgzije u Beogradu.
Hajde da mi dijasporci ne razumijemo (pozdrav je bio od strane FT titlovan) ali pitam se kakvim BiH gradjani jezikom govore da Tadica nisu razumjeli.

Jos jedna cinjenica gdje se moze reci ...lud zbunjen normalan (nenormalan).
Valjda sam i suvise dugo u dijaspori tako da ima puno sta da tamo ne razumijem...:loler:

Titan
14.03.2012., 15:26
http://banovici.com/images/400x/marihuana.jpeg

Banovići - Tk
Crna Hronika

*** Objavljeno prije 5 sati 16 minuta

Jučer su pripadnici policije u Banovićima uhapsili tridesetjednogodišnjeg M.J. kod kojeg su prilikom pretresa pronašli četiri paketića „marihuane“.
Pronađena materija je oduzeta te je poslata na vještačenje, dok će protiv uhapšenog M.J., Tužilaštvu TK biti podnijet Izvještaj o izvršenju krivičnog djela.




Nije valjda da su i Banovicani poceli travu da pasu ?
Gdje bas u Banovicima kod tako fine i uljudne carsije ?

Jedan iz Banovica krenuo na haz pjese dok drugi travu pasu...kakva suprotnost ....:D

sinko
15.03.2012., 22:51
Koliko ja znam Mjesec oko Zemlje kruži eliptično. Znači da nije udaljenost od zemlje konstantna.

Znam...naucnici u dokumentarcu su tvrdili ovo sto sam napisao,pa ako oni lazu...
Navodno,da je mjesec jos blizi zemlji njegov uticaj bi bio toliki da bi se svaki dan desavale ekstremne vremenske i druge pojave i promjene na zemlji,a da je jos dalje od zemlje okretanje zemlje oko svoje ose nebi mogla biti stabilna jer mjesec samo u ovoj(perfektnoj)udaljensosti utice na stabilnost zemljisne ose....uostalom i elipticna putanja mjeseca oko zemlje moze teoretski biti u vecoj ili manjoj udaljenosti od zemlje,zar ne ?

Titan
18.03.2012., 11:39
Share (http://www.facebook.com/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fzenicaradioq.ba%2Findex. php%3Foption%3Dcom_content%26view%3Darticle%26id%3 D382%3Auesnici-omladinskih-radnih-akcija-u-trodnevnoj-posjeti-zenici%26catid%3D46%3Azenica%26Itemid%3D94&t=U%C4%8Desnici%20omladinskih%20radnih%20akcija%20 u%20trodnevnoj%20posjeti%20Zenici&src=sp)

http://zenicaradioq.ba/images/stories/1_ZENICA/Omladinska_akcija.jpgOmladinska radna brigada - Prva zenička brigada "Josip Broz Tito" ovog će vikenda u Zenici i okolini organizovati zajedničko druženje učesnika nekadašnjih brigadira s omladinskih radnih akcija na prostorima bivše SFRJ. Očekuje se da će na dvodnevnom druženju nazvanom "Od Kulina bana do današnjih dana", učestvovati više od 150 brigadira i brigadirki iz svih republika nekadašnje države.

"Cilj je turistička promocija Zenice, i ovaj skup se organizuje u okviru
Dana Zenice, početka Međunarodne kulturne manifestacije Zeničko proljeće,
kao i tradicionalne Čimburijade", kaže Senad Mahmutčejahić, komandant
brigade "Josip Broz Tito".

U Zenici učesnici omladinskih radnih akcija od 1946. do 1991. posjetit će
kulturne i vjerske objekte, a u nedjelju će položiti cvijeće na spomenik
brigadirki Jeleni, koja je izgubila život prilikom gradnje pruge Šamac -
Sarajevo.

Za ponedjeljak je najavljeno druženje u okviru Čimburijade, kojom se
tradicionalno obilježava dolazak proljeća.

(Fena)
__________________________________________________ ________________________________________________
__________________________________________________ ________________________________________________

Vidite vi molim vas Titinih radnih akcijasa i nostalgicara,
nasli su bas Zenicu da sire bratstvo i jedinstvo, za pozdraviti je u svakom slucaju, i dosta je bilo mnogih nam radikala,
i duvaca u samo jednu rupu svirale.

Dzehenem/pakao radikalima.....dzenet/raj promotorima bratstva i jedinstva ....:loler:

Titan
19.03.2012., 10:01
Jah ti pametnih i bezumnih nijemaca, biraju (parlamentarni zasupnici) predsjednika drzave Joachima Gaucka,
72 g. star, ima cetvoro djece, nije razveden ali zivi sa ljubavnicom 20 g. mladjom od njega.

Prakticirajuci vjernik ( pastor/konzervativac ) 100% vjeruje u boga....(tako pak on veli)


Hebem ti insane bez imalo morala i etike......:loler:

Osman
19.03.2012., 10:29
Jah ti pametnih i bezumnih nijemaca, biraju (parlamentarni zasupnici) predsjednika drzave Joachima Gaucka,
72 g. star, ima cetvoro djece, nije razveden ali zivi sa ljubavnicom 20 g. mladjom od njega.

Prakticirajuci vjernik ( pastor/konzervativac ) 100% vjeruje u boga....(tako pak on veli)

Hebem ti insane bez imalo morala i etike......:loler:

Šta je problem?

đizlija
19.03.2012., 10:36
Šta je problem?

čova ne zna razliku između protestanata i katolika,pa i Klinton se izvuče u tumačenju Monikinog "stava"

Titan
19.03.2012., 10:43
čova ne zna razliku između protestanata i katolika,pa i Klinton se izvuče u tumačenju Monikinog "stava"

Pa nismo valjda Grci i da smo skloni visebozanstvu.
Ako nista od kuda vjerniku pada na um da ima ljubavnice, zamislimo da nas hodza juri ljubavnice,
pardon, on to nemora, njemu je harem zena dozvoljen.....sve po vjerskim pravilima.

Osman
19.03.2012., 11:09
Ako nista od kuda vjerniku pada na um da ima ljubavnice...

Aha. Tako znači? Ko se deklariše kao vjernik, taj nema prava ništa radit. Ko se deklariše kao ateista, kao Titan npr., taj može radit šta god hoće i ništa mu se ne smije zamjerit.

đizlija
19.03.2012., 11:58
Pa nismo valjda Grci i da smo skloni visebozanstvu.
Ako nista od kuda vjerniku pada na um da ima ljubavnice, zamislimo da nas hodza juri ljubavnice,
pardon, on to nemora, njemu je harem zena dozvoljen.....sve po vjerskim pravilima.



prvo on je vjerski službenik,celibat ne postoji tu,drugo kao i svaki laik,ima pravo,a ne mora.Hođi nije dozvoljen harem,u Bosni bar,a da jure,jure,čak šta više curice..

Titan
19.03.2012., 17:22
Aha. Tako znači? Ko se deklariše kao vjernik, taj nema prava ništa radit. Ko se deklariše kao ateista, kao Titan npr., taj može radit šta god hoće i ništa mu se ne smije zamjerit.

Pazi malo dobri covjece.
Ovdje se ne radi da nista nesmije, i ja kao ateista ili agnostika nemogu si sve dozvoliti.
Moralno pravilo koliko za hodzu ili popa isto tako i za ateistu vazi, ali....jedan ateista moze u birtiji popiti sa kolegama pivo dok jedan hodza nemoze...
nemozem ni ja imajuci porodicu da se svalerissem, imajuci pak moralnu odgovornost u pozadini, hodza, nedaj ti boze da pomisli da kresne komsinicu,
bog bi ga odmah u dzehenem, dok ja po tom pitanju bi bio netaknut....bar sa bozije strane ?????


prvo on je vjerski službenik,celibat ne postoji tu,drugo kao i svaki laik,ima pravo,a ne mora.Hođi nije dozvoljen harem,u Bosni bar,a da jure,jure,čak šta više curice..

U celibat se ne razumijem, ali sa i bez celibata postoji jedan izvjesni moralni pravilnik, al' eto, kao da je zaista ok.
Ma daj djile, hodza i curice, to mora da je mladi neozenjeni hodzica...i ako je neozenjen, prije stupanja u brak nema dole ispod pojasa dirati...

fazlic
19.03.2012., 17:36
Pazi malo dobri covjece.
Ovdje se ne radi da nista nesmije, i ja kao ateista ili agnostika nemogu si sve dozvoliti.
Moralno pravilo koliko za hodzu ili popa isto tako i za ateistu vazi, ali....jedan ateista moze u birtiji popiti sa kolegama pivo dok jedan hodza nemoze...
nemozem ni ja imajuci porodicu da se svalerissem, imajuci pak moralnu odgovornost u pozadini, hodza, nedaj ti boze da pomisli da kresne komsinicu,
bog bi ga odmah u dzehenem, dok ja po tom pitanju bi bio netaknut....bar sa bozije strane ?????



U celibat se ne razumijem, ali sa i bez celibata postoji jedan izvjesni moralni pravilnik, al' eto, kao da je zaista ok.
Ma daj djile, hodza i curice, to mora da je mladi neozenjeni hodzica...i ako je neozenjen, prije stupanja u brak nema dole ispod pojasa dirati...

Drug Titan. Kako ona pjesma ide?

"Druze Tito nesto bih te pito
da li se smije imati zene dvije"

Titan
19.03.2012., 17:47
Drug Titan. Kako ona pjesma ide?

"Druze Tito nesto bih te pito
da li se smije imati zene dvije"

Pa da smo dole negdje Saharski Beduini najvjerovatnije da bi dvijetri imali,
a ovdje, ma kakvi fazla, mora se obrazli biti, a cak sta vise, pravno gledano, nemoguce.

đizlija
19.03.2012., 22:14
Pazi malo dobri covjece.
Ovdje se ne radi da nista nesmije, i ja kao ateista ili agnostika nemogu si sve dozvoliti.
Moralno pravilo koliko za hodzu ili popa isto tako i za ateistu vazi, ali....jedan ateista moze u birtiji popiti sa kolegama pivo dok jedan hodza nemoze...
nemozem ni ja imajuci porodicu da se svalerissem, imajuci pak moralnu odgovornost u pozadini, hodza, nedaj ti boze da pomisli da kresne komsinicu,
bog bi ga odmah u dzehenem, dok ja po tom pitanju bi bio netaknut....bar sa bozije strane ?????



U celibat se ne razumijem, ali sa i bez celibata postoji jedan izvjesni moralni pravilnik, al' eto, kao da je zaista ok.
Ma daj djile, hodza i curice, to mora da je mladi neozenjeni hodzica...i ako je neozenjen, prije stupanja u brak nema dole ispod pojasa dirati...


Pa osuđene hođe pedofili Omerhođić,bio skandal reis ga branio,G.Bukovica,pa drugi napastovao u đamiji čistačicu,ima toga moj Titane

Titan
16.05.2012., 22:59
Nakon izgubljenih izbora u najvecoj od pokrajina Njemacke NRW, Ministra za Okolis (Umweltminister) Röttgen,
kanzelarka Merkel postupila je po kratkom ali za Njemacku javnost neobicnom postupku.

Ministra je jednostavno oslobodila/izbazila sa njegove ministarske sluzbe.


Sta je jos interesantnije ?
Jedan od najpopularnijih moderatora vecernjeg Dnevnika (ARD) Tom Buhrow je pitao:

Was hat kanzlerin geritten......sto znaci : sta je kancelarku jahalo da izbaci ministra..:))

fazlic
25.05.2012., 21:27
Vrlo ugodno i neobično iznenađenje doživjela je jedna žena iz Slovenije, i to u trenucima dok joj je u životu bilo jako teško.
Naime, kako pišu lokalni mediji, žena se našla u finansijskim problemima te je odlučila zatražiti finansijsku pomoć. Nakon što je predala sve potrebne papire provjerom je otkriveno da na jednom računu ima čak 16 miliona evra!
Ime bogate žene koja je tako ostala bez socijalne pomoći nije objavljeno, no slovenački službenici su istakli kako nije rijetkost da prilikom provjere svih bankovnih računa i imovine građani često ostanu iznenađeni 'zaboravljenim' iznosima koji se tom prilikom otkriju.


Moram ici Raiffeisen banku da vidim kakvo je moje stanje. Da nije ko barem slucajno uplatio koji evric...barem greskom...

Titan
18.08.2012., 19:33
Hajde da ovdje okacim naime ovu interesantnu vijest.
Zaista tonemo ako oni sugeriraju narodu da iz dana u dan uspijevamo i da je nasem ministru na samitu u SA
ukazana posebna cast, pa idu jos jedan stepen vise..."slika je obisla cijeli svijet".

Da ne osporavamo ukazivanje posebne casti, samo, ko njih uopste od svjetskih velikana uzima za ozbiljno,
ali za nas je to definitivno nesto velicanstveno..."s'kim si onakav si".

http://www.dnevniavaz.ba/files.php?file=AUGUST_2012/novine_OIC_1_919706457.jpg

Lagumdjija zalutao u prostoru i vremune medju ovim kosuljasima,
zali boze novca za putne troskove.

mermaid
31.01.2013., 22:52
Ima 100 godina i još ne želi u penziju

http://www.mojportal.ba/slike/novosti/AAA%20ZANIMLJIVOSTI%202012/jim-clements.jpg

"Želim biti zaposlen i uvijek sam uživao raditi. Osjećam se dobro što sam još uvijek aktivan. Moje kolegice su divne. One brinu o meni i voze me kući poslije posla, rekao je Jim koji je stoti rođendan proslavio prošle sedmice"


Najstariji zaposlenik Velikoj Britaniji je stogodišnji Jim Clements koji je ondje počeo raditi prije više od 30 godina, kada je shvatio da se u penziji užasno dosađuje.
Vrijeme penzije za mnoge je razdoblje kada napokon mogu uživati u slobodnim danima, ali stogodišnjak Jimne dijeli taj stav.

Kada je sa 66 godina otišao u penziju, nije uživao u neradnim danima, pa se zaposlio se u firmi Harlow u Essexu, a ondje radi i 34 godine poslije, piše Harlow Star.

Nakon što je ušao u 86. radnu godinu 2013., Jim kaže kako još nema namjeru ostati kod kuće i živjeti u skladu s penzijom.

S obzirom na godine i radno mu je vrijeme prilagođeno mogućnostima. Tako na posao dolazi dva puta sedmično i tada pohranjuje dokumente, one stare baca u rezač papira, javlja se na telefon i fotokopira.

Svojim kolegama također rado skuha čaj, a kolegice kažu da voli i flertovati.

'Želim biti zaposlen i uvijek sam uživao raditi. Osjećam se dobro što sam još uvijek aktivan. Moje kolegice su divne. One brinu o meni i voze me kući poslije posla. Nikada nisam želio prestati raditi. Najdraži posao mi je bio kada sam radio za ministarstvo odbrane', rekao je Jim koji je stoti rođendan proslavio prošle sedmice.

Dodaje kako sadašnje kolege smatra dijelom svoje porodice.

'Oni se ovdje zaista brinu o meni. Uistinu sam zahvalan što su me zadržali uprkos mojim godinama, a nemam još namjeru otići', kaže Jim.

mermaid
25.02.2013., 18:08
Kraljica srca - biljka koja jede pacove



Nakon pet godina debate, biljka pod nazivom Kraljica srca uvrštena je u botaniku kao nova vrsta. Krasi je romantično ime, ali je opasan - ova biljka se hrani pacovima i žabama.


http://www.blic.rs/data/images/2011-12-27/201379_biljka-foto-reuters_f.jpg?ver=1324981973 Glumici Helen Miren se dopada Kraljica srca


Kraljica srca je prvi put otkrivena 1980. godine u Borneu i jedna je od najvećih mesoždera na svetu sa cvetovima čija dužina dostiže i do dva i po metra.

Nakon pet godina prikazivanja na izložbi Čelsea Flavr, gde je svojim odgajivačima iz Kraljevskog hortikulturnog udruženja donela pet zlatnih medalja, jeziva biljka je dobila i zvanično priznanje.
To priznanje je prema rečima reportera Indipendenta bilo poprilično neuobičajeno. Nakon izložbe doktoru Martinu Čiku iz Kraljevske Botaničke bašte u Kju Sureju pokazano je lišće i fotografije biljke.
Dr Čik je nakon što je odgledao slike rekao da je ova biljka pravo otkriće.

http://www.blic.rs/data/images/2011-12-27/201378_biljka-02-foto-ap-_hs.jpg?ver=1324982010

“Priznajem da je proces priznavanja biljke bio neuobičajen, ali dovoljno mi je bilo da pogledam slike i da shvatim da je reč o pravom blagu”, rekao je dr Čik.


Naime, ova biljka ima prelepe listove različitih oblika, boja i formi koji svojom lepotom mogu da zasene i cveće. Dužina lista ide do 40 centimetara, a njihova svrha je da namame i zarobe plen. Nakon što namami plen biljka ga “usisa” u sebe i ubije hlorovodoničnom kiselinom i pojede.

Ova biljka koja više ne postoji u divljini, a u životu je održavaju samo botaničari.

mermaid
03.03.2013., 14:33
I ovo se događa kada se ima 101 godina... :sakomuglavu:





Žena ustala iz mrtvačkog sanduka i pitala ljude šta rade u njenoj kući (http://doznajemo.com/2013/02/04/ovoga-puta-nije-skrivena-kamera-zena-ustala-iz-mrtvackog-sanduka-i-pitala-ljude-sta-rade-u-njenoj-kuci/)



http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/02/staricafotelja-300x168.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/02/staricafotelja.jpg)

Kineskinja Peng Ksihua, stara 101 godinu, šokirala je svoju rodbinu i prijatelje koji su došli da je isprate do krematorijuma kada je ustala iz mrtvačkog sanduka i upitala šta rade u njenoj kući.

Starica je živjela sama u gradu Lianjiang u provinciji Gvangdong, a kada se pre dvije nedelje razboljela i pala u krevet, njene dve kćerke su došle da je njeguju. Kada su u subotu ujutro ušle u majčinu sobu, kćerke su vidjele da ne diše, a nisu uspjele da čuju ni puls, pa su zaključile da je umrla.
Zatim su staricu okupali, obukli i stavili u kovčeg, a neposredno prije nego što su krenuli prema gradskom groblju, Peng je otvorila oči i ustala iz kovčega!
Poslije šoka, prisutni su odlučili da naprave banket sa hranom koja je bila pripremljena za goste koji su došli na shranu i “povratak Peng iz mrtvih” burno je proslavljen, prenosi Šangaj dejli.

mermaid
17.03.2013., 23:49
Prava tragedija...:(


Porodična tragedija: U istom danu izgubila ćerku, sina i muža u odvojenim nesrećama

Kada je njihova ćerka došla da ih posjeti, niko nije ni slutio kakve će tragedije uslijediti do kraja dana. Nakon iznenadne smrti dvoje djece, i očevo srce prepuklo od tuge.


http://www.cafe.ba/vijesti_slike/430x323/v97318.jpg (http://www.cafe.ba/vijesti_slike/v97318.jpg)Hilari Denis(79) doživjela je nevjerovatnu porodičnu tragediju, izgubivši muža, sina i ćerku za manje od 24 sata.

Kada je tog dana Karil došla kod roditelja, bila je vesela i niko nije ni slutio kakva će se tragedija dogoditi. Imala je problema sa žuči i požalila se da joj nije dobro. Kada je hitna pomoć došla po nju, i dalje se šalila i bila raspoložena. Iz bolnice su (http://ba.popboxads.com/server/campain.php?utm_source=popbox&utm_medium=cpc&utm_campaign=popbox&idR=181&oglId=39&mId=11&burl=cafe.ba&t=1363559723&sc=c6330abe7908c08822828e18d411c2a8&dl=1) sutradan javili da je Karil umrla.
Majka je odmah nazvala sina Nejdžela i pošto se ni poslije nekoliko poziva nije javio, znala je da se nešto dogodilo.
- Znala sam da se nešto strašno dogodilo. To je bio majčinski instikt- kaže Hilari.
Najdžel je pronađen kako leži mrtav na podu sa slušalicom u rukama. Umro je od izliva krvi na mozak i pretpostavlja se da je pokušavao da pozove pomoć prije nego što se srušio.

http://www.smedia.rs/upload/136346241822.jpg


Njen muž Karl nije mogao da izdrži iznenadni gubitak dvoje djece i srce ga je izdalo.

Nakon 60 godina braka, Hilari je ostala sama.
- Ne znam kako ću ovo preživjeti. Izgubila sam cijelu porodicu za jedan dan - kaže neutješna žena.


Izvor: S media

mermaid
22.03.2013., 20:09
Strašno! "Čudovište" U koje se pretvori mobitel nakon stavljanja u mikrovalnu pećnicu.

Prizor djeluje zaista zastrašujuće. I to nakon vrlo kratkog vremena. Pretvori se u nešto što je nalik na čudovište! Autori ovog videa koji je postavljen na servis za razmjenu video sadržaja YouTube postavili su upozorenje da ovo ne pokušavate sami raditi ni pod kojim okolnostima jer je “ekstremno opasno”…
Riječ je o mobitelu postavljenom u mikrovalnu pećnicu. Možda ste svoj aparat nakon nekog neugodnog poziva ili tehničke greške poželjeli baciti ili ste to čak i učinili. Ali, ovo je nešto potpuno drugačije. Pogledajte!


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=k0TSyIn5KMo

mermaid
26.03.2013., 23:21
Ovo se zove užas... :sakomuglavu:, užas......užas!!


İmkansız Karaoke (Nemoguće karaoke) show u Turskoj podigao je veliku prašinu. Riječ je o licencnoj verziji realityja Killer Karaoke, u kojem je poenta u tome da žrtve…. pardon, učesnici moraju pjevati bez obzira na okolnosti. Ipak, oni koji se prijavljuju spremni su da istrpe sve radi nagrade! Čini se gotovo sve…
Ova lijepa djevojka je pevala pesmu “I will survive” (Ja ću preživjeti), a sve vrijeme dok je pjesma trajala, umakali su je u vodu u koju su ubacivali, u početku guštere, zatim i zmije. Djevojka je vrištala na sav glas, pokušavajući da pjeva zadanu pesmu, ali njen izraz lica je rekao sve. Pogledajte!


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=A19jq3G_B_s

Yoker
03.04.2013., 17:50
9 x 7 = 63 :D


http://youtu.be/3PszMaZ5Ipk

mermaid
07.04.2013., 16:59
OVAKO NAVODNO NAJLJEPŠA ŽENA SVIJETA izgleda kada na sebi nema šminke FOTO (http://doznajemo.com/2012/12/14/ovako-najljepsa-zena-svijeta-izgleda-bez-sminke-foto/)


http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/12/mila-kunis-bez-sminke-top.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/12/mila-kunis-bez-sminke-top.jpg)Milena Markovna (29), mnogo poznatija kao Mila Kunis, američka je glumica koju često uvrštavaju u različite izbore najljepših i najseksipilnijih žena na planeti. Često je spominju kao najljepšu ili barem jednu od najljepših pripadnica ljepšega spola…
A kako izgleda bez šminke, najšira javnost vidjela je na fotografiji koja je objavljena pod egidom “ekskluzivno”. Načinjena je u srijedu ujutro u Kaliforniji (SAD) prilikom Miline šetnje sa svojim partnerom Ashtonom Kutcherom.
Šetali su psa, a fotografija dokazuje koliko mnogo znači šminka. Glumica koja je još kao djevojčica doselila u SAD iz Ukrajine, na ovim fotografijama baš i ne izgleda tako da bi opravdala titulu druge najpoželjnije žene svijeta, kakvom su je proglasili za 2013. godinu.

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/12/mila-kunis-bez-sminke2.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/12/mila-kunis-bez-sminke2.jpg)
(Doznajemo.com)

mermaid
07.04.2013., 17:05
Ili... :D


FASCINIRAJUĆE: Pogledajte kakve ljepotice od običnih žena pravi jedan Rus samo uz pomoć kozmetike FOTO (http://doznajemo.com/2012/11/27/potpuno-nevjerovatno-pogledajte-kakve-ljepotice-od-obicnih-zena-pravi-jedan-rus-uz-pomoc-kozmetike-foto/)



(http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim1.jpg)Ruski make-up artist dokazao je da se ne morate podvrgnuti drastičnim i skupim estetskim operacijama ako želite izgledati sjajno!
Vadim Andreev kaže da od svake žene može napraviti djevojku sa naslovne strane koristeći samo kozmetiku.
28-godišnji guru ljepote počeo je raditi kao make-up artist još od svojih tinejdžerskih dana, a vrlo brzo se za njegovo umijeće pročulo i postao je stilist velikih zvijezda.
Dio svoga znanja prenosi vodeći različite radionice i master časove, a pokazuje ih i u svojim video radovima, poput jednog kakav možete pogledati na dnu teksta.
On kaže: “Make-up je vrlo individualan i ličan proces. Ja vjerujem da svaka obična djevojka može izgledati kao glamurozna poznata osoba. Želim pomoći svima da uvide svoju ljepotu”…

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim2.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim2.jpg)

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim3.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim3.jpg)

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim4.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim4.jpg)

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim5.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim5.jpg)

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim6.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim6.jpg)

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim7.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/11/Vadim7.jpg)



Pogledajte i video…


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=rCk2gAfl-30



(Doznajemo.com/Daily Mail (http://www.dailymail.co.uk/femail/article-2238612/Vadim-Andreev-make-overs-How-talented-make-artist-transforms-women-model-like-beauties-using-cosmetics.html))

mermaid
16.04.2013., 16:41
KRADE PEŠKIRE, GAĆICE, PAPUČE… Maca kleptomanka strah i trepet za komšiluk (http://doznajemo.com/2013/04/16/tajni-svijet-zivotinja-maca-kleptomanka-strah-i-trepet-za-komsiluk/)


http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/04/denis.jpg (http://doznajemo.com/2013/04/16/tajni-svijet-zivotinja-maca-kleptomanka-strah-i-trepet-za-komsiluk/denis/)
Kleptomanija nije samo bolest rezervisana isključivo za ljude. Ovaj engleski mačak doslovno je strah i trepet za komšiluk svoje gazdarice
Nestašni kućni ljubimac pretvorio se u ozloglašenog lopova od kojeg zazire cio komšiluk. Prozvali su ga Denis – Napast. Iz okolnih kuća i vrtova Denis je ukrao više od stotinu dijelova odjeće.
Ovaj simpatični dvogodišnji mačak je sklon kleptomaniji, pa ne bira šta će ukrasti i dodatno osramotiti svoju vlasnicu Lesli Njuman. Za samo 18 mjeseci svog pljačkaškog pohoda, Denis je komšijama pokrao peškire, gaćice, papuče, četke za kosu, cipele, džempere, čarape…
Kad god im nešto nestane, žrtve crno-bijelog lopova se pojave na vratima Lesli Njuman, koja u zemlju propada od sramote koju joj pričinjava kućni ljubimac.
Svoju prvu krađu Denis je obavio iste nedjelje kad su ga kao mače pustili da se prošeta van kuće. Iz nedjelje u nedjelju količina ukradenih stvari je rasla. Denis je revnosno kući donosio sve što bi mu se učinilo zanimljivim. Pri tom je vješto sa plijenom u zubima uspješno preskakao ograde i uvlačio plijen kroz mačija vratanca u svoj dom. Najveći plijen mu je ogromni peškir za kupanje koji je vukao preko cijele ulice i dvije baštenske ograde, a najskuplji je polo majica sa potpisom Freda Perija.
Jedne prilike je komšinici ukrao sandalu, a ubrzo se vratio i po drugu. Većina ukradenih stvari na sebi ima štipaljke jer je Denisova omiljena zabava skidanje veša sa konopca za sušenje.
- Denisa sam uzela iz azila za životinje kada je imao šest mjeseci. Već prve nedjelje boravka kod mene, počeo je da donosi stvari. I to ne samo male i lagane, već i teške i ogromne kao što su recimo pantalone. Ali, bolje i to nego da mi u kuću donosi mrtve miševe i ptice. Šta ću, komšiluk je upoznat sa dešavanjima, razumiju. Više i ne pitaju, samo dođu i pitaju jesu li njihove stvari kod nas – pojašnjava Denisova vlasnica.

Denis Napast nije usamljen slučaj

Mačak Dusty, prozvan ‘Mačak Klepto’, tokom tri godine je krao ‘ručnike, rukavice, cipele, čarape, dječje igračke’, rekla je na tv postaji ABC njegova vlasnica Jean Chu iz San Matea (San Francisco). Dustyjevi nestašluci su znani svim susjedima koji su odustali od pritužbi. ‘Nema smisla jer znamo kamo trebamo otići po svoje stvari’, veselo je prokomentirao jedan susjed.
Njegovi vlasnici Jean Chu i Jim Coleman rekli su da je ‘Mačak Klepto’ postigao rekord kad je u jednoj noći ukrao 11 predmeta.

(Doznajemo)

mermaid
17.04.2013., 22:41
Možda bi prije išlo u "Smiješne slike", ali nije samo da je smiješno, nego je i zanimljivo... :sakomuglavu:


NEVJEROVATNA KAZNA ZA PARKIRANJE U ZENICI



http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/04/Kazna_Zenica2b.jpg


Nevjerovatna kazna za parkiranje izdana je danas u Zenici. Čitatelj koji ju je dobio, insistirao je da ostane anoniman. Uglavnom, Javno preduzeće Parking Zenica koje je zaduženo za odnošenje, odnosno uklanjanje nepropisno parkiranih vozila, ljubazno zahvaljuje na pogrešno parkiranom mjestu i poziva Vas da dođete ponovo :)
(Doznajemo.com/Zeničanke)

mermaid
06.05.2013., 14:06
Sarajlija biciklom ide u Ameriku po djevojku Selmu

Ajdin Hodžić, mladi i naizgled zaljubljeni muškarac odlučio se na jedan dirljiv, nesiguran i provokativan pohod – u tuđinu, od Bosne i Hercegovine udaljenu 6.000 kilometara, a sve zbog Selme koja živi u Sjedinjenim Američkim Državama, u gradu Boise.




http://www.haber.ba/thumbnail.php?file=pictures/2013_may/Ajdin_Hodzic_770256080.jpg&size=article_largeAjdin Hodžić (Foto: doznajemo)
- Sponzorisan, osiguran i obezbijeđen, ubijeđen je da će svoju ljubav na proslavi njihove dvogodišnjice, iznenaditi dolaskom vjerovali ili ne biciklom. Preko okeana brodom, koji je i najveća prepreka kako Ajdin smatra. Ova ljubav kao iz TV serija koje svakodnevno gledamo, neka bude obistinjena, ovakvo nešto je zaista rijetkost, zato su i prave i istinske ljubavi neizmjerno rijetke. Vjerujemo da će Ajdin na njemu najdražem danu biti sa najdražom osobom. Treba napomenuti da se on sprema na put početkom septembra.



=)).... =))

Yoker
06.05.2013., 21:00
https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/s480x480/941653_350783358377193_432118680_n.png

mermaid
08.06.2013., 20:35
Zbog malo većeg nosa otišao na operaciju!

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/06/vishaltakar1.jpg


Vishal Takkar iz Tulse u Oklahomi poslije razvoda 2006. godine je odlučio “da uradi nešto sebično” i da ode na plastičnu operaciju nosa. Otišao je kod jednog od vodećih hirurga iz te oblasti, dr. Angela Cuzalina, koji je uz to i predsjednik Američkog odbora za kozmetičku hirurgiju. Kod njega je imao osam operacija, jer je poslije svake morala da se uradi neka popravka. Međutim, kada se probudio poslije posljednje operacije shvatio je da više nema nos!

Takkar kaže da je poslije prve operacije imao neke relativno manje probleme sa disanjem, i to dok spava ili radi vježbe. Tokom godinu dana morao je osam puta da ide na različite ispravke prethodnih operacija.Takkar otkriva da je prilikom jedne od operacija posebno naglasio jednoj od doktorovih sestara da više ne želi da mu se vadi hrskavica iz uha kako bi se stavila na nos. Kada se probudio iz anestezije poslije nekoliko sati, osjećao je bolove iza ušiju, jer je urađeno upravo ono što nije želio da se radi. Doktor Angelo je poslije toga poslao Takkaru e-meil izvinjenja.
Druga slična situacija dogodila se kada su mu uzeli hrskavicu iz grudnog koša, jer više nisu mogli da je uzimaju iz ušiju.



http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/06/vishaltakar3.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/06/vishaltakar3.jpg)I
zgled nosa Vishala Takkara prije operacije (Photo: FOX)



Kap koja je prelila čašu bilo je kada se probudio poslije operacije 2011. godine koja je morala da se uradi jer je zaradio nekoliko infekcija. Kad se probudio – bio je bez nosa.“Rekao mi je da je infekcija bila zahvatila i nos, i, pošto sam već bio na operacionom stolu, da je morao na mjestu da donese odluku”, objašnjava Takkar.
Čini se da je odnos pacijenta i doktora bio sporan i prije operacije, jer se u optužnici Takkarovog advokata navodi da je dr Cuzalina tajno snimao njihove razgovore u ordinacijama.
Spomenuti snimci upotrebljeni su potom kao opravdanje za pismo od 31. 8. 2012. godine, u kome doktor saopštava da ne može više da operiše Takkara “zbog stalnih prijetnji i uznemiravanja mog osoblja, i mene lično.”
U optužnici je Takkar naveo i da mu je dr. Angelo prepisao opasnu mješavinu lijekova, tačnije “prepisao mi je pretjeranu količinu lijekova, dovoljnu da ubije pacijenta, uključujući lijekove kao što su loratab, ambijen, valijum i oksikodon”.
Dr. Cuzalina nije bio dostupan za komentar. Njegovi advokati su odbili da doktor da intervju za “Fox 23”, uz izgovor da Cuzalina ne smije da govori o istoriji bolesti Vishala Takkara jer je kao doktor dužan da ne otkriva profesionalne tajne.
Ovo svakako nije kraj Takkarovim mukama, jer ga čekaju operacije sređivanja lica.

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/06/vishaltakar2.jpg

(doznajemo.com)

đizlija
08.06.2013., 20:37
=)).... =))

da je ljubav ne bi išao brodom:D

mermaid
08.06.2013., 20:40
da je ljubav ne bi išao brodom:D

Preplivao bi... :))

Mogao je i pješke... :loler:

Loud@Clear
08.06.2013., 20:41
=)).... =))



Ne znam sta da kazem...:)):)):))

đizlija
08.06.2013., 20:41
Preplivao bi... :))

Mogao je i pješke... :loler:

dokle je Senad dogurao, eno semafori još blentavi.Ima li ga ko na vezi,Bubica?

mermaid
08.06.2013., 20:44
dokle je Senad dogurao, eno semafori još blentavi.Ima li ga ko na vezi,Bubica?

Trebalo je ovaj sarajlija otići na biciklu, stigao bi prije nego Senad... :sakomuglavu:

Kod nas sve hiperaktivno...

mermaid
08.06.2013., 20:45
Ne znam sta da kazem...:)):)):))

Pa ne možeš ništa ni reći jer niko nije uspio definisati ljubav... :loler:

đizlija
08.06.2013., 20:49
Trebalo je ovaj sarajlija otići na biciklu, stigao bi prije nego Senad... :sakomuglavu:

Kod nas sve hiperaktivno...

tja će on, o,a mi Senad je brži dok onako troši tene i čarape.Mislim da je isti hepek otišao-lova.Svi prodaju programe,ali par godina i upgrade,cca 20% vrijednosti servera i programa.Dobro dok nadođu,eto i Senada nazad sa informacijom.treba javiti Bubici da ništa ne čačkaju...:D

Loud@Clear
08.06.2013., 20:50
Pa ne možeš ništa ni reći jer niko nije uspio definisati ljubav... :loler:


Pitam se hoce ga ona docekati tamo :loler:

đizlija
08.06.2013., 20:54
Pitam se hoce ga ona docekati tamo :loler:

jakako plete mu nakurnjak

mermaid
08.06.2013., 20:54
tja će on, o,a mi Senad je brži dok onako troši tene i čarape.Mislim da je isti hepek otišao-lova.Svi prodaju programe,ali par godina i upgrade,cca 20% vrijednosti servera i programa.Dobro dok nadođu,eto i Senada nazad sa informacijom.treba javiti Bubici da ništa ne čačkaju...:D

Ma ja mislim da Senada niko nije ni obavijestio o ovom problemu :)). To bi za njega bilo čas posla...
bubica je kriv za sve i treba podnijeti ostavku.
Imam asocijaciju kada se pomene bubica:

http://doznajemo.com/2013/06/07/nepoznati-insekti-pojavili-se-u-bih-otezavaju-kretanje-gradana-ni-najstariji-stanovnici-ne-pamte-ovako-nesto/

đizlija
08.06.2013., 20:55
Ma ja mislim da Senada niko nije ni obavijestio o ovom problemu :)). To bi za njega bilo čas posla...
bubica je kriv za sve i treba podnijeti ostavku.
Imam asocijaciju kada se pomene bubica:

http://doznajemo.com/2013/06/07/nepoznati-insekti-pojavili-se-u-bih-otezavaju-kretanje-gradana-ni-najstariji-stanovnici-ne-pamte-ovako-nesto/

Bubica je ispao đek sa Grasom, ali oko semafora se ne snalazi ,postar,možda svjetionike hafiza.

mermaid
08.06.2013., 20:57
Pitam se hoce ga ona docekati tamo :loler:

Iznenadiće je svojim dolaskom... :loler:, a iznenađenja mogu biti prijatna i neprijatna...



Sponzorisan, osiguran i obezbijeđen, ubijeđen je da će svoju ljubav na proslavi njihove dvogodišnjice, iznenaditi dolaskom

Mene više zanima ko mu je sponzor!... :))

đizlija
08.06.2013., 21:10
Iznenadiće je svojim dolaskom... :loler:, a iznenađenja mogu biti prijatna i neprijatna...




Mene više zanima ko mu je sponzor!... :))


http://socialmediainfluence.com/wp-content/uploads/2012/11/durex-logo.jpg (http://www.google.ba/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&docid=6suxdO6BVk7icM&tbnid=6fkDb9B8fFpHsM:&ved=0CAUQjRw&url=http%3A%2F%2Fsocialmediainfluence.com%2F2012%2 F11%2F08%2Fdurex-nails-election-night-advert-on-chinese-networking-site%2F&ei=14KzUeCoLoKd0AXjw4GwAQ&psig=AFQjCNE8TG--G4Gx8QSqkLkdRSrGAVokAA&ust=1370805320603743)

mermaid
10.06.2013., 19:26
Recept za sve bosance i hercegovce. Kako preživjeti bez novca... :loler:

Ranije sam čitala da je žena koja se upustila u ovaj eksperiment podlegla - umrla je...:sakomuglavu:


65-godišnja Nevena Šejn živi bez hrane: “Dovoljan mi je vazduh, voda i sunce” tvrdi


Nevena Šajn (65) je u svojim poznim godina riješila da na sebi izvrši neobičan ekperiment. Ona, naime, još od trećeg maja ne unosi hranu u organizam, a živi na vodi, sunčevoj energiji i , naravno vazduhu.
Ovakva dijeta je ideja iz učenja bretarijanizma – prvaca kaoji tvrdi da ljudskim bićima nije neophodno da unose čvrstu hranu, već da smo “samoodživi” i možemo funkcionisati uz pomoć najosnovnijih resursa – sunčeve svjetlosti i vode.
U svom video blogu, ona je saopštila da se osjeća dobro, s tim što joj se ponekad javljaju senzacije “nečega što podsjeća na glad”. Nus-pojave navikavanja njenog organizma na ovu rigoroznu dijetu su povremena mučnina, nesvjestica i zatvor.
Ona kaže da joj je dan potpuno drugačije organizovan od dana običnih ljudi, koji su vezani za obroke, i davrijeme (http://www.znamo.ba/vrijeme/) provodi gledajući filmove i vježbajući u svom domu, gdje su na svakom ćošku postavljene kamere, koje treba da dokažu da Nevena “ne vara” u svom poduhvatu.
Njen plan je da ovako živi punih šest mjeseci.


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Tg42UXKzRO0#!

mermaid
11.06.2013., 13:33
Baš je zanimljivo... :loler:


VAHID ČEHAJA - DIK KRENUO NA PUTOVANJE "SVOJIH SNOVA"
Bugojanac slavi titulu Bayerna pješačenjem do Minhena


FOTO: A. MANDŽIĆ

http://www.avaz.ba/assets/image_cache/690/400/0/assets/uploads/vahid%20cehaja%20dikk.jpg

Vahid Čehaja – Dik je vatreni i dugogodišnji navijač njemačkog šampiona i aktuelnog prvaka Evrope Bayerna iz Minhena. On se jučer uputio u Njemačku, pješice.

Kaže, želi na ovaj način dati svoj doprinos u obilježavanju nove titule u Bundesligi, te petoj tituli prvaka Evrope. Ovaj trenutak je čekao od 2001. godine. Na poseban način je proživljavao neuspjehe proteklih godina u Ligi prvaka, kada je njegov Bayern zaustavljen od Intera i Chelseaja.

Sretan je što će sa dresom BH internacionalca, bivšeg reprezentativca i bivšeg prvotimca Bayerna Hasana Salihamidžića ući na stadion u Minhenu.

"Dres sam dobio lično od Brace i sretan sam zbog toga. Bayern je za mene nešto posebno i neće mi biti teško prevaliti 960 kilometara. Put će trajati 33-34 dana i put će biti okončan 24. jula kada ću uz Bayernove klupske rekvizite gledati prijateljsku utakmicu Bayerna i Barselone", kaže 45-godišnji Bugojanac Vahid Čehaja – Dik na čiji je ispraćaj došao veliki broj mještana Vesele, njegovih komšija, koji su mu poželjeli sretan put.

đizlija
11.06.2013., 13:37
Vahidu,očiju ti idi preko Beča, vidi šta je sa Senadom,je li našao hepek za semafore.:drool:

Loud@Clear
11.06.2013., 15:01
Vahidu,očiju ti idi preko Beča, vidi šta je sa Senadom,je li našao hepek za semafore.:drool:

Nije moguce da ga samo semafori handre????:ar!

đizlija
11.06.2013., 15:07
Nije moguce da ga samo semafori handre????:ar!

ma jok,mora donjeti hepek,sarajevski evo mjesec dana poludjeli,otišla matična ploča.

mermaid
22.06.2013., 21:25
Spektakularan prizor na nebu: Večeras SUPERMJESEC


http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/06/2MJESEC-sjaj.jpg


Mjesec danas dolazi na točku najbližu Zemlji zbog čega će se s našeg stajališta doimati 14 % veći i 30 % sjajniji. Taj fenomen u astronomiji se naziva Supermjesec.
Oni koji i inače imaju problema sa spavanjem za vrijeme punog mjeseca noćas bi ih mogli imati još više. Naime, nad nama će noćas doslovce zasjati najveći puni mjesec u 2013. godini, tzv. supermjesec.
No što to točno znači? Mjesec će danas naći na perihelu – točki svoje orbite koja je najbliža Zemlji, na svega 356.991 kilometara udaljenosti. Na toj točki Mjesec će nam izgledati veći za 14 posto i sjajniji za 30 posto, piše Space.com.
Stručnjaci upozoravaju da se supermjeseca, unatoč nekim pučkim vjerovanjima, ne treba bojati te da nema nikakve povezanosti između ovog astronomskog fenomena i prirodnih katastrofa.
Sve u svemu, noćas nas definitivno čeka spektakularan prozor na noćnom nebu.

mermaid
28.06.2013., 18:56
Šta li se sve skriva u ovoj maloj glavici...


MALI GENIJE


Dvogodišnji dječak čita Shakespeareova djela, uči tri jezika i pametniji je od Obame i Camerona

Adam zna planeta Sunčevog sustava, nekoliko desetaka parova riječi suprotnog značenja, ima izražen smisao za humor i nalazi se među 1,3 posto najpametnijih u Velikoj Britaniji.

Dvogodišnji Adam Kirby postao je najmlađi član britanske Mense, nakon što su rezultati testa inteligencije pokazali da je pametniji od Baracka Obame i Davida Camerona.

Dok većina djece njegovog uzrasta uči hodati ili piše po zidovima, mališan iz Londona, obožava čitati Shakespeareova djela, uči japanski, španski i francuski jezik.

Na testu inteligencije "Bine-Simonova skala" osvojio je 141 poen, deset poena više nego dvojica među najmoćnijim liderima, dok mu samo četiri poena nedostaje da bi bio bio svrstan u kategoriju genija, iako još ne zna da se izražava punim rečenicama.

Njegovi roditelji Din (33) i Keri-En (31) kažu da su shvatili da im je dijete posebno kada je sam sebe navikao na kahlicu nakon što je u dobi od godinu dana pročitao knjigu posvećenu toj temi.

Sa 29 mjeseci, Adam je znao da speluje 100 riječi, djelomično je savladao tablicu množenja, naučio je periodni sustav elemenata i čak sastavio puzzle sa slikom karte svijeta namijenjenu odraslima.
Pošto je tako dobro uradio tekst inteligencije, pozvan je da se pridruži britanskoj Mensi i sa dvije godine i pet mjeseci postao je njezin najmlađi član.

- Adam zna planeta Sunčevog sustava, nekoliko desetaka parova riječi suprotnog značenja, ima izražen smisao za humor i, što je najvažnije, zna sam sebe motivirati, voli sport, veseo je i razigran - priča njegov otac. Adam čita udžbenike Sveučilišta Oxford za uzrast od sedam godina i nalazi se među 1,3 posto najpametnijih u Velikoj Britaniji.




http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=jWxvKkW3DBI

mermaid
13.07.2013., 19:11
Maskirani banditi oteli mladoženju u vožnji sa zaručnicom, pa mu dali zeleni kostim i biciklo da se vrati!


Jedan mladoženja pretrpio je pravu traumu nakon što ga je otelo 16 maskiranih muškaraca u zastrašujućoj šali zbog koje je zamalo propustio vjenčanje.


Ollie McAninch (33) vozio se sa svojom izabranicom Claire Hart kada ih je presrela grupa bandita.

Sa skijaškim maskama na glavama, pobacali su dimne bombe i sa palicama u rukama vikajući naredili budućim mladencima da izađu iz vozila i legnu na pod.

Mladoženju su potom ubacili u kombi te ga odjenuli u kombinezon kakav nose zatvorenici u Guantanamu, dok se Claire, koje je bila uključena u šalu, pretvarala da je prestrašena dok su je odvlačili.

Mladoženju su potom vozali više od 100 kilometara, a kada su ga konačno pustili njegovoj noćnoj mori tu nije bio kraj - skinuli su ga, dali mu zeleni bikini, biciklo i kartu i naredili da vozi deset milja nazad na momačku veče.

"Više od dva sata bio sam u nekom kombiju. Nikada nisam bio tako uplašen", rekao je McAninch, koji je mislio da je slavlje zakazano za sedmicu kasnije.

Dodao je da je bio zabrinut da će propustiti vjenčanje. Uprkos neugodnostima pozvao je prijatelje, iako je ubećao da će se osvetiti.

http://www.oslobodjenje.ba/portal/images/articles/maksirani-banditi-oteli-mladozenju-u-voznji-sa-zarucnicom-pa-mu-dali-zeleni-kostim-i-biciklo-da-se-vrati.jpg



http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=yZFq61-PocY

:))

josip_mo
13.07.2013., 19:19
Maskirani banditi oteli mladoženju u vožnji sa zaručnicom, pa mu dali zeleni kostim i biciklo da se vrati!


Jedan mladoženja pretrpio je pravu traumu nakon što ga je otelo 16 maskiranih muškaraca u zastrašujućoj šali zbog koje je zamalo propustio vjenčanje.


Ollie McAninch (33) vozio se sa svojom izabranicom Claire Hart kada ih je presrela grupa bandita.

Sa skijaškim maskama na glavama, pobacali su dimne bombe i sa palicama u rukama vikajući naredili budućim mladencima da izađu iz vozila i legnu na pod.

Mladoženju su potom ubacili u kombi te ga odjenuli u kombinezon kakav nose zatvorenici u Guantanamu, dok se Claire, koje je bila uključena u šalu, pretvarala da je prestrašena dok su je odvlačili.

Mladoženju su potom vozali više od 100 kilometara, a kada su ga konačno pustili njegovoj noćnoj mori tu nije bio kraj - skinuli su ga, dali mu zeleni bikini, biciklo i kartu i naredili da vozi deset milja nazad na momačku veče.

"Više od dva sata bio sam u nekom kombiju. Nikada nisam bio tako uplašen", rekao je McAninch, koji je mislio da je slavlje zakazano za sedmicu kasnije.

Dodao je da je bio zabrinut da će propustiti vjenčanje. Uprkos neugodnostima pozvao je prijatelje, iako je ubećao da će se osvetiti.

http://www.oslobodjenje.ba/portal/images/articles/maksirani-banditi-oteli-mladozenju-u-voznji-sa-zarucnicom-pa-mu-dali-zeleni-kostim-i-biciklo-da-se-vrati.jpg



http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=yZFq61-PocY

:))


Jao mlade, i to dovesti ukuću! Šutnuo bi je istog trena.

mermaid
17.07.2013., 22:01
OTKRILI RECEPT ZA DUGOVJEČNOST


Kinesko selo s više od 200 stogodišnjaka (FOTO)

Naselje Čengmai na tropskom otoku Hainan, na jugu Kine, ima najdugovječnije stanovništvo na svijetu. U njemu, naime, živi preko 200 stogodišnjaka, i bar tri osobe starije od 110 godina. Svoju dugovječnost objašnjavaju radom na zemlji, zdravom prehranom i bliskom povezanošću obitelj, a mnogi vjeruju da tajna leži u jakoj, domaćoj pirinčanoj rakiji.







http://www.haber.ba/thumbnail.php?file=pictures/2013_july/kinez_star_afp_687602691.jpg&size=article_large(


Više od 200 stogodišnjaka na ukupno 560.000 stanovnika Čangmaija svakako predstavlja jednu od najviših stopa dugovječnosti na svijetu, a selo može da se pohvali i sa najmanje tri “superstogodišnjaka” - osobe starije od 110 godina, kakvih na cijelom svijetu ima manje od 400.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361431_kina-najstariji-foto-afp-11_f.jpg?ver=1373981772

Zajednica sa natprosječnim procentom stogodišnjaka ima i na drugim mjestima na planeti - recimo na Kubi, na grčkim ostrvima, i na jednom poluostrvu Kostarike, a istraživači su ustanovili da život na svim ovim mjestima ima nekih zajedničkih karakteristika. U svima njima, naime, ljudi žive u tijesno povezanim zajednicama, u kojima je porodični život veoma važan, činjenica da se nalaze na selu i žive od poljoprivrede zahtijeva fizički rad - većina stanovnika su poljoprivrednici - a hrane se uglavnom biljnom hranom domaće proizvodnje. Sve ovo definitivno važi i za Čengmai.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361428_kina-najstariji-foto-afp-8_f.jpg?ver=1373981790

Njegovi stariji stanovnici doživjeli su uspon i pad Republike Kine, dolazak komunizma, jedan, a neki čaki dva svjetska rata i tehnološku revoluciju, ali u njihovim životima se ipak nije mnogo promijenilo. Uvijek su bili, a i sada su, narod poljoprivrednika.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361430_kina-najstariji-foto-afp-10_f.jpg?ver=1373981813

- Nikad nisam vježbao, ako se ne računa težak fizički rad - kaže Vang Kailu, koji sa suprugom Vu Aihe živi u jednostavnoj kamenoj kolibi.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361427_kina-najstariji-foto-afp-7_f.jpg?ver=1373981837

Vjenčali su se prije 68 godina, na dan predaje Japana u II svetsko ratu. U jednospratnoj kući ima veoma malo namještaja, a Vang vodu izvlači iz bunara - ali uprkos svojim godinama još uvijek uzgaja usjeve.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361426_kina-najstariji-foto-afp-6_f.jpg?ver=1373981849

Prema istraživačima, jedan od glavnih faktora dugovječnosti ovih ljudi je upravo njihov jednostavan život.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361425_kina-najstariji-foto-afp-5_f.jpg?ver=1373981871

- Klima je dobra, nema puno industrije, fizička aktivnost im je dostupna, a ishrana je zdrava. Imaju puno svježeg voća i povrća, a tlo je prirodno bogato selenom - kaže Dženifer Holdavej, koja rukovodi Zdravstvenom i ekološkom inicijativom za Kinu, u sastavu Istraživačkog savjeta društvenih nauka, sa sjedištem u SAD.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361423_kina-najstariji-foto-afp-4_f.jpg?ver=1373981883

Prema studiji čengmajskog ogranka KP Kine, dugovječnost ovdašnjeg stanovništva proističe otud što su “vrijedni, jednostavni i velikodušni, hrane se mahom vegetarijanski, jedu umjereno, rano ležu i rano ustaju”.

http://www.blic.rs/data/images/2013-07-16/361422_kina-najstariji-foto-afp-3_f.jpg?ver=1373981893

Ali ako pitate njih same, odgovor će biti nešto drugačiji. Su Juhe, živahna baka od 104 ljeta, tvrdi da dugovječnost duguje tome što redovno popije po neku čašicu domaće pirinčane rakije “tri kokosova izvora”.

mermaid
19.07.2013., 22:00
KAKO IZGLEDA POVRĆE KOJE RASTE OKO FUKUŠIME

Fotografije koje su počele kružiti internetom i koje pokazuju povrće i voće koje raste na ozračenom širem području oko nuklearke Fukušima, ne zahtjevaju dodatnu logiku kako bi se shvatilo kakve su posljedice nuklearne katastrofe koja se prije dvije godine tamo dogodila.

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima-1.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima-1.jpg)

Iako se u Japanu nakon potresa i tsunamija, koji je uništio nuklearnu elektranu Fukušima, zapravo dogodila višestruka katastrofa, a ponajviše ekološka, malo je mainstream medija pisalo o pravim posljedicama te katastrofe, koje su itekako vidljive.
Sudeći po fotografijama povrća koje raste oko Fukushime, posljedice curenja radioaktivnog materijala u Fukušimi su prisutne, a na vama je, kao i uvijek, da procjenite sami za sebe i na temelju fotografija, je li realno ono što prikazuju, piše Daily Mail.
Mutacije povrća i voća jasno su vidljive na tim fotografijama, a neke izgledaju doista uznemirujuće. Nedavno je u javnost izašla i informacija kako radioaktivna voda ispod NE Fukušima već dvije godine curi u Tihi ocean.

http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima2.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima2.jpg)

Podsjetimo, 11. ožujka 2011. godine, nakon razornog tsunamija, oštećeni su reaktori NE Fukušima, dva od kojih su eksplodirali od pritiska koji se nagomilao u njima. NE Fukušima je imala 6 zasebnih reaktora.
(Dnevnik.hr)

mermaid
30.07.2013., 18:33
Najviši čovjek na svijetu dobija 'kuću po mjeri'

Najviši čovjek na svijetu, Turčin Sultan Kosen, visok 2,51 metara, napokon će dobiti kuću u kojoj će moći normalno da se kreće.

http://www.haber.ba/thumbnail.php?file=pictures/2013_july/najvisi_covjek_562030719.jpg&size=article_medium

Porodica Kosen živi u turskom gradu Mardinu, gdje im se gradi nova kuća u kojoj će Sultan Kosen imati sobu površine 25 metara kvadratnih napravljenu specijalno za njega.

On je, u izjavi za agenciju Anadolija, rekao da su sudije za Ginisovu knjigu rekorda izmjerili da mu je visina porasla za 4,5 centimetara, što znači da je trenutno visok 2,51 metara. Njegove šake su porasle do 28,5 centimetara.

Kosen je rekao da često putuje u inostranstvo.

"Na Haitiju sam radio dva mjeseca u jednom cirkusu. Upoznao sam različite ljude i kulture. Naravno, mnogi ljudi su mi davali razna obećanja ali rijetko da su to i ispunili. Moj otac sada gradi ovu kuću od svojih mogućnosti. Imaćemo šire prostorije i stvari.

Zaista smo pretrpjeli mnoge poteškoće počevši od finansijskih. U staroj kući mi je stvarno bilo teško, jer su nam vrata bila visoka 1,5 metar, tako da sam morao sjedjeti ili skroz čučnuti da prođem kroz njih. Standardi nisu za mene", pojasnio je on.

Njegov brat Kemal Kosen takođe navodi da Sultan nije mogao da stane u staru kuću. On kaže da će u novoj kući sve biti prilagođeno najvišem čovjeku na svijetu.

Majstor Adnan Salih je rekao da su počeli sa izgradnjom kuće na površini od 250 metara kvadratnih, i da planiraju da je završe za mjesec dana. On je rekao da će visina vrata biti 2,5, a visina sobe 3,5 metra.

(cafe.ba)

I opet nije po njegovoj mjeri...~X(
On je visok 2,51 m, a vrta će biti visine 2,50 m. Čovjek još raste...

Titan
30.07.2013., 19:23
http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima-1.jpg (http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/07/povrce-fukushima-1.jpg)

Strahota, samo je pitanje vremena kako i u kolikoj mjeri ce se negativno odraziti na stanovnistvo.
U Njemackoj je poznat skandal iz 1954 godine koji je tek 1961 godine otkriven, odrslima su tablete za smirenje propisivane, rezultat kod novorodjencadi bio je koban,
djeca su se radjala bez ruku i nogu...takozvani Contergan skandal.
Izmedju 5- 10 hiljada novorodjencadi je doslo na svijet sa posljedicama.

http://cdn3.spiegel.de/images/image-66906-panoV9free-rilq.jpg

http://www.fr-online.de/image/view/2847914,1850171,highRes,Contergan+%2528media_34273 2%2529.jpg

Ovo ne bih svrstavo pod rubriku zanimljivosti koliko tragedije i bola.

plivadon
01.08.2013., 21:06
Djever silovao mladu pored pijanog mladoženje?http://www.nezavisne.com/slika/slikac.php?slika=20130801141152_203169.jpg
TELEGRAF.RS / ALO - 01.08.2013 15:11
BEOGRAD - Beogradska policija uhapsila je B. S. (25) zbog sumnje da je prve bračne noći silovao svoju snaju S. S. (30) u kući njegovog brata dok su svi bili pod dejstvom alkohola i spavali u istom krevetu, saznaje “Alo”.
Prema informacijama ovog lista, nesrećna mlada je tek poslijee nekoliko dana slučaj prijavila policiji jer nije mogla da izdrži pritisak svog supruga, koji ju je optužio da je kriva za silovanje.
- Ona je došla u policiju sama i bila je uplašena. Posle nekoliko minuta koncentrisala se i počela da priča. Naime posle svadbe, članovi najuže porodice otišli su na jedan beogradski splav. Tamo su se provodili do ranih jutarnjih sati, a zatim su došli u kuću u kojoj su mladenci živeli. Svi su zatim legli u jedan krevet – objašnjava sagovornik blizak istrazi i dodaje:
“U jednom trenutku mlada je osetila da je neko hvata s leđa. U prvi mah, pomislila je da je to njen suprug. Međutim kad se razbudila, ispred sebe je videla muža i shvatila dsa je neko drugi “napada” otpozadi. Počela je da plače, što je razbudilo ostale goste”.
Njen suprug, povrijeđen zbog ovakvog čina i misleći da je ona kriva za silovanje, dugo nije mogao da joj oprosti. Zato je ona nekoliko dana nakon silovanja odlučila da ode u poiciju i sve ispriča inspektorima.
Na osnovu mladine izjave, momak koji ju je silovao je brat od tetke njenog supruga

producent
01.08.2013., 21:26
:YMAPPLAUSE::YMAPPLAUSE:..nije se ona bunila plaho.....
niti bi ga prijavila.....

mermaid
12.08.2013., 12:16
http://doznajemo.com/wp-content/uploads/2013/08/METEORITI.jpg

Večeras i tokom cijele noći na ponedjeljak najbolje će se vidjeti padanje meteora Perzeida. Radi se o meteorskom roju koji je vidljiv od kraja sedmog do druge polovice osmog mjeseca, a u ovo vrijeme postiže vrhunac.


“Potiču s kometa Swift-Tuttle. Kako on prolazi, iza sebe ostavlja oblak čestica i prašine. One ulijeću u Zemljinu atmosferu. Prilikom uleta, negdje na 80 do 100 kilometara visine, one naglo sabijaju zrak ispred sebe, što dovodi do njihovog zagrijavanja i nerijetko do toga da eksplodiraju. To je onaj bljesak, trak koji vidimo na nebu”, kaže suradnik u zagrebačkoj zvjezdarnici Marko Šimac čiju izjavu prenosi Net.hr.Meteore je najbolje promatrati nakon ponoći.
“Onda se njihova brzina zbraja sa Zemljinom, pa su veće energije i puno je veća vjerojatnost da neki od njih bljesne. Treba izabrati tamno mjesto za promatranje, da je što manje svjetla. Pobjeći van grada, nije potrebna nikakva oprema, i jednostavno ih čekati”, kaže Šimac.
Prema nekim predviđanjima, trebalo bi ih se pojaviti od 60 do sto na sat, tako da će prizori sigurno biti za pamćenje, ističe

Net.hr.

Remzudin
08.12.2013., 19:24
http://www.youtube.com/watch?v=8j0p49M_NBA&hd=1

josip_mo
30.01.2014., 14:13
Jedno pitanje za forumaše koji vole misliti (ne googlati).

Koliko je "pregršt"?

mermaid
30.01.2014., 14:17
Jedno pitanje za forumaše koji vole misliti (ne googlati).

Koliko je "pregršt"?

Kada skupiš dvije šake, pa sve što ti u njih stane, je pregršt. Znači napunjene ruke - puno nečega. :)

josip_mo
30.01.2014., 14:44
Kada skupiš dvije šake, pa sve što ti u njih stane, je pregršt. Znači napunjene ruke - puno nečega. :)

I ja sam mislio da je puno. Ali upravo suprotno. Malo nečega, malo, onoliko koliko stane u šaku. Objašnjenje sam gledao jučer. Korijen riječi je objašnjavao sve tamo od indoeuropskog. Korijen riječi je šaka-dlan. A u šaku ne može stati baš puno.
Čini se da su značenje neki pogrešno tumačili u posljednje vrijeme. Prije nije bilo dvojbe da se time misli na malo nečega.

mermaid
30.01.2014., 14:55
I ja sam mislio da je puno. Ali upravo suprotno. Malo nečega, malo, onoliko koliko stane u šaku. Objašnjenje sam gledao jučer. Korijen riječi je objašnjavao sve tamo od indoeuropskog. Korijen riječi je šaka-dlan. A u šaku ne može stati baš puno.
Čini se da su značenje neki pogrešno tumačili u posljednje vrijeme. Prije nije bilo dvojbe da se time misli na malo nečega.

Josipe, pa jeste puno nečega. S obzirom da se radi o dvije napunjene šake, to je puno, znači ne može više stati.
Zavisi gdje se riječ "pregršt" upotrijebi. Ako je za količinu nečega, to je malo. Ali, ako kažemo "pregršt pozdrava" onda se zna da je puno, puno pozdrava, da je jako veliko i čak da je od srca poslato.

josip_mo
30.01.2014., 14:57
Josipe, pa jeste puno nečega. S obzirom da se radi o dvije napunjene šake, to je puno, znači ne može više stati.
Zavisi gdje se riječ "pregršt" upotrijebi. Ako je za količinu nečega, to je malo. Ali, ako kažemo "pregršt pozdrava" onda se zna da je puno, puno pozdrava, da je jako veliko i čak da je od srca poslato.

Ne, varaš se.
Prvo, riječ je o jednoj šaci.
Drugo, u prošlosti se koristilo isključivo kada se htijelo opisati kako je nečega malo. To je potkrijepio sa četiri citata iz knjiga četvorice poznatih HR pisaca.
I ja sam mislio da je puno. Ali nije riječ o puno.

mermaid
30.01.2014., 15:06
Ne, varaš se.
Prvo, riječ je o jednoj šaci.
Drugo, u prošlosti se koristilo isključivo kada se htijelo opisati kako je nečega malo. To je potkrijepio sa četiri citata iz knjiga četvorice poznatih HR pisaca.
I ja sam mislio da je puno. Ali nije riječ o puno.

Ja sam bila mišljenja da se radi o dvije šake i to sastavljene. I sada sam istog mišljenja.
:)) Je li znači, ako sam nekom kazala da primi pregršt mojih pozdrava, da je to malo pozdrava?

josip_mo
30.01.2014., 15:09
Ja sam bila mišljenja da se radi o dvije šake i to sastavljene. I sada sam istog mišljenja.
:)) Je li znači, ako sam nekom kazala da primi pregršt mojih pozdrava, da je to malo pozdrava?

Tako je. Ali neka te utješi da je vjerojatno i on pogrešno shvatio poruku. Pa je mislio da se radi o puno pozdrava.

Yoker
01.02.2014., 10:42
Ako je;

2 = 6
3 = 12
4 = 20
5 = 30
6 = 42

onda je;

9 = ?? :D

josip_mo
01.02.2014., 12:16
Ako je;

2 = 6
3 = 12
4 = 20
5 = 30
6 = 42

onda je;

9 = ?? :D

90

????

mermaid
01.02.2014., 12:31
90

????

Nije...
Odgovor je:

72

mermaid
01.02.2014., 12:33
Ako je;

2 = 6
3 = 12
4 = 20
5 = 30
6 = 42

onda je;

9 = ?? :D

Yoker, ovo je moglo ići ovdje: http://forum.avaz.ba/showthread.php?3520-Mozgalice&highlight=Mozgalice

Yoker
01.02.2014., 13:57
90

????


Rješenje: 90. Zašto? 2×3=6, 3×4=12, 4×5=20 itd… pa tom logikom 9×10=90 :)

mermaid
01.02.2014., 14:54
Ovom logikom rješenje je 72... :))



2 = 6
3 = 12
4 = 20
5 = 30
6 = 42

onda je;

9 = ??

Logika 2:

3 x 2 = 6
4 x 3 = 12
5 x 4 = 20
6 x 5 = 30
7 x 6 = 42
8 x 7 = 56
9 x 8 = 72

Rekoh ja da je ovo trebalo ići u "mozgalice".

anida777
01.02.2014., 20:58
Ovom logikom rješenje je 72... :))




Logika 2:

3 x 2 = 6
4 x 3 = 12
5 x 4 = 20
6 x 5 = 30
7 x 6 = 42
8 x 7 = 56
9 x 8 = 72

Rekoh ja da je ovo trebalo ići u "mozgalice".:D#-O:-j

Yoker
02.02.2014., 13:03
Ovom logikom rješenje je 72... :))




Logika 2:

3 x 2 = 6
4 x 3 = 12
5 x 4 = 20
6 x 5 = 30
7 x 6 = 42
8 x 7 = 56
9 x 8 = 72

Rekoh ja da je ovo trebalo ići u "mozgalice".

2 = 6 2 x 3 = 6
3 = 12 3 x 4 = 12
4 = 20 4 x 5 = 20
5 = 30 5 x 6 = 30
6 = 42 6 x 7 = 42
7 = 56 7 x 8 = 56
8 = 72 8 x 9 = 72
9 = 90 9 x 10 = 90 :)):))

mermaid
02.02.2014., 21:44
:loler:... moje pecanje je bilo uspješno!

anida777
02.02.2014., 22:03
:loler:... moje pecanje je bilo uspješno!:ymsmug::rolleyes: ;;)

OBOJENA PTICA
23.04.2014., 15:47
Ne mogu vjerovati da ga Murinjo prima u šupak.

okana
23.04.2014., 18:23
Rješenje: 90. Zašto? 2×3=6, 3×4=12, 4×5=20 itd… pa tom logikom 9×10=90 :)

Bas ZASTO ?kad je zadatak tako prost da ne treba mnogo mozak zamarati:)):)):))grihota je;;);;)

Yoker
06.05.2014., 09:43
http://vakat.ba/media/k2/items/cache/9261d993786a7cbb7943bd47156f6d17_XL.jpg

Mislite da imate vizuelne sposobnosti veće od prosječnih ljudi? Ovo je prilika za vaše oči da testirate njihove mogućnosti.Samo 7 posto ljudi na ovoj slici vidi više od 10 životinja. Okušajte svoj vid i provjeri koliko ih zaista ima.

mermaid
06.05.2014., 11:58
http://vakat.ba/media/k2/items/cache/9261d993786a7cbb7943bd47156f6d17_XL.jpg

Mislite da imate vizuelne sposobnosti veće od prosječnih ljudi? Ovo je prilika za vaše oči da testirate njihove mogućnosti.Samo 7 posto ljudi na ovoj slici vidi više od 10 životinja. Okušajte svoj vid i provjeri koliko ih zaista ima.

Nije ovdje u pitanju vid, nego moć zapažanja...
I nije baš tako neuočljivo da se za par sekundi ne može uočiti više od 10 životinja. Sumnjam u ovaj procenat od 7%...

Yoker
06.05.2014., 12:27
Nije ovdje u pitanju vid, nego moć zapažanja...
I nije baš tako neuočljivo da se za par sekundi ne može uočiti više od 10 životinja. Sumnjam u ovaj procenat od 7%...

Ne spadaš u ovih sedam posto :D

okana
06.05.2014., 12:40
Ne spadaš u ovih sedam posto :D
evo ja se potrudila:loler::loler:8-}

mermaid
06.05.2014., 12:55
Ne spadaš u ovih sedam posto :D

Ovaj tvoj komentar mi je neobično drag. Jer, da si napisao suprotno, zapitala bih se šta to sa mnom nije uredu...:sakomuglavu:

Hvala!

Yoker
06.05.2014., 12:59
Ovaj tvoj komentar mi je neobično drag. Jer, da si napisao suprotno, zapitala bih se šta to sa mnom nije uredu...:sakomuglavu:

Hvala!

Zašto ne odgovoriš; 10, 11,12,15............ ovo je samo igra.:D

okana
04.06.2014., 20:00
[Sta se desava sa pranjem sudza u masini
http://youtu.be/gjcyUjXwH_4:loler:

okana
26.07.2014., 11:51
NAUKA (http://www.haber.ba/nauka/) | VJEROVALI ILI NE (http://www.haber.ba/nauka/vjerovali-ili-ne/) |


TAJNI SVIJET U ZEMLJINOJ UTROBI


Zašto se krije da je Zemlja šuplja (FOTO)

Nećemo se više pitati da li je Zemlja šuplja, jer snimci NASA satelita načinjeni 1968. pokazuju da je ona otvorena na Južnom i Sjevernom polu i da su ti otvori široki oko 2.250 kilometara, već ćemo postaviti pitanje: zašto su ti snimci tako dugo skrivani od ljudi? Zašto se krije da je Zemlja šuplja?

Veličina slova: http://www.haber.ba/themes/haber_3/img/font_decrease.gif http://www.haber.ba/themes/haber_3/img/font_enlarge.gif
Objavljeno 17.06.2014. u 09:28 | Izmjena 17.06.2014. u 09:40





Tweet (https://twitter.com/share)









http://www.haber.ba/thumbnail.php?file=pictures/2014_june/planeta_zemlja_suplja_142549316.jpg&size=article_largeIlustracija (Foto: web-tribune)

Da li u unutrašnjosti Zemlje živi civilizacija mnogo naprednija od naše? Šta su vidjeli dvojica moreplovaca, a šta pokazuju tajni satelitski snimci?

Grčki filozof Platon je još u četvrtom vijeku prije Krista pričao o bajkovitoj zemlji po imenu Hiperboreja, koja je, po njemu, bila stvarna domovina boga Apolona. Također je govorio da je Leta, Apolonova majka, rođena na jednom ostrvu u Arktičkom okeanu 'sa one strane sjevernog vjetra'.

Riječ hyperboreas znači sjeverni vjetar. A u raznim leksikonima o mitovima stare Grčke stoji da je Hiperboreja ime vrlo sretnog i bogatog naroda na sjeveru Zemaljske kugle – iza sjevernog vjetra – u čijoj službi stoji i Apolon.

Tako su 1829. godine dvojica Skandinavaca, Jan i Olaf Jansen, otac i sin, pošli u ribarenje malim jedrenjakom i odjedrili su put Sjevernog mora iza 83. stepena sjeverne širine. Prošavši kroz neke uske prolaze između ledenih santi, zaplovili su po otvorenom moru predivne tople klime, bujne vegetacije i jarko crvenog sunca.

Poslije dužeg putovanja, stigli su do jednog velikog fjorda, široke rijeke Hidekel, i zaplovili su njome ne znajući kuda ih vodi taj put. Usput ih je sustigao mamutski brod pun ljudi i žene visokog rasta, čak preko tri metra. Obojica su bili podignuti na nepoznati brod i sa njim su stigli u unutrašnjost Zemlje. Došli su do grada Jehu, gdje su proveli godinu dana učeći jezik domorodaca, koji je bio sličan sanskritu.

Poslije godinu dana njihov učitelj Galdea poveo ih je u prijestonicu ovog podzemnog carstva da bi ih primio najviši sveštenik.

Taj glavni grad se zove Eden. Leži na visokom platou unutarnjeg kontinenta, nekoliko hiljada metara iznad mora. Opkoljen je velikim vrtom punim voćaka, drveća i bilja. Tu izviru četiri rijeke: Eufrat, Pizon, Gihon i Hedekel. Zvali su ga ‘pupkom svijeta’, ili ‘kolijevkom čovječanstva’.

Po dolasku u Eden bili su odmah primljeni na razgovor kod najvišeg sveštenika i vladara ovog podzemnog carstva. Na njegov poziv odlučili su da ostanu još godinu dana da bi razgledali i ostale krajeve podzemlja, pa da se tek onda vrate u Štokholm.

http://web-tribune.com/wp-content/uploads/2013/12/divovi-more-okean.jpg

Saznali su da tu ljudi žive 800-900 godina, da u školu polaze sa 20 godina i da se žene poslije navršene stote godine. Tu se uči muzika, jer je narod vrlo muzikalan, a pored toga agrokultura, hortikultura, stočarstvo, tehnika i medicina.

S obzirom da su ljudi visoki preko tri metra, sve je za naše pojmove predimenzionirano. Zrno grožđa je veličine naranže, a jabuka veličine glave.

Pošto su u razgledanju unutrašnjosti Zemlje proveli više od godinu dana, odlučili su da se vrate kući. Pred polazak dobili su dobre mape unutrašnjih površina kopna i mora, rijeka i gradova. Najprije su pošli put sjevera rijekom Hedekel, ali, kako je na moru bijesnila oluja, odlučili su da se vrate, prođu pored Delfa rekom Gihon i izađu na Južni pol.Putovali su veoma dugo.

Izašavši, opet su se provlačili kroz ledena brda i u jednoj jakoj oluji jedrenjak je bio razbijen i uvučen u vrtlog jednog velikog monolita od leda. Tom prilikom je poginuo otac Jan, a sina Olafa Jansena opazo je škotski brod ‘Arlington’ i spasao ga. Kada je kapetanu broda ispričao da dolazi iz unutrašnjosti Zemlje, ovaj je pomislio da je poludio i zatvorili su ga u jednu kantu.

http://web-tribune.com/wp-content/uploads/2013/12/divovi-more-okean-kostur-1.jpg

Kada je stigao u Štokholm i kada je ispričao vlastima sve o očevom i svom putovanju u unutrašnjost Zemlje, bacili su ga u tamnicu da nikome to ne bi prenio. Tamo je ležao 28 godina. Kada je prevalio 50 godina, izašao je iz tamnice. Bavio se opet ribolovom, kupio neki brod i prešao u Ameriku. Pred smrt u 95. godini, otkrio je svoju tajnu Džordžu Emersonu i predao mu karte i crteže ka bi to ovaj mogao da objavi.

Emerson je napisao knjigu pod nazivom ‘Dimni Bog’. Tako je spoljni svijet naše planete saznao nešto više o unutrašnjem svijetu Zemlje.

ZAPANJUJUĆE ČINJENICE

Kada je ova priča o tajnom podzemnom svijetu došla u javnost, ljudi onog doba počeli su da se sve više interesuju za Sjeverni pol, Grenland i zemlju Eskima. Svi istraživači koji su plovili put sjevera, poslije prelaska 82. paralele susretali su se sa čudnim fenomenima, to jest, pojavama crvenog sunca, tople klime, ptica, insekata, životinja… Tako je novinar Karl Hol, koji je pokušao da stigne do Sjevernog pola, pisao: ‘Sve je toplije nego što se može očekivati. Nema ni snijega, ni leda. Kopno je puno života: divlje patke, zečevi, vukovi, lisice, medvedi, pingvini i mnogo drugih vrsta’.

Hol je zapisao da je sa jednog visokog brda gledao u daljinu i da je zapazio gustu maglu, što je bio znak da je tamo voda. Amerikanac, Ken, koji je otkrio Humboltov glečer i koji je istraživao Sjevernu polarnu oblast u periodu između 1833. i 1855. godine, pisao je prije vijek i po sljedeće: ‘Neke okolnosti pokazuju da tu postoji otvoreno Sjeverno more i da često ima gustih magli, koje smo vidjeli tokom zime’.

Norveški istraživač Nansen u svom dnevniku je takođe zapisao da je, prošavši kroz ledene bregove, isplovio na otvoreno more uprkos isčekivanju Sjevernog pola na kopnu. Mada je bio kraj septembra, to more nije bilo zamrznuto.

Nansen je trećeg avgusta 1894. godine zapisao u dnevniku: ‘Danas smo vidjeli tragove lisica na kopnu. Klima je vrlo blaga, gorovo da je suviše toplo za spavanje. Osjećamo se kao kod kuće’.

Ovaj isti istraživač pisao je o fenomenu sunca, ako i o obojenom snijegu. Poslije ispitivanja bilo je utvrđeno da crna boja potiče od vulkanskog kamenja a druge boje od biljaka. Poznato je takođe da je u Sibiru otkriveno mnogo zamrznutih kostiju mamuta, naročito na obalama Lene. Otkrivene su i kosti drugih životinja koje su naseljavale tople krajeve – lavova, hijena, nilskih konja…

Naučnici su ova otkrića objašnjavali pretpostavkom da je tu nekada sigurno vladala suptropska klima i da je izmjenom polova došlo do promjene klime, odnosno stradanja biljnog i životinjskog svijeta.

Ali, najveći fenomen još niko nije objasnio, a to je: otkud tamo snijeg? Odakle dolaze ledeni bregovi i na Sjevernom i na Južnom polu? Nema odgovora ni u pogledu sljedećih fenomena:

- Slatka voda na površini mora
- Crvenkasto sunce, pogotovo poslije prelaska 90. paralele
- Nigdje nema ledene kape kao znaka Sjevernog pola.

- Klima se mijenja i postaje sve toplije.
- Čuveno sjeverno svetlo ‘Aurora borealis’, do sada neobjašnjeno
- Mnoštvo ptica leti u pravcu sjevera, a i mnoge životinje kreću se kopnom u sjeverne predijele.
- Usput se vide nanosi drveća i bilja i nalaze se ostaci mamuta i drugih životinja
- Sjeverni ni Južni pol još niko nije stvarno preletio avionom, jer već pri preletu 75.paralele kompas prestaje da radi, a mašine otkazuju rad.

Međutim, desilo se čudo kada je američki admiral Ričard Berd 19. februara 1947. pošao da preleti Severni pol. Kada se približio već poznatoj magnetskoj granici u pravcu polarnog mora, počeli su da luduju svi instrumenti. Također je i veza sa bazom bila prekinuta.

http://prints.encore-editions.com/0/500/byrd.jpg

Tada je admiral preletio brdski masiv koji nikada do tada nije vidio. Zatim je izronila dolina po kojoj se – vidio je – kretala neka životinja. On je uzeo dvogled i vidio da je to – mamut!?

U čudnom svijetu admiral Berd je letio dalje sa čudnim osjećanjem da ga nešto vuče da leti i prolazi kroz neki otvor u unutrašnjost Zemlje. Naravno, instrumenti u avionu nisu radili. Osjećao je kao da ga neko prati i prizemljuje. Onda se uključio radio, sam od sebe, i začuo se glas koji je na ne baš dobrom engleskom jeziku rekao: ‘Dobro došli u našu oblast. Vi ćete tačno za sedam minuta da aterirate. Opustite se, vi ste u dobrim rukama’.

U svom dnevniku admiral Berd je sve ovo opisao riječima: ‘Avion je bio pod tuđom kontrolom i kretao se sam od sebe. Počeli smo sa spuštanjem. Avion je lagano zadrhtao i utonuo u tle kao da se nalazi u nekom nevidljivom vazduhu. Skoro lebdimo i kada smo tle stvarno dodirnuli, bio je to lagani udar.

U tom trenutku približava se nekoliko ljudi našem avionu. Oni su visoki i plavokosi. U daljini se vidi svjetleći grad, koji pulsira u svim duginim bojama. Jedan glas zove me, po imenu i naređuje mi da otvorim vrata aviona. Ja slijedim tu zapovijed.

Od ovog momenta prestajem da vodim dnevnik direktno. Kasnije sve unosim iz svog sjećanja. Sve liči na nešto čudnovato i nevjerovatno. Moj radio telegrafista i ja izlazimo iz aviona. Dočekuju nas vrlo prijateljski i prevoze nas malim transportnim uređajem – nekom vrstom platforme bez točkova. Velikom brzinom krećemo se prama gradu koji blješti. Kako se približavamo, grad nam izgleda kao da je načinjen od neke kristalne mase.

Uskoro stojimo pred zgradom čija mi je arhitektura potpuno nepoznata. Sve kao da je iz naučno fantastičnih filmova. U toj zgradi su nam dali toplo piće koje izvrsno prija. Zatim dolaze po mene i vode me. Penjemo se liftom, a potom idemo hodnicima osvetljenim roze svjetlom. Svjetlost dolazi iz samih zidova. Stiženo do jednih vrata koja se automatski otvaraju. Čujem glas koji mi govori: ‘Ne bojte se, admirale, vi idete u audijenciju kod našeg Majstora…’

Admiralu Berdu je nakon razgovora objašnjeno kako da se vrati u svoj svijet, gdje je ubrzo i došao sa ovim nevjerovatnim doživljajem.

UNUTRAŠNJE SUNCE

U Južnoj Americi, posebno u Brazilu, postoje knjige i predanja o životu u utrobi Zemlje, i o jednom suncu u njenom središtu. Također im je poznato da ljudi tamo dugo žive bez ikakvih bolesti i da se hrane biljnim plodovima. Predanja govore da je taj podzemni svijet povezan tunelima sa spoljnim, a i jedan od tunela završava u mjestu St.Katarina u Brazilu.

Priča o bajkovitim podzemnim svijetovima ima svuda na Zemlji. Tako i skandinavski ep ‘Eda’ govori o rajskom svijetu ‘Asar’, koji se nalazi ispod Zemlje. U ‘Knjizi mrtvih’ Egipćani govore o zemlji ‘Amenti’.

Jevreji pominju ‘Grad sedam kraljeva Edoma’. Asteci taj veličanstveni podzemni grad zovu ‘Maja – pen’. A neki ga zovu ‘Šambalom’.

To sve nagovještava da je zemljina kora puna prolaza i tunela. Jedan od tunela je i ‘Put Inka’. U Tibetu su također poznati prolazi koje najbolje koristi neuhvatljivi Jeti. O tome piše lama Lobsang Rampa u svojim dijelima. On u svojoj knjizi ‘Treće oko’ piše o tajnom prolazu ispod same Potale: ‘Povedoše me tajnim stepenicama koje se nalaze ispod Potale. Dugo smo silazili, Najzad stigosno do kraja jednog prolaza koji je zatvarala stena.

Tu se jedan veliki blok otvori pred nama i nađosmo se, ponovo u nekom drugom prolazu, mračnom i uzanom, koji je mirisao na ustajalo, na začine i tamjan. Nekoliko metara dalje, zaustavismo se pred teškim pozlaćenim vratima. Ona se najzad polako otvoriše, uz škripu čiji se odjeci izgubiše u daljini. Lampe na maslac zamjeniše buktinje. Kretali smo se po nekom hramu iskopanom pod zemljom, i to mnogo vijekova ranije, u kamenoj masi nastaloj od vulkanskih previranja.
http://spa.fotolog.com/photo/58/31/116/barbaris_returns/1203202515_f.jpg

Približavali smo se zidu na kome je naslikan Točak Života visok pet metara. Pod treperavom svjetlošću, izgledalo je kao da se okreće, tako da nas skoro uhvati vrtoglavica. Nastavismo da koračamo dalje, ali sveštenik koji je išao preda mnom, odjednom nestade: ono što se meni činilo sjenkom, bila su u stvari dobro sakrivena vrata.

Ta vrata su vodila u jedan prolaz koji se neprestano spuštao, uzan prolaz, veoma vijugav i nagnut, u kome je slaba svjetlost lampi činila pomračinu još gušćom. Kretali smo se nesigurnim korakom, posrtali i klizali se. Vazduh je bio težak i pritiskao na s je kao da se Zemlja svom težinom spustila na naša pleća. Imao sam utisak kao da upadam u samo srce svijeta. Najzad, pošto je hodnik savio, pred nama se otvori pećina u kojoj je sve blistalo od zlata.

U sredini te ogromne prostorije nalazila se crna kuća, ali tako blistava da mi se činilo da je izgrađena od ebonosa. Čudni znaci i dijagrami, nalik na one koje sam vidio na bočnim stranama podzemnog jezgra, prekrivali su zidove. Unutra vidjeh tri crna kamena kovčega ukrašena gravurama i čudnim natpisima. Nisu bili zatvoreni.

‘Gledaj, sine’ – reče mi starešina sveštenika. ‘Živjeli su kao bogovi u našoj zemlji u ono vrijeme kad još nije bilo planina. Hodali su našom zemljom dok je još more udaralo o naše obale, dok su zvijezde sjale na našem nebu. Gledaj dobro, jer samo Posvećeni su ih vidjeli’.

To su bila tri naga tijela, presvučena zlatom, i ležali su opruženo preda mnom. Dva muškarca i jedna žena. Svaka njihova crta bila je vjerno izražena u zlatu. Ali, bili su ogromni. Žena je bila viša od tri metra, a najviši muškarac nije bio manji od šest metara. Imali su velike glave, malo zasvođene pri vrhu, uzane vilice, mala usta i tanke usne. Nos je bio dug i tanak, oči prave i duboko upale.

Nije moglo biti da su mrtvi, izgledalo je kao da su zaspali. Koračali smo na vrhovima prstiju i govorili tiho, ako da se bojimo da ih ne probudimo. Osmotrih poklopac jednog od kovčega – tu je bila ucrtana nebeska karta sa nekim čudnim zvijezdama. Uz astrološka izučavanja bio mi je poznat položaj zvijezda, ali ovo je bilo nešto sasvim drugo’.

PODZEMNA VOZILA

U drugoj knjizi, ‘Biješe tako’, lama Lobsang rampa takođe govori o tom prolazu u središte Zemlje u koji ga vodi njegov učitelj lama Mingyar Donduf. Pošto su stigli u dvoranu skulptura koje su predstavljale ljude obučene u čudna odjela, njegov učitelj mu je rekao ‘Lobsang, ovo je sasvim čudan predio. Prije više hiljada godina živjela je na ovoj Zemlji jedna moćna civilizacija, poznata pod imenom Atlantida, i ovo je dokaz da je ona postojala. Na ovoj Zemlji ima mnogo stvari koje ljudi ne razumiju. A u njenoj unutrašnjosti su stvari, o kojima ljudi ništa ne znaju, jer Zemlja je – nasuprot opštem shvatanju – stvarno šuplja.

U njenoj unutrašnjosti živi jedna druga ljudska rasa. Ona je postigla viši stepen razvoja od nas i dešava se da oni svojim posebnim vozilima iz unutrašnjosti Zemlje dolaze na njenu površinu. Ova vozila dolaze iz Zemlje i lete svuda oko nje da bi osmatrali šta ljudi ovde rade i namjeravaju, da im ne bi ugrozili bezbjednost i sigurnost. Lobsang, unutrašnjost Zemlje nije tamna – oni također imaju jedno sunce, slično našem, ali ono je manje i jače. Stanovnici su inteligentniji od nas. Uskoro će ljudi na Zemlji mnogo više čuti o njima’.

Tada su se upitili jednim tunelom dalje. Išli su vrlo sporo i ubrzo su stali, na znak učitelja. Bio je jako uzbuđen jer se čuo takav šum sličan onom kada se pomjeraju stijene, ili – zatvaraju neka vrata. Učitelj mu je rukom pokazao zid od stene. Ovdje je ležao kraj tunela, a glatka površina zida je stajala kao da vatra izbija iz nje.

‘Ovo ovdje je tvrdo kao dijamant, Lobsang. Nekoliko naših sveštenika su prije više godina pokušali da probiju ovu površinu dijamantom. međutim, ništa im nije pošlo za rukom, samo je dijamant bio oštećen. Pretpostavljam da su stanovnici podzemnog svijeta zapečatili ova vrata – ovaj prolaz da bi se zaštitili od potopa. A mi lame višeg ranga smo više puta dolazili dovdje i telepatskim putem smo pokušavali da dođemo u kontakt sa njima. Oni su naše poruke primali, ali nisu htjeli da stupe u pravi kontakt sa nama. Samo su nam dali do znanja da mi volimo rat i da kao djeca ništa ne znamo, ali da nas oni zbog toga drže pod nadzorom da bi u slučaju potrebe mogli da intervenišu’.

Dalje nismo mogli da idemo, tu je bio kraj – granica između dva svijeta, gornjeg i donjeg’.

ZAŠTO JE ISTINA SAKRIVENA

okana
26.07.2014., 11:51
PODZEMNA VOZILA

U drugoj knjizi, ‘Biješe tako’, lama Lobsang rampa takođe govori o tom prolazu u središte Zemlje u koji ga vodi njegov učitelj lama Mingyar Donduf. Pošto su stigli u dvoranu skulptura koje su predstavljale ljude obučene u čudna odjela, njegov učitelj mu je rekao ‘Lobsang, ovo je sasvim čudan predio. Prije više hiljada godina živjela je na ovoj Zemlji jedna moćna civilizacija, poznata pod imenom Atlantida, i ovo je dokaz da je ona postojala. Na ovoj Zemlji ima mnogo stvari koje ljudi ne razumiju. A u njenoj unutrašnjosti su stvari, o kojima ljudi ništa ne znaju, jer Zemlja je – nasuprot opštem shvatanju – stvarno šuplja.

U njenoj unutrašnjosti živi jedna druga ljudska rasa. Ona je postigla viši stepen razvoja od nas i dešava se da oni svojim posebnim vozilima iz unutrašnjosti Zemlje dolaze na njenu površinu. Ova vozila dolaze iz Zemlje i lete svuda oko nje da bi osmatrali šta ljudi ovde rade i namjeravaju, da im ne bi ugrozili bezbjednost i sigurnost. Lobsang, unutrašnjost Zemlje nije tamna – oni također imaju jedno sunce, slično našem, ali ono je manje i jače. Stanovnici su inteligentniji od nas. Uskoro će ljudi na Zemlji mnogo više čuti o njima’.

Tada su se upitili jednim tunelom dalje. Išli su vrlo sporo i ubrzo su stali, na znak učitelja. Bio je jako uzbuđen jer se čuo takav šum sličan onom kada se pomjeraju stijene, ili – zatvaraju neka vrata. Učitelj mu je rukom pokazao zid od stene. Ovdje je ležao kraj tunela, a glatka površina zida je stajala kao da vatra izbija iz nje.

‘Ovo ovdje je tvrdo kao dijamant, Lobsang. Nekoliko naših sveštenika su prije više godina pokušali da probiju ovu površinu dijamantom. međutim, ništa im nije pošlo za rukom, samo je dijamant bio oštećen. Pretpostavljam da su stanovnici podzemnog svijeta zapečatili ova vrata – ovaj prolaz da bi se zaštitili od potopa. A mi lame višeg ranga smo više puta dolazili dovdje i telepatskim putem smo pokušavali da dođemo u kontakt sa njima. Oni su naše poruke primali, ali nisu htjeli da stupe u pravi kontakt sa nama. Samo su nam dali do znanja da mi volimo rat i da kao djeca ništa ne znamo, ali da nas oni zbog toga drže pod nadzorom da bi u slučaju potrebe mogli da intervenišu’.

Dalje nismo mogli da idemo, tu je bio kraj – granica između dva svijeta, gornjeg i donjeg’.

ZAŠTO JE ISTINA SAKRIVENA

Prema starim spisima i mitovima, postojala je i još uvijek postoji stalna veza između oba svijeta. Upućeni u ove tajne uvijek su imali kontakt sa ljudima iz Podzemnog svijeta. Ti upućeni, ili prosvetljeni, mahom su bili sveštenici i mudraci i oni su svoja znanja i iskustva, kao i znanja drevnih naroda, krili od gomile isto onako kao što to danas čine naučnici u odnosu na cijelo čovječanstvo.

U spisima iz predkrišćanskog perioda govorilo se o titanima u Grčkoj, džinovima na Cejlonu ili Božijim ljudima u Egiptu, koji su bili duhovno i intelektualno razvijeni, a i fizički viši od ljudi toga doba. A Olaf Jansen opisuje na početku ovog teksta da je u dubini Zemlje sreo ljude koji su bili viši od tri metra. Možda je to objašnjenje zašto je Apolonov hram u Delfima bio ogroman, jer je bog Apolon iz Hiperboreje bio visok četiri metra, ili zašto se u podzemnoj dvorani ispod Potale na Tibetu nalaze otvoreni kovčezi sa ljudima-džinovima iz drevnog vremena.

Nećemo se više pitati da li je Zemlja šuplja, jer snimci NASA satelita načinjeni 1968. pokazuju da je ona otvorena na Južnom i Sjevernom polu i da su ti otvori široki oko 2.250 kilometara, već ćemo postaviti pitanje: zašto su ti snimci tako dugo skrivani od ljudi? Zašto se krije da je Zemlja šuplja?
Poznato je da je Raul Amudsen 1911. prvi stigao do Južnog pola, a zatim je Skot 1912. postavio zastavu svoje zemlje. Pa gdje su oni to zaboli nacionalne zastave? Na glečerskoj ravni – zaleđenoj površini. A šta je ispod toga?

Također je znano da piloti registruju ludovanje kompasa čim se pređe 70-75 paralela. Oni koji lete na linijama preko Sjevernog pola, oupšte ne lete preko njega, jer im instrumenti ne rade, kao ni kompas, čija se igla jednostavno lijepi za staklo. Avioni su uglavnom automatski vođeni i lete ivicom tog otvora na 83-85 paraleli.

Kada je admiral Berd ušao u unutrašnjost Zemlje njemu su ljudi iz podzemnog carstva ‘Agarta’ dozvolili da i dalje leti i sleti, praćen njihovim letećim objektima.

Ozonska rupa nastala je upravo na polovima i to bi trebalo da znači da je snimanje lakše izvodljivo. Međutim, ko traži te snimke, dobija uvijek fotografije sa puno oblaka na polovima ili sa nekom sivom mrljom. Ipak je vjerovatno da polovi počinju negdje na 83 stepenu širine, gde se površina naginje prema unutrašnjosti i gdje zapravo postoji prolaz – veza sa unutrašnjim dijelom naše planete.

Novije mape su, dakle, pogrešno urađene, ali one starije, iz dopa Pirija Rejsa, iz XII ili XIII vijeka bile su tačne. Kako? Ko ih je uradio?
http://1.bp.blogspot.com/_gJk12MllY8M/SwIuEcwHm9I/AAAAAAAAB4U/-GEbFmhpLy0/s400/panora+al%C5%9Fveri%C5%9F.bmp
Ovaj gornji presjek Zemlje iz knjige ‘Izgubljeni dnevnik admirala R.Berda’ tačno pokazuje otvore na polovima i prolaze, kao i kontinente, mora i gradove u unutrašnjosti Zemlje, a u središtu jedno centralno sunce.

Kada pogledamo ovu šematsku predstavu unutrašnjosti Zemlje od strane admirala R.Berda, kao i druge vrlo važne podatke i detalje koje je iznio R.Bernard u knjizi ‘Zemlja je šuplja’ iz 1969. i zbog koje je u to vrijeme proglašen nenormalnim, možemo samo postaviti pitanje: šta rade naučnici širom svijeta?

- TAGOVI: ZEMLJA (http://www.haber.ba/keywords/zemlja), PLANETA (http://www.haber.ba/keywords/planeta), FOTO (http://www.haber.ba/keywords/foto), ŠUPLJA (http://www.haber.ba/keywords/suplja)

okana
05.08.2014., 10:48
Banovici
Grad (https://www.facebook.com/search/109040612462690/places-in/224455390913969/places/intersect/)







https://fbstatic-a.akamaihd.net/rsrc.php/v2/yz/r/eu6BjTjtQd3.gif
Serbia (https://www.facebook.com/pages/Serbia/105510156149588)






421 osoba se ovo sviđa (https://www.facebook.com/browse/graph/?q=AeKL9CPsyKF4pXQugTBTpx-dQPsVpas7lDhDpO_ku81dpK3vT7tq-eeJI5f8Baq3k7c22mc6niPl9hHSyZ9Q0GQ-IAGpzx6epbvyx2kb7w0deUI9j0sOUaHRp_Tvh2SleVhEaWW_fS v_D1mL0x26L31xZpRvlzcxP4VmsqBzBxK4xfiaXkKUIzxme8BV M1fXSIYnvBfSk29pQddCQ1UXOzOr)






487 ljudi je bilo ovdje (https://www.facebook.com/browse/graph/?q=AeIruKjMnOb1UqdZXFesBgDkH4YlrhCCq1DObuqtPgzO2TX 24iIzQnHsHgmlyzzecEWOmmYtH1JmyCn57kEu4WnM1lrJSifHe ibXDOVa2ZGJm_I_3yXcRjlWdC6s9OIioEpmrT88678sjmClFmD ujS5DLq1VGAPtw6rIJFxhrFzPfl6UG33YxAVYRyZFheNGR5Q)



Things to do in Banovici (https://www.facebook.com/places/Things-to-do-in-Banovici/109040612462690/)



I jos 487 lajkovanja hahaaaaaaaaaaaa :drool::drool::drool:

Yoker
06.08.2014., 15:04
Završni radovi na drugom najvećem neboderu na svijetu

Radnici su postavili posljednju gredu na najvišem neboderu u Šangaju i drugom po veličini u svijetu koji će odsad krasiti kinesku privrednu prijestolnicu, prenosi HRT.hr.
Ipak, Shangai Tower sa 137 spratova, visok 632 metra, dovršit će se tek iduće godine, a svoja vrata bi trebao otvoriti sredinom 2015. godine. Tako će ova zgrada u poslovnoj četvrti Pudongu biti daleko viša od tajvanskog nebodera Taipei 101 koji je visok 509 metara i sve dosad je bio najviši neboder u Aziji i drugi u svijetu.
http://cdn.brzevijesti.ba/storage/2014/08/04/thumbs/53dfe2ad-6024-46dd-a33d-751257e60dd4-shangaitower-preview.jpg
Gradnja šangajskog nebodera u kojemu će biti kancelarije, trgovački centri, hotel s pet zvjezdica i prostor za zabavu, počela je 2008. godine.
Kina sada ima dvije od deset najviših zgrada u svijetu: Shangai Tower i Shangai World Financial Center (492 m), isto u četvrti Pudongu.


http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/9/93/Burj_Khalifa.jpgNo šangajski neboder je još daleko od svjetskog rekorda, dubajskog Burdž Halife koji ima 830 metara.


Naš Avaz Twist Tower je visok 142 m, ima 40 spratova, a antena koja se nalazi na vrhu objekta je
dužine 30m. :D

http://static.panoramio.com/photos/large/37990172.jpg