PDA

View Full Version : Pasmine-rase pasa, likovi uzgajivaca i komentari



Ahbab
16.02.2011., 17:09
Malo je ljudi koje ne vole pse. Ako ih ne vole kao odrasli ljudi iz ovog ili onog razloga, onda su ih sigurno voljeli kao djeca.Danas imamo puno dobrih uzgajivaca ali svercera koji preprodaju pse, izlozbi pasa na kojima cesto mozemo vidjeti i dobrih pasa, pravih predstavnika pasmine-rase.
Za ljubitelje pasa, pocinjem prezentaciju pasmina i svega onoga sto je vezano za pse. Naravno, u tome ocekujem i vasu pomoc.
:bih:




ARGENTINSKI PAS ILI ARGENTINSKA DOGA

http://www.rumormillnews.com/pix4/AxelDelaware.jpg

Povjest pasmine

Braća Martinez su dali početni zamah stvaranju pasmine -> grupa ljudi okupljena oko dvojice Martineza: Antonia i Augustina Noresa Martineza htjela je pronaći psa, lovačkog psa, sposobnog da su surovim argentinskim pampama dobro lovi i ostane živ. Pampasi su bili u to vrijeme napučeni krdima divljih ****** koje su tamo donešene iz Europe, njihovim autohtonim pecarima, divljim mačkama, jaguarima i posebice pumama. Njihov idealan lovački pas morao je biti sposoban dugo i brzo trčati, morao je biti neosjetljiv na bol, morao je loviti bez da se glasa u lovu, sve dok plijen ne sustigne, a tada ga je morao moći držati dok ne dože lovac i ubije plijen.

Poseban uvjet bez kojeg nije mogla nastati pasmina bio je obavezno prisutan duh čopora. Idealan pas braće Martinez morao je biti sposoban loviti u čoporu, jer drugačije se dolje nije moglo loviti, posebno ako se uzme u obzir da je oruđe koje je koristio lovac bio samo dugi nož.

Tom dugom nizu zahtijeva dotadašnji niti jedan lovni pas nije mogao udovoljiti. Vrlo mladi, još kao osamnaestogodišnjaci krenuli su braća u ciljana križanja - kao osnova poslužio im je viejo perro de pelea córdobes, borbeni pas iz Cordobe koji se u to vrijeme koristitio i u borbama pasa u Argentini. Pas je nesumnjivo bio borben, ali imao je i cijeli niz mana ... uslijedila su stoga križanja, najprije sa harlekinskom dogom, time se dobilo na visini i na boljem obliku glave. Naknadno se ukrižao engleski buldog i bulterijer. Time se novonastala pasmina ojačala za borbu sa zvijerima, ali dobili su i visoki prag boli, gotovo neosjetljivost za bol, što je braći Martinez i te kako bilo potrebno ....... U tako nastalu 'mješavinu' daljnjim je ciljanim parenjima 'ubačena' krv irskog vučjeg hrta (ovaj kolos ubačen je u dogoa radi poboljšanja brzine u trku). Uz malo krvi poentera koja je 'ubačena' za popravljanje njuha svi ostali uticaji dolaze od molosoidnih pasmina. Dakle u dogou ipak pretežu osobine molosa, ali izbrušene u svakodnevnim testiranjima lovom u argentinskim pampasima

Uz već pobrojane u prethodnom postu korišteni su za stvaranje pasmine još i bordoška doga, pirinejski planinski pas i španjolski mastif.
Kad sve ovo znamo onda možemo puno lakše prosuditi kakav je to uopće pas ...

Sve pasmine koje su dale svoj obol nastanku dogoa
Dogo nakon svih ovih križanja još uvijek nije bio dogo kakvog danas poznajemo ..... još dugo nakon smrti braće Martinez nastavljeno je 'popravljanje' i brušenje pasmine.
Dogo je u Argentini službeno priznat tek 1965. g. dok ga je FCI priznao čak osam godina kasnije 1973., a njegov pravi procvat počinje dolaskom u Europu. Prvi su ga na Stari kontinent doveli Talijani, a danas se uz Argentinu najkvalitetniji psi nalaze upravo u Italiji, Nizozemskoj, španjolskoj, Njemačkoj i Austriji.
Dogo iako primarno lovni pas koristi se danas kao pas pratitelj i zaštitnik. Bilo je slučajeva da ga se čak pokušao koristiti i kao službenog psa.
Obzirom na izraženu osobnost, vrlo jaku volju i osebujan, samosvojan karakter tipičniji za molose, ovaj se pas nije dao lako 'prelomiti' poput ostalih službenih pasa.

Kod njega je vrlo izražen osjećaj za pripadnost čoporu i za hijerarhijski rang u čoporu. Stoga se svojem dogou morate znati nametnuti kao vođa čopora da bi vas on cijenio i poštivao. Njegovo se povjerenje ne stječe grubošću, silom ili strogošću, već naprotiv ljubavlju i pažnjom. Ali onom kome uspije pridobiti ovog psa, višestruko vraća ljubavlju, odanošću i zaštitom. Ovaj hrabri pas položit će život za svojeg vlasnika. Hrabrost i strpljenje je pasminsko obilježje dogoa.

Inače za njih vrijedi da su to psi s krznom od bijele svile, tijela od čelika i srca od zlata, ali nikako nemojte ovog psa kupovati kao poklon ili igračku za djecu. Dogo nipšto nije igračka iako se s djecom izuzetno dobro slaže posebno zahvaljujući stabilnom karakteru. Vlasnik dogoa mora biti čovjek čvrsta karaktera i izuzetno stabilan, inače će se dogoditi da dogo postane gazda što je izuzetno loše.

Gledajući generalno sposobnosti dogoa, mora se istaknuti da je ovo pas s izuzetnim trkačkim sposobnostima, jako hrabar borac, ali nikako nije krvoločan pas. Pas kojemu se vlasnik mora znati nametnuti i pas koji treba prilično kretanja svaki dan.
Dakle, nikako nije pas za početnika.

Neke od karakteristika

http://www.puppyfind.com/breed/dogo_argentino/l_18y9s0soq1.jpg

Izgled

Molosoidan tip psa, mezomorfički i makrotalički, u okviru poželjnih proporcija bez gigantskih dimenzija. Pojava skladna i snažna zahvaljujući jakim mišićima, koji se oslikavaju pod čvrstom i elastičnom kožom pripijenom uz tijelo i ne baš mlitavim potkožnim tkivom. Korača mirno ali sigurno, pokazuje svoju inteligenciju i pouzdanost, a svojim pokretima otkriva svoj prirodni i postojano veseli karakter. Nježne i mirne prirode, upadljive bjeline, sa tjelesnom građom koja ga pretvara u pravog atletu.

Ponasanje

Veseo i otvoren, pokoran i nakolonjen, ne traži pretjeranu pažnju, uvijek je svjestan svoje snage. Agresivnost je obilježje koje ne smije posjedovati, a koja se mora strogo kontrolirati i ne poticati. Njegov nadmeni stav neprestano ga primorava da se bori za teritoriju sa pripadnicima istog spola, što je za mužjake tipično ponašanje. U slučaju sraza mužjaka dogoa s mužjakom druge pasmine, nikada prvi ne napadaju. Kao lovac, on je pametan, neustrašiv, miran i hrabar.

josip_mo
16.02.2011., 21:07
Ja ću početi sa Tornjakom. Psom koji mi se od svih pasmina najviše sviđa. po mome ukusu ima sve, velik je i jak ali opet dobroćudan. Dosta lako učljiv.

C7P sa tornjak-rama.com

1483


O TORNJAKU
Tornjaci su psi pastirskog tipa, izrazito dobrih osobina, za društvo su jako ugodni, prilagodljivi na promjenu životnih uvjeta. Dobrog su izgleda što se vidi u popularnosti tog psa u zadnjih nekoliko godina. Po svojim svojstvima jedna su od pedesetak postojećih pastirskih pasmina pasa, izvorna funkcija im je čuvanje stada i imovine. U novije vrijeme prelaskom sa starog na moderni način ovčarenja ova pasmina gubi svoju prvobitnu funkciju pa je u zadnje vrijeme sve više u funkciji kućnog ljubimca.
Ova pasmina pasa danas živi pretežno na području Hrvatske, BiH a postojala je tisućama godina unazad što svjedoče prvi pisani dokumenti iz 1067. bosanske katoličke crkve.

DOBROĆUDAN PREMA LJUDIMA I OPREZNO AGRESIVAN PREMA ZVIJERIMA I NAPADAČIMA NA GOSPODARA

STANDARD TORNJAKA
Ime pasmine: Tornjak
Upotreba: Pastirski pas
Grupa po FCI: Prva grupa, ne podliježe ispitu rada.
U krajeve današnje postojbine vjerojatno je došao s doseljenim Slavenima Hrvatima (kod njig je najprije zabilježen) iz prapostojbine – negdašnje Perzije, što ide u prilog činjenici da podrijetlo vuče od tibetanskog mastifa.
Opći izgled psa: Plemenit, snažan, skladan i čvrst; ne pretežak, skoro kvadratičan; prijatnog izgleda, koji mu daje višebojna, dvobojna ili trobojna gusta i duga dlaka s karakteristično nošenim kitnjastim repom.
Važne mjere i proporcije: Visina mužjaka i ženke na grebenu je 60 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8 posto veća od visine kod mužjaka, a do 10 posto kod ženke. Poželjni su kvadratični psi. Visina prsa oko 45 posto visine grebena, a poželjne su dublje grudi. Dužina glave je oko 40 posto visine grebena.
Narav – karakter: Staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na gospodara, dom, tor i stado; ustrajan u izvršavanju postavljenih zadataka, lako shvaća volju gospodara i lako prihvaća obuku; nepodmitljiv i nepovjerljiv prema strancima.
Glava: odaje snagu i plemenitost; tupo klinastog oblika.
Predio lubanje: Lubanja blago zaobljena, smjer osa lubanje i njuške je divergentan, srednje je široka, arkade srednje izražene, čeona brazda primjetna, zatiljna kost blago izražena.
Predio lica: Nos oblika blago zaobljenog trokuta, srednje velik i tamno pigmentiran (crn ili tamno-smeđ). Njuška tupo klinasta, približno jednake dužine lubanjskom dijelu, snažna, srednje duboka i široka, s neznatno kraćom duljom čeljusti. Usne srednje debele, priljubljene ili malo opuštene, pigmentacije boje nosa.
Čeljusti normalnog oblika, sjekutići u položaju škara. Zubalo potpuno i škarasto. Obrazni mišići srednje izraženi.
Oči blago koso postavljene, bademastog oblika, tamne do smeđe. Pogled specifičan, bistar, u kojem se odaje samosvjest, ozbiljnost i mirnoća. Kapci crni do tamnosmeđi.
Uši srednje visoko nasađene, poklopljene i uz glavu nošene, ili najviše 1 cm od glave nošene, srednje dužine, na dnu blago zaobljene, kraćim osjem odlakane.
Vrat: Snažan, srednje dug, bogato odlakan, dobro vezan s trupom, blago kos iznad linije leđa, bez nabora i fanona.
Tijelo (trup):
Gornja linija ravna.
Greben blago izražen.
Leđa ravna, široka, mišićava, slabinski dio relativno širok, mišićav i kraći. Sapi blago kose, mišićave i široke. Prsa široka, snažna, a obilna i duga dlaka ih čini još masivnijim. Grudi su prostrane, duboke i duge, rebra blago zaobljena. Opseg grudi je oko 20 posto veći od visine. Trbuh blago prikupljen, odlakan dužom dlakom. Spolovila potpuna. Rep srednje dug, nastavlja liniju leđa, duga kitnjasta dlaka čini ga još dužim, u mirnom stanju pas ga nosi obješeno, ravno ili malo prema gore zavinuto, a u afektu uvijek nosi iznad linije leđa u njemu karakterističnom položaju – kao zastavu.
Udovi:
Prednji udovi: Pravi i ravno gledano sprijeda i sa strane. Čvrsto su vezani s trupom. Prednji dio nogu odlakan je kraćom gustom dlakom, dok zadnji dio ima zastavice.
Pleća: Nešto kraća od nadlaktice, na vrhovima zaobljena, mišićava. Kut ramenog zgloba je nešto otvoreniji kao i kut nadlaktice s podlakticom. Podlaktica duga, ravna i prava, te mišićava. Lakat pravilno postavljen i slijedi grudni koš. Došaplje blago iskošeno, široko i snažno. Šape zatvorene, snažne, žličaste. Zaperci su dopušteni, ali nisu poželjni. Jagodice (tabanj) debele i tvrde kože, tamno pigmentirani. Nokti jaki, pigmentirani, nikada staklasti.
Zadnji udovi: Vidljivo mišićavi, snažni, dobro uzglobljeni. Kut bedrene i zdjelične kosti oko 120. Butine mišićave, kut koljenog zgloba oko 140. Natkoljenica prava i snažna. Skočni zglob snažan i otvoren. Šaplje i došaplje snažno i nešto strmije od prednjeg. Šape s nešto izduženijim prstima nego u prednjih nogu, prsti skupljni, jaki, koža tabana mnogo pigmentirana, nokti ne smiju biti staklasti.
Hod: Korak miran i dostojanstven, kas dugog koraka, a galop skokovit i izdužen. Najradije se kreće korakom.
Koža: Elastična, srednje debela, dobro pripijena, bez nabora. Sve vidljive sluzokože crno do tamnosmeđe pigmentirane.
Dlaka:
Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom pravom i gustom dlakom. Vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu kao i rep odlakani su dugom, tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne smije biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnija.
Boja: Pas je višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim opcijama osobito se cijeni oštrija razgraničenost boja. Njegova karakteristika je svjetliji obraz od boje trupa. Prskanost boja je dozvoljena. Jednobojnost nije dozvoljena.
Visina i težina: Visina grebena kod mužjaka i ženke je 60 cm pa na više. Poželjni su viši psi. Težina: Kod normalno razvijenog mužjaka srednje visine poželjna je težina oko 40 kg, a kod ženke oko 30 kg.
Mane i nedostaci:
Glava nerazmjerna tijelu, preuska ili preširoka lubanja, prejako izražen stop, šiljasta ili kratka njuška, labave i obješene usne, nepotpuno zubalo, predgrizač ili nadgrizač, svijetlo ili riblje oko, zao pogled, vidljiv treći kapak, depigmentacija vidljivih sluzokoža, visoko ili nisko nasađene uši, prekratke ili preduge ili naborane uši. Vrat nedovoljno snažan, fanon. Visina grebena ispod minimalne po standardu. Trup izdužen, leđa šarenasta ili ulegnuta, znatnije nadgrađen, grudi nedovoljno prostrane i uske. Rep svrdlast, bez karakteristične zastavice i u akciji nisko nošen. Spolovilo nepodpuno. Noge nedovoljno razvijenih kostiju, mišića, nepravilnih kutova, stavova, šape meke, nokti staklasti. Hod klateći. Koža mlohava i opuštena. Dlaka kraća od 9 cm, vunasta, kovrdžava, nedostatak zastavica na repu i nogama, nedostatak poddlake.
Boja: Jednobojnost, tamna maska lica. Konstitucija prelaka.

Eliminacijske mane:
- atipičnost
- sve degenerativne mane
- neispravno spolovilo
- neispravno zubalo
- displazija kukova
- znatnija depigmentacija vidljivih sluzokoža
- uspravne uši
- riblje oko
- znatniji nerazmjer visine i dužine
- dlaka kraća od 7 cm
- nošenje repa u akciji ispod linije
- izraženiji "O" ili "X" stavovi
- ujedljivi psi.
:: Stjepan fra Petar Krasić

Ahbab
18.02.2011., 02:42
Kao djecak uzivao sam gledajuci fimove u kojima je jednu od uloga ako mogu tako kazati, imao skotski ovcar. Tada za mene nije bilo boljeg psa i uvijek sam mastao da ga sebi nabavim. Medjutim, kad mi je otac odlazio u penziju, kazao mi je "kako bi volio imati jednog lijepog psa, sa kojim bi setao". Pitao sam ga, kojeg zelis, ja cu ti kupiti. On rece "samo da nije agresivan". Tako sam ja procitao jednu, pa drugu enciklopediju pasa a onda knjigu "400 savjeta vlasnicima pasa". Nakon toga sam se odlucio za ovu pasminu i nisam se pokajao.
:bih:

O Lassie je snimljeno od 1943. godine do danas čak 11 filmova i televizijska serijala koja se s velikim uspjehom proizvodila punih osamnaest godina

http://www.svijetpasa.com/images/stories/film/Lassie_3.jpg

Škotski ovčar Lassie - vjerojatno najslavniji životinjski junak popularne kulture 20. stoljeća - prvi je put svjetlo dana ugledao 1938. godine kad je britanski pisac Eric Knight u Saturday Evening Postu na dvije stranice objavio priču “Lassie se vraća kući”. Dvije godine poslije Knight je priču proširio na roman, a kad je 1943. Hollywood načinio filmsku verziju, poznatu po jednoj od prvih filmskih uloga Elizabeth Taylor, škotski je ovčar lansiran u besmrtnost: otad je o njemu snimljeno 11 filmova i TV serija koja se proizvodila 18 godina.

Nova verzija Lassie je britanske produkcije i za razliku od ranijih, ova slijedi Knightovu izvornu priču. Vlasnici psa junaka siromašna su rudarska obitelj Carraclough koja ga mora prodati kad otac izgubi posao u rudniku. Psa kupi stari vojvoda (Peter O'Toole) za svoju kćer kojoj se pas sviđa. Ali, Lassie više puta bježi kući, posljednji put iz vojvodina doma u Škotskoj, da bi se nakon puta od 500 milja (tijekom kojega prepliva Loch Ness) pojavila na kućnom pragu Carracloughovih baš na Badnjak. Tronut vjernošću, vojvoda ostavlja siromašnoj obitelji psa i - štoviše - oca zapošljava kao čuvara psetarnice.

Film se zbiva u osvit rata 1939. godine, raskošno se poigrava ikonografijom i rekvizitima, iako surove klasne razlike u Britaniji toga doba ublažava filantropskom figurom kneza kojega igra Peter O'Toole.“Lassie” bi bio korektna om-ladinska konfekcija da nema smetnje koja, nažalost, remeti gledanje hrvatskoj publici, a to je - sinkronizacija. Animirani filmovi već se dulje sinkroniziraju u Hrvatskoj, i to s respektabilnim rezultatima. “Lassie” je, nažalost, jedan od rijetkih primjera sporne prakse koju ne bi trebalo ohrabrivati, a to je sinkronizacija igranih filmova. Kad u jednom filmu glume veličine poput Petera O'Toolea i Samanthe Morton, onda, hvala na pitanju, želimo čuti njihov glas, a ne hrvatski dijalog koji loše nasjeda na riblje prazno otvaranje usta. Da stvar bude gora, i način na koji je “Lassie” sinkroniziran ispod je standarda usvojenih u animiranom filmu. U režiji Ivane Vlkov-Wagner, ekipa davalaca glasova (Pero Juričić, Sanja Marin, Ljubo Zečević, David Jakovljević, Lara Škrinjar…) “ispeglala” je i ubila svaku diferenciranost likova i ambijenata. Svi likovi filma - bili plemići ili rudari, Škoti ili Englezi - govore jednakim, suvremenim zagrebačkim urbanim slangom koji čak i zagrebačkoj publici kvari ugođaj time što ga vremenski i prostorno relocira. Taj dojam tim je gori što su glumci u filmu listom ugledni te što je riječ o kostimiranom filmu koji mnogo polaže na pomnu rekonstrukciju prošlosti. U svemu tome distributer Blitz zaslužuje samo jednu pohvalu: što je glumce koji daju glasove konačno potpisao na odjavnoj špici.




DUGODLAKI ŠKOTSKI OVČAR

http://img59.imageshack.us/img59/9134/koliekoyn4.jpg
Još ga zovu i škot ili škotski koli. Dugodlaki škotski ovčar je blag, umiljat i vjeran pas, pas oštrog vida i velike otpornosti. Inteligentan je, dobar pomoćnik u policiji, odličan pas vodič slijepih, kao i komičar bez premca. Posebno mu je razvijen osječaj za porodicu i sretan je uz svog gospodara. Vrlo je odan i neizmjerno voli svoje vlasnike i svom vlasniku rado služi. Collie voli djecu i uvjek je spreman na igru.
Koli je kontradiktorna temperamenta, jer je osetljiv, a istovremeno tvrdoglav i nemaran. Lako ga je školovati i lako ući, ali mora se odgajati sa ljubaznošću i nagovaranjem, u protivnom neće htjeti naučiti ni najjednostavnije stvari.
Nije pas za stalni život u velikim gradovima i neboderima. Voli boravak u prirodi i trčanje. Mora živjeti u porodici, ali nikako u psetarnici.

Odmah na prvi pogled koli ostavlja dojam psa izuzetne ljepote. Nijedan dio tijela ne smije biti neujednačen u odnosu na cjelinu. Tjelesna građa treba da je snažna i okretna, bez nezgrapnosti i bez traga grubosti. Izraz je od posebne važnosti. Na to treba posebno povesti računa a ostvaren je savršenim skladom i savršenim sklopom lubanje i gubice, veličinom, oblikom i položajem očiju, usađenošću i načinom nošenja ušiju.
Ne podnosi silu i vrlo rado laje iako se to lako obuzda. Potrebno mu je često čišćenje krzna. Iako mu je dlaka dugačka, češljanje nije veliki problem.
Collie Roughje najveću popularnost stekao kao zvijezda filmova o dugodlakom škotskom ovčaru imenom Lessie, te je 50-ih godina postao jedna od popularnijih pasmina.
Životni vijek mu je do 15 godina.


http://img111.imageshack.us/img111/6513/d125tk2.jpg

Još od XIV stoljeća u Škotskoj su postoje dvije varijante ovčarskog psa: jedna sa dugom a druga sa kratkom dlakom, od kojih su direktno nastale aktualne rase kolija. Collie sa dugačkom dlakom je najpoznatiji, posto je Lassie, filmska zvijezda, uveliko doprinijela popularizaciji te rase.
Prvi Koli klub je osnovan 1881. godine i izdao je kratak standard pasmine. Smatra se da se od tada izdvajaju kratkodlaki i dugodlaki koli kao tip s dužim nogama, užom glavom (gubicom) i bogatijom dlakom (dugodlaki koli).

Porijeklo naziva ovog psa je kontroverzno. Neki misle da dolazi sa sjevera i da je nastao od rijeći coal (ugalj), posto je crna boja nekad bila dominantna boja dlake kolija. Drugi pronalaze porijeklo u činjenici da je pas čuvao ovce pod nazivom colleys. A ime možda dolazi i od collar (okovratnik) jer Collie ima veoma lijep okovratnik bijele dlake. Početkom XIX stoljeća, Collie sa grubom dlakom, neadekvatno nazvan, jer danas ima svilenkasti i nježnu dlaku bio je veoma rasprostranjen u Velikoj Britaniji, naročito na jugu škotske. Nije ličio na današnjeg kolija. Manji rastom, imao je kraću i grublju dlaku.

http://www.britanskiovcari.info/boje/tri.jpg

Tijkom pedesetak godina, ovaj pas, kojeg su do tada odgajali empirijski sa jedinim ciljem da se od njega stvori dobar ovčarski pas, koji će se dobro prilagoditi okruženju, doživio je promjene koje su profinile i poboljšale njegov izgled. Tako se najzad došlo do toga da je stvoren taj elegantni ovčar, koji će malo po malo napustiti pašnjake i postati salonski pas.
Dugodlaki škotski ovčar je prvi puta postao moderan pas na kraju prošlog stoljeća - za toga prvaka u ljepoti tada je trebalo izbrojati 20 000 maraka u zlatu. Nakon velikog zanimanja počeo je m

Ahbab
19.02.2011., 01:09
Danas mnogi vlasnici svojih ljubimaca putuju sa njima.Da bi to bilo lakse danas se psi cipuju, sto iskljucuje potrebu gubljenja vremena pred polazak na neko putovanje.Ali o prednostima cipovanja pasa malo opsirnije.



Obiljezavanje kucnih ljubimaca

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/zdravlje/virbac_transpoder.jpg

Na osnovu novog zakona o veterini jedan od pravilnika [ koji se zove Pravilnik o obeležavanju pasa i vođenje evidencije o obeleženim psima ] tačno opisuje kako se obeležavaju psi i ko to radi.

Ova procedura nije nikakva nova izmišljotina nove vlasti, kako neki tvrde, jer je obeležavanje životinja, pa tako i pasa uvek bila zakonski propisana procedura samo se do sada nije poštovala i nije se primenjivala. Doduše uveden je jedan novitet pored tetoviranja, a to je aplikacija mikročipa.

Obeležavanje pasa mora se izvršiti na trajan način. To znači da se uradi aplikacija mikročipa koji sadrži jedinstven broj od petnaest [15] cifara. Mesto aplikacije čipa je leva strana vrata životinje. Aplikacija mikročipa je kao jedna injekcija, nije stresogena, ne daje nikakve reakcije na mestu aplikacije. Čipovi koji su danas u upotrebi su hipoalergenski i presvučeni su materijalom koji ne dozvoljava njihovo podkožno pomeranje.

Tetoviranje je druga metoda obeležavanja životinja, radi se tetovir-kleštima i mesto tetoviranja su oba uveta ili sa unutrašnje strane leve butine. Tetovir broj sadrži 9 ( devet ) cifara, i sadr\i broj obeleživača i jedinstveni broj psa. Tetoviranje je uslovno trajna metoda jer tetovir brojevi vremenom mogu izbledeti a sama procedura je prilično bolna, posebno za odrasle pse.

http://www.yorkie.to/photos/Yigal_big/Treisy_Neta_3_big.jpg

Obeležavanje životinja rade ovlašćeni veterinari zaposleni u veterinarskim ambulantama ili veterinarskim stanicama. Ovlašćenje daje Uprava za veterinu kao sektor ministarstva. Po izvršenom obeleživanju obeleživač vlasniku životinje izdaje potvrdu o obeležavanju. Isto tako ti podaci ulaze u nacionalnu bazu podataka.

Bez trajnog obeležavanja psa veterinar je dužan da odbije vakcinaciju protiv besnila koje je opet zakonska obaveza svakog vlasnika psa.

Ovo je zakonska strana priče. Međutim ovde se ne radi samo o zakonu. Ovde ima i dosta pozitivnih delova ako ćemo konačno da obeležimo svoje pse. Jedna od najbitnijih stvari je baza podataka i ako se desi da Vam je životinja pobegla i ako je neko nađe vrlo brzo će Vam se vratiti dragi ljubimac. Dalje, više neće biti moguće prevare na osnovu zamene identiteta životinja npr. prilikom parenja ili pri kupoprodaji, i sl. Na kraju krajeva u dogledno vreme se očekuje smanjenje broja lutalica, šta je veoma važno za urbane sredine.

Ahbab
22.02.2011., 02:47
Evo jedne meni drage pasmine.Kad bih se sada odlucivao za kupnju psa, Americki akita bi sigurno bio moj izbor. Ovog psa sam primijetio jos dok sam bio izbjeglica u Njemackoj.Susreo sam ga na ulici.Vodio ga je jedan djecak.Bio je bas ovakav kao ovaj na slici.Odmah sam kazao da je ovo pravi pas za mene:snazan, lijepog izgleda i otporan na vremenske neprilike.


Americi akita

http://www.tao-kamal.com/HLAVA-fefe.gif


Quote:
U početku je povijest velikih japanskih pasa (ranije američkih Akita) slična povijesti japanskih Akita. Od 1603. u području Akita, Akita Matagi (psi srednje veličine za lov na medvjede) korišteni su za borbe pasa. Od 1868., Akita Matagis je križan s tosom i mastifima. Kao rezultat toga, veličina akita se povećala, ali karakteristike udružene sa špicevima su nestale. Godine 1908. borbe pasa su zabranjene, ali akite su bez obzira na to, sačuvane i poboljšane kao velika japanska pasmina. Kao rezultat toga, devet najboljih primjeraka akita je 1931. godine proglašeno "nacionalnim blagom".

Tijekom Drugog svjetskog rata (1939. - 1945.) bilo je uobičajeno da se psi koriste za pravljenje vojne odjeće. Policija je naredila da se uhvate i konfisciraju svi psi, osim njemačkih ovčara koji su korišteni u vojne svrhe. Neki ljubitelji su pokušali zaobići ovu naredbu, tako što su križali svoje pse s njemačkim ovčarima. Po završetku Drugog svjetskog rata broj akita se drastično smanjio i postojala su tri različita tipa: 1.) Matagi akite, 2.) Akite za borbu i 3.) Akite ovčari. To je stvorilo vrlo konfuznu situaciju kod ove pasmine.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/13/Yuki_Japanese_Akita.jpg/350px-

Tijekom procesa obnove čiste pasmine poslije rata, Kongo - go iz Dewa linije uživao je prolaznu, ali ogromnu popularnost. Mnoge akite iz Dewa linije, koja je pokazivala karakteristike utjecaja mastifa i njemačkih ovčara, vojnici su donijeli nazad u Sjedinjene Države. Akite iz Dewa linije, inteligentne i sposobne prilagoditi se na životnu sredinu, fascinirale su uzgajivače u SAD - u i ova linija je razvijana dalje. Broj uzgajivača je rastao, kao i popularnost ovih pasa.

Američki akita klub je osnovan 1956. godine, a Američki kinološki klub (AKC) prihvatio je ovu pasminu (upis u registar i redovni izložbeni status) u listopadu 1972. Međutim, u to vrijeme AKC i JKC (Japanski kinološki klub) nisu imali uzajamne sporazume o međusobnom priznavanju pedigrea, pa su stoga vrata bila zatvorena za uvođenje novih krvnih linija u Japan. Zbog toga su akite u SAD - u postale značajno različite od onih u Japanu, zemlji njihovog porijekla. Oni su se razvili kao tip jedinstven u SAD - u, a karakteristike i tip ostali su nepromijenjeni od 1955. To je u oštroj suprotnosti s akitama u Japanu, koje su križane s Matagi akitama, radi obnove prvobitne čiste pasmine.

Kratko receno: Prijateljski nastrojen, okretan, lako se obučava, poslušan, ponosan i hrabar.

Tekst iz moje arhive.

Ovdje gdje zivim jedan djvojka svaki dan seta bijelog amrickog akitu. Uvijek ide ispred nje 2-3 metra na povodcu.Interesantno je, da ne obraca paznju na prolaznike, pa cak ni na druge pse koje setaju vlasnici sa druge strane ulice.

Jednom sam razgovarao sa njom.Pas je samo jednom pogledao u nju kad smo poceli razgovor i svo vrijeme je stajao pored nas. Drugi ljudi su mirno prolazili pored njega a on je onako nezainterwsrano gloedao u jednom pravcu.
http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:qzyM7Kdyj14O_M:
Za ovog psa kazu da je dobar cuvar, pomalo svojeglav i da se zbog toga ne preporucuje pocetnicima, nego samo ljudima koji imaju iskustvo sa psima.

almond eyes
22.02.2011., 13:05
Ja ću početi sa Tornjakom. Psom koji mi se od svih pasmina najviše sviđa. po mome ukusu ima sve, velik je i jak ali opet dobroćudan. Dosta lako učljiv.

C7P sa tornjak-rama.com

Klikni na sliku za veću verziju Naziv: Bosniantornjak.jpg Pregledi: 1 Veličina: 27.7 kB ID: 1483

Mi drzimo ovakvog tornjaka,doduse nije ovako nafriziran:D,ili bolje receno on drzi nas.
Ogroman,jak,muz je vec odavno odustao da ga nekako bar vaspita.Sad je nevaspitan,stalno vuce onoga ko ga izvede,mislim da ga nismo dresirali od malena i sad to je to.
Inace je prava ulizica,voli djecu,dobro cuva kucu,samo mi je zao sto kod nas mora biti na lancu,a ova pasmina i nije za toga.

Ahbab
23.02.2011., 03:39
Nikad nije kasno Almice poceti sa dresurom.Naravno prilika je porpustena do 8 mjeseca starosti.Poslije 8 mjeseca sve ide malo teze ali nije nemoguce.I ovdje gdje zivim, vidim puno vlasnika koje pas seta ali i onih koji setaju psa.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTyTgEzLgCdaQ-http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSPBBp3Wxb57sasGzCSMLBjLmAQLk6wd 23yfdTVWqPnF0nhe6x7zm3dhttp://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSg3CZupnvSciA8H_zecW7JpQ6WV5Mtr Xm6lGCm0AaJfHygUt1WTOB0bw

Kupite bilo koju knjigu o dresuri pasa i pocnite polako, bolje receno, to treba da radi tvoj muz.Ne treba zuriti, pas uci polako.Radnje se moraju ponavljati bezbroj puta ali nikad vise od 10-15 minuta i to svaki dan. Prvo ga nuaucite da ide uz nogu, da sjede kad vi stanete, da krene kad vi krenete.To su one osnovne stvari.

almond eyes
23.02.2011., 14:38
Znam da nije kasno,nas cuko sad ima skoro dvije i po godine,moglo bi se i sada mnogo sta uraditi.Cesto gledam onoga dresera Cezara na Discovery-ju:D,onakav jedan dreser bi nam dobrodosao.
Volim pse,zaista,oni su vjerni,vole djecu,najbolji su covjekovi prijatelji,samo su i obaveza,a nekad nismo u mogucnosti sve obaviti kako treba i na vrijeme.

Ahbab
23.02.2011., 17:35
Bas dobro sto gledate emisije posvecene dresuri pasa.Cezar je odlican.Vidjeli ste kako svaki problem rjesva brzo i jednostavno, sto govori, da poceti sa dresurom nikad nije kasno. Treba nesto znati o dresuri i psihologiji psa i biti odlucan u svojim namjerama, tako da pas shvati da si ti gospodar a ne on.

Ako nemate vremena da se tim bavite, nije dobro da pas bude na lancu.Napravite mu boks, ogradite dvoriste, pustite ga da se istrici, naravno uz vasu pomoc:lopta, disk i to ce biti dovoljno.

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRdYKAhNwtB8XW0JgdG2oCUj7fR6cmLa 7HbHIms1RKSj1ZEk3C-0lLI8SEk

Ako nemate ni za to vremena, onda udarite dva direka na odstojanju od najmanje 15-20 metara, povezite ih zicom i na to stavite halku na koju prikacite lanac od psa. Tako ce on imati mogucnost da se istrici.Malo je neprijaten zvuk od trenja debele zice i halke, ali za ljubav psa, sve se moze podnijeti, tim prije, jer se na taj zvuk brzo naviknemo, pa ga kasnije i ne primjecujemo.

Ako je pas na kratkom lancu, posebno veliki kao sto je tornjak, on vremenom postaje nervozan i agresivan cak i prema svome vlasniku.

Ahbab
28.02.2011., 05:08
Mnogi ljudi ne znaju da se mogu zaraziti preko psa. Ne treba dirati svakog psa, posebno onog koji nema domacina, koji jede sve i svasta a spava gdje stigne.Ne treba milovati psa koji je vazan na kratkom lancu, koji nema prostor sa obavljanje svojih potrebe, nego to radi na prostoru duzine lanca, gdje obicno i lezi na suncu ili u hladu, zavisno od vremenski prilika i na svoju dlaku pokupi mnoge parazite sa zemlje po kojoj je obavljao svoje potrebe. Dakle, oprez!


Ehinokokus (Cistična ehinokokoza)

Uzrok nastanka

Ovo oboljenje izaziva mala pantljičara koja živi u crevima oboljelog psa, a njena jajašca pas izbacuju se stolicom . Čovjek se zarazi preko hrane, vode ili direktnim kontaktom sa oboljelom životinjom. Nadalje u želudcu čovjeka oslobađaju se embrioni koji prolaze kroz crijevni zid, a putem krvi dospjevaju u jetru ili limfogeno u vensku krv, s njom u pluća i ostale organe, mozak, pankreas , bubrege. Tu se razvijaju vezikule koje mogu biti inilokularne ili mnogobrojne multilokularne ciste u zavisnosti od vrste ehinokoka. Ciste imaju oko sebe hitinsku membranu, a organizam oko nje stvara vezivnu ovojnicu. Klinička slika Cistična ehinokokoza pluća-dominiraju nespecifični simptomi ili je čak i asimptomatska, pa se slučajno otkriva rendgenskim snimkom. Pojave obolenja su prolazni kašalj, iskašljavanje krvi, alergijske promene na koži, a kod velikih cista i atelektaze i poremećaj disanja. Pod različitim okolnostima (udarac u grudni koš, napor) može inicirati prskanje ciste što se ispoljava slikom anafilaktičkog šoka praćenog strahom, kašljem, otežanim disanjem, zviždanjem, kolapsom, iskašljavanjem na puna usta žute, slane, nekada i sukrvičave tečnosti.

http://www.stetoskop.info/pics/8/768/thumbnails/150x150/ehino.jpg

Cistična ehinokokoza jetre- klinička slika tegoba javlja se postepeno. Postoji vremenom osjećaj pritiska i bolova u trbuhu u predjelu jetre, odnosno ispod desnog rebarnog luka, a nastaje usljed uvećanja ciste. Zbog direktnog pritiska ehinokokusne ciste na žučne puteve dolazi do žutice, a pritiskom na venu portu i do ascitesa (nakupljanja tečnosti u trbuhu). U kliničkoj slici tegobe se mogu javiti usled pritiska na okolne organe, želudac i duodenum, te nastaje povraćanje, a pritisak na debelo crevo daje nadutost, meteorizam i zatvor. Ciste koje su velike, a nalaze se na prednjoj strani, mogu se napipati preko trbušnog zida. Razvoj ovog oboljenja može biti različit. Ehinokok može spontano da izumre ili pod dejstvom lijekova kada dolazi do resorpcije tečnosti, a sadržaj se kalcifikuje. Međutim, kod velike ciste može doći do rupture (pucanja) ciste i izlivanja u trbušnu šupljinu tj. širenja mase cisti po trbuhu, odnosno sekundarne ehinokoze. Ruptura je praćena šokom, nekada i smrću. Dijagnoza postavlja se na osnovu pregleda,rendgenološkog snimka, ultrazvuka, CT-a (skenera), NMR (nuklearne magnetene rezonance), uz laboratorijske analize- povećanje eozinofila u krvi i pozitivne alergijske reakcije.

Liječenje

Svaku ehinokoknu cistu, ukoliko lokalizacija dozvoljava, treba hirurški odstraniti. U Slučajevima kontraindikacija za hirurško lečenje (veličina, lokalizacija, teško opšte stanje) primenjuje se višemesečna terapija mebendazolom.

Ahbab
02.03.2011., 04:02
Nemam straha od drugih pasa ali ove pasmine se plasim. Cesto dok setam poslije podne, jedan afroamerikanac seta sa svojim psom.Iako pas djeluje mirno, ja se uplasim kad pogledam u njegiove oci.Naime, njegiove oci nisu kao kod drugih pasa.Osim toga pas je krupan, misicav i jos iz daljine zagleda onog ko mu ide u susret.Dok prolazim pored njega, ne skida pogled sa mene.

Neki vlasnici ovih pasa opet o njima govore sve u superlativu.Kazu "da nikad ne bi mogli imati drugog psa nego ovog, vjer je miran i privrzen vlasniku.Bilo kako bilo ja od ove pasmine ima strah.Zasto ni sam ne znam? Da li je to njegov divlji pogled, boja ociju kao u lava, krupnjoca i izrazena misicavost tijela.

Koliko neki ne vole ovu pasminu, drugi je opet vole i o njoj pricaju sve najbolje. Nama ostaje da sami procijenimo i ocijenimo, da li je ovo pas za nas.


http://www.zivotinjsko-carstvo.com/forum/uploads/post-26-1137559381.jpg


Americki pit bul

Pitt Bull Terrier i Američki stafordski terijer sliče kao jaje jajetu a bit razlike dviju pasmina i nije u nijansama i vanjskom izgledu,već u uzgojnim ciljevima i primjenjivoj metodi koje su usmjerene na promjenu karaktera pasa.

Pitovi nisu ništa opasniji od ostalih pasmina pasa, pod uvjetom da štenad potječe od zdravih, uravnoteženih roditelja i da su naučeni na društvo ljudi, pasa i ostalih životinja, tvrde poznavatelji pasmine.

Pitt Bul Terrrier

Od početka ciljanog uzgoja Ujedinjeni kennel klub(UKC) vodio je redovnu knjigu i organizirao borbu pitova u SAD-u. Rodovnice i danas za pitove izdaje UKC(nije član FCI-a),ali se ogradio od borbi pasa kad su one zabranjene 1900.god.Unatoč zabrani,borbe pasa i danas se redovito održavaju, i po procjenama,godišnje ugine oko tisuću pasa kao posljedica (ilegalno) organiziranih borbi,od kojih je večina pit bul terijera.

Pasmina je tijekom zadnjih nekoliko godina širom svijeta stekla negativu popularnost,a u nekim je zemljama čak izrijekom zabranjen njihov uvoz i uzgoj.
Tisak i mediji iskoristili su ponašanje nekolicine neodgovornih vlasnika pasa koji su,iskoristivši urodjenu ratobornost i neustrašivost,uvježbali pitove za borbu protiv ljudi što je posljedično rezultitralo zabranama uzgoja u mnogim državama širom svijeta.

Poznavatelji pasmine,medjutim,tvrde da pitovi nisu ništa opasniji od ostalih pasmina pasa,pod uvjetom da štenad potječe od zdravih,uravnoteženih roditelja i da su u najranijoj dobi naučeni na društvo pasa i ostalih životinja.No neovisno o preporuci ljubitelja pasmine,najbolje bi bilo da pit bula ne nabavlja početnik ili onaj vlasnik koji nema iskustva,fizičke i mentalne snage da ukroti njegovu nevjerojatnu snagu i borbenost.Ako vlasnik u tome uspije,njegov će pit postati pouzdanim čuvarom njegova imanja. Ako vlasnik ima sportskog duha,potražit će klub za obuku pasa ili odgovarajuće borilište za potezanje tereta,gdje će se njegov ljubimac vjerojatno posebno istaći (najsnažniji pitovi u stanju su povući predmet i do 25 puta veće mase nego što mu je vlastita).

Amerikanizacija pasmine

Amerikanci su uvijek vjerovali da je veće bolje i zato su uvijek nastojali stvoriti veću životinju. Amerikanci su otkrili i da su pitovi i terijeri vrlo hrabre i odane životinje,te su se vrlo brzo počeli uzgajati na farmama i rančevima.Vrlo dobro su se prilagodili i životu na graničnim područjima,te su vrlo dobro postupali sa djecom.Stitili su stoku od štakora,grabežljivaca,medvjeda,vukova i zmija.

Vlasnicima pasa za borbe su imali pedigree(rodovnik) svojih pasa,pa su čak neki svoje pse registrirali daleke 1898.god. kada je u UKC-u Chavnay Z.Bennett prvi put vidio zastupnike Pit Bull terijera kao pasmine. ADBŠje stvorena 1909.god. pod predsjedništvom Guya McCorda i njegovog prijatelja Johna P.Colbya.

Svaki pas nema svoj dan,ali pit bull ga je svakako imao i to za vrijeme 1.svj.rata, kada je bio visoko nagradjen od naoružanih snaga U to vrijeme mnogi su časopisiś imali stripove sa glavnim junacima pitovima. Za vrijeme 1.svj.rata pitovi su dokazali iznimnu inteligenciju.Pit Stubby je bio najpožrtvovaniji pas-vojnik.Uznapredovao je do narednika,ušao u službene zapise te osvojio 2 medalje.

Popularnost pitova je sve više rasla.Ovisno čemu je služio i gdje je živio pasmina je bila nazivana različitim imenima kao: buldog,američki bul,terijer,Pit dog, i naravno američki pit bull terrier. Prvi pit bul-filmska zvijezda je bio Pete. Dresirao ga je Harry Lucenay. Srednjih 1960-ih godina UKC i ADBŠsu počeli intezivno plasirati pit bule u medije.

http://www.sandiegoinjurylawyerblog.com/Pit%20Bull.bmp

Pit bul danas

Američki pit bull terrier je po ADBI i dalje hrabar,vrijedan i miroljubiv pas kakav je uvijek i bio.Prikladan je za različite uzbudljive aktivnosti.Idealan je za rad s bolesnima. Još uvijek ih možemo naći na farmama u Americi,a takodje i na granicama. Američki pit bull terrier je uvijek bio pas sa jakom željom da zadovolji vlasnika. Zato je vidljivo da su ovi psi najbolji u ostvarivanju vlasnikove nakane da ih napravi pravim kućnim ljubimcima.

Osobine pita

Protiv popularne histerije medija pit bul nije samo za klanje(borba) nego je za naučiti i uzgojiti da ne bude agresivan.Danas pravi uzgajivači pit bula dresiraju za kućne maze tako da se budući kupci ne moraju brinuti da je agresivan nego da je maza.Zaštitnički instinkt američkog pit bula obično izbijen na površinu kada je pas 10 mjeseci star.Pit bul sa dobrim temperamentom neće pokušati napasti čovjeka bez vrlo dobrog razloga,ali će početi lajati kad čuje zvono ili vidi stranca da se približava kući.

Mlade pse ne treba učiti da čuvaju nego ih treba pustiti da sami shvate kako treba čuvati,zato što pitovi imaju urodjen nagon za čuvanje obitelji i kuće.Iz njihove borbene prošlosti pit je razvio jedinstven temperament.Jedan od tih je sposobnost selektivna osobnost i učinkovitost,i sposobnost da ne iskaljuju svoju agresivnost na ljude.Pit bul kad je u šetnji, na uzici,živcira ga pogled drugog psa u oči.Pit bulova moguća reakcija je da se suoči sa s drugim psom spreman da ga sredi.Ako je pit bul treniran,i ako mu je njegov gazda naredi da stane i kazne ga radi njegova ponašanja,pas će ga početi lizati.

Pitovi uživaju biti u centru pažnje i sposobnosti su prilagodili se okolini.Zahvalno pokazuju želju za rad sa djecom i koriste se za dječje bolnice,vrtiće i škole za mentalne osobe.Pit bulovi posjedjuju veliko samopouzdanje ne samo kod kuće nego i u parku i na ulici. Oni ne poštuju teritorijalna prava kao što poštuju druge vrste pse,poštuju samo ono-gdje stane to je njegovo.Dok stupanj agresivnosti ovisi o psu,pitovi su obično samo sigurni da izbijegavaju druge pse nego da se dokazuju u borbi,ali to nije čest utjecaj.Morate biti pažlivi jer od 9 mjeseci u psu se probudi želja za dokazivanjem prema drugim psima (upušta se u borbu).To je jedan od razloga zašto se pit mora dresirati.Neki pitovi dave štence drugih vrsta,jer ih ne mogu smisliti,a ženke su poznate medicinske sestre.One će prihvatiti SVE,od mačića do svinje.

Pas detektiv

Američki pit bul sa živčanim temperamentom je rijetka iznimka,ali takve pse treba odmah uspavati,jer je poslije je opasnost za obitelj.On se može smiriti,ali poslije će ponovo poludjeti.Pitovi koji su agresivni na ljude ne priznaju se za uzgojnu liniju i preopasni su da budu kućni ljubimci.Ako je razmažen i strašiv on može ugristi iz straha. Dobri uzgajivači pažljivo biraju štence dobrog karaktera za uzgojnu liniju,ali na nesreću uvijek jedan ostane živčan.Psi s takvim temperamentom su rijetko registrirani u ADBŠili UKC.Američki pit bul terijer,neke od tih pasa vlasnik sam pravi ubojicom.
Evo tri razloga zašto perfektan mladi psić postane mentalno poremećen.

1. Neki ljudi uživaju imati takvog opasnog psa.Razlog tomu je da vlasnik namjerno psa draži na druge pse i tako ga napravi živčanog.Radi toga pas izaste i postane opasan baš onako kako njegov vlasnik hoće.

2. Strpljenje i upornost su jedan od razloga zašto pas postaje agresivan,jer pitovi dok su mali napadaju iz straha i već onda ih treba odučiti od toga .

3. Najvjerojatnije kad se mladi pas stavi na lanac bez ikakvog kontakta sa ljudima i psima,usamljen i izoliran postane živčan na sve oko sebe i onda on izgubi sramežljivost i dragost.

Kad bi pas mogao birati vlasnika,a ne vlasnik psa,pit bul bi najvjerojatnije izabrao onog koji je blagoslovljen sa duhom i koji voli živjeti.Takva vrsta psa trčkara po kući i uveseljava vlasnike.Pitovi se vole igrati i u dubokoj starosti,ali nažalost mnogi ljudi misle da psi što su stariji nemaju volje za igranje. Ali ima osoba koji vole te pse pa se s njima stalno igraju.Mnogi pitovi su jako okretni pa ih većina ljudi koristi za tu vrstu natjecanja.Ta natjecanja uključuju: natjecanje iz poslušnosti-vući velik teret,demonstracija okretnosti i mnogi drugi sportovi.Dobar vlasnik američkog pit bula sposoban je vrlo dobro kontrolirati ovu vrstu psa.Glavno pravilo je da je ovaj pas otprilike jak kao tri čovjeka njegove težine,što znači da je pit od 60 kg jak kao čovjek težak 180 kg.Dobro treniran pit obično je nježan s djecom.

Evo nekoliko videa koji ilustruju pricu o APBT:

http://www.youtube.com/watch?v=vNicN-o1VyA&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=kjZkskdMp4g
http://www.youtube.com/watch?v=m2OC5Z1Fii8&NR=1
http://www.youtube.com/watch?v=cJueekvh ... re=related


Iz moje stare arhive.Ne znam odakle sam preuzeo tekst ali to nije ni vazno, vazno je saznanje o ovoj pasmini.

josip_mo
02.03.2011., 11:42
I ja sam se prije pitao u čemu je razlika između Pit Bull-a i AST.
A onda sam skontao da je AST standardiziran a Pit Bull nije. Liče jedan drugome ali Pit može biti u zadanim standardima ali i ne mora. Može se uzgojiti veći i jači, mišićaviji i dalje će biti Pit.
A ma što o njima rekli njihovi vlasnici oni ostaju i dalje jedni od najagresivnijih pasmina. Veliku zaslugu za to imaju i njihovi vlasnici sumnjivog morala (ne svi, naravno)
Jednom sam negdje naišao na podatak da u SAD-u oni godišnje izvedu najviše napada na ljude, zatim Rottweiler.
U Europi u mnogim zemljama, pa mislim čak i u nas, postoji zakom po kojem se psi u javnosti moraju voditi na povodcu, a ove opasnije i veće pasmine moraju imati i masku. To kod nas nije slučaj, i često po šetalištima srećem ljude koji puštene vodaju pse, a tuda često i djeca prolaze. I što kada se neko djete prepadne i zbuni psa. Pas iako nije agresivan uvesti će.?!

Ja osobno sam imao dva puta ženke Rottweilera. Zapravo rođaka susjeda su bile ali sam ih ja odgajao. To su stvarno bile umiljate kere i duše od pasa. ALi svejedno nikada je kroz naselje nisam puštao. Uvijek je na povodcu bila.
Pit Bull i AST jeste najopasnija pasmina i mora s evoditi na povodcu. Jer za njih vrijedi isto ako i za Bulldoge, treba proći mnogo vremena dok se ne selekcioniraju mirne i umiljate jedinke. A svjedoci smo da se tome i dan danas nije baš posvetila pažnja jer se još uvjek gaje Pitovi koji izgledaju kao bilderi.

sanjanka
02.03.2011., 11:51
Inače jako volim borbene vrste pasa. Imam jedno malo čudno štence kojoj je već 10 godina, jako borbena ali i umiljata. Neki je mješanac al je preslatka :D

Još jedna vrsta koja je meni preslatka je čau čau



Čau Čau je kineski pas i prije 2000 godina je živio na tim prostorima. Nekada se njegovo meso koristilo u ishrani, a njegovom kožom se trgovalo. Ime pasmine potiće od deformisanog engleskog koji se koristi na Dalekom istoku ali njegovo značenje nije razjašnjeno.

Čau Čau je odan pas svome gospodaru, no ne slaže se dobro sa strancima i drugim psima. Unatoč svemu,privlaći mnogobrojne poklonike,a oni koji pasminu dobro ne poznaju, trebaju mu pokloniti više pažnje. Zbog mačijih crta njegove ličnosti nemože biti izrazito poslušan, niti je sposoban ze velike izraze nježnosti. Čau-Čau ne podnosi da bude vezan Dlaka je gusta, bujna, prava i čvrsta.

Poddlaka je meka i vunasta. Boja dlake je: crna, plava, riđe, krem ili bijela bez mrlja. Postoji i varijetet čau čau sa kratkom dlakom, za koga izuzev ovog detalja važi isti standard. Oći su sitne, tamne i bademaste, a kod plavih i riđih primjeraka mogu biti i svijetle

Podaci o pasmini
IZVORNI NAZIV Chow Chow
VELIČINA Mala do srednja
PAS: 48-56 cm, 27 kg
KUJA: 46-51 cm, 25 kg
NJEGA DLAKE Zahtjevno
VJEŽBANJE Nije zahtjevno
HRANJENJE Srednje
TEMPERAMENT Neovisan ali odan
http://www.znanje.org/i/i26/06iv07/06iv0703/chw3.jpg

josip_mo
02.03.2011., 11:57
1536

Slika Hravtskog ovčara. Namjerno sam stavio sliku sa ne kupiranim repom. Ovako sa repom izgleda isto mali crni Njemački ovčar.


PORIJEKLO: Republika Hrvatska


DATUM IZDAVANJA VAŽEĆEG STANDARDA: 23.6.1969


NAMJENA: Ova pasmina posjeduje odličan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje sa svim vrstama domaćih životinja, no također može se lako školovati za razne pseće sportove. Hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar, ali i umiljati kućni ljubimac.

FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1. Ovčarski i govedarski psi (bez Švicarskih govedarskih pasa)
Sekcija 1. Ovčarski psi
Bez radnih ispita
OPĆI IZGLED : Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Osnovna mu je boja crna. Karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama.
PONAŠANJE/TEMPERAMENT: Živahan je, pažljiv, skroman i lako poučljiv pastirski pas.
VAŽNE MJERE: Pas je nešto izduženog pravokutnog oblika, oko 10% je dulji od visine u grebenu.
GLAVA
LUBANJSKI DIO:
Općenito: Glava je relativno laka, suha i klinastog je oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu odnosi kao 9 : 11. Ukupna duljina glave je oko 20 cm.
Lubanja: Lubanjski dio je ovalan i prelazi klinasto u gubicu. Očni lukovi nisu izraženi. Obrazi su zaobljeni. Čeona brazda nije izražena. Tjemeni greben može biti izražen.
Stop: Slabo izražen.
LIČNI DIO:
Njuška: Uvijek crna, ne odskače od linije nosnog hrpta.
Gubica: Suha. Nosni hrbat je ravan i klinasto je produženje lubanjskog dijela glave. Donja vilica je dobro razvijena i čini skladnu cjelinu sa linijom nosnog hrpta. Gubica nije ni šiljasta ni tupasta.
Zubalo: Dobro razvijeno, potpuno i škarasto. Nije poželjno ako je klještasto, ali je dozvoljeno.
Usnice: Suhe, prilegnute, elastične i izvana crno pigmentirane. Usni kutovi su zatvoreni.
Oči: Smeđe do crne, srednje veličine, bademastog oblika, živahnog izgleda, ravno položene. Rubovi očnih kapaka su tamno pigmentirani. Kapci su priljubljeni uz oči.
Uške: Nešto postrance nasađene, trokutastog oblika, srednje veličine, uspravne ili poluuspravne. Poželjnije su uspravne uši. Kupiranje nije dozvoljeno.
VRAT: Nešto podignut nad leđnom linijom, a gornja i donja linija vrata su ravne. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža vrata je gusto odlakana i bez nabora.
TIJELO
Greben: Nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan.
Leđa: Kratka, ravna i mišićava.
Slabine: Slabinski dio je kratak i dobro povezan.
Prsa: Srednje duga, dosta široka i duboka. Rebra su svedena, grudi slabo izražene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji.
Trbuh: Blago usukan. Slabine su ispunjene i čvrste.
Sapi: Srednje duge, u blagom padu, mišićave i primjereno široke.
REP: Srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u liniji leđa. U afektu je podignut iznad linije leđa. Postoji urođena bezrepost, ili se rep kupira tako da kod odraslog psa iznosi 4 cm.
UDOVI
PREDNJI DIO: Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji. Noge su ravne, srednje duge, gledano sprijeda paralelne. Lopatica je srednje duljine, nešto strmije postavljena, dobro mišićava. Nadlaktica je relativno kratka. Podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše.
Šaplje je suho i ne ističe se. Došaplje je kratko, ne posve okomito na tlo. Šape su male, čvrste, poluzečje. Prsti su skupljeni, dobro i čvrsto pojastučeni. Nokti su crni ili sivi.
STRAŽNI DIO : Stražnje noge su srednje otvorenih kutova. Gledane straga međusobno su paralelne. Potkoljenica je dulja. Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je niži, suh i dobro izražen, srednje otvorenog kuta.
Stražnje šape su iste kao i prednje, male i čvrste, no nešto izduženije. Čaporci se uklanjaju.
HOD/KRETANJE: Hrvatski ovčar se kreće živahnim kasom, a korak mu je umjereno dug.
DLAKA: Duljina dlake na leđima je od 7 do 14 cm. Lični dio glave je uvijek kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane dok su iznutra obrasle duljom dlakom. Stražnja strana prednjih nogu je dulje odlakana do šaplja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčasta. Ne smije biti vunasta. Poddlaka mora biti gusta.
BOJA: Temeljna boja dlake je crna. Dopuštaju se pojedine bijele dlake. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu nisu dopuštene, dok su dopuštene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima i nogama dopuštene su, ali nepoželjne.
VISINA: Visina u grebenu kod mužjaka i kod ženke je 40 do 50 cm.






GREŠKE: Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške:
1. Svaka druga boja njuške osim crne;
2. Manjak dva i više premolara (PM1);
3. Predgriz ili podgriz;
4. Svijetle i albino oči;
5. Potpuno viseće uši;
6. Potpuno vunasta i jako duga dlaka;
7. Dulje odlakano lice;
8. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu;
9. Visina niža ili viša od propisane.

NAPOMENA: Muške životinje moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spuštena u skrotu.

Ahbab
09.03.2011., 04:02
U poslednje vrijeme imali smo prilke citati tekstove koji govore o borbi pasa, uzgajivacima koji uzgajaju pse samo za borbe itd. Medju takvima su bili i neki americki sportisti-americki fudbal. Nisam pratio sve, pa ne znam kako je zavrsena tuzba ali pretpostavljam, da je krivnja placena velikim parama. Evo jedan tekst o borbi pasa.

Vrsljajuci po internetu, nasao sam ovaj lijepi tekst o borbama pasa. Ova prljava i odvratna tradicija nije zaobisla ni nase prostore. Ulozi su veliki, publika placa da gleda borbe na zivot i smrt i uziva u tome.



Prljavo i odvratno - borbe pasa

http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRbtn3bRkHitiXln_r_XEmWotezKJhDN aklYEZE468FmfWAfnwL4Sx8vMrR

Pit bull terijeri odgajaju se da bi ispunili, kako odgajivaci kazu, svoju prirodnu funkciju - borili se. Vlasnici i ljubitelji ovih pasa istovremeno tvrde kako su njihovi ljubimci zrtve medija sklonih objavljivanju prica o napadima pitova na ljude. Oni svakoj slicnoj prici suprotstavljaju svoju tezu koja glasi: pitovi su maze. Ali maze sa velikim zubima koje lome na tajnim borilistima. Sarajevo, srednja Bosna i Bijeljina kriju ringove u kojima se tuku psi i bogate vlasnici

Pise: Vedrana Seksan, za Dane Sarajevo

Stariji muskarac u narucju ponosno drzi svoju musku "bebu". Rukom mu njezno miluje glavu ususkanu u pregibu ruke. Govori o njemu sa primjetnom ljubavlju i ponosom. Pa cak i kada za nekoliko minuta 18 kilograma teska beba svojim vilicama bude cupala prsa vec potpuno krvavog bijelog pit bulla, vlasnik ce zadrzati familijarno bliski odnos sa svojim ljubimcem: "Tresi, sine, tresi!"

Zajednicko svim borbama pasa jeste sto vlasnici pitove oslovljavaju kao da su im djeca. Nije neobicno da im tepaju: "Tako je, bebana moja mala", ili "Drzi, dijete malo", "Bravo, curice", dok bebe, curice i mala djeca, bez glasa, potpuno krvavi, trgaju i tresu. Ljubav vlasnika je neosporna. Ali, nikad nije sve u ljubavi, jer uvijek ima nesto i u lovi.

Predaja ili smrt
Borbe pasa su vrlo unosan sport. Ali su ujedno i zabranjene u vecem dijelu svijeta. U BiH nema zakona koji regulise drzanje, razmnozavanje pasa ili organiziranje borbi, kojima je izuzetno tesko prisustvovati. Razlog je jednostavan - zaljubljenici ovoga sporta ne zele izazivati preveliku medijsku pozornost. Na nekim borbama je dogovor da osoba koja dovede novinara gubi pravo da sudi, dozvolu da ucestvuje i iskljucuje se iz sporta.

Pravila su i inace izuzetno stroga. Psi se prije meca vagaju i peru. U ringu koji je velicine cetiri puta cetiri metra mogu se nalaziti tri covjeka - vlasnici pasa i sudija. Vlasnici tokom borbe svoga psa smiju bodriti samo rijecima. Svaki fizicki kontakt strogo je zabranjen i sudi se kao faul. Vlasnik tokom borbe moze napraviti dva faula. Tokom meca vlasnici jedan drugog ne smiju vrijedjati, a onaj koji to ucini prvi, gubi borbu, koja se automatski prekida. Publika mora biti jako tiha da ne bi odvlacila pozornost pasa. Ako sudija procijeni da jedan pas izbjegava borbu (tzv. turnovanje), psi se odvajaju i, nakon minute okrepljenja (koje jako podsjeca na ono kod boksera), pustaju ponovo. Borba se nastavlja samo ako se oba psa zalete jedan na drugoga. Ako pas iskoci iz ringa, izgubio je borbu. Borbe traju od nekoliko minuta pa do nekoliko sati, a zavrsavaju se ili predajom (vlasnik mora javno priznati da je drugi pas bolji od njegovog) ili smrcu jednog od pasa.

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS6ddRVrf7jNx5NQKrzX7zySrxDSnhM4 slIbC1Ma16Tgfn3FnHi9daihttp://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ2XTNaqEC7YzZspyxYCQJ1Toppb3Cty aye2B26xKlmNAxOPtAuDwHQAo7i

"Zauvijek ces ostati u nasim srcima", poruka je koju su vlasnici Maxa, dvostrukog pobjednika koji u trecem mecu jednostavno nije imao srece, objavili u jedinom casopisu o pit bull terijerima na prostoru Balkana - Srcanost. Kao i sve drugo vezano za borbe i pitove na prostoru ex Jugoslavije, i ovaj casopis je poluilegalan. Stampa se u Srbiji i salje na kucne adrese. Pretplatnici magazina nisu samo pit bull zaljubljenici sa podrucja Balkana vec i iz ostatka Evrope, u kojoj je situacija sa drzanjem pit bullova mnogo teza nego kod nas. U Francuskoj je, tako, usvojen zakon po kojem se ovi psi moraju sterilizirati, obavezno nositi brnjicu, registrovati u opcini i drzati dalje od javnih mjesta. U Holandiji je uzgoj pit bullova zabranjen od 1993. U Njemackoj se za svakog dobrovoljno uspavanog pita vlasniku isplacuje 1.000 DEM. Sve ovo objasnjava se cestim napadima pit bullova na djecu i ljude.

Medjutim, statistike pokazuju da je od 15 registrovanih teskih napada pasa u Francuskoj od 1998. do 2000. devet izvrsio njemacki ovcar. Nije registrovan ni jedan napad pit bulla. "Ljudi mijesaju stvari. U novinama objave kako je pit bull napao dijete, a onda pored toga objave sliku psa koji je zapravo mjesanac, recimo, dobermana i pit bulla. To nije pit. To je nesto ludo i naravno da ce napasti", kaze jedan uzgajivac braneci pitove. "To nisu psi koji napadaju ljude. Usred borbe psu se, recimo, odvali zub. Sudija, znaci covjek kojeg on ni ne zna, pridje i izvali mu ga do kraja, a on ga ni ne pogleda. Covjek bi ugrizao, ali oni nece." Prema statistikama, snaga ugriza jednog pita je 130 kiloponda na centimetar kvadratni. Usporedbe radi: ugriz dobermana je 30 kiloponda na centimetar kvadratni, sto je sasvim dovoljno da otkine komad ljudskog mesa.

Historija ljutog cuke
Pit bull je porijeklom iz Irske. Rasa je stara 500-600 godina. Prvi pitovi koristeni su u rudarskim oknima da ubijaju pacove. Tada je ovaj pas bio manji i laksi. Danas se tezina pit bulla krece od 17 do 35 kilograma. Kada su Englezi naseljavali SAD, ponijeli su ih sa sobom, i borbe pasa, sa baseballom i americkim fudbalom, postaju autenticni americki sport. U pocetku su pustani na bikove, a sve do Drugog svjetskog rata u Medison Square Gardenu su nakon bokserskih meceva odrzavane i borbe pit bullova.

U Velikoj Britaniji, mnogo ranije usvojen je zakon koji je 1832. podrzao William IV, a zatim 1838. usavrsila kraljica Viktorija, po kojem se "zabranjuju borbe pasa i uvoz odsjecenih glava domorodaca sa otoka Pacifika" (koji su ubijani da bi njihove glave mogle krasiti domove bogatih Britanaca).

Godine 1972. pitovi su prakticno proglaseni psecom podvrstom. Naime, razdvojeni su americki stafordski terijer i pit bull terijer, i dok staford moze na izlozbe, pitu to nije dozvoljeno. Jedina zemlja u kojoj se odrzavaju izlozbe pitova su SAD. Evropska kinoloska federacija ne priznaje pita radi toga sto ne postoji standard. "Pit moze biti svih boja, velicina, oblika glave, usiju ili repa. Kod njega to nije vazno. Vazno je ono sto u njemu kuca", govori jedan od uzgajivaca. Tesko je zato razumjeti zasto ljudi koji toliko vole svoje pse dozvoljavaju da se trgaju i ubijaju. "Pit je pas za borbu. Oni to vole. To je jedina zivotinja koja ce se tuci sve dok mu srce kuca. Uskratiti mu borbu bilo bi kao da Nasimu Hamedu kazes da ne moze boksati", objasnjava jedan vlasnik.

Svaki vlasnik ima svoj sistem priprema za mec. Najkrace traju dva mjeseca. Tokom njih pitovi se hrane specijalnom hranom, daju im se stimulansi (npr. pseci kreatin) i "istrcavaju" se. Nakon toga slijede mecevi. U Sarajevu se karta za borbu placa do 10 KM i prisustvuje joj najvise 50 ljudi. Medjutim, glavni grad je mjesto rijetkih odrzavanja pravih meceva. U Sarajevu se obicno odrzavaju "rolke" na kojima se psi pustaju da se vide koliko su borbeni i koji je jaci. I nema novcanih uloga.

Borbe se najcesce odrzavaju u centralnoj Bosni, gdje se ulozi krecu od 50 do 5.000, ali je po mecevima pitova najpoznatija Bijeljina. Karta za mec je 15-20 DEM i ukljucuje konzumaciju (janjetina i pice). Ovdje svoje pse pustaju vlasnici iz Srbije i Hrvatske. "Pitovi su prvi sportisti koji su probili granice. Znalo se desiti da na mec psa dovede pravi ustasa iz Hrvatske i pusti ga sa pravim cetnikom iz Srbije, ali nikad nije bilo belaja. Pare se uredno isplacuju, a organizuje se da ove iz Hrvatske do granice sprovede pratnja da ih ko u RS-u ne bi prepoznao i ubio", govori jedan od sudija bijeljinskih meceva.


http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT6UHB-xvtx9eDfz-1L8pMkpbKcViag3-http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQtj60iFsgS7nPneyJpyrQq8BSeAjwdQ hhttp://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRDXLlSVWuOuOktY5BlozFwP73GnPsUz Zfxdi2OKt4nFiga5eyXnhmMNMA

Klub boraca
U tom se semberskom gradicu borbe odrzavaju u zatvorenom prostoru. Publika sjedi na tribinama i koncentracija je jednaka onoj sa Wimbledona. Medjusobno se svi oslovljavaju sa "gospodo". Opklade se primaju do pocetka meca i nije rijedak slucaj da ulozi iznose i do 50.000 DEM. Upravo su ovako visoki ulozi razlog zbog kojeg se borbe pasa cesto povezuju sa mafijom. "Ma, danas ti je mafija svako ko ima tol'ke pare. Ali, na borbe dolaze i ljudi koji su profesori na fakultetima, intelektualci."

Ako vlasnik zeli okusati svoga psa u Bijeljini a nema 10.000, koliko iznosi najmanja opklada, moze psa iznajmiti za borbu. Sve borbe se dogovaraju, a pravi fightovi oglasavaju u Srcanosti. Grand sampioni su oni koji nikada nisu izgubili borbu. U slucaju gubitka, pas gubi naziv grand i postaje samo sampion.

Pored opklada, vrlo unosno je i parenje, pod uslovom da je pas i sam dobrog porijekla i da je dobar borac. Parenje sa ovakvim psima placa se i do 700 DEM. Naravno, genetika je i kod pasa relativna stvar, tako da za placene pare ne morate uvijek dobiti pravog borca. Registrovanje pitova vrsi ADBA (American Dog Breeders Association). U BiH je ovakvih pasa nesto vise od 40. Za registraciju je potrebno znati cetiri generacije unazad. Najvise se cijene oni ciji su preci izravno iz SAD-a. Stene se prodaje po cijeni od 200 do 700 DEM. Veliki problem je u tome sto su se tokom rata pitovima poceli baviti "neozbiljni", kako ih naziva jedan od uzgajivaca, koji ne samo da su namnozili broj ovih pasa nego su iskvarili rodovnike pareci ih sa engleskim bull dogom, dobermanima ili drugim vrstama "borbenih" pasa. "Ti psi su opasni. Narocito ako je vlasnik kreten pa ga jos i uci da napada ljude. To su oni koji po parkovima napadaju druge pse. Ja imam pitove koje mi mora cuvati njemacki ovcar da ih neko ne ukrade. Toliko su umiljati. Pit je borac samo kada je rijec o drugom pitu. Ja osudjujem i borbe pitova sa drugim psima. Sarplaninac nema sansi u borbi sa pitom, bez obzira koliki je", govori vlasnik legla iz Sarajeva.

Borbe pasa nisu prijatne za gledanje. Dva pita u klincu najcesce nece dati ni glasa od sebe, bez obzira kojom silinom se grizli. Medjutim, nakon meca je strasno gledati potpuno krvavog psa sa rasjecenim usima ili raskinutim butinama. Vlasnici pitova tvrde da je za ove pse vece mucenje ako se drze kao kucni ljubimci i nikada ne okuse borbu. Oni koji vole zivotinje tvrde opet da su ovi vlasnici ljudi koje bi trebalo u zatvorenim kavezima pustiti da se bore sa medvjedom.

http://img135.imageshack.us/img135/6518/borbaha5.jpg

Otac indijske slobode Mahatma Gandhi je jednom prilikom izjavio da "moralni napredak jednog naroda treba suditi po tome kako se ponasa prema zivotinjama". Bosanac sa uzicom u ruci bi na ovo odgovorio: Gandhi je Gandhi, a 50.000 je 50.000. Pa makar i preko ledja covjekovog najboljeg prijatelja.



Napomena:Nisam u mogucnosti postaviti svaku fotografiju koju odabrem, tako da prezentiram samo one koje uspijem prebaciti a to nisu one najbolje.

almond eyes
09.03.2011., 11:29
Grozota,@hile i ove su slike prestrasne,nema potrebe za jos gorim slikama i dokazima sta covjek moze da uradi zivotinji.Mislim da oni koji ih dresiraju namjerno i sracunato od ovih pasa naprave ovakve krvoloke.

Ahbab
12.03.2011., 04:50
'Da, moji psi se bore jer to vole'. rece jedan uzgajivac,ciji psi ucestvuju u tajno organiziranim borbama za velik novac."Čovjek ulazi u veterinarsku ambulantu i na rukama nosi teško ozlijeđenog psa. Ne čeka na red, prolazi kroz masu. Njegova obrijana glava, gomila mišića i ponašanje govore mi točno što to nosi u rukama".



'Da, moji psi se bore jer to vole'
Piše: Krešimir Raguž

Nakon prijave Prijatelja životinja naši su reporteri došli do uzgajivača pasa koji je priznao da njegovi psi sudjeluju u okrutnim borbama praćenima klađenjem na pobjednika.

http://media.monstersandcritics.com/articles/1331377/article_images/dogfighting.jpg

Čovjek Covjek ulazi u veterinarsku ambulantu i na rukama nosi teško ozlijeđenog psa. Ne čeka na red, prolazi kroz masu. Njegova obrijana glava, gomila mišića i ponašanje govore mi točno što to nosi u rukama. Ne trebam ni pogledati da bih znao, ali automatski spuštam pogled prema izmrcvarenoj životinji. Pit bul terijer cvili. Izgrižen je po cijelom tijelu i obilno krvari.

Pitam vlasnika što se dogodilo, a on mi kaže da se pas otrgnuo s lanca i potukao s nekim. Stavljam ga na stol i tu počinje moja unutarnja dvojba. Činim sve kako bih ga spasio, a istodobno bih volio da se s tog stola više nikada ne digne. Znam da će, ako ga spasim, vrlo brzo ponovno završiti na mom stolu. Nakon neke nove borbe pasa....

Tim riječima jedan on najpoznatijih hrvatskih veterinara dr. Vladimir Pezo opisao je gotovo uobičajeni rasplet ilegalnih borbi pasa u Hrvatskoj. U samo pet posljednjih godina na stolu njegove ambulante u Novom Zagrebu našlo se najmanje 20 takvih pacijenata. Svaki put bila je riječ o polumrtvim pit bul terijerima. Uvijek su ih dovodili sumnjivi tipovi. Isto tako uvijek iz ringova smještenih u predgrađima, Dubravi ili Sesvetama. Kada je 2005. donesen Pravilnik o opasnim psima, koji nalaže čipiranje i kastriranje tih pasa, ali i prijavljivanje navedenih situacija, dr. Pezo je ostao bez dijela svojih mušterija. Neki se ipak nisu tako lako dali.

- Jedan čovjek, za čijih sam se 35 pit bul terijera brinuo, nakon što sam ga upoznao s novim propisima, rekao je da to nije problem. ‘Napiši da su posavski goniči’, inzistirao je. Umjesto toga odmah sam mu napravio 35 ispisnica iz svog registra - ispričao je dr. Pezo.

Otkad je Pravilnik stupio na snagu, prošle su gotovo dvije i pol godine. Vrijeme dovoljno da se u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja i navedenim Pravilnikom potpuno statistički obradi registar i upisnik svih pasa u državi. Zakonodavac je, očekujući manje probleme s većinom ostalih pasmina, posebno istaknuo pooštrene propise kada je riječ o životinjama svrstanima u kategoriju “moguće opasan pas”. Iako u pravilu neopasan za ljude, pit bul terijer dobio je poseban status. Prema njemu, vlasnik tog psa životinju mora obavezno dati na kastriranje.

Odgovor na pitanje koliko je vlasnika pit bul terijera u Hrvatskoj sa svojim ljubimcima prošlo tu proceduru i tako udovoljilo zakonskim odredbama više je nego interesantan. Naime, Hrvatski kinološki savez trebao bi biti obaviješten o svim takvim slučajevima. Prema riječima njegova tajnika Bojana Matakovića, do sada su, u dvije i pol godine, navedenih obavijesti dobili točno - niti jednu.

Jesu li pit bul terijeri nestali iz Hrvatske? Znači li to da više nema ni njihovih organiziranih borbi ili je država jednostavno podbacila u provođenju zakona koji je donijela. Taj podatak vjerojatno bi i dalje ostao u “sivoj zoni” da ovih dana udruga Prijatelji životinja Veterinarskoj inspekciji nije podnijela prijavu protiv jednog uzgajivača tih pasa u Zagrebu. Tragom anonimne dojave, predsjednik udruge Luka Oman s kolegama je obišao navedenu lokaciju u sjevernom dijelu Zagreba i odnje zatekao desetak pit bul terijera. Stanje u kojem ih je našao opisao je kao vrlo loše.

- Bili su zavezani lancima, a dio pasa imao je vidljive ožiljke po tijelu. Ožiljke koji mogu nastati samo u borbama pasa. One su, treba li uopće reći, zabranjene i kažnjive. No u strahu od opasnih likova koji se bave tim stvarima ni ljudi koji znaju za njih, ali ni dio vetrinara, ne prijavljuju vlasnike pit bul terijera koji te pse koriste za borbu. Udruga Prijatelji životinja stoga je sama poduzela akciju i prijavila taj slučaj koji smatramo krajnje dramatičnim - objasnio je Oman.

LUKA OMAN tvrdi da u strahu od opasnih likova ljudi koji znaju za njih ne prijavljuju vlasnike koji pse koriste za borbu

Prateći tragove prijave Prijatelja životinja, uspjeli smo pronaći vlasnika legla koji bi se, prema najavama iz udruge, uskoro trebao naći na udaru zakona. Roberta C. smo zatekli kako hrani svoje pse i, iskreno rečeno, na naše nemalo iznenađenje pozvao nas je da se poigramo s njima. Još veće iznenađenje tek je slijedilo. Naime, bez ikakvog okolišanja taj je čovjek priznao da njegovi psi ponekad sudjeluju u organiziranim borbama.


http://www.pitbullsontheweb.com/petbull/sadreality/photos/triumph0605.jpg- Cijeli svoj život bavim se psima. Počeo sam u JNA kao vodič pasa, pa kroz Domovinski rat i poraće kada sam se bavio razminiranjem Hrvatske. Naravno, sa svojim psom. Danas sam u vojnoj mirovini i ovih 20-ak pit bul terijera su mi sve što imam u životu. I da, odgovorno tvrdim da znam puno o njima. Dovoljno da znam da su oni stvoreni za borbu i da im je ona u krvi. Zabraniti im da se tuku bilo bi kao da hrta zavežete za krevet ili lovačkog psa ne pustite u dvorište. Pitaju me volim li ja njih uopće kada ih vodim na borbe, a ja pitam voli li Mirka Filipovića njegova mama kada ga pušta da se tuče u ultimate fightu - upitao je Robert C.

Prema njegovim riječima, određenog psa treba koristiti upravo za ono za što je i stvoren. Pit bul terijer prije 500-injak godina navodno je stvoren baš za borbu. Taj oblik zabave ljudi, možda i pasa, iako to nikada nećemo moći potpuno znati, i danas je dopušten u Španjolskoj, Japanu, Rusiji i mnogim drugim zemljama. No na Robertovu štetu, a istodobno uz odobravanje većine, u Hrvatskoj je ipak zabranjen. Je li ovaj uzgajivač svjestan da svojim specifičnim bavljenjem psima zapravo krši niz zakona i pritom riskira visoku novčanu te zatvorsku kaznu.

- Sve je to pogrešno postavljeno. Moji psi nikada nikoga nisu ugrizli. Nikada. Zakon o kastriranju pit bul terijera potpuno je pogrešan. Njime se želi uništiti jedna cijela pasmina. Čak da smo mi koji ih vodimo u borbe u krivu, pitam vas što je s ostalih 90 posto ovih pasa koje ljudi imaju kao obične ljubimce. Treba li ih sve ukloniti jer se Kinološki savez uspješno izborio da baš pit bul bude svrstan među opasne, iako se zna da ljude najčešće napadaju rotvajleri, pa ovčari i niz drugih pasa. Pas je ogledalo čovjeka koji ga odgaja - kaže uzgajivač te dodaje kako je svjestan da su borbe pasa vrlo krvav sport, no baš zbog toga takve okršaje organizira se daleko od očiju javnosti. A ondje pak, priznao on to ili ne, ipak caruju neka pravila bliža uličnim nego zakonima donesenima u Saboru.

Iako Robert o tome nije želio govoriti ili isto komentirati, poznato je da se danas kao glavni organizatori ovih borbi spominju braća Rodić iz zagrebačke Dubrave, poznata po ubojstvu mafijačkog kuma Zlatka Bagarića. Klađenje na te krvave pirove sudionicima mogu donijeti i iznose od nekoliko desetaka tisuća eura, a poznato je i da u ovom “poslu” granice nastale raspadom Jugoslavije kao da ne postoje. Osim u Zagrebu, grad Sinj i sela oko njega centri su domaćih okršaja pasa. Izvan Hrvatske borbe su popularne u Republici Srpskoj, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine te u Srbiji. Psi i njihovi vlasnici koji su, kada borba počne, oko ringa obično su uvijek isti.

U Zagrebu je navodno posljednja takva bitka organizirana prije nepunih deset dana. I ovaj put onog iz Srbije pobijedio je pas iz Hrvatske, a ekipa koja je za njega navijala odnijela je 10-ak tisuća eura. Dakle, posao cvjeta, borbe se organiziraju nesmetano, a psi, oni vjerno pobjeđuju ili ginu za svoje gospodare.

A gdje je u svemu tome država, odnosno policija, pitanje je koje će također donijeti zanimljive odgovore.

- Prema evidencijama MUP-a, 2006. i 2007. nisu zabilježena kaznena djela vezana uz organiziranje borbi pasa - priopćio je MUP.


DR. LADIMIR PEZO objavio je dvije knjige istinitih priča iz svoje ordinacije, a jednu od njih, o svom pacijentu, psu za borbu nazvao je ‘Buzdo Buzdin’

Dodatak, odnosno navođenje predviđenih kazni objasnilo je s koliko bi se novca napunio državni proračun da “ljudi u plavom” uspijevaju saznati ono što ulica već zna.

http://www.vesti-online.com/data/images/2010-10-27/104275_bp_kf.jpg?ver=1288145768

- Zakonom o zaštiti životinja propisana je novčana kazna od 50.000 do 100.000 kuna za sve one koji životinji nanose bol, na taj način ih uzgajaju, huškaju na druge životinje, dresiraju ih na agresivnost, obučavaju ih za borbe, organiziraju ih, posjećuju, oglašavaju ili se klade. Zakon o dobrobiti životinja propisuje novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna za nanošenje boli i ozljeđivanje životinja. Kažnjivo je i provjeravanje oštrine životinje na drugoj životinji, huškanje životinja, osim pri dresuri policijskih pasa, te priređivanje borbi životinja - navodi policija.

Tome svakako treba dodati i obvezu koja je stavljena pred vlasnike pit bul terijera, a odnosi se na predočavanje potvrde o nekažnjavanju. Treba li uoće pogađati koliko ljudi koji su npr. posjećivali ordinaciju dr. Peze takvo što ne bi moglo pribaviti u ovom životu.

Procjena upućenih kaže da u Hrvatskoj trenutačno, neovisno o praznom registru, ima nekoliko tisuća pit bul terijera. Većina tih pasa potpuno je bezopasna. Čak i oni koji su već prošli svoje borbe tijekom pisanja ove priče po kojekakvim boksovima i kućicama lizali su nam ruke. Je li problem u njima ili ipak u ljudima koji ih tek nakon vezanja lancima za drvo počinju nazivati svojima, pojasnio je dr. Pezo. Jednu od priča o psima koju je objavio u svojoj knjizi nazvao je “Buzdo Buzdin”. Buzdo je ime koje je vlasnik dao psu. Isto ime doktor je zatim nadjenuo vlasniku. Shvatio je da ono pit bul terijeru nikako ne pristaje. Bilo je kao stvoreno za njegova vlasnika. (Surađivale G. Vukres i M. Smoljanec)

Sarajevski Pasha spašen u Torinu

http://i33.tinypic.com/2rhu074.jpg

Za razliku od većine borbenih pasa, jedan sarajevski pit bul terijer imao je više sreće. Iz borbi su ga spasili djelatnici bosanskog SOS centra za životinje. Kada je doveden u centar, bio je nemoćan i pun ožiljaka. Godina dana trebala je da se navikne na ljude, ali drugi psi su mu i dalje predstavljali problem. Tada je prebačen u torinski centar za socijalizaciju i oporavak. Ljudi koji se skrbe za njega danas smatraju da će Pashin novi život početi tek kad se nauči ponovno družiti s drugim psima. Zbog toga ga već neko vrijeme uče i podsjećaju, čini se, na jednu sasvim nevjerojatnu stvar. Da ponovno postane, samo običan pas.


Ulaznica 100 kuna, oklade na borbe do 20.000 eura

Većina borbi pasa u Hrvatskoj održava se daleko od očiju javnosti. Na ovakvim događajima mogu biti samo “odabrani”, odnosno oni koji se ili sami bave uzgojom borbenih pasa ili su spremni kladiti se na njih. Dobar pit bul terijer, s američkom rodovnicom, jer hrvatske s obzirom na nepriznavanje pasmine i nema, stoji od 500 do 1000 eura. Ulozi “ekipe” koja navija za određenog psa su oko 10.000 eura, a šampionske borbe mogu biti vrijedne i tri puta više. Prihod od ulaznica, koje stoje oko sto kuna, ide za liječenje pobjednika. Pravila borbi su striktna i navodno je sve manje smrtnih ishoda. U ringu veličine 5x5 metara mogu biti sudac i vlasnici ili treneri pasa. Borba se prekida ako vlasnik ili pas odustanu od nje. Prema uličnom kodeksu časti, pas koji pobijedi šest puta zaredom ide u doživotnu mirovinu. Koliko ugodnu s obzirom na ozljede, ulica ne navodi

Ahbab
15.03.2011., 02:47
Borbe pasa na zivot i smrt gotovo su svagdje zabranjenjene.Da li je tako i u Bosni. Po svoj prilici nije, jer se u Bijeljini a i drigim mjestima sirom BiH organizuju borbe pasa.O pravilima, ucesnicima, malo opsirnije, dok se neko ne sjeti, da organizatore treba strogo kaznjavati, najbolje po dzepu.
~o)



Predaja ili smrt
http://www.pitbullsontheweb.com/petbull/sadreality/photos/precious0505.jpg

Borbe pasa su vrlo unosan sport. Ali su ujedno i zabranjene u vecem dijelu svijeta. U BiH nema zakona koji regulise drzanje, razmnozavanje pasa ili organiziranje borbi, kojima je izuzetno tesko prisustvovati. Razlog je jednostavan - zaljubljenici ovoga sporta ne zele izazivati preveliku medijsku pozornost. Na nekim borbama je dogovor da osoba koja dovede novinara gubi pravo da sudi, dozvolu da ucestvuje i iskljucuje se iz sporta.

Pravila su i inace izuzetno stroga. Psi se prije meca vagaju i peru. U ringu koji je velicine cetiri puta cetiri metra mogu se nalaziti tri covjeka - vlasnici pasa i sudija. Vlasnici tokom borbe svoga psa smiju bodriti samo rijecima. Svaki fizicki kontakt strogo je zabranjen i sudi se kao faul. Vlasnik tokom borbe moze napraviti dva faula. Tokom meca vlasnici jedan drugog ne smiju vrijedjati, a onaj koji to ucini prvi, gubi borbu, koja se automatski prekida. Publika mora biti jako tiha da ne bi odvlacila pozornost pasa. Ako sudija procijeni da jedan pas izbjegava borbu (tzv. turnovanje), psi se odvajaju i, nakon minute okrepljenja (koje jako podsjeca na ono kod boksera), pustaju ponovo. Borba se nastavlja samo ako se oba psa zalete jedan na drugoga. Ako pas iskoci iz ringa, izgubio je borbu. Borbe traju od nekoliko minuta pa do nekoliko sati, a zavrsavaju se ili predajom (vlasnik mora javno priznati da je drugi pas bolji od njegovog) ili smrcu jednog od pasa.
"Zauvijek ces ostati u nasim srcima", poruka je koju su vlasnici Maxa, dvostrukog pobjednika koji u trecem mecu jednostavno nije imao srece, objavili u jedinom casopisu o pit bull terijerima na prostoru Balkana - Srcanost. Kao i sve drugo vezano za borbe i pitove na prostoru ex Jugoslavije, i ovaj casopis je poluilegalan. Stampa se u Srbiji i salje na kucne adrese. Pretplatnici magazina nisu samo pit bull zaljubljenici sa podrucja Balkana vec i iz ostatka Evrope, u kojoj je situacija sa drzanjem pit bullova mnogo teza nego kod nas. U Francuskoj je, tako, usvojen zakon po kojem se ovi psi moraju sterilizirati, obavezno nositi brnjicu, registrovati u opcini i drzati dalje od javnih mjesta. U Holandiji je uzgoj pit bullova zabranjen od 1993. U Njemackoj se za svakog dobrovoljno uspavanog pita vlasniku isplacuje 1.000 DEM. Sve ovo objasnjava se cestim napadima pit bullova na djecu i ljude.
Medjutim, statistike pokazuju da je od 15 registrovanih teskih napada pasa u Francuskoj od 1998. do 2000. devet izvrsio njemacki ovcar. Nije registrovan ni jedan napad pit bulla. "Ljudi mijesaju stvari. U novinama objave kako je pit bull napao dijete, a onda pored toga objave sliku psa koji je zapravo mjesanac, recimo, dobermana i pit bulla. To nije pit. To je nesto ludo i naravno da ce napasti", kaze jedan uzgajivac braneci pitove. "To nisu psi koji napadaju ljude. Usred borbe psu se, recimo, odvali zub. Sudija, znaci covjek kojeg on ni ne zna, pridje i izvali mu ga do kraja, a on ga ni ne pogleda. Covjek bi ugrizao, ali oni nece." Prema statistikama, snaga ugriza jednog pita je 130 kiloponda na centimetar kvadratni. Usporedbe radi: ugriz dobermana je 30 kiloponda na centimetar kvadratni, sto je sasvim dovoljno da otkine komad ljudskog mesa.
http://www.pitbullsontheweb.com/petbull/image/faithpic.jpg

Historija ljutog cuke
Pit bull je porijeklom iz Irske. Rasa je stara 500-600 godina. Prvi pitovi koristeni su u rudarskim oknima da ubijaju pacove. Tada je ovaj pas bio manji i laksi. Danas se tezina pit bulla krece od 17 do 35 kilograma. Kada su Englezi naseljavali SAD, ponijeli su ih sa sobom, i borbe pasa, sa baseballom i americkim fudbalom, postaju autenticni americki sport. U pocetku su pustani na bikove, a sve do Drugog svjetskog rata u Medison Square Gardenu su nakon bokserskih meceva odrzavane i borbe pit bullova.

U Velikoj Britaniji, mnogo ranije usvojen je zakon koji je 1832. podrzao William IV, a zatim 1838. usavrsila kraljica Viktorija, po kojem se "zabranjuju borbe pasa i uvoz odsjecenih glava domorodaca sa otoka Pacifika" (koji su ubijani da bi njihove glave mogle krasiti domove bogatih Britanaca).
Godine 1972. pitovi su prakticno proglaseni psecom podvrstom. Naime, razdvojeni su americki stafordski terijer i pit bull terijer, i dok staford moze na izlozbe, pitu to nije dozvoljeno. Jedina zemlja u kojoj se odrzavaju izlozbe pitova su SAD. Evropska kinoloska federacija ne priznaje pita radi toga sto ne postoji standard. "Pit moze biti svih boja, velicina, oblika glave, usiju ili repa. Kod njega to nije vazno. Vazno je ono sto u njemu kuca", govori jedan od uzgajivaca. Tesko je zato razumjeti zasto ljudi koji toliko vole svoje pse dozvoljavaju da se trgaju i ubijaju. "Pit je pas za borbu. Oni to vole. To je jedina zivotinja koja ce se tuci sve dok mu srce kuca. Uskratiti mu borbu bilo bi kao da Nasimu Hamedu kazes da ne moze boksati", objasnjava jedan vlasnik.
Svaki vlasnik ima svoj sistem priprema za mec. Najkrace traju dva mjeseca. Tokom njih pitovi se hrane specijalnom hranom, daju im se stimulansi (npr. pseci kreatin) i "istrcavaju" se. Nakon toga slijede mecevi. U Sarajevu se karta za borbu placa do 10 KM i prisustvuje joj najvise 50 ljudi. Medjutim, glavni grad je mjesto rijetkih odrzavanja pravih meceva. U Sarajevu se obicno odrzavaju "rolke" na kojima se psi pustaju da se vide koliko su borbeni i koji je jaci. I nema novcanih uloga.
Borbe se najcesce odrzavaju u centralnoj Bosni, gdje se ulozi krecu od 50 do 5.000, ali je po mecevima pitova najpoznatija Bijeljina. Karta za mec je 15-20 DEM i ukljucuje konzumaciju (janjetina i pice). Ovdje svoje pse pustaju vlasnici iz Srbije i Hrvatske. "Pitovi su prvi sportisti koji su probili granice. Znalo se desiti da na mec psa dovede pravi ustasa iz Hrvatske i pusti ga sa pravim cetnikom iz Srbije, ali nikad nije bilo belaja. Pare se uredno isplacuju, a organizuje se da ove iz Hrvatske do granice sprovede pratnja da ih ko u RS-u ne bi prepoznao i ubio", govori jedan od sudija bijeljinskih meceva.

http://i115.photobucket.com/albums/n294/steph_poole_keevis/SleepingKids.jpgKlub boraca
U tom se semberskom gradicu borbe odrzavaju u zatvorenom prostoru. Publika sjedi na tribinama i koncentracija je jednaka onoj sa Wimbledona. Medjusobno se svi oslovljavaju sa "gospodo". Opklade se primaju do pocetka meca i nije rijedak slucaj da ulozi iznose i do 50.000 DEM. Upravo su ovako visoki ulozi razlog zbog kojeg se borbe pasa cesto povezuju sa mafijom. "Ma, danas ti je mafija svako ko ima tol'ke pare. Ali, na borbe dolaze i ljudi koji su profesori na fakultetima, intelektualci."
Ako vlasnik zeli okusati svoga psa u Bijeljini a nema 10.000, koliko iznosi najmanja opklada, moze psa iznajmiti za borbu. Sve borbe se dogovaraju, a pravi fightovi oglasavaju u Srcanosti. Grand sampioni su oni koji nikada nisu izgubili borbu. U slucaju gubitka, pas gubi naziv grand i postaje samo sampion.
Pored opklada, vrlo unosno je i parenje, pod uslovom da je pas i sam dobrog porijekla i da je dobar borac. Parenje sa ovakvim psima placa se i do 700 DEM. Naravno, genetika je i kod pasa relativna stvar, tako da za placene pare ne morate uvijek dobiti pravog borca. Registrovanje pitova vrsi ADBA (American Dog Breeders Association). U BiH je ovakvih pasa nesto vise od 40. Za registraciju je potrebno znati cetiri generacije unazad. Najvise se cijene oni ciji su preci izravno iz SAD-a. Stene se prodaje po cijeni od 200 do 700 DEM. Veliki problem je u tome sto su se tokom rata pitovima poceli baviti "neozbiljni", kako ih naziva jedan od uzgajivaca, koji ne samo da su namnozili broj ovih pasa nego su iskvarili rodovnike pareci ih sa engleskim bull dogom, dobermanima ili drugim vrstama "borbenih" pasa. "Ti psi su opasni. Narocito ako je vlasnik kreten pa ga jos i uci da napada ljude. To su oni koji po parkovima napadaju druge pse. Ja imam pitove koje mi mora cuvati njemacki ovcar da ih neko ne ukrade. Toliko su umiljati. Pit je borac samo kada je rijec o drugom pitu. Ja osudjujem i borbe pitova sa drugim psima. Sarplaninac nema sansi u borbi sa pitom, bez obzira koliki je", govori vlasnik legla iz Sarajeva.
Borbe pasa nisu prijatne za gledanje. Dva pita u klincu najcesce nece dati ni glasa od sebe, bez obzira kojom silinom se grizli. Medjutim, nakon meca je strasno gledati potpuno krvavog psa sa rasjecenim usima ili raskinutim butinama. Vlasnici pitova tvrde da je za ove pse vece mucenje ako se drze kao kucni ljubimci i nikada ne okuse borbu. Oni koji vole zivotinje tvrde opet da su ovi vlasnici ljudi koje bi trebalo u zatvorenim kavezima pustiti da se bore sa medvjedom. Otac indijske slobode Mahatma Gandhi je jednom prilikom izjavio da "moralni napredak jednog naroda treba suditi po tome kako se ponasa prema zivotinjama". Bosanac sa uzicom u ruci bi na ovo odgovorio: Gandhi je Gandhi, a 50.000 je 50.000. Pa makar i preko ledja covjekovog najboljeg prijatelja.

Ahbab
25.03.2011., 04:45
Evo jedna izuzetno dobra pasmina pasa ali kod nas malo zastupljena. Da li je to zbog sarplaninca i tornjaka koji kod nas dominiraju kao ovcarski psi, ja ne znam ali znam, da je ovo sigurno izvanredan pas koji ce se mnogima dopasti, ne samo po izgledu, nego i po osobinama koje ga krase. A sto znamo, mozda bas neko do citalaca na ovom podforumu bude uzgajiovac ove pasmine pasa.:-h


ALABAI

http://www.alabaicroatia.com/images/chmekir_1.jpg

Srednjeazijski ovčar (SAO) drugog naziva Alabai je stara pasmina psa namjenjena za čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca ali i za obranu ljudi i karavana! Pasmina vuče porijeklo od Tibetskog psa prije 4000 godina i potječe iz južnog Turkmekistana.

Možemo ih vidjeti na području Srednje Azije (Turkmekistan, Tadžikistan, Pakistan, Afganistan, Kazahstan, Iran i Mongolia). Pasmina se poboljšavala stoljetnom biranom selekcijom. Iz svakog legla ostavljani su najbolji primjerci koji su se pokazali kao najbolji borci sa vukovima ili bili oštri čuvari.
Kvaliteti pasmine najviše pridonosi prirodna selekcija radi teških uvjeta u kojima su živjeli ti psi.

Srednjeazijski ovčar je pas koji čuva cijeli dan, jede malo hrane koju nerijetko lovi sam za sebe, sam brani sebe i stado od divljači, sam se šteni i samostalno odhranjuje svoje štence itd...

http://www.alabaicroatia.com/images/Ch%20Nashdar_1.jpg

U takvim uvjetima opstaju samo najbolji i to je jedini razlog zašto ova pasmina postoji već 4000 godina.Srednjeazijski ovčar lako podnosi velike vrućine ali i veliku hladnoću. Primjerice, zimska temperatura u Kazahstanu je -30 stupnjeva a ljeti i do 40 stupnjeva Celzijusovih.

Postoji nekoliko tipova pasmine. U Tadžikistanu i planini Pamira psi imaju dužu dlaku, u Uzbekistanu su psi laganiji (suhi tip). Najbolji tip nastao je u Turkmeniji gdje su psi jakog i grubog tip a sa kratkom i gustom dlakom. Borbe pasa dio su običaja i tradicije u Aziji pa tako ni ovu pasminu nisu zaobišle. Nažalost ni danas se u tim zemljama ne održavaju izložbe tih pasa, nego se održavaju borbe na kojima se biraju najjači i najbolji psi.Godine 1990. godine Turkmeniski Alabai proglašen je nacionalnim blagom i njegov izvoz strogo je zabranjen.

http://www.alabaicroatia.com/images/mekir-3.jpg

Turkmenijski Alabai - Srednjeazijski ovčar je veliki pas grube i jake konstitucije, jake glave, sa grubim kosturom izuzetno jakim i razvijenim zubalom. Ima kratke viseće uši koje se kupiraju sa par dana starosti (to se radi radi borbe protiv vukova). Ima kratak i snažan vrat, izuzetno debelu kožu. Prelaz od prsa do trbuha je slabo izražen. ima široka i snažna leđa. Rep je visok i na forbu srpa (također se kupira sa par dana starosti). Dlaka je gruba, gusta i ravna.

Srednjeazijskih ovčara ima u raznim bojama (bijela, žuta, riđa, siva, tigrasta, crna, i druge kombinacije).
Hrabri srednjeazijski ovčari imaju izuzetan prirodni instinkt za čuvanje, lako se dresiraju i nisu agresivni prema dijeci. Ponosan je to pas izuzetne snage, gracioznog hoda i trka i velikog srca.


ADRESA UZGAJIVACA, http://www.alabaicroatia.com/onama.html

NAPOMENA: Ako idete na Google i ukucati ime pasmine, mozete naci jos neke uzgajivace sirom svijeta. Medjutim, nece biti tesko primjetiti da samo pravi predstavnik ove pasmine izgleda lijepo. Uostalom, to je opsta karakteristika za sve pasmine.Iz tog razloga, treba birati samo vrhunske uzgajivace ako vec dajemo novac.

almond eyes
25.03.2011., 11:18
Ovi psi su ogromni.Nisam nikad ni vidjela nesto slicno kod nas,a sumnjam pored nasih autohtonih vrsta da bi neko mozda zelio ovakvog psa.Doduse,lijepo izgledaju.

josip_mo
25.03.2011., 14:46
Ima u Mostaru, u naselju Bare, u dvorištu jedne kuće bijeli sa 2-3 crne fleke. Moram reći da nikada ne laje na prolaznike, eventualno samo malo pogleda. Ali su ogromni. Jednom sam potrefio kada je tuda prolazio jedan momak sa ogromnim Vučijakom koji je opet manji od njega bio. I taj momak se iznenadio, pa me pitao koja je ova vrsta. Inače, nije toliko nepoznata pasmina poznavaocima pasa. Ja znam za dvojicu koji ih drže u Mostaru i bližoj okolici. Vjerojatno ih ima i više.
Inače na prvu su mi se svidjeli. Prvi put sam ih vidio u Kućnim ljubimcima na HRT-u.

Ahbab
28.03.2011., 03:05
Ovaj pas je jako otporan na bolesti, nije probirljiv u ishrani a osim toga lijepo izgleda, pa bio mogao biti interesantan onima koji vole ovcarske pse.To je jako bitno.

http://www.pasoddy.com/pasmine/img/akbash.jpg

Sarplaninac i tornjak su stalno uz ovce, po svakom nevremenu i nikad da se prehlade.U ovaca krpelja koliko hoces ali nikad da obole od ujeda krpelja.Tako je i sa ovim psom.

Medjutim kod rasnih pasa nije tako.Neki osjetljivi na prehlade, neki dobiju upalu zglobova, nekima se po tijelu pojavljuje masno tkivo.Jednom prilikom sam na izlozbi gledao boksera.Izvanredan pas, lijepo gradjen i bio je po mom misljenju najbolji pas medju bokserima ali sudija nijed mislio tako, pa je zauzeo drugo mjesto. Jdnog dana ga vidim kod veterinara.Na njemu je puno nekih masnih cvorova, tako da vise ne izgleda lijepo.Kako je samo brzo propao.

Ahbab
08.04.2011., 03:27
Americki koker spaniel


http://www.admiralshow.spb.ru/images/Shark%20of%20Ring%202%20small.jpg

Prvi kokeri su u Ameriku stigli zajedno sa prvim doseljenicima na brodu (Mayflower 1620 godine. Američki koker je nastao od Engleskog kokera u 19. stolječu. Prvenstveno namijenjen za lov sitne divljači, međutim, danas u velikoj većini slučajeva izvrstan kućni ljubimac.
Američki koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu, kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i ukupno je potpuno uravnotežen pas idealne veličine. Stoji dobro uspravljen na ravnim prednjim nogama, pri čemu je leđna linija blago padajuća ka snažnim, primjerno kutovanim, mišićavim zadnjim nogama. To je pas podoban za pozamašnu brzinu sjedinjenu sa velikom izdržljivošću. Pre svega mora biti neusiljen i vesel, zdrav, sveukupno dobro balansiran i u kretanju da pokazuje veliku sklonost ka radu.

http://biphost.spray.se/afterglow/StetsonClean031110_Lw.jpg

Veličina: Idealna visina mereno na grebenu, za odraslog mužjaka je 38,10 cm, a za odraslu ženku 35,56 cm. Visina može varirati ±1,27 cm. Mužjaci iznad 39,37 cm i ženke iznad 36,83 cm, treba da budu diskvalifikovani. Mužjake ispod 36,83 cm i ženke ispod 34,29 cm, treba penalizovati. Visina se nalazi na vertikalnoj liniji koja počinje na najvišem mestu plećke i završava na zemlji, pri prirodnom stavu prednjih nogu i paralelnim došapljima zadnjih nogu prema srednjoj liniji.

Boja i oznake: Crna: Jednobojno crna, uključujući crna sa paležom. Crna treba da je smolasto crna. Nepoželjna su braon ili jetrena šatiranja. Nešto bijelog na grudima i/ili na vratu je dozvoljeno. Bjelina na svakom drugom mestu je diskvalifikacija.

http://biphost.spray.se/afterglow/MillerStack031018_1Lw.jpg

Druge jednobojne osim crne: Variraju od najsvjetlije krem do najtamnije crvene, uključujući braon i braon sa paležom. Boja treba da je jedinstvenog tona, a dozvoljena je svjetlija boja na zastavicama.

Nešto bijelog na grudima i/ili na vratu je dozvoljeno. Bjelina na svakom dragom mjestu vodi diskvalifikaciji .

almond eyes
08.04.2011., 17:55
Bas su im frizure super:D

Ahbab
09.04.2011., 01:37
http://www.pasoddy.com/pasmine/img/americki_koker_spaniel_.jpg

Da ali za njihovo odrzavanje treba puno vremena, volje i znanja. U danasnje vrijeme kad je covjek oskudan sa vremenom, pod uslovom da ne radi, tesko moze imati ovako lijepe pse.~o)

almond eyes
10.04.2011., 14:46
http://www.pasoddy.com/pasmine/img/americki_koker_spaniel_.jpg

Da ali za njihovo odrzavanje treba puno vremena, volje i znanja. U danasnje vrijeme kad je covjek oskudan sa vremenom, pod uslovom da ne radi, tesko moze imati ovako lijepe pse.~o)

Ovakve ljepotane je grehota zapustiti,bas treba puno volje,ljubavi i vremena da se postigne da izgledaju kao na slikama.

Ahbab
15.04.2011., 02:42
Bordoška doga


http://img480.imageshack.us/img480/1235/img28td2.gif

Bordoška doga je direktni potomak brojnih vrsta doga koje su vrlo davno obitavale u francuskoj.Sredinom 19.st. te su stare vrste Francuske doge brzo nestale osim u pokrajini Alvitaniji. Ondje su naručito bile brojne i cijenjene. Francuske doge nisu se pojavljivale u svim pokrajinama u potpuno identičnim oblicima. Služile su ovisno o regiji, njihovim uzgajačima ili ovisno o namjeni pasa. Npr.za hvatanje velike divljači, za borbe pasa, u ratu, za čuvanje stoke i kao pomoć mesarima u klaonicama. Ovi psi su opisani još u 14.st. Europske doge vuku porijeklo od velikih pasa koji su prije više od 3 000 g. u Europu došli iz graničnih područja između Indije i Kine preko Tibeta i Mezopotamije dospjeli u Epirus, malo kraljevstvo u staroj Grčkoj. Odande u Rim i koonačno u Galiju. Tokom ovog dugog puta korišteni su u osvajanjima, ratovima i trgovini robljem. Sredinom 19.st. ove doge su se našle u potpuno novoj situaciji. Na djelo su tada stupile osnove duhovnih, znanstvenih i industrijskih revolucija, novi način razmišljanja i života u tom rascvatu prirodnih znanosti koje su dovele do početka kinologije. 1863.g. u botaničkom vrtu Pariza održana je prva izložba pasa. Radilo se više o pregledu pasmina koje su tada postojale u Francuskoj nego o konkurenciji između najboljih primjeraka pojedinih pasmina. Bordoška doga, koja je ime dobila po glavnom gradu pokrajine iz koje potječe pokazala je prilično jasno tih dana svoju prednost i nadmoć nad ostalim Francuskim pasminama. 1896. g. Pierre Megnin i J.Kunstler objavili su malu knjižicu pod nazivom ''Le dogue de Bordeaux''. U njoj su obuhvatili sve izlagane i poznate pse u razdoblju od 1863. do 1895. što je rezultiralo s prvim opisom obilježja prave doge i to je bio prvi standard te pasmine. Deset godina kasnije dogama se bavio J.Kunstler, profesor anatomije na fakultetu znanosti u Bordeaux-u. U povijesno prirodoslovnom muzeju načinio je jednostavnu zbirku tražeći savjete i izvješća od vlasnika pasa te objavio znanstveni rad. Taj standard mijenjao se u nekim detaljima ali u globalu vrlo je sličan današnjem i temelj je kvalitetnog selekcijskog uzgoja.

http://www.doguedebordeaux.sk/psy/enzo/fot/54.jpg
Lijep i moćan pas

To je pas izrazito jake i mišićave postave. Bordoška doga djeluje kraljevski, isijava moć i skladnost. Sve na njoj, od vrata do repa, je jedna sama i velika moć. Na širokom čeonom dijelu glave jako je izražen stop, nosna kost je, gledano po boku, lagano konkavna. Njuška je, ovisno o boji krzna, crna ili smeđa. Čeljust je široka, ugriz vrlo jak. Bordoška doga ima predgriz (gornja čeljust je kraća od donje). Pod vratom je izražen podvaljak u dva nabora, koji sežu do prsiju. Dlaka je mekana, tanka i kratka. Jednobojna je, mahagonij ili žuta sa svim međubojama. Uši i rep su kupirani. Visina - do 68 cm, težina - najmanje 50 kg. Životna dob je najviše 10 godina. Među svim molosima, bordoška doga je najrjeđa, iako se uzgaja u mnogim evropskim državama. To je šteta, jer pas zrači posebnom ljepotom i apsolutno je pouzdan čuvar.Idealan je porodični pas, koji voli sve što je malo i zato se dobro razume s djecom i manjim psima. Zbog veličine potreban mu je odgovarajući prostor. Za njegu bordoške doge trebamo samo četku i krpu. Ti psi su izrazito otporni na bolesti. Lagano ih možemo naučiti sobnoj čistoći i poslušnosti uz pomoć jednostavnih naredbi. No, nije ih moguće naučiti da prate zahtjevnije naredbe, što nije ni potrebno. Taj je četveronožac svjestan svoje snage stoga je posebno pouzdan, a uz odgovarajući odgoj i dosta discipliniran. U mladosti je veliki proždrljivac i treba mu puno hrane. Potpuno sazrije tek nakon dvije godine. Nakon toga bordoška doga nije više tako razigrana i postane mirnija.

http://img205.imageshack.us/img205/1204/163lg8.jpg

Ulrich Klevera "Velika knjiga o psima"

Napomena:Ovaj pas je jako dobar-lijep ali samo ako je pravi predstavnik svoje pasmine. Ako to nije, onda djeluje neproporcijalno, nekako nezgrapno, bolje receno ruzno.

Ahbab
22.04.2011., 00:19
Krpeljima vruće pa napadaju ljude

Toplina utječe na promjenu ponašanja psećih krpelja i potiče ih da napadaju čovjeka, dokazali su francuski istraživači koji upozoravaju na rizik od epidemije bolesti koje krpelji prenose u razdobljima klimatskog zatopljenja. Krpelji su grinje koje se hrane životinjskom krvi, a ponekad napadaju i čovjeka. Hraneći se krvlju ti nametnici mogu prenijeti desetak vrsta bolesti, među kojima su najpoznatije lyme borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis (MET).

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/images/krpelj.gif

Pseći krpelji su prijenosnici rikecija, bakterija koje uzrokuju akutne zarazne bolesti u ljudi, rikecioze.Ekipa pod vodstvom Didiera Raoulta utvrdila je da se rikecioze češće i u težem obliku javljaju kada su ljeta izrazito vruća kao što je bilo 2003. i 2005. "Nismo shvaćali zašto se bolest javljala i izvan sezone krpelja, to jest u proljeće".Tako su znanstvenici došli na zamisao da izvedu pokus tijekom kojega su skupinu krpelja 24 sata držali na 40 stupnjeva Celzijevih, a drugu na 25 stupnjeva. Nametnici su zatim stavljeni na kožu ljudi.Rezultat je bio "iznimno zanimljiv", rekao je Raoult: "50 posto krpelja držanih na 40 stupnjeva prilijepilo se na kožu, a nijedan iz druge skupine".Rezultati radova objavljeni su u utorak na internetskoj stranici časopisa PLoS Neglected Tropical Diseases.

http://www.pasoddy.com/photo/doberman/set_head.jpg

Ako imate rasnog psa navratite kod veterinara i pitajte da li ima vakcinu protiv ujeda krpelja. Ako izvodite psa u setnju po mjestima gdje su prolazili ovcari ili ako sa njim setate kroz sumu, budite sigurno da ce vas pas imati krpelje.Svaki krpelj nije otrovan ali neki jest. Ja sm imao takav jedan slucaj. Poveo sam psa na vikendicu a prije 10-15 dana narucio sam kamion stajnjaka. Nakon nekoliko dan primijetio sam da je moj pas bezvoljan, da puno mokri, da gotovo uvijek lezi, da mokraca ima specificnu boju.Odmah sam otisao kod veterinara.Pas je primio vakcinu i vec ustra je bio puno bolji a drugi dan sasvim dobro. Ako se pas na vrijeme odvede kod veterinara, ujed krpelja ne ostavlja nikakve posledice. Medjutim ako psa ne odvedemo kod veterinara i ako ne primi vakciju, pas ce sigurno uginuti.

Pas spasio trogodišnjaka od zmije otrovnice

Mješanac po imenu Diesel dobio je u petak nagradu za hrabrost u obliku najveće kosti iz mesnice nakon što je spasio trogodišnjaka od napada zmije otrovnice. Diesel je riskirao svoj život prošlog mjeseca kako bi spasio trogodišnjeg dječaka od smrtonosne australske smeđe zmije na farmi u Queenslandu na sjeveroistoku Australije.Zmija dugačka dva metra ugrizla je dva puta hrabrog četveronošca koji se bacio na nju kako bi je spriječio da napadne malog Drewa Beastona.

http://zagreb.hrsume.hr/contents/opasnosti/zmije/slike/Ridjovka3_m.jpg

"Diesel je skočio između njih u trenutku kad se zmija spremala ugristi dječaka. Taj je skok spasio Drewov život jer je zmija bila ogromna i njezin bi ugriz bio smrtonosan", rekao je Drewov djed Stan za lokalni list.Mješanac Diesel, težak 23 kilograma, kolabirao je nakon svog herojskog čina, a oporavio se tek nakon što je primio dvije doze protuotrova i proveo dva dana u veterinarskoj klinici. Više od polovice smrtonosnih zmijskih ugriza u Australiji pripisuju se smeđoj zmiji. (hina/metro-portal)

Sarajka100%
22.04.2011., 00:26
Gos.Hile svaka vam cast na ovim zanimljivim i veoma interesantnim clancima,mnogo mi se dopada i mogu mnogo toga da procitam veoma interesantno sto se tice zivotinja.:D:D:DStvarno svaka vam cast.

Ahbab
29.04.2011., 02:40
Kineski cubasti pas - Chinese Crested Dog
Golokozi i dugodlaki - Hairless and Powderpuffs


http://unicorn-chinese-cresteds.com/front.jpg

Postoje dvije vrste ovih pasa, jedan je bez dlake sem na sapama, glavi i repu i naziva se golokozi ili bezdlaki pas. Druga ima dugu i meku dlaku. Obje vrste se javljaju u mnogo boja, jednobojni, sareni ili istackani po cijelom tijelu.

Iako najpopularniji od svih golokozih rasa, Kineski cubasti psi su jos uvijek veoma rijetki. Mali su i uvijek razigrani, vole biti sa djecom i ici u setnju sa vlasnikom. Inteligentni su i oprezni. Treba ih izlagati glasnim zvukovima dok su jos mali da ne bi bili plasljivi. Lako uce i dobro se slazu sa drugim zivotinjama. Interesantno iako spadaju u male pse, ipaki nisu lajavci. Prvrzeni su vlasnku i vole biti u drustvu ljudi ili djece. Imaju problema ako se poklone ili prodaju drugom vlasniku kao odrasli psi.

http://www.showdogs.at/pic/franky_beweg.jpg

Gola koza treba posebnu brigu da bi se sprijecili problemi i moguce iritacije. Kozu treba redovno stititi kremama sa zastitnim faktorom od sunca, jer im koza na suncu lako izgori.Alergicni su na lanolin i vunu. Briga o njihovim zubima treba biti redovna da bi se sprijecilo ispadanje. Gologoza varijanta ima ocnjake okrenute naprijed, tzv. "tusks", koji obicno prvi ispadaju. Dugodlaka varijanta generalno ima normalne zube, pa se uzgajivaci nadaju da ce unaprijediti stanje zuba i golokoze pasmine. Svaki golokozi pas nosi jedan gen za neodlakanost i jedan za dugodlakost. Kombinacija dva gena za bezdlakost je obicno fatalna. U jednom leglu se javljaju bezdlaki i dugodlaki psi.

Ovu pasminu ne treba previse hraniti jer ima sklonost debljanju. Veoma su cisti bez imalo pseceg mirisa i rijetko kad imaju buhe i krpelje. Dugodlaki zahtijevaju puno cesljanja kako bi se sacuvala lijepa dlaka i podlaka koja se lako uceba ako se ne odrzava. Dakle, posebno se preporucuju ljubiteljima pasa alergicnim na pseciju dlaku.

Oni vode porijeklo iz Afrike, gdje su nazivani "Africki bezdlaki terijeri". Kineski trgovacki brodovi zaustavljali su se duz obala Afrike na svojim rutama i tamo su pokupili ove pse jer su bili odlicni lovci pacova na njihovim brodovima. Nazvali su ih "Chinese Crested" i to ime ostalo je do danas. Inace jos su poznati kao grijaci kreveta.

http://topfield.moj-album.com/slike/25210/_FatOWON20qJssQ_.jpg


Ova neobicna pasmina prvi put je izlozena na izlozbi 1885. godine. Pored ove kineske golokoze pasmine, poznate su jos i meksicki golokozi pas, inka golokozi pas i peruanski golokozi pas.


Kratko receno ovo je mali, aktivan i drazesan pas, bez neugodnog psecijeg mirisa, glatkog golog tijela, sa duzom dlakom na glavi i nogama i repu ili pokriven mekom duzom dlakom. Uvijek je veso-radostan, nikad nije zao i nevoljan.

josip_mo
29.04.2011., 13:23
Hile, gdje si ovo čitao i vidjeo ovaj tekst. Trenutno mi je kuća u neredu jer ju preuređujemo pa ne mogu pronaći knjigu u kojoj su opisane pasmine. Meni je ostalo u sjećanju da je ovo meksički golokoži pas. Međutim kada ukucam u google vidim drugačije slike. Pa mi sada pade na pamet kao da je u knjizi pisalo da je ovo Afrički golokoži pas. Ne kažem da nisi u pravu ali da li si siguran da je službeno ime psa Kineski a ne Afrički?

Ahbab
30.04.2011., 04:53
Oni vode porijeklo iz Afrike, gdje su nazivani "Africki bezdlaki terijeri". Kineski trgovacki brodovi zaustavljali su se duz obala Afrike na svojim rutama i tamo su pokupili ove pse jer su bili odlicni lovci pacova na njihovim brodovima. Nazvali su ih "Chinese Crested" i to ime ostalo je do danas. Inace jos su poznati kao grijaci kreveta.


http://www.pasoddy.com/pasmine/img/xolo_400.jpg
Meksicki bezdlaki pas

Dakle, njihovo pravo porijeklo je iz Afrike ali se sada vode kao Chinese Crested. Njima su slicni meksicki golokozi pas, inka golokozi pas i peruanski inka orhideja.Oni se razlikuju od ovog kineskog jer nemaju tako bujnu dlaku na glavi i na nogama.To je karakteristika samo ove kineske pasmine.Ali opsirnije o ovim drugim pasminama nekom drugom prilikom.

Ahbab
08.05.2011., 03:06
Evo jedne pasmine-rase pasa ali samo za one koji vole velike i snazne pse.Ima ama bas sve karakteristike koje mogu pozeliti ljubitelji snaznih pasa.Opsirnije u prilozenom tekstu.



AMERICKI BANDOG

U novijoj povjesti proslog stoljeca bilo je mnogo pokusaja rekonstrukcija Bandoga. Nakon mnogo pokusaja potkovanih strucnim znanjem i varijanti krizanja raznih pasmina americki veterinar John B. Swinford 60 tih godina proslog stoljeca stvorio je psa cuvara, najsuperiornijeg u odnosu na sve do tada poznate pasmine .

http://img46.imageshack.us/img46/3172/americanbandoggemastiff.jpg

John B. Swinford je dosao do zakljucka, da je najkvalitetnija i daleko najsuperiornija kombinacija za dobivanje takvog psa krizanje zenke NAPULJSKOG MASTIFA sa muzjakom AMERICKOG PIT BULL TERIJERA i to na nacin da se dobije pas sa 50% jedne i 50% druge pasmine u sebi.Napuljski mastif je direktni potomak rimskog borbenog molossusa i psa za arene.To je pas goleme specificne snage u tijelu macke,najjaceg kostura u svijetu teskih molosa kao i najvece borbenosti. Ono najbitnije sto mnogi ne znaju, jest podatak, da je napuljski mastif pasmina sa najjace izrazenim cuvarskim nagonom u psecem svijetu.Krizanje takvog psa sa APBT cije su osobine dobro poznate, daje nezamjenjiv cuvarski stroj, nevjerovatnih psihofizickih osobina.Taj pas je danas poznat pod imenom American Bandogge mastiff ili Swinford bandog. Po misljenjima mnogih uzgajivaca do danas nije napravljen superiorniji cuvarski pas .

John B. Swinford je umro mlad,ali je njegov rad ostao iza njega.Nakon 1o godina od pojave prvog swinford bandoga, pojavilo se puno slicnih pasmina po svijetu. Jedina obitelj koja je tada nastavila rad na daljoj dogradnji ovog tog psa pod imenom American Bandogge mastiff bila je obitelj Josepha Lucera, kojoj se kasnije prikljucilo jos mnogo novih uzgajivaca.Tako da danas u svijetu imamo mnoge linije vec stabiliziranih Americkih bandoga ili Swinford Bandoga.

http://www.njuskalo.hr/image-w450/psi/americki-bandog-mastif-slika-1557705.jpg

Americki bandog predstavlja enormno snaznog psa,kompaktnog tijela koje najvise podsjeca na uvecanu verziju americkog pit bull terijera ili americkog stafordskog terijera od 60 kilograma.Ovi psi posjeduju urodjenu brzinu,veliku okretnost i fleksibilnost kao i specificnu i veliku brzinu reakcije u borbi i napadu sto im omogucava da oni budu ti koji kontroliraju i dominiraju unutar borbe ili napada, iznimno su jakog kostura koji nasljedjuju od napuljskog mastifa i rijetko imaju problema sa displazijom ili bilo kojim drugim vidom zdravstvenih problema vezanim za zglobove,tetive kao i kosti.

Swinford bandog posjeduje jedan od najsnaznijih i najopasnijih ugriza u psecem svijetu,u vecini slucajeva posjeduje kljestast ugriz koji otkida sve sto uhvati, skarasti ugriz je normalan takodjer cak i pozeljniji zbog zdravlja naravno.Ova vrsta psa je gotovo neosjetljiva na bol odnosno ima visok prag tolerancije na bol, izuzetno agresivna u napadu kao i uporna u namjeri da slomi protivnika.Opce poznat je podatak da ove pse odavno koriste razni dileri i kriminalci po velikim gradovima istocne obale Amerike kojima je zivot ozbiljno ugrozen sto samo govori o kvaliteti ovog psa kao cuvara.

Sto se karaktera tice Americki bandog je izuzetno stabilan pas koji nikada nece napasti bez ogromnog i opravdanog razloga.Zbog svoje moci, snage i dominantnosti opcenito genetike nije agresivan prema drugim psima cije napade vecinom shvaca kao igru i treba mu mnogo da se izazove za napad.Bitan podatak je taj, da je americki bandog pas koji dobro poznaje razliku izmedju djeteta i odrasle osobe, prema djeci je iznimno pazljiv. U 50 godina od njegova nastanka nije zabiljezen gotovo nijedan podatak napada ovog psa na djecu i nekontroliranog i nepredvidivog napada na ljude.Jedna od njegovih najkvalitetnijih osobina je upravo to sto nikada nece napasti samostalno ili bez odobrenja gospodara,osim ako se ne radi o cuvanju teritorija koji mu je povjeren.

http://img217.imageshack.us/img217/8365/jo20lucero20bandogti6.jpg

Ovo je pas veselog sportskog karaktera,iznimno inteligentan, dok su stenci veseli zivi i razigran.U njihovoj mladosti mozete vidjeti njihov nesalomivi karakter kao i volju, upornost da zavrse igru koju su zapoceli. Kako sazrijevaju, vec u prvoj godini naglo postaju mirniji,stalozeniji i djeluju kao mocni psi koji kontroliraju svoju ogromnu energiju.Americki bandog ima iznimno izrazen cuvarski nagon za cuvanjem vlasnika, obitelji i teritorija na kojem se nalazi, iako sebe smatra za dominantnog na bilo kojem terenu gdje se nadje sa gospodarom, nesto slicno kao ponasanje nomadskih pasa.Hrabrost i smjelost ovoga psa je nizmjerna ,a ono sto ga cini posebnim je njegov iznimno stabilan karakter.

Americki bandog se malo koristi u policiji i to ponajvise iz razloga, sto je presnazan pas, koji napadacu nece nanlijeti lake, nego teze povrede. Policija i vojska ga obicno koristi u specijalnim jedinicamam za specijalne namjene sirom svijeta.

Visina muzjaka je od 62 do 65 cm, dok su zenke za 5 cm nize.Tezina odraslih muzjaka je od 45 do 63 kg,zenki od 40 do 50kg.

Boja ovih pasa se javlja u svim varijantama koje posjeduje izvorni cane corso i izvorni pero de presa canario.Bojaociju mora odgovarati boji dlake.Ovaj pas izgledom najvise podsjeca na uvecanu verziju americkog stafordskog terijera ili americkog pitbull terijera,s tim da ima cvrscu kozu, koja plese po cijelom tijelu, iako to na prvi pogled nije vidljivo. Dlaka je kratka i ne linja se.Izuzetno su otporni na vremenske uvjete i mogu bez problema podnijeti velike hladnoce kao i velike vrucine . Za njih je karakteristicno da ne sline.Podnose zivot u stanu, jer zele biti blizu svome gospodaru i obitelji uopste.Iz tih razloga nije ih preporucljivo davati na drsuru bez prisustva gospodara.
http://img129.imageshack.us/img129/9294/bandog20vito20stelios20tl3.png

Napomena:Za ovu rasu pasa iskreno receno prvi put cujem. Nisam ih vidjao ni na izlozbama koje sam posjecavao prije rata. Vrsljajuci po interenetu nasao sam ovaj tekst i fotografije. Tekst sam malo preuredio jer stilski nije bio najbolje napisan. Istina, nije ni sada ali moze proci. Opsirnije o ovoj rasi, eventualnim uzgajivacima na prostorima bivse Yu morate sami potraziti na internetu.

josip_mo
08.05.2011., 14:37
Iskreno, i ja prvi put nailazim na ovu pasminu. Znaš li da li je priznata od FCI-a ili je koa Pitt Bull Terier? Jer vidim da se pišu karakteristike oko boje, visine težine, .. ali nisam je vidio da je knjizi da je među priznatim pasminama.

Ahbab
11.05.2011., 16:06
Vec sam kazao da ovog psa nikad nisam vidjeo na izlozbama.Istina, posjecivao sam samo tri ringa za ocjenu pasa:veliki crni snaucer, doberman i u manjoj mjeri rotvajler ali sam prije pocetka ocjenjivanja posmatrao dolazak mnogi uzgajivaca koji su gajili nade, da ce bas njihov pas danas biti pobjednik ili visoko kotiran u svojoj pasmini. Kasnije sam setao po hali, da vidim nekog lijepog ili interesantnog psa ali rijetko kada mi je nstio zapelo za oci, jer sam bio isuvise preokupiran velikim snaucerima i dobermanima. Ali o americkom bandogu evo jos nesto.Tu je i odgovor na tvoje pitanje.



http://static01.dernek.ba/blogslikevelike/675825-315540.jpg

Bandog točnije Bandogge nije priznata pasmina. Male su šanse da ce je ikada priznati. Swinford je bio jedan u nizu stručnjaka koji su htjeli napraviti radnog mastiff'a...ali eto doktor je umro mlad, tako i svi psi za njim. Sam cilj je bio stvoriti psa kojemu je glavna namjena napad na čovjeka. Isto kao sto je dogo ultimativni lovački pas, Tosa i pit borbeni psi...Bandogge je trebao biti ultimativni čuvar vašega dvorišta, skladišta, firme i sl... Visok je 62 do 67 cm,a težak od 45 do 63 kg. Boje Američkog Bandoga su tamno tigraste sve boje koje ima dogo canario ,smeđe pa čak više tamno smeđe,crna koja je rijeđa sa bijelinama na prsima ispod brade ili na nosu ,ali jako malo .

Danas postoji čovijek po imenu Joseph Lucero...on je najuspješnije nastavio rad Swinforda...uspio je stvoriti radnoga mastiffa. Njegovi su psi kako ih on zove - vaši tjelohranitelji. Uz to...po rezultatima na testovima, njegovi psi su najopkiji čuvari domova. Oni ce uljezu u vašem vrtu biti najgora stvar koja mu se dogodila u životu, a i vjerojatno zadnja stvar koja mu se dogodila. Joseph stvara jedinu pasminu koja služi za napad na ljude...to joj je jedina svrha!

Njegovi psi su križani između muškog pit bulla i ženke Napuljskog Mastiffa. Mastiff je zbog čuvarskog nagona koji je jači nego kod bilo kojega drugog psa...pit je zbog okretnosti, brzine, upornosti itd... Karakterno americki bandog je potpuno sport (http://www.dernek.ba/idi/17)skog karaktera, dosta se veže za gazdu i saživi sa njim doslovno čcita misli od gospodara i zato se smatra jednom od najboljih bodyguard pasmina ako ne i najboljom.

Što se poslušnosti tiče, vrlo su poslušni dovoljan je povišeni ton i to smatra kao kaznu. Nema potrebe stalno vikati ponavljati iste naredbe u nedogled kao kod nekih lovačkih pasmina jer americki bandog nije lovački pas. Americki Bandog je daleko smireniji pas i napada na naredbu ne na svoju prosudbu,osim kod obrane teritorija.Također se veže za vlasnika i oponaša ga u potpunosti, jedina mana mu je što mu promjena vlasnika djeluje pogubno za psihu i to ne može podnijeti pa čak nikada ne prihvati drugog vlasnika, ostane vijeran onom prvom kojeg je izabrao .

Za kraj...ako ce bandogge ikada biti priznata vrsta...onda če to biti sigurno psi od Josepha Lucera. On ih več stvara vec 17 god i nema namjeru stati.

Preuzeto sa sajta "love4dogs"</B></U></I>

Ahbab
18.05.2011., 01:51
http://www.klubruskihrasa.com/crni%20terijer/01.jpg

Crni ruski terijer (engl. Black Russian Terrier - BRT)

Ovo je relativno mlada pasmina.Njeno stvaranje je započeto nakon II. svjetskoga rata, u Rusiji je priznata 1981.g, u FCI-ju (1984. godine. Iz tog razloga je pasmina još uvijek relativno nepoznata među ljubiteljima pasa. Rijetko se viđa na ulici, sportskim terenima radne kinologije, pa i na izložbama. Ipak, kada se pojavi, redovito izaziva posebnu pozornost, zbog svoga atraktivnog izgleda i iznenađujućih radnih i sportskih sposobnosti.

Radne sposobnosti crnih r. terijera ne čude s obzirom da je pasmina stvarana od najboljih radnih pasmina pasa u Rusiji s ciljem da se dobije savršeni radni pas besprijekornih radnih sposobnosti i prilagodljiv svim uvijetima života. Križane su mnoge pasmine korištene u vojne svrhe, izdvajamo one najzastupljenije: Rizenschnauzer, Airedale Terrier, Newfoundland, Rotweiller. Tako je dobiven izuzetno krupan, čvrst i izdržljiv pas atraktivna izgleda i zavidnih radnih sposobnosti.


http://www.klubruskihrasa.com/crni%20terijer/41_1.jpg


No, ubrzo se ovaj paspokazao neprikladnim za namjenu za koju je stvaran. Naime, njegova dlaka, koja ga štiti i u najtežim zimskim uvijetima, zahtijeva mnogo njege. K tomu, iako podnosi sve vremenske i 'ekonomske' uvijete, ne podnosi život u vojnim psetarnicama, tj. odijeljenost od čovjeka. Pretpostavlja se da je to jedan od temeljnih razloga što je BRT iz vojinih i policijskih psetarnica dospio ljudima u urbanim sredinama kao izvrstan pas za pratnju i osobnu zaštitu.


Jednom prigrljen u malim moskovskm stanovima, uskoro je dobio nadimak: "veliki pas za mali stan". Naime, njegova skromna aktivnost u kući,nenametljiva potreba za blizinom i ljubavlju vlasnika te obitelji kojoj pripada, kao i inteligentna smirenost u kući i van kuće, strpljivost sa djecom, šutljivost, poslušnost i poučljivost, samostalnost i samoinicijativnost u rješavanju opasnih i sumnjivih životnih situacija obrane vlasinka i njegove imovine, njegova nezahtijevnost i prilagodljivost temperamentu i životnim navikama vlasnika ucinila su ga prihvatljivom psom mnogim ljubiteljima pasa.


Ovaj pas nije prikladna pasmina za svakoga:


- ako nemate dovoljno vremena i volje za kontakt sa psom i za brigu o njegovoj dlaci koja podnosi sve vremenske uvijete (posebno hladnoću i snijeg) i ne linja se, ali zahtijeva barem jednom tjedno četkanje i dva puta godišnje trimanje ili šišanje, te čišćenje od blata i snijega prije ulaska u kuću nakon svake šetnje po takvim uvijetima;
- ako ne planirate psa imati sa sobom u kući, nego u boksu ili na lancu;
- ako Vas uglavnom nema kod kuće i pas mora u kući samovati veći dio dana;
- ako nećete moći svoje štene intenzivno socijalizirati uvodeći ga u najrazličitije situacije koje će doživljavati i kao odrastao (druženje sa ljudima van obitelji, sa drugim psima, eventualno kontakt sa drugim životinjama u sredini u kojoj živi, kretanje po bučnim ulicama grada ili ulicama mjesta po kojima hoda mnogo nepoznatih ljudi, vožnja u autu i sl.) i ako ne možete odvojiti vrijeme da ovog vrlo poučljivog psa naučite temeljnoj poslušnosti, onda nemojte nabaviti crnog ruskog terijera. To nije pasmina za Vas.



http://www.klubruskihrasa.com/crni%20terijer/05.jpg


Naime, treba naglasiti da je crni ruski rerijer veoma velik i snažan pas koji zahtijeva mnogo ljubavi, ali i dobru socijalizaciju i dosljedan odgoj, koji bi trebalo započeti još u leglu od strane uzgajivača (stoga, dobro provjerite i promislite od kakvog uzgajivača ćete uzeti štene BRT-a!). U rukama neodgovorne osobe on može postati "ubojito oružje" koje se može okrenuti i protiv onoga koji je u njemu potencirao agresiju. Naime, takve osobe uglavnom nemaju smisla za kontakt sa psom ispunjen ljubavlju koja je ovom psu potreban od najranijih početaka života.


Ako odrastao uz mnogo ljubavi i dosljedan odgoj, onda svoju agresiju usmjerava samo prema realno opasnim situacijama. zbog cega se kaze da nije za osobe koje nemaju nikakvo iskustvo u odgoju pasa. Ipak, ispravnije je reći da nije za osobe koje nemaju dovoljno prave ljubavi i odgovornosti prema psu


Ovaj pas se dobro saživljava sa bučnom obitelji s mnogo djece ili sa dinamičnim sportašem, kao i sa tihim usamljenim penzionerom. On se jednako dobro osjeća u malom stanu kao i u kući s velikom okućnicom, ako mu vlasnik pruži mogućnost jedne zajedničke dulje šetnje dnevno. Naime, čak i vrlo velika okućnica ovom psu neće ništa značiti ako njegovi ukućani ne šetaju s njim. Susjedi također dobro podnose ovoga psa, jer rijetko laje a kada zalaje, to je uglavnom u igri s drugim psima ili iz nekog valjanog razloga. U ozbiljnim situacijama ne laje nego upozoravajuće reži.


Popularan jekod mladih i sredovječnih žene koje žive same, jer im pruža snažnu i pouzdanu zaštitui. Rado ga imaju i očevi koji mnogo izbivaju iz obitelji, jer znaju da je njihova obitelj i imovina ima sigurnu zastitu.


Jedino stariji ljudi, čije su fizičke snage okopnile i koji žive sami, s razlogom se ustručavaju uzeti ovog psa, jer ga treba kontrolirati na povodniku. Stoga ovaj pas nikada ne bi smio izlaziti u šetnju sam sa nemoćnom starijom osobom i djecom, osim ako s njima nije razvio posebno dubok odnos besprekorne poslusnosti.


http://img.photobucket.com/albums/v258/zccica/noviji/BARTBARBYSBRONNICH2.jpg


Dobro odgojen odrastao crni ruski terijer može u šetnji hodati s vama bez povodnika, kao prijatelj, bez ikakve bojazni da bi mogao učiniti nešto lose.Naravno da na vrijeme trebate uočiti opasne pse i ljude koji koji vam dolaze u susret. To nije teško, jer ovaj pas nikad ne napada prvi, sve najprije pokušava riješiti svojim dostojanstvenim stavom. Ova mu taktika uglavnom i uspijeva. Ipak, postujte zakonske obaveze, stavite brnjicu i imajte povodnik u ruci.


Ovaj pas ima velike radne sposobnosti: tragači minotragač, brzo svladavanja radne ispita (IPO, SchH, Ring), što ga preporučuje kao sportskog i službenog psa. Ipak ga FCI nije uvrstio u grupu službenih pasa te ne treba polagati provjeru naravi na uzgojnom pregledu ali može postati šampion u ljepoti iako nije položio radni ispit. To je s jedne strane praktično ali i nije dobro, jer mu prijeti opasnost da se u daljnjem uzgoju stavi naglasak na exterijer, a zanemari izvanredna radna narav kakva se rijetko nalazi među službenim pasminama.
http://img.photobucket.com/albums/v258/zccica/noviji/brtgif1.gif
Crni terijeri su psi visi od srednjeg rasta, krupni, sa masivnim kostima i muskulaturom. Koza je elasticna, cvrsta, ne stvara nabore i ne opusta se. Konstitucija je vrlo snazna. Visina za muzjake je od 66-72cm, a za zenke od 64-70cm. To je tip psa sa jakim nervima, uravnotezen, sa izrazenom odbrambenom reakcijom. Potreban mu je autoritativan gospodar, koji ima vremena da seta sa njim. Nepoverljiv je prema strancima. Tezina je oko 40 kg. Dlaka kod dugodlakih pasa je duga, gruba, ostra, cvrsto i prilijeze uz tijelo,duzine od 4-10 cm i pokriva cijelo tijelo psa. Prednje noge do lakata i zadnje do bedara, dobro su zasticene dugom i gustom dlakom. I kod dugodlakih i kod kratkodlakih pasa, dobro je razvijena ukrasna dlaka. Na njusci ona obrazuje guste brkove, a na donjem bradu a nad ocima guste i duge obrve. Poddlaka je gusta, dobro razvijena. Kod kratkodlakih pasa, dlaka je prava, gruba i cvrsto prileze uz tijelo.

Napomena:Tekst je bio lose napisan.Pokusao sam napraviti ispravke ali nisam siguran da sam sve ispravio.

Ahbab
22.05.2011., 02:16
Gluhoća pasa i mačaka http://www.svijetpasa.com/templates/magazine_plazza/images/emailButton.png (http://www.svijetpasa.com/index2.php?option=com_content&task=emailform&id=1725&itemid=233) http://www.svijetpasa.com/images/stories/naslovi/pas2.jpg


Gubitak sluha veliki je hendikep za psa ili mačku. Njihovo prvo osjetilo je njuh, a sluh je odmah iza njega. Gluhe životinje vrlo često su plahije od zdravih što može uzrokovati značajne promjene u ponašanju.

Gluhoća može biti urođena ili stečena. Urođena gluhoća najčešće je vezana na gen za bijelu pigmentaciju. Tako su od rođenja gluhe životinje u najvećem postotku bijele mace, posebno one koje uz bijelu boju dlake imaju i plave oči. Kod pasa ovakav defekt često viđamo kod dalmatinera iako se pojavljuje i kod drugih http://www.svijetpasa.com/mambots/content/glossarbot/info.gifPasmina (javascript:void(0)). Nekada su kritična skupina bili plavi dobermani. Gluhoća vezana na pigmentaciju javlja se i kod http://www.svijetpasa.com/mambots/content/glossarbot/info.gifMerle (javascript:void(0)) colija i shetlanda.

Ovakav oblik gluhoće nastaje zbog degeneracije krvnih žila koje opskrbljuju unutarnje uho. Do tog procesa dolazi u starosti od oko 4 tjedna, dakle već kod sasvim malog šteneta ili mačeta. Točan način nasljeđivanja nije poznat, no svakako se preporučuje da takve životinje nemaju potomstvo.

Dijagnoza gluhoće nije jednostavna posebno ako se radi o jednostranoj gluhoći. Obično sami vlasnici ustanove da je životinja gluha. Kod zdravog psa ili mačke sluh je u potpunosti razvijen tek u dobi od 3 mjeseca pa je zbog toga prije te dobi nemoguće sa sigurnošću tvrditi da je životinja gluha. Do tog perioda psić ili maca već se nalazi u novom domu i obično su novi vlasnici već emotivno vezani za njih.

Stečena gluhoća može biti posljedica opstrukcije ušnog kanala kao posljedica kronične upale uha, tumora ili nekog anatomskog defekta u razvoju vanjskog uha. Ovisno o uzroku poduzima se kirurški zahvat ili druga terapija. Moguća je i gluhoća izazvana nekim ototoksičnim lijekovima,što je danas rijetkost, ili pak traumom glave.

Kako štenci i mačići rastu, oni mogu detektirati glasne zvukove i u prvim tjednima života dok je ušni kanal još zatvoren. No, testiranje sluha ipak se preporučuje napraviti tek sa 5 tjedana. Potrebno je proizvesti glasan zvuk koji se nalazi izvan vidnog polja mladunca, na način da ne proizvedete pomicanje zraka koje on može osjetiti. Osobno, obično stanem iza psa na udaljenost od barem dva metra i glasno pljesnem rukama. Zdrava životinja će reagirati na zvuk, no može se dogoditi da ta reakcija izostane i kod zdrave životinje ukoliko je ona pod velikim stresom što je u veterinarskoj ambulanti čest slučaj.
Posebno su mace sklone takvoj prezentaciji stresa: samo se ukipe i ne reagiraju na nikakve podražaje iz okoline. Na ovaj način također ne možemo ustanoviti je li gluhoća obostrana ili jednostrana. Ukoliko je životinja jednostrano gluha, ona će čuti, ali će imati problema s lokaliziranjem izvora zvuka.

No, imajmo na umu da se jednostrano gluhe životinje fantastično adaptiraju na svoj invaliditet te kod njih nakon nekog vremena nema nikakvih odstupanja u ponašanju od zdravih životinja. Pouzdan test je jedino elektrodijagnostika koja za sada kod nas nije dostupna.

Vlasnici gluhih životinja moraju znati da su one sklonije povredama, a pogotovo su za njih opasni automobili. Gluhu macu ne možete puštati da sama skiće oko kuće jer će vrlo brzo stradati. Gluhe životinje plahije su i ako im priđete iznenada, mogu reagirati tako da vas ugrizu jer se instinktivno brane. Ponekad se kod takvih životinja razvije nešto agresivnije ponašanje jer se stalno osjećaju ugrožene, no to naravno nije pravilo.

Autor,Tamara Ferari Miškulin dr. vet. med. Rijeka

Ahbab
25.05.2011., 15:42
Bolestan pas

Zdravlje je stanje potpune tjelesne, duševne i socijalne ravnoteže, a ne samo stanje bez bolesti ili ozljeda. Tu definiciju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i možemo je u cijelosti primjeniti i na psa. Pri tome je za njegovu duševnu i socijalnu ravnotežu odgovoran vlasnik.

Pomoć veterinara bit će potrebna psu samo za održavanje tjelesnog zdravlja. Suvremena veterina poznaje cijeli niz preventivnih cjepiva, koja uspješno sprečavaju mnoge zarazne bolesti. Poštujemo li propisane termine preventivnog cijepljenja, ne zaštićujemo samo svojega, već i druge pse na koje bi oboljeli pas mogao prenijeti zarazne bolesti. Cijepljenjem bolest sprečavamo, zaustavljamo i na kraju pobjeđujemo. Cjepiva su kod nas skupa, ali bez obzira na cijenu ne smijemo škrtariti, jer bi troškovi liječenja bolesti mogli biti puno veći.

http://www.pasoddy.com/pasmine/img/americka_akita.jpg

Zdravlje psa ovisi o uvjetima života (čistoća) i kvalitetnoj prehrani, uz dodatak vitamina i minerala. Važan utjecaj na zdravlje ima i redovno uklanjanje unutrašnjih i vanjskih parazita. Protiv unutrašnjih možete koristiti tablete (Verpanii, Droncit, Drontal plus), koje uspješno uništavaju i gliste i trakavice. Nasi četvoronožni prijatelji imaju mnogo specifičnih bolesti, neke su poznate i ljudskom rodu, recimo dijabetes, bubrežni kamenci, prehlada, proljev i neke druge bolesti.

Lijekove za bolesne pse treba propisati veterinar, iako je u njihovom liječenju upotrebljivo mnogo lijekova koje koriste ljudi. Vaši lijekovi neka ostanu u vašem ormariću samo za vas! Liječenje prepustite stručnjaku, osim ako se ne radi o nekoj vrlo jednostavnoj stvari. Neki lijekovi za ljude psima štete, npr. antibiotici širokog spektra u pasa uzrokuju požutjele zube. U novije vrijeme, sve se više razvija liječenje prirodnim lijekovima - homeopatsko liječenje. U ljudskoj medicini ono je dostiglo zavidnu razinu, pa ipak samo neki liječnici propisuju prirodne preparate. Veterinarska medicina je, što se tiče prirodnih preparata, još uvijek u povojima. U drugim zemljama je o tom području veterinarske medicine izdano nešto literature. Dr.veterine H. G. Wolff u predgovoru svoje knjige piše: "Homeopatija je aktivna medicina, koja povećava obrambenu moć organizma bez uporabe antibiotika, jer oni u stvari oslabljuju tjelesnu obrambenu moć".

Pse je moguće uspješno liječiti prirodnim metodama i to ne samo prirodnim lijekovima, već i uz pomoć akupunkture. O tome je po svijetu već mnogo toga napisano, ali je kod nas još nepoznato.

Ahbab
28.05.2011., 04:48
Cijerpljenje štenadi
Piše,Tamara Ferari Miškulin dr. vet. med.

Kada štene stigne u novi dom, prva obaveza novog vlasnika jest posjet veterinaru kako bi se obavilo prvo cijepljenje, ukoliko to već nije obavio uzgajivač.Psiće cijepimo protiv više bolesti odjednom. Prvi puta cijepimo ih u starosti od 6, 7 ili 8 tjedana. Trokratno cijepljenje štenadi jest cijepljenje protiv važnijih infektivnih bolesti pasa od kojih neke u slučaju obolijevanja imaju visoku stopu smrtnosti.

http://webzoom.freewebs.com/blueridgebulldogs/ROCKOshowin.JPG

Na tržištu je više različitih cjepiva, različitih farmaceutskih tvrtki. Uglavnom ta cjepiva sadrže oslabljen virus štenećaka, oslabljen pseći adenovirus, virus parainfluence i virus parvoviroze. Tekuća komponenta cjepiva sadrži inaktivirane bakterije Leptospira icterohemorrhagiae i Leptospira canicola. Dakle, aplikacijom ove vakcine štenad štitimo od štenećaka, parvoviroze, hepatitisa uzrokovanog adenovirusom, bolesti dišnog sustava uzrokovanih virusom parainfluenece i leptospiroze uzrokovane navedenim sojevima bakterija.Postoje cjepiva samo protiv parvoviroze pa neki veterinari preferiraju taj način cijepljenja već u dobi od 6 tjedana.

Cjepivo će izazvati imunološki odgovor organizma, odnosno potaknut će nastanak antitijela na navedene antigene. Antitijela sadrži i krv kuje-majke pa njena antitijela štite psiće u prvim tjednima života. Titar maternalnih antitijela u štenaca počinje padati te ona u potpunosti nestaju kada su psići stari 12 do 16 tjedana.
Iz moje arhive

Ahbab
02.06.2011., 00:00
Upala uha česta bolest kod pasa

Upala uha često se javlja u pasa, posebno u vrijeme kada sa svojim ljubimcima boravimo više na lijepom sunčanom zraku.Upala uha može nastati zbog niza uzroka, jedan od njih je klas trave koja se može zavući u uho.


http://www.svijetpasa.com/images/stories/film/Lassie_3.jpg

Simptomi stranog tijela u uhu su: naginjanje glave, tresnja glave, trljanje glave o pod i sl. Ukoliko otkrijete takve simptome, a vi sami ne vidite ništa u uhu otiđite svome veterinaru. Sam zahvat se izvodi vrlo lako i brzo, veterinar će nakon tog zahvata nakapati antibiotske kapi i ukoliko je potrebno ukloniti suvišne dlačice u uhu. Upala može nastati ako posljedica zbog alergijske reakcije na hranu ,pelud i lijekove, pa i na to treba misliti ukoliko dođe do upale.

Najčešći uzrok upale su paraziti (Otodectes) koji u uhu stvaraju crni, mrvičasti sadržaj koji treba kloniti uz uha i tretirati akaricidima.Ostali uzroci upale su rjeđi, a svaka upala je popraćena bakterijskom infekcijom bakterija i gljivica.



http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSHou4ZX4WNV7OTkG4g9cRZEvoNP7Hs3 aG44WbHOB3N4hjbTb600be3RQ

Simptomi upale:
neugodan miris, trljanje glave, bol na dodir, pas drži bolno uho spušteno, cerumen promjenjene boje, ukoliko se bilo koja upala ne liječi na vrijeme te ona prodre dublje u srednje ili unutarnje uho može doći do poremetnje u ravnoteži psa.

Liječenje:
-prvo treba otkriti o kojem je uzrok riječ,
-nakon toga ukloniti uzrok
-isprati uho fiziološkom otopinom ili kapima npr. Otifree, kod jako prljavih ušiju čistimo 3% vodikovim peroksidom
-kapati uho 2-3x kroz tjedan dana

Ukoliko se upala svako malo vrati veterinar će vam preporučiti da napravi antibiogram ( na taj način će odrediti bakteriju koja je uzrokovala upalu) , a prema rezultatu antibiograma prepisati će vam antibiotike.A ako je riječ o alergiji treba liječiti i alergijsko stanje i upalu.

Koje pasmine su osjetljive?
pasmine koje imaju poklopljene uške, lovački psi, psi koji se vole kupati, shar-pei

Kako ocistiti uši- kupite sredstvo za čišćenje ušiju ili upotrebite fiziološku otopinu koju možete nabaviti u apoteci.Nakon što se stavili sredtvo sa čišćenje ušku primite za bazu i masirajte. Pas će nakon toga otresti glavom, a vi sa vaticom pokupite prljavi sadržaj, postzupak ponovite sve dok uho ne bude čisto. Nikako ne čistite uši štapićima.

Sarajka100%
03.06.2011., 12:15
Htijedoh te Hile pitat sta je ovo,ja prvi put vidim?
http://www.youtube.com/watch?v=hzbJ2oB7QLw&feature=related

Ahbab
04.06.2011., 22:39
U poslednje vije godine imao sam priliku citati puno tekstiova o cudnim zivotinjama. Neke su nadjene mrve u sumi, druge su izbacivale vode jezera i rijeka.Uglavnom nisu bile velike, imale su glavu koja podsjeca na psa, macku, rakuna ali uvijek duge kandze.Uglavnmo tako nesto nije bilo uobicajeno za vidjeti.

Najvise interesovanja pobudjivala je nepoznata zivotinja na Floridi koja ubija krave i ovce na farmama ali i kokoske u dvoristima. Medjutim, tu zivotinju niko jos nije uhvatio niti snimio. Na snimku koji sam pogledao, prikazuju jednu zivotunju u trku ali to nije ona prezentirana na filmu.

Bilo kako bilo radi se o mjesancima zivotinja. Da li to nastaje prirodnim putem-spontano u vrijeme parenja ili se to radi u laboratorijama tesko je sad znati. Poznato je da se neke zivotinje medjusobno podnose u vrijeme parenja iako su van tog peroda obicno smrtni neprijatelji, kao npr.pas i macka, pas i tigar, pas i ris, rakun itd.Nijesu rijetka parenja imedju jelena i krave ako je ispasa krava u blizini sume.

http://www.chinjuh.mydns.jp/sengai/hundo/leopon.jpg
Cesta medjusobna paranja imamo izmedju:kunica i stakora.Mladi koji se dobiju izgledaju kao kunici ali imaju rep stakora.Gledao sam fotografiju cudne zivotinje nastale najvjerovatnije parenjem psa i rakuna.Zivotinja svojim izgledom podsjeca na psa ali ima one pruge kao rakun i nesto spicastiju njusku a tjelesna konstitucija je slabija nego kod prosjecnog psa.

Opsirnije:
http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:QqYbfiRTA3AJ:www.vojvodinacafe.rs/forum/zivotinjsko-carstvo/hibridi-vredno-divljenja-ili-prezira-5184/+parenje+razlicitih+zivotinja&cd=4&hl=en&ct=clnk&gl=us&source=www.google.com

adi@
06.06.2011., 11:45
Zna li neko kakva je procedura odnosno sta sve treba kad se povede cuko u Bosnu.
Unaprijed Hvala.

Sarajka100%
06.06.2011., 15:39
Zna li neko kakva je procedura odnosno sta sve treba kad se povede cuko u Bosnu.
Unaprijed Hvala.
Ja nisam imala nikakvih prohblema ako si ga na vrijeme vakcinisao i ima svoj EU pasos koji se dobije kod veterinara.Najbolje odes s psom kod veterinara i dobijes tacne informacije.Meni nisu trazili nista posebno osim info pas od cuke.:kokice:

adi@
06.06.2011., 23:35
Ja nisam imala nikakvih prohblema ako si ga na vrijeme vakcinisao i ima svoj EU pasos koji se dobije kod veterinara.Najbolje odes s psom kod veterinara i dobijes tacne informacije.Meni nisu trazili nista posebno osim info pas od cuke.:kokice:

Hvala Safo!

adi@
08.06.2011., 16:43
http://www.youtube.com/watch?v=4R4uAGXWZ_c

Ahbab
09.06.2011., 00:22
Kako da hranite svog psa

http://www.argentumdogos.com/images/AxelDelaware.jpg

Pas ima potrebu da se hrani na odgovarajući način, i taj svakodnevni zadatak pada u deo gospodaru. lako se psu pripisuje mana da je gurman, iako izgleda da raspolaže neuobičajenim digestivnim sposobnosdma dovoljno je samo videti ga kako glodje staru sumnjivu kost zatrpanu ko zna orkad za njega ipak nije dobro da jede kao njegove gazde, a još manje da se zadovoljava time šro će na kraju pojesti ostatke sa njihovog stola. Proteini (meso riba), balastne materije (zeleno povrće, mekinje), masti (biljne, nekuvane i dopuna u vidu vitamina i minerala čine idealnu porciju za svog psa, vodeći naravno računa o njegovoj starosti, o njegovoj situaciji i zdravsrvenom stanju: kuja koja doji štene od tri meseca, hrt za treniranje, ili vučni pas nemaju iste potrebe za hranom. Valjana ishrana, izbalansirana i racionalna, delovaće preventivno ili će pak doprineti izlečenju mnogih bolesti. Bilo da kupujete gotovu hranu (kroketi, konzerve...), bilo da vi lično spravljate hranu za svog psa, budite rigorozni kada su u pitanju proporcije; podelite hranu na dva obroka koji se daju u tačno određeno vreme i ne zaboravite da ishrana svog psa, koja ne mora biti raznovrsna, mora ipak pokrivati sve njegove potrebe, ni siromašna, ni preobilna, kako bi bio u formi i ostao vitalan... tokom čitavog svog života.

IZBOR NAMIRNICA

Pas se može hraniti na različite načine, kašom ili domaćom hranom - koju gazda spravlja kod kuće -do hrane pripremljene industrijskim putem. Potpuna, jednostavna za upotrebu, ta hrana se često približava savršenoj nutricionoj ravnoteži. Najzad, postoje i druge vrste hrane, sa domaćom osnovom i industrijskom dopunom. Iscrpnija analiza tih različitih načina ishrane psa u kući omogućiće vam da odaberete najprilagođeniji tip ishrane. Ono najbitnije u ishrani psa vezano je za neophodnost da se zadovolje njegove potrebe u pogledu velikih grupa hranljivih sastojaka, čija srazmera varira zavisno od starosti, situacije i zdravstvenog stanja. Svaka grupa namirnica treba da pokrije te potrebe.

DOMAĆI OBROCI

Ako sami pravite kašu za svog psa - što se naziva domaćom porcijom, treba da pazite da ona uvek sadrži :
- proteine (meso, riba) ;
- skrob (žitarice) ;
- balastne materije (zeleno povrće, mekinje) ;
- masti (biljno ulje);
- dopunu minerala i vitamina.
Izvori tih hranljivih sastojaka su različiti. Da biste ispravno hranili svog psa :
- dajte mu sirovo meso ili dinstano, nemojte ga nikad pržiti ;
- pirinač ili testeninu treba dugo kuvati ;
- nemojte nikad kuvati ulje koje dodajete kaši;
- nemojte nikada zaboraviti da dodate minerale i vitamine.

http://www.betelges.net/bilder/nike/nike_3.jpg

GOTOVA HRANA

Industrijska hrana za pse danas je u većini slučajeva prilagođena potrebama životinje, mada je ponekad još više prilagođena potrebama gospodara ... Po mišljenju veterinara i nutricionista specjalista, ta hrana je potpuno uravnotežena. Time se objašnjava snažan razvoj njene prodaje tokom već 30 godina, budući da 62 % vlasnika pasa koristi sada gotovu hranu. Ipak, da bismo mogli pravilno odabrati, treba da budemo dobro obavešteni. Industrijska hrana za pse svrstava se u tri kategonje :
- suva hrana (kroket, supe u vidu kockica kojima se dodaje voda), koja sadrži od 5-10 % vode;
- poluvlažna hrana (kobasice, meki kroketi), sa 20-25 % vode;
- vlažna hrana (konzerve), sa 65-80 % vode.
Ta hrana, za koju treba pažljivo pročitati etikete, ima brojne prednosti.
- lakoća upotrebe i konzerviranja ;
- manja cena koštanja, posebno za krokete - jer ako se izuzme suva materija, jedino korisna, voda iz konzervi plaća se veoma skupo;
- distribucija uravnotežene hrane, bar za psa koji živi u normalnim uslovima.
Treba paziti da se ne pomešaju termini "kompletan" i "komplementaran", jer se prvi koristi sam, a drugi kao dodatak osnovnoj namirnici. Vlasnik takođe treba kritički da se odnosi prema nekim komercijalnim izrazima koji su od malog praktičnog značaja: "vidljivo uravnotežen", zahvaljujući sredstvima za bojenje, u stvari, ponovo sačinjeni, sa ovom ili onom aromom ... U slučaju nejasnoće, može se pisati ili telefonirati proizvođaču da bi se dobila tehnička dokumentacija koja će omogućiti da se objektivnije proceni proizvod.

http://www.cutepuppiesforsale.net/wp-content/uploads/2010/05/Akita-Puppies-For-Sale-3-295x300.jpg

PRAVLJENJE PORCIJE

Poznavanje energije neophodne psu u zavisnosti od njegove težine s jedne strane, i energetske vrednosti namirnica računate u kcal E.M. s druge strane, omogućuje da utvrdimo koju količinu savršeno uravnotežene hrane treba dati psu.
Za one koji koriste domaće porcije tj. one koji kupuju sveže proizvode, sami pripremaju i kuvaju kašu, možemo predložiti jednostavno pravilo za postizanje tražene ravnoteže :
- meso 4 dela
- pirinač (pre kuvanja) 3 dela
- zeleno povrće 2,4 dela
- ulje od kukuruza 0,2 dela
- suvi kvasac 0,2 dela
- minerali kao dopuna 0,2 dela Tako, kilogram domaće porcije sa 2000 kcal E.M. sadiži:
- 400 g mesa ;
- 300 g pirinča ;
- 240 g boranije ,
- 20 g ulja od kukuruza (1 supena kašika);
- 20 gr kvasca (ista mera);
- 20 g minerala (ista mera);. Da biste utvrdili koju količinu domaćeg obroka treba dati vašem psu, neophodno je da znate broj kilokalorija koji mu je potreban u zavisnosti od njegove težine. Ako upotrebljavate gotovu hranu iz trgovine, možete lako proveriti da li izabrani proizvod zaista odgovara datim vredaostima (tu opet, ne treba mešati suvu i vlažnu materiju). Primera radi, evo kako izračunati energetsku koncentcaciju hrane čija etiketa daje sledeće analitičke karateristike :
- M.P.b. (bruto proteinske materije) = 6,5 %
- M.G. (masne materije) = 4 %
- M.M. (mineralne materije ili pepeo) = 2 %
- Cell. (celuloza) = 1 %
- vlaga = 75 % To znači da je na 100 g gotovog proizvoda 25 g sastavljeno od :
- 6,5 g proteinske materije ;
- 4 g masnih materija ;
- 2 g minerala ;
- 1 g celuloze ;
- 11,5 g glicida.
Valja imati na umu da se glicidi nikada ne pominju na etiketama. Do nijihove količine dolazimo oduzimanjem ostalih komponenata od ukupne količine. Ako znamo energetske vrednosti svakog hranljivog sastojka , energetska vrednost 100 g hrane jednaka je (3,5 kcal x 6,5) + (3,5 kcal x 11,5) + (8,6 kcal x 4), tj. ukupno 97,4 kcal E.M. , tj. 9~4 kilokalorija E.M. po kilogramu hrane. Kad saznamo kalorijsku vrednost hrane ostaje nam da izračunamo količnu koju treba dati u zavisnosti od broja kcal potrebih psu. Na primer, pas od 20 kg troši svakoga dana :
- 365 g kroketa,
- ili 425 g poluvlažne hrane ;
- ili 1020 g hrane iz konzerve. Najsigurniji način da se količina koju treba dati odraslom psu prilagodi, jeste kontrolisanje njegove težine svake sedmice.

http://www.mydogbreed.com/images/akita-inu-health.jpg

OBROK VARIRA SA UZRASTOM

Kao ključ dobrog zdravlja i zaloga dugovečnosti, ishrana treba da pruži psu materije uravnotežene kvantitativno i kvalitativno, da bi se pokrile njegove potrebe u pogledu nekih pedesetak neophodnih hranljivih sastojaka.
Međutim, potrebe u hrani kod psa osetno variraju sa uzrastom. Ako želimo optimalnu dugovečnost i optimalno zdravlje, mladi, odrasli i ostareli psi treba da se hrane različito i posebno prilagođeno. Dobro organizovana ishrana omogućuje da se psu obezbedi hrana:
- prilagođena njegovom uobičajenom ponašanju prilikom ishrane, specifičnostima njegovog varenja i metabolizma ;
- dovoljna i uravnotežena u zavisnosti od njegovog okruženja ;
- privlačna, ali i ekonomična po mogućstvu.
Iako je tržište industrijske hrane za domaće životinje danas u punom zamahu, ipak ostaje činjenica da se znatan deo populacije pasa u Francuskoj još hrani tradicionalnom hranom. Kaše spravljene kod kuće, u vidu domaćih porcija, još predstavljaju suštinski deo u obrocima pasa. Prodor industrijske hrane sigurno je sve snažniji svake godine ali, iako je 62 % vlasnika redovno kupuju, 23 % i dalje hrani svog psa isključivo ostacima hrane sa trpeze.

ŠTENE

Među uslovima neophodnim za normalno odvijanje rasta, veoma je važna kvantitativna procena potreba u hrani, pri čemu valja poštovati ravnotežu obroka. Otuda neophodnost da se dobro shvati to odvijanje rasta kada štene prestane da sisa. Težina koja se kod šteneta meri svakoga dana (prosečno dnevno dobijanje na težini ili G.M.Q.) povećava se posle rođenja da bi dosegla jedan period mirovanja različite dužine, potom se malo-po malo smanjuje ukoliko se životinja približava zrelosti.

http://www.ashlaren.com/images/PuppyEat.jpg

ŠTENAD SITNE RASE

Kod njih se povezuju usporeni rast i rana zrelost; oni su pri rođenju dosta teški i približavaju se težni koja odgovara nagibu njihove krive rasta ; njihovo dobijanje na težini, već svedeno na apsolutnu vrednost, opada dakle veoma brzo. Ova štenad ne pravi mnogo problema, jer je njihove potrebe u hrani lako zadovoljiti, utoliko pre što dojenje uveliko poklapa period maksimalnih zahteva (budući da su kočenja sem toga ne tako brojna).

ŠTENAD KRUPNE RASE

Nasuprot tome, krupne rase stvaraju više problema, zajedno sa svim predispozocijama u pogledu pothranjenosti u mlađem uzrastu: prilično mala težina pri rođenju, intenzivni i dugi rast, jer oni teže sazrevaju, dojenje je srazmemo redukovano i kraće, a završava se pre faze maksimalnog razvoja. Sledstveno tome, za štenad krupne rase neophodno je posebno dobro izvršlti deljenje hrane na obroke.

KAKO HRANITI ŠTENE ?

http://www.dogo-od-uskoka.com/img/header.jpg

Pri hranjenju treba voditi računa
- o raznolikosti rasa i krivuljama rasta
- o sposobnosti šteneta da vari namirnice ; najozbiljnija pravila ponekad će biti demantovana nepodnošenjem čak i uravnoteženih porcija hrane kad je reč o varenju. Treba nastojati da štene unese visok procenat proteina (30% suve materije za sitne rase, od 37-38 % za krupne), pazeći na kvalitet tih proteina. Doista, mladi pas je mnogo osetljiviji na svaki nedostatak proteina koji može da izazove usporeni rast, nepovratan poremećaj u telesnom sklopu, anemiju, pad krvnih proteina, nedovoljan broj antitela što dovodi do veće osetljivosti na bolest. Treba paziti na unošenje kalcijuma i fosfora kako bi se sprečila ozbiljna bolest kostiju (osteofibroza) koja odgovara nedovoljnoj mineralizaciji skeleta, što je klasično oboljenje kod štenadi koja se hrane isključivo mesom ili domaćom hranom bez dodatnih minerala. Osnovni procenat fosfora i kalcijuma u namirnicama mora se kretati između 1,5 i 2% kalcijuma, a 1-1,5 % fosfora u odnosu na suvu materiju. Štene ne treba da jede ni suviše mnogo ni suviše malo . Naročito ne treba kljukati psa pod izgovorom da mu time činite zadovolistvo jer ga to čini suviše krupnim za njegov uzrast, a ubrzo i gojaznim kad odraste. Otuda, ne računajući njihovu manje određenu "nutricionu ravnotežu ne savetuje se vlažna ili domaća hrana koja je suviše ukusna. Najbolje rezultate daje kompletna hrana, suva ili u supi, pri čemu štene najbolje reguliše svoju dnevnu potrošnju. Pojedini proizvođači čak predlažu specijalnu hranu za pse krupne pasmine. Rastenje ostaje najvažnija faza i utiče na život psa. Ishrana, dakle, mora biti savršena u tom dobu, naročito kod krupne štenadi.

ODRASTAO PAS

Uzrelom dobu, pas može da odahne, ili da se nadje u situaciji koja iziskuje prilagodjavanje ishrane. Ishrana za održavanje namenjena je sledećim psima:
- odraslim sa normalnom aktivnošću;
- psima u kućici prilikom odmaranja;
- sportskim i lovačkim psima prilikom odmaranja;
- kujama koje nisu u periodu reprodukcije.
Aktivnost psa retko je svedena na minimum. Otuda ne treba psa samo održavati, već postići stanje optimalnog zdravlja, izbegavajući sklonost ka debljini, tako čestoj kod psa. Glavne karakteristike pravilne ishrane za održavanje su:
- održavati težinu dobrom svarljivošću namirnica, bez prereranog unošenia masnih materija;
- čuvati lepotu kože i dlake zahvaliujući velikom bogatstvu u esencijalnim masnim kiselinama, neophodmm aminokiselinama, kao i u vitaminima grupe B. Svaku porciju treba, dakle, tako sastaviti da se ispoštuje sledeća nutriciona ravnoteža, koja izgleda optimalna za odraslog psa:
- 25% proteina;
- 10% masnih materija;
- 3% biljnih vlakana;
- 1,2%kalcijuma;
- 1%fosfora.
Za domaće porcije, može se zapamtiti sledeće pravilo:
-1/3 mesa;
- 1/3 pirinča;
- 1/3 povrća;
- dodati neprženo biljno ulje i mineralno-vitamnisku dopunu u prahu. Prosečno, treba dati 60 grama ove mešavine dnevno po kilogramu telesne težine.

OSTARELI PAS

http://www.odharacica.com/files/20080430093012Lion%20III%20od%20Haracica.jpg

Starenje je uzrok ćelijskih, metaboličkih i organskih promena čija važnost kod psa još nije dovoljno sagledana. Govoriti o ostarelom psu svodi se na razmatranje perioda koji počinje od 8. do 9. godine, tokom kojih se smanjuje sposobnost životinje da odgovori na povećani stres (psihološki napor, bolest). Dokazano je da svaka greška u ishrani, bez obzira na starost životinje, može ubrzati proces starenja. Obrok ostarelog psa mora biti u skladu sa sledećim pravilima:
- globalno kvantitativno smanjenje za oko 20%, zbog smanjene fizičke aktivnosti;
- malo povećanje procenta proteina (27-28 %) da bi se zadržala optimalna nutriciona ravnoteža. Pojedini preporučuju veće smanjenje proteina kod starog psa, ali to je škodljivo i neophodno je samo u slučaju bubrežne insuficijencije;- povećanje količine vitamina, kao i biljnih vlakana za dobar rad creva. Naravno, porciju je moguće prilagoditi prema vrsti ishrane koju budete odabrali:
Kilogram domace porcije obuhvataće sledeće sastojke:
- posnu govedinu 270 g
- jetru 80 g
- kuvani pirinač 400 g
- pšenične mekinje 160 g
- tvrdo kuvano celo jaje 80 g
- 1 kafenu kašićicu suncokretovog ulja;
- 1 kafenu kašičicu kokosove biljne masti;
- 2 kapsule masne kiseline.
Mešavina gotove hrane u istom opsegu biće sastavljena na sledeći način:
- 50 % hipokalorične hrane;
- 25 % hrane "fizio-rast";
- 25 % hrane "fizio-dopuna". Možete se isto tako odlučiti da psu dajete kompletnu dijetetsku hranu. Sasvim je mogućno poboljšati izglede na duži život ostarelog psa sprečavanjem procesa starenja.

SPECIJALNI JELOVNICI
Ako je uzrast psa bitan faktor variranja nutricionih potreba, njegovo fiziološko stanje je to još u većoj meri. Svrha savremenog hranjenja je da obezbedi optimalnu ishranu prilagodjenu i izdiferenciranu u zavisnosti od toga da li se ona odnosi na kuju u periodu laktacije, na štene od tri meseca, hrta pri treniranju ili vučnog psa prilikom takmi-čenja. U svim tim slučajevima, nije potrebno povećavati uobičajene porcije, već varirati njihov sastav u skladu sa zahtevanim naporima.

http://www.freeweb.hu/timoniere01/angol/galeria/alba3gr.jpg

KUJA U PERIODU REPRODUKCIJE
Dok period reprodukcije ne utiče na nutricione zahteve kod mužjaka, on naprotiv izrazito menja takve zahteve kod ženke. Ciklus reprodukcije praćen je cikličnim razvojem potreba sa smenjivainjem perioda manjih zahteva (održavanje) i drugih sa većim inutricionim zahtevima.


PERIOD ESTRUSA
Ovaj perod ne nameće posebne zahteve, ženka treba da bude samo u dobroj kondiciji. Tako na primer, omršaveloj kuji treba tokom tih trideset dana davati nešto više hrane( do 10% iznad režima za održavanje). I obrnuto, suviše debela ženka treba da se vrati na svoju idealnu težinu, a da se pri tom ipak ne podvrgne strogoj restrikciji hrane, koja ne pogoduje plodnosti. Ishrana u periodu estrusa treba da pospeši ovularno sazrevanje i dakle, poboljša plodnost, bez rizika da se kuja suviše ugoji, što bi izazvalo probleme pri štenjenju.


SKOTNOST
Ona ne izaziva osetno povećanje nutricionih zahteva tokom prvih šest sedmica. Zauzvrat, ubrzanje razvoja fetusa (95 % težine fetusa postiže se izmediu 4. i 62. dana skotnosti) iziskuje povećano unošenje hranljivih sastojaka za 20 do 25% U poslednjoj sedmici povećanje zahteva postaje oprečno smanjenju apetita (prvenstveno uzrokovano značajnim povećanjem zapremine i težine abdomena), namećući izmenu energetske gustine, kvaliteta porcije u pogledu ukusa i hranljivosti, kao i novu raspodelu obroka. Treba, dakle, garantovati:
- optimalnu vitalnost nošenja;
- stabilnost težine ženke, pri čemu uvećanje ukupne težine ne treba da premaši 10% (znatan razvoj grudnih žlezda).

Napomena:Savjetujem svakome ko ima psa, da u biblioteci potrazi knjigu "Cetiri stotine savjeta vlasnicima pasa". To je najbolja knjiga o pisma koju sam procitao. U knjizarama je necete naci sigurno.

Iz moje arhive

Ahbab
14.06.2011., 02:59
Za šarplanince koje gledamo danas na izlozbama sirom sivjeta, ne mozemo sa sigurnoscu reci da su pravi predstavnici svoje pasmine. Naime u cilju poboljsanja izgleda, šarplaninci su ukrštani sa drugim dugodlakim psima, pa su danasnji šarplaninci dobili nešto duzu i bujniju dlaku ali su sigurno poprimili i neke karakterne osobine koje ih ranije nisu krasile, mozda u pozitivnom ali i negativnom smislu. Bilo kako bilo, šarplaninac je danas jako cijenjen pas širom svijeta a posebno medju ovcarima sa prostora bivse YU.

Sarplaninac

http://sarplaninac.deshautsdemalforet.levillage.org/20%2002%2009%20ash%204.jpg

Šarplaninski ovčarski pas je Jugoslavenski pas koji se gaji od davnina u svim jugoistočnim planinskim podrčcjima bivšeJugoslavije. Najbrojniji bio je na području Šarplanine, po kojoj i nosi ime. Ova pasmina je registrirana kod FCI 1939. godine pod brojem 41 i imenom Ilirski ovcar. Godine 1957. na prijedlog JKS, FCI je usvojio izmjenu imena Ilirski ovčar u Jugoslavenski ovčarski pas - Šarplaninac. Porijeklo Šarplaninca može se samo nagađati. Vjerojatno je u jednom ili više navrata u migracijama naroda iz Azije došao u Evropu i na Balkanski poluotok, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili. Zadržao se u osnovnom tipu samo u onim područjima, gdje je ovčarstvo ekstenzivnog tipa još uvijek zastupljeno u velikoj mjeri i gdje ovaj pas još i danas služi kao ovčar i branitelj stada od divljih zvijeri.

Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji Šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.

http://i249.photobucket.com/albums/gg204/odstankovica/P6010419-1.jpg

KARAKTER: Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.

Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kučica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima.

http://www.moj-album.com/slike/12124976/20pd5JSr58idrHli.jpg

Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i spava.
Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu.
Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji.

Pas je jednobojan. Dozvoljene su sve nijanse boja od bijelog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpoželjnija je sivozelena i tamnosiva boja. Šarenilo nije dozvoljeno. Kod pigmentiranih pasa dozvoljene su ali nepoželjne male bijele oznake na prsima i prstima. Kod svih pigmentisanih pasa osnovna boja najviše je izražena na gornjim dijelovima glave, vrata i trupa. U donjim dijelovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim dijelovima nogu u svjetliji (prljavo sivi, odnosno žućkasti) pigment. Ovi prelazi u svjetlije boje ne smiju da budu okvireni i da daju utisak šarenila .

http://i3.ytimg.com/vi/oFgvsdzSYZQ/0.jpg

Visina grebena mužjaka iznosi prosječno 62 cm, a ženke prosječno 58 cm. Poželjni su viši psi. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm isključuju se od pozitivne ocjene. Prosječna težina odraslog psa u radnoj kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg.

Postojbina šarplaninaca, video
http://www.youtube.com/watch?v=SR_B2lZKF5g&feature=related

Sarplaninac i vuk I dio, video
http://www.youtube.com/watch?v=SN8HIe837CA

Sarplaninac i vuk II dio, video
http://www.youtube.com/watch?v=1TfobW6X0pg

Ahbab
21.06.2011., 03:25
Cobani na Sarplanini ne prodaju svko stene sarplaninca.Najbolje primjerke ostavljaju sebi a ono sto nije za njih prodaju ili poklanjaju prijateljima koji zele da ih imaju. Medjutim interesantan je nacin kako to oni rade.

http://www.dog-breeds.name/pictures/sarplaninac/sarplaninac-6.jpg

Prije puno godina gledao sam jedan kraci fim na ovu temu.Stenad rastu zajedno, svi su iz majku koja ih hrani i brine o njima. Jednog dana kad vec malo porasu, mozda oko 3 mjeseca, vlasnik jedno po jedno donosi u posebnu kucicu smjestenu iza nekog kosa, stale ali tako da ne vidi gdje su ostala stenad i gdje mu je majka.Dakle, samo u kucici, vezano tankom ali dugim kanapom.Ono iz znatizelje obilazi oko kucice, ulazi u nju itd. U jednom trenutku vlasnik iza kosa ili stale isturi vuciju glavi sa kozom napunjenu slamom, nataknutu na neki duzu drsku-stap.

Neko stene cim primijeti glavu vuka nataknutu na taj duzi stap sa kozom ispunjenom slamom pocne da cvili, bjezi u kucicu ili iza kucice, neka pokusaju pobjeci ali kanap za koji su vezani to im ne dozvoljava.Takovo stene vlasnik prodaje, jer ono nije za njega.

http://www.moj-album.com/slike/12124976/3fNqPuKtJwzNcb5Q.jpg

Stene koje pocinje da laje na vuka, koje optrcava oko njega lajuci, izmicuci isped njega dok domacin priblizava glavu i kozu vuka napunjenu slamom, domacin ostvalja za sebe, jer su to stend koja ce bitio dobri cuvari njegova stada.